Pratite nas

Herceg Bosna

U dolini Neretve ’93. je zaustavljen san o Islamskoj državi, Bošnjaci danas prisvajaju hrvatske pobjede

Objavljeno

na

Kraj lipnja i početak srpnja dani su kada se hrvatski narod Bijelog Polja, kao i istočne strane grada Mostara prisjeća mučkog napada Armije RBiH, kao i dojučerašnjih bošnjačkih suboraca koji su bili pripadnici HVO-a, a koji je rezultirao razaranjem, projterivanjem, zarobljavanjem i ubijanjem.

Međutim, malo je poznata i naglašavana činjenica da ono što tzv. Armija RBiH slavi kao pobjedu i navodno razbijanje snage HVO-a, nije ništa drugo do slom mnogo šireg plana bošnjačkog vojnog vodstva koje je uspjelo tek jednim malim dijelom napraviti pomak.

Drugim riječima, tih dana 1993. godine HVO je zaustavio bošnjačku ofanzivu čiji je cilj bio osvajanje šireg područja Mostara, uništavanje snaga HVO-a na potezu od Drežnice pa do južnog dijela grada te ovladavanje visovima kako bi osim nadzora komunikacije Jablanica-Mostar postrojbe HVO-a bile odbačene prema dubini zapadne Hercegovine, a grad Mostar stavljen pod potpuni nadzor.

Ukoliko se pogleda plan koji je zapravo uvod u ofenzivu Neretva ’93 (također neuspješnu) jasno je da tzv. Armija nija napravila mnogo toga osim što je, kako ističe jedan od izravnih sudionika tih događaja, a danas predsjednik HVIDRA-e HNŽ-a Zoran Zovko, zarobila dojučerašnje suborce i civile, razarala i ubijala.

Predsjednik HVIDRA-e HNŽ-a Zoran Zovko

U razgovoru za Hrvatski Medijski Servis Zovko tvrdi kako tzv. Armija, odnosno snage koje su pristizale iz sjeverne Hercegovine i Bosne nikada ne bi napravile ni to da nije bilo izdaje Bošnjaka koji su bili u HVO-u i koji su noć prije napada okrenuli cijevi na svoje suborce-Hrvate.

Radilo se, ističe Zovko, o pomno isplaniranom scenariju koji seže mjesecima ranije kada su Bošnjaci kroz HVO-a malo po malo prikupljali oružje i streljivo te kovali zavjeru.

U najvećem dijelu radilo se o ljudima, upozorio je Zovko, koje je zapravo HVO oslobodio u Lipanjskim zorama tijekom akcije oslobađanja bjelopoljske kotline, a koji su kasnije ušli u HVO.  Mjesece koji su uslijedili nakon odbacivanja srpskog agresora ti isti su iskoristili za naoružavanje i pripremu onoga što će kulminirati krajem lipnja 1993.

Zaustavljen prodor

Nesvjesni kako im suborci pripremaju takvu sudbinu, pripadnici HVO-a svu su svoju energiju usmjeravali na obranu oslobođenih prostora od Vojske Republike Srpske, te nije došlo ni do razoružavanja Bošnjaka što je još jedan od dokaza kako Hrvati nikada nisu imali namjeru ratovati s Bošnjacima već upravo suprotno.

Zovko u tom kontekstu navodi kako su unatoč napadu (praktično s leđa) te uz sversdnu pomoć specijalnih snaga koje su pristizale iz Bosne i “opkoljenog” Sarajeva, pripadnici HVO-a uspjeli sačuvati velik dio prostora, pa čak i dio na lijevoj obali Neretve u Bijelom Polju, a u konačnici zalaganjem postrojbi HVO-a, kako domaćih tako i pridodanih u ispomoć, hrvatske su snage zaustavile ofanzivu tzv. Armije RBiH te time i slomili velike planove o prodoru u Hercegovinu s ciljem izlaska na more.

Tzv. Armija ne samo da nije uspjela ovladati širim područjem Mostara i tog dijela Hercegovine, već nije ispunila ni jedan od osnovnih ciljeva, a to je nadzor komunikacije Konjic-Jablanica-Mostar. Naime, HVO je svojim jedinim dijelom kod Konjica (Turija) nadzirao i ometao pokrete tzv. Armije BiH za što im Zovko iskazuje veliko priznanje.

S druge strane ni na području sjeverno od Mostara tzv. Armija RBiH nikada nije mogla uspostaviti čvrst nadzor, pri čemu Zovko naglašava kako su tih dana na postrojbe HVO-a nadirale najsnažnije bošnjačke snage koje na kraju i nisu ostvarile svoje ciljece.

Prisjećajući se tih dana on je posebno ukazao na činjenicu kako je bio svjedokom vjerskih pokliča tijekom napada na Hrvate, a jednu postrojbu vodio je i hodža. Gledajući iz današnje perspektive na navedene događaje Zovko kaže kako se sada može reći da je tih dana zaustavljen san o Islamskoj državi

-Danas je vidljivo da je to bio plan, stvaranje Islamske države, upozorava Zovko. Osvrnuvši se na činjenicu da se danas slavi navodna pobjeda protiv HVO-a on je naveo kako se radi o iskušanom receptu u kojem se kroz brojne medije godinama stvara mit, dok kod Hrvata praktično ne postoji mogućnost za adekvatnu reakciju.

Prisvajanje

Kao ilustraciju pokušaja obmanjivanja i prisvajanja Zovko navodi nekoliko bitki protiv srpskog agresora na području Bijelog Polja i dalje prema Prenju (primjerice visoravan Rošci), a koje Bošnjaci svojataju.

-Sve bitke koje je dobio HVO danas oni slave kao svoje pobjede. Lažu djecu i svoj narod, ali ne može se istina sakriti, poručio je Zovko. /HMS/

Prije 25 godina razbijen “čelični zagrljaj” oko Mostara a san o velikoj Srbiji razbijen geopolitički i geostrateški

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

U Jablanici ubijena 172 imenom poznata Hrvata od strane četnika i partizana

Objavljeno

na

Objavio

U Doljanima je 19.7.2017 god., otkriveno spomen obilježje poginulim Hrvatima općine Jablanica u Prvom i Drugom te Domovinskom ratu.

Na spomeniku su uklesana sva imena poginulih Hrvata, i to 11 imena poginulih u Prvom svjetskom ratu, 172 imena ubijenih od strane četnika i Titovih partizana u Drugom svjetskom ratu, te 52 poginula Hrvata iz općine Jablanica u Domovinskom ratu.

Idejni tvorac spomenika je fra Vendelin Karačić, a izvedbeni projekt potpisuje tvrtka Urbis 86 iz Širokog Brijega. Spomenik je isklesan iz kamena domaćim radnim snagama kompanije MT “Gabro”, Jablanica a pripremu terena i uređenje okoliša uradili su mještani Doljana. Blagoslov spomenika i misno slavlje predvodio je mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH.

Spomenik-u-doljanima-1Drugi svjetski rat:

O stradanju Hrvata Jablanice u dugom svjetskom ratu malo je  tko pisao. U drugom mjesecu 1943.g. Partizani provaljuju od Drežnice na Glogošnicu prema Jablanici s jedne strane, a od Prozora s druge strane. Osvajaju Jablanicu te vrše likvidacije civila i zarobljenika. U narednom periodu vode se borbe između partizana, četnika i Talijana te Jablanica pada sad u jedne sad u druge ruke, dok nije stigla hrvatska legija s Nijemcima i protjerala i jedne i druge. Sve su zgrade u Jablanici bile porušene u tim borbama. Partizani i četnici su tri puta pljačkali župnu kuću. Na kraju je oštećena  i crkva. U trećem mjesecu 1943.god., četnici haraju Glogošnicom i spale 12 kuća i 6 štala, te pobijaju 22 čeljadi. Grozno su prije izmasakrirali i izmučili te ljude i naposljetku ispekli ih. Četnici su svo blago otjerali. Najgori su bili Bjelopoljski četnici. Evo najcjelovitijeg popisa Hrvata stradalih u Drugom svjetskom ratu:

proleterske divizije u osvojenom italijanskom uporištu kod Jablanice
Na slici: Partizani 2. proleterske divizije u osvojenom uporištu kod Jablanice 23. 2. 1943.

Cjeloviti popis žrtava možete vidjeti na Komunistickizlocini.net

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Govor generala zbora Stanka Sopte na 22. obljetnici vojno-redarstvene operacije Maestral

Objavljeno

na

Objavio

Obilježena 22. obljetnica vojno-redarstvene operacije Maestral

U srijedu 13. rujna 2017. obilježena je 22. obljetnica oslobođenja hrvatskoga kraljevskog grada Jajca kada su združene snage Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske u vojno-redarstvenoj akciji “Maestral” oslobodile Jajce nakon trogodišnje okupacije.

Dan je to kada se tisuće Hrvata iz BiH i RH uz mještane Jajca i okolnih krajeva sa svojim obiteljima, rodbinom, gostima i prijateljima okupe kako bi iskazali zahvalnost hrabrim braniteljima i osloboditeljima i prisjetili se vremena slave i ponosa, ali i kalvarije kroz koju su svi skupa prolazili ratnih 90-ih godina.

Središnja svečanost obilježavanja 22. obljetnice oslobođenja Jajca počela je mimohodom veterana i ratnih zastava postrojbi Hrvatskih snaga od Vodopada, preko središta grada do Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, uz pratnju Prvog benda vojnog orkestra Oružanih snaga BiH.

Sv. misu za poginule predvodio je fra Jure Tokalić koji je u nadahnutoj propovijedi naglasio važnost ovoga dana kada je prije 22. godine hrvatski narod Jajca ponovno obasjalo sunce te je dočekao biti svoj na svome. Poruka je to, kako je rekao, i današnjim naraštajima da ne napuštaju rodne grude za koje su toliki hrabri branitelji dali svoje živote.

U Domu kulture održana je svečanom akademija na kojoj su govorili brojni uzvanici,  a svima se zahvalio Ante Brtana ispred braniteljske udruge „13.rujan“ koja je bila organizator  svečanosti.

Govor generala zbora Stanka Sopte, zapovjednika glavnih snaga za oslobađanje Jajca

POŠTOVANI PRIJATELJI, DRAGI HRVATI, DRAGI JAJČANI, SVI VI IZ DALEKA,VI KOJI STE DIONICI SLOBODE, ČESTITAM VAM NA VAŠOJ PLEMENITOSTI S KOJOM ISKOVAŠTE SLOBODU HRVATSKOM KRALJEVSKOM GRADU JAJCU!

Od 1996.godine, od prve obljetnice, sve ove godine okupljamo se 13.rujna, kako bi izrazili zahvalnost za svaku kap krvi koja je prolivena za slobodu Hrvatskog naroda, za svaki čin plemenitosti koji je u nju utkan, a osobito se spominjemo svih života koji su položeni kako bi sloboda bila nova kolijevka rađanja.

Trinaestog  rujna 1995. godine, nakon višemjesečnih oslobodilačkih operacija, Cincar, Zima 94, Skok 95, Vrilo 95, Ljeto 95, Oluja te Maestral, koje su provodile Hrvatske snage, preko Kupresa, Glamoča, Grahova, Knina, oslobođen je Hrvatski kraljevski grad Jajce cijelo Pougarje s Dobretićima i Podmilačje sv.Ive.

Prisjetimo se  postrojbi Hrvatskih snaga sastavljenih od HVO-a i HV-a, koje su činile okosnicu u operaciji Maestral na pravcu oslobađanja Jajca. To su: 2.gbr HVO, SP MUP-a HRHB, bojna HVO Jajce, ppnHVO Gavran-2, 81.gb HV, 1.gbr HVO, 60.dgb HVO, 22.do HVO, sts GS HV, 4.gbr HV, 7.gbr HV, 1.hgz HV, 3.gbr HVO, snage u potpori ZP HVO Tomislavgrad, ZP HVO Mostar i ZP HVO Vitez.

Trinaestog rujna 1995. godine u jutarnjim satima na tvrđavi Hrvoja Vukčića Hrvatinića  zavijorila je Hrvatska zastava, podigoše je hrabri bojovnici nakon teških borbi i velikih žrtava, te tim činom napaćenom puku obznaniše slobodu.

I evo nas opet tu na zidinama našeg hrvatskog i kraljevskog grada Jajca 22. godine nakon oslobođenja od srbočetničkog agresora i JNA. Osjećaj nam nadima grudi, i ispunja nas ponosom, ali i tugom i boli. Jer mnogi su naši prijatelji suborci, mnogi su naši vitezovi za slobodu Jajca darovali svoje živote.

Njihovi su životi u temeljima slobode hrvatskog kraljevskog grada Jajca. To na žalost uvijek i ponovno moramo naglašavati jer mnoge na čudan način opija zaborav, a mnogi ne žele povijest čitati onako kako je ispisana i kako je nastala. A ovdje je, kao i na tolikim drugim mjestima u našoj Domovini, ispisana krvlju najboljih hrvatskih sinova.

Zato, kad mnogi danas uzmu u ruku pero da se dnevnopolitički predstavljaju, moraju znati temeljni postulat. Svi, pa i dnevnopolitički poslovi moraju počivati na istini. A istina je hrvatskog kraljevskog grada Jajca da su ga oslobodile postrojbe Hrvatskih snaga. Svjedočim to, kao što i vi svjedočite, a mi smo dionici tih slavnih bitaka i danas to na 22. obljetnicu ponovno potvrđujemo.

Kako rekosmo, postulat istine je postulat slobode, i on nas obvezuje govoriti po istini, a istina je da su nas u vremenima borbe za slobodu i opstojnost Hrvatskog naroda vodili dični ljudi, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom, Matom Bobanom, generalom Antom Gotovinom i mnogi drugi koji za svoj obol ne dobiše zasluženi spomen, već na žalost, upravo lažnim svjedočenjima na montiranim procesima nastaviše svoju osobnu patnju i žrtvu, koja Hrvatski narod prati stoljećima do današnjih dana.

Podignimo ponosno glave, to smo dužni našim ratnim prijateljima koji danas nisu ovdje s nama!

Neka je hrvatskom kraljevskom gradu Jajcu čestita 22. obljetnica. Neka je mir vječnosti i laka gruda zemlje Hrvatske našim poginulima. Neka je iskrena sućut njihovoj djeci, obiteljima i roditeljima. Neka nam je svima u svijesti i u pameti, činjenica da je ovaj grad slobodan jer su to htjele i učinile i svoju krv za to prolile postrojbe Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske.

Živjeli!             

Kamenjar.com                

facebook komentari

Nastavi čitati