Pratite nas

BiH

Dobar platiša

Objavljeno

na

Vraški je to meštar, taj Anto Nobilo!  Jugoslaveni mu pljeskahu zbog „uspješne“ optužbe protiv Andrije Artukovića, a eurohrvati zbog „umješne“ obrane generala HVO-a Tihomira Blaškića. Političke mu gabarite točnije određuju osebujna stajališta: Tuđman i Milošević bili su strateški partneri; Hrvatska je napala Bosnu i Hercegovinu; u muslimansko-hrvatskom ratu u srednjoj Bosni odlučna je bila „paralelna linija zapovijedanja“; Oluja je bliža genocidu nego Vukovar.

nobiloTaj i takav Nobilo ovih je dana zatražio da njegovu branjeniku Josipu Perkoviću troškove obrane pred sudom u Münchenu plaća Republika Hrvatska.

 – Što je tom čudaku?! – pita se zgranuti potrošač vijesti. – Haaški je tajkun očito skroz-naskroz pomahnitao! Zar je smetnuo s uma za što je Perković optužen? To ne zaboravljaju ni vrapci na grani. Perković je bio visoki dužnosnik jugoslavenske Udbe. Nijemci su ga optužili da je pripremio ubojstvo hrvatskoga političkog emigranta Stjepana Đurekovića i pomogao u  izvršenju toga zločina god. 1983. u Wolfratshausenu kod Münchena. A sad, veli Nobilo, Hrvatska je dužna plaćati troškove njegove obrane?!

To je, vrišti hrvatska domoljubna logika, i etička i politička stranputica! Ako ćemo tako, jednako smo dužni snositi troškove haaške obrane Vojislava Šešelja i Ratka Mladića.

No, dobro, logika je u redu. Ali nije pomahnitao Nobilo, pomahnitale su okolnosti. Ne treba naime ispuštati iz vida ono što je prethodilo Nobilovu zahtjevu. Nije li Zoran Milanović bio dao izraditi, nisu li saborski „kukurikavci“ bili prihvatili, nije li Ivo Josipović bio žurno potpisao posebni zakon – famozni „lex Perković“?

Taj su zakon bili skrpili SDP-ovci. Njime su izuzeli od kaznenoga progona one zločince koji su u ime Jugoslavije progonili, pa i ubijali politički samosvjesne Hrvate. Zakon je donesen gerilski, „iz zasjede“, u petak 28. lipnja 2013. – zadnjega radnog dana prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju! Drugovi su očito htjeli predusresti izručenje Josipa Perkovića njemačkomu pravosuđu po jedinstvenom europskom uhidbenom nalogu. No, samo su se temeljito obrukali – svi po redu: i Josipović, i Milanović, i DORH, i saborski „kukurikavci“ i njihovi medijski dodvorice. Pola su se godine natezali s luksemburškom Bruseljkom  Viavianeom Reding, pa na posljetku digli ruke: povukli zakon i izručili Perkovića, a malo zatim i  Zdravka Mustača.

Nobilo je i izvana i iznutra pomno promatrao taj neuspješni otpor Perkovićevu izručenju. Štoviše, u njemu je strastveno  sudjelovao. On vrlo dobro zna i iz osobnoga života i iz društvenih kontakata koliko su i zašto sadašnjoj vlasti u Hrvatskoj dragocjeni ljudi poput njegova branjenika Perkovića. Ima Nobilo i dobrih iskustava u poslovima s državom. Nije za čavle tužio Artukovića, nije za brokve branio Blaškića. Optužbe su protiv Perkovića vrlo teške, pa bi postupak mogao biti dugotrajan, a troškovi obrane visoki. Perković je sada posebnik, umirovljenik. Po svoj prilici nije siromašan. Ali Nobilo više voli da iza njegova branjenika, makar je obiteljski usidren na samom Pantovčaku, stane država. Sigurno je naime – sigurno.

Možda je malo nezgodno to što je država za koju je Perković u Udbi stjecao zasluge onako krvavo propala. Ali, misli Nobilo, ni to ne bi smjelo biti nepremostivo. Ne ćemo valjda, ustrajući na tom diskontinuitetu, sada kočiti Josipovićevu „regionalnu politiku“, odnosno „proces Brdo – Brijuni“? To bi bilo vrlo nezgodno, jer sada taj proces podupire i najmoćnija zemlja u Europi.

Nije dakle Nobilo pomahnitao, Nobilo oduvijek tako mahnita. Vidi što se zbiva, pa u skladu s time misli. Hrvatska vlast voli svoje ljude. Sigurno ima i nekakav fond za njihove posebne potrebe. Pogledajte kako, na primjer, žive Stjepan Mesić i Milorad Pupovac! Ako je fond prazan, ništa zato. Lako ga je napuniti – može se uzeti zajam, mogu se izdati obveznice, može se provesti “monetizacija“ državne imovine.

Tako smo, uostalom, obnovili kuće, tako vratili zakonito izgubljene društvene stanove, tako isplaćujemo nezarađene mirovine onima koji su nam u ime Jugoslavije (ili Srbije) ubijali ljude i razarali domove. Pa što? Važno  je samo da Hrvatska ne izgubi glas dobra platiše. Za to smo, ako je vjerovati analizi Hrvatske narodne banke, predodređeni i u Europskoj uniji i u njezinu „regionu“.

Benjamin Tolić/hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Objavljeno

na

Objavio

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju

Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog Narodnog Sabora BiH i zastupnik u Hrvatskom saboru dr. Božo Ljubić smatra izuzetno važnim što je u tako važnoj zemlji, kao što je Ujedinjeno kraljevstvo i u tako važnoj instituciji, kao što je Dom lordova raspravljano o BiH, pri čemu je bivši visoki predstavnik u BiH lord Paddy Ashdown kazao upravo ono na što već godinama upozoravaju hrvatski političari u BiH, da je Bosna i Hercegovina disfukcionalna država i da će se raspasti bez ustavnog preuređenja. Uz to, lord Ashdown kao riješenje za BiH predložio je belgijski model, kojeg godinama predlažu upravo Hrvati.

-Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju ali kao što vidimo iz zbivanja u BiH i oko BiH zadnjih godina pa i zadnjih dana, da spomenem samo aferu nezakonitog prisluškivanja vlastitih i susjednih dužnosnika, ona sve više postaje problem za susjedstvo a time i za Europu, kaže dr. Ljubić za Hrvatski Medijski Servis.

Ono što se moglo čuti u više navrata u ovoj debati lordova je to što su oni Bosnu i Hercegovinu okarakterizirali kao distopijsko društvo i državu. Ljubić kaže kako mi koji živimo tu realnost u BiH na svojoj koži osjećamo što to znači.

-Lord Asdown se ne zadržava na konstataciji stanja već kao netko tko je u stanju problem Bosne i Hercegovina malo „dublje zagrebati“, predlaže i put rješenja i s time se potpuno slažem. Naravno ne i sa svime što je uradio i ostavio kao nasljeđe svog mandat u BiH, kaže dr Ljubić.

Predsjednik GV HNS BiH dr Božo Ljubić: Slažem se s Peddy Ashdownom kako je potrebno da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije

I sam je, veli, nebrojeno puta, o tome govorio, spominjući Belgiju kao najbliži model za državno uređenje Bosne i Hercegovine.

-Ja, koji nisam politolog, to bih definirao kao dvodimenzionalnu Federaciju tj. federaciju teritorijalnih jedinica-entiteta, republika…- u kojima bi, svaki, jedan od tri naroda bio većina te drugu dimenziju federalizma tj. federaciju tri zajednice, od kojih svaka ima vlastiti kulturni, religijski i jezični identitet, što bi omogućilo svakom od tri naroda da u potpunosti realiziraju svoj identitete bez obzira, da li će živjeti u entitetu(republici) vlastite ili heteroetničke većine, kaže Ljubić.

Ono gdje se još slaže s Peddy Ashdownom je potreba da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije, kao potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma.

On smatra kako je ova debata britanskih lordova bila važna.

-Iako, nitko od sudionika nije eksplicitno to ustvrdio, iz sadržaja debate nalazim potvrdu za svoju tezu, koju treba uporno ponavljati našim partnerima iz EU i SAD kao i susjedima; pokušaj zadržavanja statusa quo je za Bosnu i Hercegovinu i sve nas mnogo veći rizik nego poduzimanje korjenite ustavne reforme.

Lordovi uzburkali duhove zbog izjava da BiH prijeti raspad

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara

Objavljeno

na

Objavio

U skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka BiH i Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, Sud bi povrijedio navedene zakone ukoliko bi odgovarao na pitanja koja su postavljena”.

Tako su iz Suda BiH odgovorili na naše pitanje o tome je li Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) ove zemlje prisluškivala i pratila političke dužnosnike i gospodarstvenike iz Hrvatske i BiH da bi spriječila “ekonomsko podrivanje zemlje”, što je ustvrdio ministar sigurnosti Dragan Mektić, piše VečernjiList

Tjednik Nacional objavio je da agenti OSA-e, kojom upravlja Osman Mehmadagić Osmica, blizak suradnik vladajuće bošnjačke obitelji Izetbegović, prisluškuju gospodarstvenike, ali i državni vrh Hrvatske vezano za Agrokor i Konzum, Aluminij iz Mostara i njegovu privatizaciju te Elektroprivredu Herceg Bosne. Doznaje se da su upravo na meti bili i direktori Konzuma BiH, Velproa, Aluminija, a onda preko njih Vladin povjerenik Ante Ramljak, ali i potpredsjednica Vlade te ministrica gospodarstva Martina Dalić, a onda po logici stvari i sam premijer Andrej Plenković.

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara. Zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić ustvrdio je da nije znao za tajne operacije OSA-e. – Činjenica jest da je u posljednje vrijeme jako velik pritisak na Hrvate u BiH, posebice na one koji obnašaju dužnosti na različitim razinama. OSA se ne smije miješati u takve aktivnosti jer ćemo svi platiti cijenu tih zloporaba. OSA nije privatna institucija, nego institucija BiH koju financiraju porezni obveznici – rekao je Krešić. Najspornije su tvrdnje koje je iznio Večernjakov sugovornik, bivši obavještajni djelatnik, da unutar struktura još uvijek postoje parastrukture nekadašnje bošnjačke tajne službe AID-a, kao i srpske službe pod nadzorom vladajućih stranaka. Sve donedavno bošnjačka politika u BiH pod svojim nadzorom imala je sve alate represivnog aparata, od toga da bi izabranu metu prisluškivala OSA, “hapsila” stranačka policija, optužnicu podizali podobni tužitelji i presuđivali suci po mjeri.

U sadašnjoj su strukturi OSA i Federalna uprava policije (FUP) stranački aparat SDA. Smjenom glavnog državnog tužitelja Gorana Salihovića i predsjednice Suda Meddžide Kreso doslovno je prekinuta ta nit od kompromitiranja dužnosnika preko namještanja dokaza do osude. U posljednje dvije godine u više navrata pokušavalo se na različite načine kompromitirati hrvatske dužnosnike, a ponajprije je meta bio hrvatski lider u BiH Dragan Čović – od pokušaja da ga se poveže s ubojstvom doministra unutarnjih poslova Joze Leutara, zatim s korupcijskom aferom smijenjenog direktora Uprave za neizravno oporezivanje Kemala Čauševića do tvrdnji da su njegovi suradnici povezani s otmicama ili tvrdnje da su Hrvati u BiH zagovornici ruske strane, a protiv članstva u NATO-u i EU…

Posljednja afera izašla je na vidjelo kada je BiH na vrhuncu kriza u odnosima bošnjačkih i hrvatskih stranaka, kao i dužnosnika SDA Bakira Izetbegovića i HDZ-a BiH Dragana Čovića o izmjenama sudbonosno važnih odredbi Izbornog zakona BiH koje bi trebale dovesti do jednakopravnosti bh. Hrvata, te prepucavanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i bošnjačkog vodstva o opasnostima od radikalnih islamista i njihova broja u zemlji.

Bošnjačka strana odbacila je prijedloge o izmjenama Izbornog zakona kako bi nastavili političko nasilje nad malobrojnijim Hrvatima po receptu Srba u bivšoj Jugoslaviji. I to upravo u vrijeme kada administracija SAD-a pokazuje ambicije da mijenja Daytonski sporazum da bi se i riješilo hrvatsko pitanje. Kako bi političko Sarajevo to spriječilo, kroz obavještajno podzemlje bh. Hrvate prikazuje se kao rusku ekspozituru.

 

facebook komentari

Nastavi čitati