Dobra stara vremena koja se nikada nisu dogodila ili zašto se čini da je nekada bilo bolje?

0

Od prosinca 2011. u Hrvatskoj je vrijeme stalo.

Prije trideset godina Hrvatska je bila federalna jedinica disfunkcionalne Jugoslavije. Predsjednica vlade navedene protuprirodne tvorevine bila je Milka Planinc. Koja je vrlo vjerojatni bila najomraženiji političar u Jugoslaviji, jer je njezina vlada (socijalistički zvana Savezno izvršno vijeće, jer ne dao dobri Bog da se vlada zove vlada, tipična komunistička kuhinja, promjena radi promjene) donijela zloglasni “Dugoročni program ekonomske stabilizacije”.

zivotJugoslovena1_zps655fd444Kroz 1982. i 1983. građani Hrvatske nisu mogli voziti automobil svaki drugi dan, nije bilo detergenta, ulja, šećera, kave i ostaloga (čuveni Duško), nije bilo voća, jer Milka se ugledala na dragoga susjeda i vođu Rumunjske Nicolaea Ceausescua i htjela je vratiti dugove Zapadu. Što je zahvatilo sve segmente društva, osim najvećeg potrošača koji se zvao JNA. Ta hrpa imbecila, najluđa vojska u Europi u kojoj se jesu našli i siromašni genijalci koji nisu imali drugoga izbora, uništila je zapravo jugoslavensku ekonomiju, jer jugoslavenski komunisti su imali opsesiju o unutarnjem i vanjskom neprijatelju.

I koliko god da Amerikanci davali kredita, većina je završila kod SMB imbecila. Namjere Milke Planinc nisu čak bile loše, ali bez suradnje navedenih maloumnika iz JNA bile su nemoguće. Doduše, građani Hrvatske koji su tada živjeli, radije se sjećaju albuma Prljavog kazališta i Parnog valjka, nego “Dugoročnog programa ekonomske stabilizacije” i kronične nezaposlenosti koja je drmala cijelu SFRJ u osamdesetima i koja je bila na razini današnje, unatoč činjenici da je dobar dio građana bio na “privremenom radu u inozemstvu”. Socijalistički raj u kojem nije bilo banana i radnih mjesta, ali za kojim svi spremno i vrlo licemjerno cendraju.

Prije dvadeset godina je bio rat. I opet nije bilo posla. I nije bilo novca. I sve je bilo nikakvo i ratno. Ali unatoč tome i činjenici da je četvrtina zemlje bila okupirana, te 1994. zaustavljena je inflacija i uvedena je kuna. Ratna vlada Nikice Valentića (1993.-1995.) bila je najsposobnija koju je Hrvatska imala. Čisto sumnjam da itko ima želju ikada više doživjeti rat. Rat je najgore doba i uvijek treba raditi na miru. Blaženi su mirotvorci: oni će se sinovima Božjim zvati (Mt 5, 9). Ali, eto mnogi će govoriti pozitivno i o toj 1994. Iako, svatko razuman ne smije govoriti pozitivno o ratu. Mir je vrijednost kojoj se uvijek treba težiti.

Prije deset godina, 2004. na vlasti je bio Ivo Sanader. Možda je lopov, ali je bio šarmantan, znao je širiti optimizam i imao je prirodnog dara za politiku. Ništa čudno, prošao je sjemenište i studirao je u Rimu. Lijevi mediji su ga najviše hvalili. Novinari-ljevičari i pisci-ljevičari bili su jednostavno zaljubljeni u njega. Istini za volju, poslije Račana koji je širio depresiju, Sanader im se činio idealnim. Pokrenuo je zemlju i obećao joj je ružičastu budućnost. Prvi mandat svi su stvarno živjeli dobro i da se nije uplela svjetska gospodarska kriza, sad bi vrlo vjerojatno bio u trećem mandatu i jedino bi trpio kritike s desnog spektra. Na dulje staze oštetio je državu i donio je štetu ugledu političara, te je osramotio zemlju. Ali je davao osjećaj perspektive.

Milka-Planinc-005Milka Planinc je izvodila svoje rezove iz nekakve želje da ne optereti buduće generacije. Naplata svih dugova jugoslavenskog komunizma došla je 1991. do 1999. kada je Jugoslavenska narodna armija, najveći gutač jugo-proračuna, haračila po Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i Kosovu. JNA, taj najveći kočničar jugodruštva i jugoekonomije, uništila je faktički federaciju svojim imbecilnim postupcima i neshvaćanjem povijesnog trenutka.

Nikica Valentić ostat će u sjećanju kao najsposobniji premijer koji je usred rata i teškog stanja gospodarstva stabilizirao zemlju i dao je snage za oslobađajuće akcije. Ivo Sanader bit će upamćen kao korumpirani premijer, ali nitko mu ne može poreći da je bio šarmantan i da je znao dići nadu i da je nešto radio, koliko god da je to bilo u cilju kriminala, bio je političar od formata.

Danas Hrvatskom vladaju Ivo Josipović i Zoran Milanović. Koliko god su Milka, Valentić i Sanader pokušavali zemlju vući naprijed, ovaj dvojac povukao je zemlju u stanje potpunog gospodarskog mrtvila, a u ideološkom smislu vratio je u period pakla 1941-1945. Hrvatska stoji na mjestu, gospodarstvo sve više umire, a društvo se svađa oko ideoloških gluposti, jer trenutna vlast kronično je nesposobna i ne pokušava ništa napraviti, pa jedino ostaje da se hrvatski građani glođu oko promašenih tema.

Najgore od svega što se čini da su teška vremena, od prije 30, 20 i 10 godina bila puno bolja jer je sadašnjost u režiji Josipovića i Milanovića toliko besperspektivna i fizički je teška za podnositi. Mladost nacije nema posla i odilazi u inozemstvo. Jedna od stvari koje se govorilo 1990. i 1991. je da mladi više nikada neće morati ići tražiti posao van.

Danas, posla nema. Danas, perspektive nema. Iako nisu sve prijašnje vlasti bez krivice za to, od 1990. u Hrvatskoj nikada nije bilo ovako loše. Za to su krivi Josipović i Milanović. Jer od prosinca 2011. u Hrvatskoj je vrijeme stalo.

Autor: Mislav Miholek/politika+

facebook komentari