Potaknut upisom koji je promišljeno i mudro postavila Nina Vujicic, a koji se tiče prigovora na ekstremnu dodatnu opremu neke familije na plaži, i kolikoćom i kakvoćom, jer mislim da se radilo i o suncobranu koji je zaklanjao pogled, dao bih dvije-tri napomene, piše prof.dr. Kristijan Krkač

(1) Možda je to samo ekstreman slučaj iste pojave. Između toga i postavljanja dva prazna ručnika u pol 7 ujutro, a na kojima netko leži samo od 11 do 12, a oni na plaži prazni ostaju celi dan, samo je razlika u stupnju, ali ne i u vrsti. Možda je i razlika u vrsti ako se zaklanja pogled što je vrsta onečišćenja vizualnog prostora ili vizure, ali čak i to je samo ekstreman slučaj poput onog kad se među mirise mora, krema za sunčanje i znoja umiješa miris posebne kobase ili kulena serviranog na plaži točno u podne na +35°C. To je samo ekstremni slučaj iste pojave.

(2) Problem “dodatne opreme” za plažu je tema za knjigu i vrti se između na prvi pogled dviju krajnosti. Jedna je kupaći kostim, japanke i možda ručnik, a druga je super-svemirska-najnovija-oprema-za-sve. Teško je ovdje pronaći pravu mjeru. Super-dodatnu opremu bi se moglo ograničiti ako se njome drugima uskraćuju jednaka prava, npr. pogled prevelikim suncobranom, kao što je ograničena i minimalna oprema, primjerice barem kupaćim kostimom, recimo da je toples dopušten, dok nudisti imaju svoju plažu.

(3) Postoji praznovjerje o “minimalnoj opremi”. Mislimo da vidimo opuštene ljude na plaži samo u kupaćem kostimu, japankama i s malim ručnikom, ali zaista vidimo zastrašujuću “dodatnu opremu”, ali je nismo svjesni. Te su žene i muškarci odlazili prije godišnjeg na zdravstveno štetne kure mršavljenja, u teretane u kojima su se iscrpljivali i žderali sva moguća štetna sredstva, zatim otišli na jedno umjereno kvarcanje, tek toliko da ne dođu „beli ko sir“ na plažu, a i da ostave dojam osobe koja je već bila na moru. Tu su zatim i zaštitne kreme, sunčane naočale, badekostimi, japanke, itd. sve brendirano po najnovijem savjetu „plažnogfešngurua“.

Da, to na prvi pogled ne izgleda kao “dodatna oprema”, ali već samo jedno buđenje pokraj takve osobe par mjeseci kasnije, recimo između Badnjaka i Novog leta, otkriva zastrašujuću istinu i odjednom dobijemo na dar od Bogova estetike viziju Morpheusa koji nam izgovara kanonsku rečenicu „Dobro došao u pustinju stvarnosti“.

Na prvi pogled „dodatna oprema“ je loša. A posebno je loša ona na prvi pogled nevidljiva „dodatna oprema“. No možda se varamo. Možda nema ničega ispod „dodatne opreme“. Ona je sve. Ona je stvarnost, a praznina ispod je privid. Živjela dodatna oprema! Pa makar samo tih 2 tjedna na plaži.

izv.prof.dr. Kristijan Krkač

facebook komentari

  • Agromentum

    A ima svega, ostavljaju ručnike i preko noći kao rezervirano, a neki čak i šatore. Prošle godine dolazi jedan mali s ručnicima rezervirat’ i stavlja kamenje da ne lete, ma kad mu nisam da ne kažem što…

    • Alan B’Stard

      to jednostavno treba pobacat u more i pravit se Englez! 🙂

      • Sivooki

        Potpisujem. Neka si kupi plažu ili otok. Ili iznajmi.

        • Lilith

          Inače je nestalo one kulture i lijepog ponašanja na plaži, kada su face bile skakači, igralo se picigina, barilo, plesalo, plivalo…
          Moram primjetiti da je danas zavladao ‘krkanluk i seljaština’

          • Sivooki

            Istina. Zavladao je krkanluk i seljaština jer je to postalo sinonim dobrog provoda. Mladi ultraju do jutra i knjavaju do popodne, dok ih mamice ne probude, nahrane i zadivljene , opet pošalju “da se djeca zabavljaju”… Život tada prebrzo postane rutinska dosada jer su sve “potrebe” utažene, i sve je “glupo”… igra, druženje, prijateljstvo… uf, kud odoh!!