Pratite nas

Dobri ljudi i pozitivne vijesti su oko nas, ali kako se njima “zaraziti”

Objavljeno

na

Mnoge osobe su ponos i u BiH i RH. Umjesto o skandalima, treba pričati o njima, herojima iz naše ulice… 

Prije nekoliko dana, nakon punih devet godina, ponovno je održana “Večernjakova ruža”. Jako me se dojmilo njeno otvaranje u zagrebačkom HNK-u. Na sceni su se pojavljivale naslovnice našeg lista samo s pozitivnim vijestima. Izgledalo je nestvarno. Publika je oduševljeno pljeskala. I urednici. Kao da nismo bili svjesni da i mi snosimo dio krivnje zašto više nitko ne govori o pozitivnim događajima i dobrim ljudima.

Jedino što zamjeram je neprimjeren styling gospođice Nevene Rendeli

U životu je zavladalo opće crnilo. Svi naši razgovori u kafićima, na poslu, na ulici, prepuni su gorčine. Pričamo protiv političara, gospodarstvenika, susjeda, znamo svaki sočni detalj o krađama, skandalima, mafijaškim obračunima… Svi su lopovi, a mi smo pošteni, loše živimo i nitko nam ne želi zaposliti sina.  

Ništa nije crno-bijelo, ono što mene zabrinjave je upravo ta ‘siva zona’. Niti su svi lopovi niti smo svi mi građani pošteni. Činjenica je da živimo u loše uređenom sustavu, u kojem ‘naš sin’ teško ili nikako nalazi primjeren posao za kojeg se kvalificirao. Navest ću samo primjer ‘mog sina’ koji je bio stipendist elektroprivrede, diplomirani inženjer elektrotehnike (jake struje), ugovor o radu mu je poništen jer nije ‘politički učlanjen’.

Mediji preslikavaju stvarnost. Naslovnice vrište upravo takvim porukama. Uz informacije da je netko ukrao, ubio, gotovo svaki dan tvrdimo kako smo na rubu siromaštva i kako je “nekada bilo bolje”. A je li baš tako?

Nije baš tako,  pogledajmo samo primjer mesne idustrije Lijanofič: Vlasnike te industrije veliki dio medija i javnosti ‘optužuje’ za gospodarski kriminal, neadekvatno i neodgovorno ponašanje prema djelatnicima, milijunske malverzacije i utaje poreza, a Vlasnici, uopće, ništa nisu krivi, oni čak niti nemaju radnika niti imovine kako kaže predstavnik te industrije.

To “nekada” obično mislimo na vrijeme prije devedesetih, a tada na našim ulicama najčešća vozila su bila fiće, lade i pokoji Mercedes. Plaće su bile nekoliko stotina maraka. Živjelo se bez računala, mobitela, luksuza… U međuvremenu smo imali rat koji je uništio mnoge gospodarske i privatne objekte, infrastrukturu, poslovne veze. Nakon rata nastala je privatizacijska pljačka. Nismo stvarali nove vrijednosti. Unatoč tomu, države su preživjele.

Što se tiče „nekad je bilo bolje“ .. to su prazne floskule. Zagorci imaju izreku: ‘Nigdar ni bilo da ni nekak bilo’.  Da je bilo dobro, ne bi se krvavo raspalo! 

„Živjelo se bez računala, mobitela, luksuza…“ .. Navedene stvari jesu olakšale komunikaciju i određene procese, ali i dan danas je računalo mnogima nedostupno, također i mobiteli, da ne govorim o operaterskim uslugama bez kojih ovi strojevi ništa ne vrijede, a svi znamo kako nas uhljebi operaterski financijski gule.

Danas na cestri srećemo i viđamo puno bolje, brže i mnogo skuplje automobile. Tko vozi te automobile ako smijem pitati? Kome su dostupni?  Radnik si ga sigurno ne može priuštiti. Jedino što radnik može u svezi takvih automobila je to da treba paziti da ga ne zgazi kakav nadobudni ‘političarčić’ sa službenim A6.

Bosna i Hercegovina se u javnosti predstavlja kao “crna rupa”. Stvoren je stereotip zbog kojega više nitko i ne pomišlja uz nju ozbiljno se vezati. A stanje je bitno drukčije. Vanjski dug BiH je 5,26 milijardi dolara. To BiH čini jednom od najmanje zaduženih zemalja Balkana. Primjerice, vanjski dug Srbije iznosi 36,26 milijardi dolara, a vanjski dug Hrvatske 64,19 milijardi dolara. BiH ima stabilnu valutu i jednu od najnižih stopa PDV-a u Europi. Izgradnjom koridora Vc (ove godine će biti završena trećina koridora) zemlja će biti izvučena iz prometne izolacije.

BiH možda nije toliko zadužena, Zasad! Ali isto tako ništa ne može učiniti bez MMFa i zamagljenih kreditnih aranžmana, Obične mirovine ne može isplatiti a da ne digne kredit MMFa. Isto tako prema nedavnom istraživanju po mnogim pokazateljima BiH spada u TOP20 najjadnijih zemalja svijeta, ne Europe, nego Svijeta!. BiH ima stabilnu valutu, kaže se u tekstu! Ima valutu konvertibilno vezanu uz Njemački DEM, tj sada uz Euro. Dalo bi se danima raspravljati o ovoj temi, a ono što obični građani znaju je to da 100 KM danas ne vrijedi ništa! ‘Može si kupiti vreću brašna’  ostatak je PDV.

Ta “crna rupa” ima ogromne prirodne resurse koji su tek djelomično iskorišteni. Shell i ruske naftne kompanije ulažu stotine milijuna dolara u istraživanje nafte na nekoliko lokacija u BiH. Procjene govore o zalihama od 50 milijuna tona sirove nafte. Tu je i veliki hidropotencijal koji iznosi 6000 MW. Trenutno se koristi samo 35 posto. Golema su šumska prostranstva, zalihe ugljena, željeza i drugih sirovina.

Crna Rupa BiH je zemlja koju svi mi volimo, volimo je sa zemljopisnog aspekta, sviša nam se klima i teritorij, ono što gadno ne valja u ovoj crnoj rupi jeste šizofreno političko uređenje i korumpirani političari. BiH je Bogata zemlja prirodnim resursima, to se uči još u trećem osnovne, Ali i mnoge Afričke zemlje su još bogatije dijamantima, plemenitim metalima, rudom  i slično, a svi znamo da kolonijalisti biju ‘afrikance’  ko zečeve… ‘Afrikanci’ umiru mladi, bolesni i gladni.. na svojoj zemlji!

Veliki je potencijal BiH i u iseljeništvu. Više od 20.000 visokoobrazovanih ljudi samo od 2004. je napustilo BiH. Neki od njih bi se sigurno vratili. Baš kao i jedan broj onih od više od 1,5 milijuna ljudi podrijetlom iz BiH koji žive u svijetu. Među njima su vrlo uspješni znanstvenici, gospodarstvenici, umjetnici, sportaši…

„Veliki je potencijal BiH i u iseljeništvu“ .. Kakvi su trendovi u BiH, taj potencijal će biti svakim danom sve veći!

Ostvarili su takve rezultate s kojima bi se ponosile i puno veće države. Bez obzira na nedavne prosvjede BiH je i relativno sigurna zemlja. Za razliku od drugih postkonfliktnih zemalja BiH ima zanemarivo mali broj sigurnosnih incidenata. Usprkos neriješenoj političkoj situaciji, međuetnički incidenti su rijetkost. Procentualno ih je čak manje nego u nekim državama EU-a.

‘Postkonfliktna zemlja’, postkonfliktni period traje već 22 godine. Sad smo valjda u post-post-konfliktnom periodu pa je razumljivo da su ‘međuetnički incidenti rijetkost’ ali samo tamo gdje nema multietičnosti. Hrvat u Sarajevu, ako nije daižanski orijentiran, ne smije se ‘živ činiti’, a povratnicima  u Konjic se okreće vol na ražnju i pravi prigodni domjenak. U nedostatku drva, naloži im se kuća…

Stanje u Hrvatskoj je daleko bolje nego u BiH. Osim Slovenije, jedina je bivša jugoslavenska republika koja je uspjela postati članicom NATO-a i EU.

Hrvatska sa svoja dva Miga koja su na remontu u Ukrajini i sa vrhovnim zapovijednikom Ivom Josipovićem je neupitno važna članica i osovina, rekli bi smo, oružanih Nato Snaga.

Ima golemi turistički potencijal, dobre ceste. Zaposleni u Hrvatskoj imaju čak 70 posto veće plaće nego radnici u Srbiji. Prosječna plaća Hrvata veća je nego u Slovačkoj, Mađarskoj ili Češkoj. Plin i struja za kućanstva u Hrvatskoj su ispod prosjeka EU. Po indikatorima poput pristupa čistoj vodi, sanitarnim uvjetima, cijepljenju, tehnološkoj opremljenosti, pismenosti, Hrvatska je napredna zemlja, pokazuje nedavno UNICEF-ovo istraživanje. Na žalost, svih ovih pozitivnih strana Hrvatske i BiH nema u udarnim vijestima.

Nema šta, nakon ovih redaka, svaki građanin Republike Hrvatske si treba plesnut dva šamara i nabacit osmjeh. Može sjest uz more, odmah iz aograđene privatne plaže i gledat bonacu, ako i pusti suzu, to će biti suza radosnica

Zato je dobro što Večernjak organizira nekoliko manifestacija, kao što su “Ruža”, “Domovnica” “Izbor osobe godine”, “Izbor sportaša” kroz koje promovira uspješne ljude, pozitivne projekte i pothvate. Završni u nizu takve inventure 2013. godine je “Večernjakov pečat” koji će se održati u četvrtak u Mostaru. Možda je to jedan od rijetkih trenutaka kada su svjetla reflektora okrenuta u pravom smjeru. Prema onima koji su svojim djelima ostavili dubok trag. Udarili pečat.

Neka ove godine osoba godine bude Aleksandar Vučić, u kategoriji preobraćenici. Jer sigurno je težak put promjene od četničkog vojvode do liberalnog europejca. Možda bi mu usput mogli pojasniti da se nije dovoljno samo obrijati..

Želimo vjerovati kako će nas “zaraziti” naslovnice s pozitivnim vijestima na “Večernjakovoj ruži” i priče o dobrim ljudima na “Večernjakovu pečatu”. Pokušajmo gledati svijet kroz drukčije naočale. Okruženi smo mnogim uspješnim, poštenim, dobrim, humanim susjedima. Oni su ponos i BiH. I Hrvatske. Umjesto o skandalima i kriminalcima, pričajmo više o njima. O istinskim zvijezdama i herojima iz naše ulice.

Ja sam se zarazio.. Ne osmijehom, ne znam šta je ovo, češe me nešto, mislim da je šuga!

Jozo Pavković/VL; Komentar Krešimir Kraljević/kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Barbara Jonjić: U mojoj Državi ništa sigur’o nije – Negiraju dan, noć

Objavljeno

na

Objavio

U mojoj Državi ništa sigur’o nije
Baš ništa
Rećemo
Imaš dite poginulog branitelja koje je protiv branitelja
Imaš cilu kliku koja negira kako je začeće početak čovikova života
Negiraju dan, noć

Začetak, biće po njima znači sridinu
U srid sridice
Ili rećemo kraj
Ae
Sama rič ti kaže kako
Začeće
Začetak
Nije početak

Trkeljaju o nekin zakonskin nediljama
Kad jesi
A kad nisi dite
Kad te se more ubit
A kad više ne more
Po zakonu
Ubit

To je rađa
Sve lipo po načelu prava na izbor
Majke hrabrosti
I ćaće lole
Koji su sebi isprid diteta
I koji se Boga ne boju

Dite nisi rećemo su devet nedilja
Tako zakon kaže
Ništa si
Nu
Ne smi’ tuten spora bit’
Znade se kako su pravo i pravda sinonimi
Oduvik

Začin unda plače žena koja na pregled dođe pa joj kažu kako više nema otkucaja srca
Za čin ona plače trudna devet nedilja na putu za Split dok se vozi na kiretažu?
Čemu se to ona veselila?
Nadala?
Manita.. je li?
Eto, krivo mislila
Kako je u njoj bilo dite začeto
Čovik malešni

Digneš glas kako si za pravo na život
A cila klika se digne na tebe
Pa te vriđaju
Cilu olimpijadu vriđanja otvore
Ti progresivni, demokrati

Tvita Jaca i ona Mostovka su dva prezimena
Zagrlile se prid svima pa tvitaju
Rugaju se uskupa pravu na život
Njima su dičinja kolica
Morbidna

Tvita Mostovka a ni naš jezik ne govori
Kako toka
U petn’est
Srpski riči
Trevi jon se i jedna
Hrvacka

Dignen se u zoru šesn’estog listopada
A Država mi se, vidin od zore, na noge digla poradi Todorića
Nije se digla poradi
Blage Zadre
I Ante Bruna Bušića
Onako kako bi tokalo barenko
Na njijov dan
Kradu in i ono zeru što in je ostalo

A ‘ko jin krade?

Kažu naši mediji kako babe po Zmijavcima falu Todorića
Ne daju na njega
Ae
Vrlo je on zadužijo nas
Imocke ljude

Kao prvo
To naši mediji nisu
A kao drugo
Naše babe manite nisu
Niti su ikad bile

Na toga čovika ja k’o Imoćanka neman riči
Neman
Pisat’ o njemu ne mislin
Jerbo
Riči neman
Ni za njega
Ni za sve one koji su stekli
Sluškinje i dvore
Još za Juge
Ili u vrime dok je moja mater mome ćaći
Godinama prala odoru HV-a i po tri puta po potribi
Da mu spere oni
Smrad terena s nje

Mene taj čovik ne zanima
Sudac a ni Bog nisan
I nisan talog da bi plesala po čoviku na tleu

Ne dan takima da mi kradu dan mojin dikama
Meni je šesnesti listopada dan
Blage Zadre
I Ante Bruna Bušića
Pa taman privelo u zoru pola Države

Meni je to dan domoljuba
Koji su imali
Srca
Hrvacka
Velika k’o najveći dvori

Takima bi ja
Rada i sluškinja bila

Ne dan nikome listopad nego
Njima
I momu svetomu Luki

Luki
Evanđelistu
Zaštitniku župe moje
Onomu koji piše ukraj oltara na mome Mostu
Unde
Di mi spava moja prošlost

Piše o ditinjstvu
Našega Kralja
Uširoko

Uvisinu
Poviše oni čempresa
Ukraj naši greba

Letu mu riči

Gorikar
Di su svi naši

I oni su šarevitin
I oni su bilin cvićon

A ja zgrabin moga starijega sina za ruku
Vodin ga kroza mrak
Iza svete mise na trodnevnicu
Vodin ga
Priko greba do auta
Držin ga utvrdo da mi ne padne
Pa mu kazivan
Otklen je sve dolazijo narod
Našemu zaštitniku

Kazivan mu o babama iz Bosne
I blagoslovu iza svete mise

A on se smije
Svitlo crljene sviće s greba
Šara mu lipi obraz i čelo
Na putu do auta

Straja on nema
Smije se
Pa me zazove

– Majko!

Stanen

A on će cili sritan

– Naučijo san! Jesan! Slušaj! Sveti Luka, met’ u nidra ruka. Ne vadi ji vanka do svetoga Marka!

Naučijo moj mali čovik
Naučijo
Kako zaladi za svetoga
Luke
A zagrije o svetomu Marku krajen travnja
Naučijo je

Jerbo ja nisan koristila zakonsko pravo na izbor
Dala san mu vrime
Za učit
Vrime njemu od Boga određeno

I su devet nedilja
Unda kad ništa nije zna’
On je i u taj vakat meni bijo
moj malešni čovik
Su pravon na život

Ništa manje čovik
Nego što je sadan
Doklen me za ruku drži

Jednako k’o što će bit’ čovik
I kad jednon odreste
K’o čempres svetoga Luke
I kad mi ruku u ‘odu
Jednon
Ispusti

Barbara Jonjić/Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Rimac Automobili među 10 najbrže rastućih u srednjoj Europi

Objavljeno

na

Objavio

Tvrtka Mate Rimca ove je godine imala rasto od 1059 posto

U kategoriji 50 najbrže rastućih, najbolje rangirana hrvatska tvrtka ove godine je Rimac Automobili iz sektora čistih tehnologija i energetike, koja je deseta na ljestvici sa rastom od 1.059 posto.

Osim što je najbolje plasirana hrvatska tvrtka na listi 50 najbrže rastućih, Rimac Automobili su i jedina tvrtka iz sektora čiste tehnologije i energetike koja je ostvarila plasman u cjelokupnom natječaju na nivou Srednje Europe.

Na ovogodišnjoj ljestvici pedeset najbrže rastućih tvrtki nalaze se poduzetnici iz jedanaest zemalja, i to sljedećim redoslijedom od najveće prema najmanjoj brojčanoj zastupljenosti:

19 iz Poljske, 8 iz Hrvatske, 6 iz Litve, 5 iz Češke, 3 iz Rumunjske, po dvije iz Bugarske, Mađarske i Slovačke te po jedna iz Bosne i Hercegovine, Estonije i Latvije, piše Poslovni Dnevnik

Rimac radi na novoj jurilici i gradi tvornicu automobila

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati