Dokumenti CIA otkrivaju: Hrvati trebali dobiti entitet!

0

Puna implementacija Dejtonskog sporazuma s ciljem stvaranja multietničke države po uzoru na prijeratnu BiH u kojoj bi Muslimani, Srbi i Hrvati zajedno živjeli nije moguća, ocijenio je Norman Schindler, zamjenik direktora CIA, u memorandumu od 27. listopada 1996. godine., pišu Nezavisne novine.

Na naslovnoj stranici ovog memoranduma stoji bilješka rukom sa nečitkim i nerazgovijetnim potpisom da je memorandum “jedna od najboljih stvari koju sam ikad pročitao”, te u nastavku stoji da bi “ova pitanja želio raspraviti s njim”, ne navodeći na koga misli, ali s obzirom na to da je naslov “Bijela kuća”, vrlo je moguće da se odnosi na tadašnjeg predsjednika SAD Billa Clintona ili na Sandya Bergera, njegovog savjetnika za sigurnost, čije ime se takođe navodi.

U memorandumu se nalazi nekoliko zanimljivih stvari koje bacaju novo svjetlo na postdejtonsku BiH. Primjera radi, memorandum ističe da Hrvati trebaju dobiti svoj entitet.

“Moglo bi biti moguće stvoriti trajnu ‘multietničku državu’ ako bi Srbi, Hrvati i Bošnjaci imali odvojene entitete”, ističe se u memorandumu, i to tako da, kako piše, hrvatski i bošnjački entitet tvore labavu federaciju. Zanimljiva je zabilješka da je takav razvoj događaja “nešto što trenutno postoji kao dio implementacije Daytona”.

Kao jedan od izazova navodi se da Srbi i Hrvati i dalje nastoje da se otcijepe od BiH, a da Muslimani jačaju svoje vojne kapacitete.Veoma zanimljiva je i zabilješka da podjele između rukovodstva RS i Miloševića “međunarodnoj zajednici pružaju izvanrednu priliku”.

“Bosanski Srbi možda misle da bi se eventualno ujedinili sa Srbijom, ali podjele njihovih lidera eliminiraju takvu mogućnost barem u dogledno vrijeme, i povećavaju njihovu kooperativnost sa bosanskim centralnim vlastima, pa makar u početku u minimalnom obimu”, navodi se u izvještaju.

Na samom početku dokumenta navedeno je da je autor optimist u vezi s budućnošću BiH, uprkos što je većina kreatora politika u Washingtonu pesimistična. Memorandum, također, otkriva podjele između različitih agencija. Povod za podjele je pitanje da li SFOR, koji je naslijedio IFOR, treba da se uključi u dio provizija Dejtonskog sporazuma o povratku izbjeglica i slobodi kretanja.

“Svi shvaćaju da bi potpuna implementacija ovih odredbi zahtijevala slanje puno većih vojnih snaga od onoga što je bilo tko u američkoj vladi spreman prihvatiti. Debata se vodi o tome treba li ove provizije napustiti”, ističe se u memorandumu.Jedna grupa donositelja odluka koji zagovaraju implementaciju ovih odredbi smatra da je sloboda kretanja i povratak izbjeglica od bitnog značaja za stvaranje multietničke države.

“Drugi smatraju da bi slobodu kretanja i povratak izbjeglica bilo teško ostvariti u praksi, i da bi, u stvarnosti, to raspirilo etničke tenzije, čime bismo poništili sve do sada urađeno”, navodi se u dokumentu. Autor se nada da bi ekonomski razvoj i jačanje osjećaja nadmoćnosti Srba u njihovom entitetu do ovih ciljeva mogli dovesti sami po sebi.

“Što su više Srbi sigurniji u njihovom osjećaju dominacije u RS, možda bi pristali i dozvolili da se dio izbjeglih i raseljenih vrati. To bi bilo nešto najbolje čemu bismo se mogli nadati. Mislim da je to ostvarivo u narednih nekoliko godina ako srpski rukovoditelji ostanu podijeljeni, međunarodna zajednica ostane aktivno uključena u BiH, a da se Dayton implementira fleksibilno”, navodi se u dokumentu.

Ističući da je “fleksibilno tumačenje Daytona” ključno, naveo je da mu je sužen prostor zbog pesimizma glavnih donositelja političkih odluka u Washingtonu u vezi s činjenicom da, iako je vojni dio sporazuma u potpunosti implementran, problemi postoje u civilnom dijelu.Ponovo napomenuvši da bi vojno nametanje povratka izbjeglica i slobode kretanja bilo teško ostvarivo, istaknuo je da treba nastaviti koristiti podjele među Srbima.

Nakon misije Richarda Holebruka u BiH polovinom srpnja 1996. godine u BiH, Radovan Karadžić je prestao sa javnim pojavljivanjima, svjedoči John Ganon, zamjenik direktora CIA, pred Odborom za sigurnost Američkog kongresa 23. srpnja 1996. godine.

“Nakon misije Holebruka prošlog tjedna, Karadžić je 19. srpnja najavio da će napustiti pozicije predsjednika stranke i vlasti i prestati sa javnim pojavljivanjima. Sa 22. srpnja, od 19. srpnjanijedan medij više nije izvještavao o Karadžiću”, navodi se u dokumentu.Pojašnjava se da je za dalji razvoj BiH bilo potrebno isključiti iz javnog života osobe koje se dovode u vezu sa ratnim zločinima, koja, uprkos zabranama iz Dejtona, ne žele prepustiti svoje pozicije.

U dokumentima koje smo pronašli, ipak, ne postoje dokazi da je bilo tko Karadžiću obećao imunitet od kaznenog progona, kako je Karadžić tvrdio nakon trasfera u Haški tribunal.

Dejtonska BiH

I – Unsko-sanska županija

II – Posavska županija

III – Tuzlanska županija

IV – Zeničko-dobojska županija

V – Bosansko-podrinjska županija

VI – Srednjobosanska županija

VII – Hercegovačko-neretvanska županija

VIII – Zapadnohercegovačka županija

IX – Županija Sarajevo

X – Županija 10

facebook komentari