Dokumentarni film “Sunčica”, o silovanim ženama u Domovinskom ratu prikazan u kinu Europa

10

Dokumentarni film “Sunčica” premijerno je prikazan u utorak u zagrebačkom kinu Europa. Prešućivani zločini zlostavljanja i silovanja na okupiranom području te njihovo dugogodišnje zataškivanje tema su filma. Redatelj je Nikola Knez, Hrvat koji ima vlastitu filmsku produkciju u Sjedinjenim Američkim Državama.

“Sunčica je imala samo osam mjeseci kada je zatočena sa svojom majkom u okupiranom Vukovaru. Njezinu su majku zatvorili u stanu i držali kao roblje za silovanje. Sunčica nije znala što čine njezinoj majci, plakala je jer ju je trebala za sebe. Srpski vojnici kojima je svojim plačemm ometala uživanje u vršenju zločina, bacali bi svoje teške vojničke jakne na nju”, istinita je ispovijest o strahotama srpskih genocidnih zločina nad hrvatskim ženama, uprizorena na filmskom platnu.

Dokumentarni dijelovi filma snimljeni su na lokacijama u Hrvatskoj, odnosno u Vukovaru, Sisku i Petrinji. Igrani su dijelovi snimljeni u Texasu. Riječ je hrvatsko-američkoj koprodukciji u koju je bila uključena udruga Žene u Domovinskom ratu i films Texas.

“Sunčica” je ujedno naziv knjige o silovanju žena u Domovinskom ratu autorice Marije Slišković, predsjednice udruga Žene u Domovinskom ratu. “Kao država nismo se postavili prema pravičnom vrednovanju zločina, a niti prema istinskoj potpori žrtvama kako bi prijenos traume bio što manji i kako bi mi sutra bili jedno snažnije društvo“, izjavila je Slišković za portal narod.hr.

Stigmatiziranje žrtve u današnjem društvu potvrdio je ministar branitelja Predrag Matić povodom otvaranja javne rasprave o Nacrtu prijedloga Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu.

Ukazivanje na razmjere srpskih zločina u napadu na Republiku Hrvatsku cilj je filma, kao i poticanje službenih hrvatskih pravosudnih tijela da pokrenu i procesuiraju nerazjašnjene ratne zločine i kazne njihove izvršitelje.

“Dvadeset godina poslije Sunčica je odrasla djevojka i zna sve što su činili njoj i njezinoj majci. Sunčica je jaka, preživjela je okupatorske odore onda i prešućivanje zločina nad njom i njezinom majkom danas. Hrvatska je satkana od snage mnogih Sunčica”, poziv je za sve da pogledaju film “Sunčica” i zauzmu svoj stav prema žrtvama zlostavljanja i silovanja u Domovinskom ratu.

facebook komentari

  • Re: Vjekoslav Maks Luburić, general DRINJANIN
    PJESMA “U”STAŠKINJI ANĐELKI SARIĆ ZA DESETI TRAVNJA!

    Bog! prijateljice,

    Tražila si da ti nešto napišem o Anđelki Sarić. Možda će ti priloženo pomoći.
    Kako ćeš vidjeti po datumu kada je napisano. To sam pronašao za sve Hrvatice i Hrvate.

    Javi se kada god ti srce rekne da vjeruješ starom i iskusnom Otporašu.

    Bog! ZDS! Otopraš.

    USTAŠKINJA ANĐELKA SARIĆA

    pet – 28.03.2008, objavio kamenledine 28. ožujak 2008 12:34:55

    USTAŠKINJA ANĐELKA SARIĆA

    Što se ono nasred šume žari?

    Je li vatra iz zemlje probila

    Ili zemlja vatru otvorila?

    Nije vatra iz pakla probila,

    Nit’je zemlja vatru otvorila,

    Nego ljudi vragovima slični,

    Uništavat majku zemlju vični,

    Golemu su vatru naložili,

    Hrvaticu vatri privodili,

    Sarića Anđelku “U”staškinju,

    Ustaškinju mladu junakinju.

    Noćni divan odmetnik otvori

    I ovako Anđelki prozbori:

    “Vidiš kliešta vatrom užarena

    I željeza dva vruća ognjena!

    S njima ćemo tvoju kožu peći,

    Ne budeš li po volji nam reći:

    Na kapi ti vidim neko slovo,

    To je za nas nešto posve novo.

    Na kapi ti čudno slovo piše,

    Što to znači ne bilo te više!”

    Ustaškinja Anđelka Sarića,

    Od djetinjstva vrla Hrvatica,

    Kako ju je naučila mati,

    Drugarima đavolskim odvrati:

    “Vrag tamjana ne može podnieti,

    Vi “U” slovo nesmjete vidjeti.

    “U” vas u strah i drhtanje vodi,

    A nas u boj i k zlatnoj slobodi!

    “U” vam kazna, nama darak liepi,

    “U” vas mrvi, a Hrvate kriepi.

    “U” vam smrdi, a nama miriše,

    “U” vam propast, nama život piše.

    Sad ste čuli što znači Ustaša,

    Vam pakao, nam domaja naša!”!

    Kolovođa noćne družbe plane,

    Ljutim ognjem mučiti je stane,

    Pa đavolsku misao zasnuje,

    Po svem tielu “U” joj izpisuje,

    Izpisuje klieštima plamenim,

    Izpisuje gvožđem užarenim,

    I sve čeka, kad će zaplakati.

    Zaplakati i na glas zajaukati.

    Ne zna jadan, ne bilo ga više,

    Da drukčije lavlje srdce diše,

    Hrvatica boli ne poznaje,

    Kad se trpi za sreću domaje.

    A odmetnik od golema jada

    Ne zna, što bi učinio sada.

    Pa da svojoj družini ugodi,

    Rodbinu joj svu k vatri dovodi,

    Nek’ gledaju zavezanih ruku

    Svoje kćeri nevolju i muku.

    Kad Anđelka svoje opazila,

    Ovako je njima govorila:

    “Radujte se, što Anđelka daje

    Mladi život za sreću domaje.

    Ne plačite,roditelji mili,

    Doć’ će konac odmetničkoj sili,

    Noć od danjeg svietla jača nije,

    Strpite se, dok sunce probije,

    Nestati će družbe tamne noći,

    Zlatno sunce pred kuću nam doći.

    Lako mriet mi dok domaju ljubim,

    Ja dobivam, a ništa ne gubim

    Osim tiela, što ga dušman mrvi,

    Željan naše slobode i krvi.

    Kada pietlu nož glavu odkine,

    On pomaman skače u visine,

    Kao da je sad tek oživio,

    Al’ to zadnj trzaj tek mu bio.

    Sad se isto usred noći zbiva,

    Družba biesom svoju nemoć skriva.

    U trzaju zadnjem smišlja muke,

    Jer ustaške već ih stišču ruke,

    Pa od biesa ne znaju, što rade,

    Mojom krvlju svoje ruke slade.

    Al’ zaludu kliešta usijana,

    Time ne će zaustavit dana.

    Sunce ide zapreke ne znade,

    Kraj dolazi odmetničke vlade.

    Već se čuje silna bojna rika,

    Ide vojska našeg Poglavnika!”

    Kad vidjeli ljuti odmetnici,

    Da je i smrt ništa Hrvatici,

    I još kad im dozvala pred oči,

    Da će skoro vrag po svoje doći,

    Sa svih strana na nju navalili,

    Dok je nisu mladu udavili.

    Kad ubiše mladu Hrvaticu,

    Još im jači bies zasja u licu.

    Kolovođa odmetnika rikne,

    Drugarima svojim podvikne:

    “Jošte krvi, i još mi žeđamo,

    U ustaške ruke mi se ne damo!

    Tri stotine vodite Hrvata,

    Vješajte im uže oko vrata!

    Izvadite svima prije oči,

    Nek’ ne vide, kuda im je poći!

    Odsiecite desnice im ruke,

    Dosta su nam zadavale muke!

    Odpilajte im obadvije noge,

    Zbog njih bilo nama trke mnoge!

    Uništimo to hrvatsko sjeme,

    Nek’ propadnu, neka zanieme!

    Na imeni dan njihova vođe

    Tri stotine neka u smrt pođe!

    Pa nek’ vide i dobro zapamte,

    Da im ništa ne pomaže Ante!”

    Ali u to rikne top sa brda,

    Zemljica se sva potresla tvrda,

    Odmetnici u zrak poskočili

    I od straha glavu izgubili.

    S brda jeknu silan glas hrvatski:

    “Napried, napried ,junaci ustaški!

    “U” je naše ime i prezime,

    “U” je snaga naše domovine!

    “U” je srdce našeg Poglavnika,

    “U” je duša hrvatska velika!

    Napried, napried ,udrite po vragu,

    Napried, napried, za domaju dragu!”

    Oj, Anđelko da ti je vidjeti,

    Kako Hrvat juri, kako leti,

    Roj za rojem leti zbor ustaša,

    Od dušmana nasta prava kaša.

    Množtvo živih u ruke dopade,

    Mrtvima se ni broja ne znade.

    Vođa skače u visine plave,

    Ko pietao jer je već bez glave.

    Osvetiše Anđelku ustaše,

    A dušmane pravici predaše,

    Nek’ im pravda istinu zagudi,

    Bog s nebesa i pravedni ljudi!

    Sad nek’ zbore noćne glave nieme,

    Tko će naše uništiti sjeme,

    Dok granice mile zemlje naše

    Brane hrabri, junački “U”staše,

    Dok imade takvih junakinja,

    Kakva bješe Anđa “U”staškinja

    Bog! i iskreni pozdrav, Otporaš.

  • Re: Vjekoslav Maks Luburić, general DRINJANIN
    PJESMA “U”STAŠKINJI ANĐELKI SARIĆ ZA DESETI TRAVNJA!

    Bog! prijateljice,

    Tražila si da ti nešto napišem o Anđelki Sarić. Možda će ti priloženo pomoći.
    Kako ćeš vidjeti po datumu kada je napisano. To sam pronašao za sve Hrvatice i Hrvate.

    Javi se kada god ti srce rekne da vjeruješ starom i iskusnom Otporašu.

    Bog! ZDS! Otopraš.

    USTAŠKINJA ANĐELKA SARIĆA

    pet – 28.03.2008, objavio kamenledine 28. ožujak 2008 12:34:55

    USTAŠKINJA ANĐELKA SARIĆA

    Što se ono nasred šume žari?

    Je li vatra iz zemlje probila

    Ili zemlja vatru otvorila?

    Nije vatra iz pakla probila,

    Nit’je zemlja vatru otvorila,

    Nego ljudi vragovima slični,

    Uništavat majku zemlju vični,

    Golemu su vatru naložili,

    Hrvaticu vatri privodili,

    Sarića Anđelku “U”staškinju,

    Ustaškinju mladu junakinju.

    Noćni divan odmetnik otvori

    I ovako Anđelki prozbori:

    “Vidiš kliešta vatrom užarena

    I željeza dva vruća ognjena!

    S njima ćemo tvoju kožu peći,

    Ne budeš li po volji nam reći:

    Na kapi ti vidim neko slovo,

    To je za nas nešto posve novo.

    Na kapi ti čudno slovo piše,

    Što to znači ne bilo te više!”

    Ustaškinja Anđelka Sarića,

    Od djetinjstva vrla Hrvatica,

    Kako ju je naučila mati,

    Drugarima đavolskim odvrati:

    “Vrag tamjana ne može podnieti,

    Vi “U” slovo nesmjete vidjeti.

    “U” vas u strah i drhtanje vodi,

    A nas u boj i k zlatnoj slobodi!

    “U” vam kazna, nama darak liepi,

    “U” vas mrvi, a Hrvate kriepi.

    “U” vam smrdi, a nama miriše,

    “U” vam propast, nama život piše.

    Sad ste čuli što znači Ustaša,

    Vam pakao, nam domaja naša!”!

    Kolovođa noćne družbe plane,

    Ljutim ognjem mučiti je stane,

    Pa đavolsku misao zasnuje,

    Po svem tielu “U” joj izpisuje,

    Izpisuje klieštima plamenim,

    Izpisuje gvožđem užarenim,

    I sve čeka, kad će zaplakati.

    Zaplakati i na glas zajaukati.

    Ne zna jadan, ne bilo ga više,

    Da drukčije lavlje srdce diše,

    Hrvatica boli ne poznaje,

    Kad se trpi za sreću domaje.

    A odmetnik od golema jada

    Ne zna, što bi učinio sada.

    Pa da svojoj družini ugodi,

    Rodbinu joj svu k vatri dovodi,

    Nek’ gledaju zavezanih ruku

    Svoje kćeri nevolju i muku.

    Kad Anđelka svoje opazila,

    Ovako je njima govorila:

    “Radujte se, što Anđelka daje

    Mladi život za sreću domaje.

    Ne plačite,roditelji mili,

    Doć’ će konac odmetničkoj sili,

    Noć od danjeg svietla jača nije,

    Strpite se, dok sunce probije,

    Nestati će družbe tamne noći,

    Zlatno sunce pred kuću nam doći.

    Lako mriet mi dok domaju ljubim,

    Ja dobivam, a ništa ne gubim

    Osim tiela, što ga dušman mrvi,

    Željan naše slobode i krvi.

    Kada pietlu nož glavu odkine,

    On pomaman skače u visine,

    Kao da je sad tek oživio,

    Al’ to zadnj trzaj tek mu bio.

    Sad se isto usred noći zbiva,

    Družba biesom svoju nemoć skriva.

    U trzaju zadnjem smišlja muke,

    Jer ustaške već ih stišču ruke,

    Pa od biesa ne znaju, što rade,

    Mojom krvlju svoje ruke slade.

    Al’ zaludu kliešta usijana,

    Time ne će zaustavit dana.

    Sunce ide zapreke ne znade,

    Kraj dolazi odmetničke vlade.

    Već se čuje silna bojna rika,

    Ide vojska našeg Poglavnika!”

    Kad vidjeli ljuti odmetnici,

    Da je i smrt ništa Hrvatici,

    I još kad im dozvala pred oči,

    Da će skoro vrag po svoje doći,

    Sa svih strana na nju navalili,

    Dok je nisu mladu udavili.

    Kad ubiše mladu Hrvaticu,

    Još im jači bies zasja u licu.

    Kolovođa odmetnika rikne,

    Drugarima svojim podvikne:

    “Jošte krvi, i još mi žeđamo,

    U ustaške ruke mi se ne damo!

    Tri stotine vodite Hrvata,

    Vješajte im uže oko vrata!

    Izvadite svima prije oči,

    Nek’ ne vide, kuda im je poći!

    Odsiecite desnice im ruke,

    Dosta su nam zadavale muke!

    Odpilajte im obadvije noge,

    Zbog njih bilo nama trke mnoge!

    Uništimo to hrvatsko sjeme,

    Nek’ propadnu, neka zanieme!

    Na imeni dan njihova vođe

    Tri stotine neka u smrt pođe!

    Pa nek’ vide i dobro zapamte,

    Da im ništa ne pomaže Ante!”

    Ali u to rikne top sa brda,

    Zemljica se sva potresla tvrda,

    Odmetnici u zrak poskočili

    I od straha glavu izgubili.

    S brda jeknu silan glas hrvatski:

    “Napried, napried ,junaci ustaški!

    “U” je naše ime i prezime,

    “U” je snaga naše domovine!

    “U” je srdce našeg Poglavnika,

    “U” je duša hrvatska velika!

    Napried, napried ,udrite po vragu,

    Napried, napried, za domaju dragu!”

    Oj, Anđelko da ti je vidjeti,

    Kako Hrvat juri, kako leti,

    Roj za rojem leti zbor ustaša,

    Od dušmana nasta prava kaša.

    Množtvo živih u ruke dopade,

    Mrtvima se ni broja ne znade.

    Vođa skače u visine plave,

    Ko pietao jer je već bez glave.

    Osvetiše Anđelku ustaše,

    A dušmane pravici predaše,

    Nek’ im pravda istinu zagudi,

    Bog s nebesa i pravedni ljudi!

    Sad nek’ zbore noćne glave nieme,

    Tko će naše uništiti sjeme,

    Dok granice mile zemlje naše

    Brane hrabri, junački “U”staše,

    Dok imade takvih junakinja,

    Kakva bješe Anđa “U”staškinja

    Bog! i iskreni pozdrav, Otporaš.

  • Hrvatska je satkana od snage mnogih Sunčica”, poziv je za sve da pogledaju film “Sunčica” i zauzmu svoj stav prema žrtvama zlostavljanja i silovanja u Domovinskom ratu.

    • peppermintt

      Što misliš je li ikoga od političara u Hrvatskoj sramota što se o ovome teškom zločina priča tek nakon 23 godine ??

      • Oni što su krivi za to, pravdaju se, a oni što nisu mogli utjecati ili je njihov utjecaj minoran svejedno nisu krivi… A naravno da bi ih sve trebalo biti sramota.. a najveća sramota bi trebala biti onom jadu srpskom timu u Haagu što ovih dana dodatno soli rane…

        • peppermintt

          Lilith činjenica je da službena politika Hrvatske nije niti inzistirala na pravednom rješavanju postupka protiv Srbije
          Zbog čega to je samo njima znano ali to im je u isto vrime i veliki uteg , jer ovo guranje pod tepih će kulminirati kad-tad, nažalost

  • Hrvatska je satkana od snage mnogih Sunčica”, poziv je za sve da pogledaju film “Sunčica” i zauzmu svoj stav prema žrtvama zlostavljanja i silovanja u Domovinskom ratu.

    • peppermintt

      Što misliš je li ikoga od političara u Hrvatskoj sramota što se o ovome teškom zločina priča tek nakon 23 godine ??

      • Oni što su krivi za to, pravdaju se, a oni što nisu mogli utjecati ili je njihov utjecaj minoran svejedno nisu krivi… A naravno da bi ih sve trebalo biti sramota.. a najveća sramota bi trebala biti onom jadu srpskom timu u Haagu što ovih dana dodatno soli rane…

        • peppermintt

          Lilith činjenica je da službena politika Hrvatske nije niti inzistirala na pravednom rješavanju postupka protiv Srbije
          Zbog čega to je samo njima znano ali to im je u isto vrime i veliki uteg , jer ovo guranje pod tepih će kulminirati kad-tad, nažalost