Connect with us

BiH

Domagoj Vidović, Rodu o jeziku

Published

on

– Prvi su dani u Podzemlju Perzefoni bili najteži. Naviknula se bila na osjećaj bezvremenosti (jer nitko je nije pitao kad će se vratiti domu) i slatke samoće (jer nitko je nije ometao dok je gledala u pučinu). Od onoga dana kad su je oteli s Krete lišila se zauvijek osjećaja bezvremenosti, ali joj je barem u tih nekoliko mjeseci ljeta ostao osjećaj slatke samoće, čak i sad kad je se ljudi boje i zovu je kraljicom sjena. No, da su je ljudi mogli pogledati u oči tih prvih dana u podzemlju, teško da bi je se bojali. Lutala bi tako podzemljem tražeći zrake svjetlosti. Njezine su oči bile naviknute na tople boje cvjetnih livada kojima je hodila i na opojne mirise ljekovitih trava koji su joj dražili nosnice. Njezino je uho bilo naviknuto na šum mora. U podzemlju je svjetlo tek rijetko prodiralo kroz duboke jame, jedva bi se razabiralo je li dan ili noć, dotjecalo bi tek toliko da joj oči ne usahnu. Na Otoku su, gdje je boravila dok nije oteta, zime bile teške, pogotovo kad bi tmasti oblaci zaklonili Sunce, no Vjetar bi se uvijek izborio da je ono pomiluje, da je poljubi i dade joj do znanja da će ponovno doći ljeto. U podzemlju nije gledala u krošnje, motrila je tek korijene dubokih stabala, a jedini zvuk koji ju je podsjećao na ono što gore osta bijaše zvuk kapljica vode koje su se cijedile u crna podzemna korita. Vidiš, Tješidruže, kad je neko vrelo puno mjehurića, kad iz njega izlazi voda koja ti nagriza grlo, znaj da je to od slanih suza Perzefone koja plače za ljetom. – zborio je Grk Kalojanis Tješidrugu dok je Tješidrugov otac Svebor hladno jeo veprovinu jednoga kišnog jesenjeg dana na obali Crvenoga mora. Bože, kako se ovdje brzo smrkava! – više za sebe prosikta Svebor kao da je upravo on poslušao Kalojanisovu priču. 

 

Vratimo se sad stvarnosnoj prozi. Kako se posljednjih dana ponovno bavim Popovom, prisjetio sam se napisa nekih zapadnohercegovačkih intelektualaca na privremenome radu u Hrvatskoj koji su „duhovito“ pisali kako se za oca Ruđera Boškovića ne zna je li Hrvat ili Srbin, ali se zna da je Hercegovac i pritom se zapitali je li uopće Hercegovcima potrebno hrvatstvo. Kad bi se nekad provezli krajevima pro Neretve (koje katkad zovu DDR-om), krajevima u kojima su njihovim sunarodnjacima na glavnim prometnicama i na natpisima na ulazima u njihova naselja (poput Neuma u kojemu je ćirilica materinsko pismo možda tek pokojega doseljenog carinskog ćate) postavljeni ćirilični natpisi, da ne govorimo o mjestima u kojima ni danas ne živi nitko osim Hrvata u tzv. Republici Srpskoj, čijega despota ti isti intelektualci javno hvale, kad bi se prisjetili i vlastita djetinjstva kad su prije latinice morali učiti oslobodilačku ćirilicu, možda bi shvatili da Hrvati u tim krajevima izvan njihova dosega opstaju upravo radi ideje hrvatstva. Uostalom, što bi Hercegovci (dakako i Dalmatinci, Slavonci, Istrani i stanovnici svih drugih hrvatskih pokrajina) bili da hrvatstvo ne postoji? Nije ni ovako bajno, ali tko bi onda obranio Bosance i Hercegovce od istočnih susjeda, Istrane i Dalmatince od talijanskih nasrtaja? Nevladine udruge? Udruge neovisnih kolumnista?

 

Popovo je ujedno veoma važno čak i za suvremene jezične pravopisne prijepore u Hrvata. Već duže vrijeme nastojim napisati nekoliko suvislih misli o onome što se u kroatistici nazivlje pokrivenim r, dakle o tome kako se kratki jat odražava ako je ispred njega suglasnički skup u kojemu je posljednji član suglasnik r. Načitao sam se, naime, raznoraznih mišljenja. Krenimo od onih koja se tiču hrvatskoga standarda. Na jednome sam predstavljanju čuo kako Hrvati od 1892. do novijih izdanja Babić-Finka-Moguševa pravopisa ni u jednome pravopisu nisu pisali je iza pokrivenoga r. Netočno! Po Cipra-Klaićevu se pravopisu (1944.) je piše u izvedenicama od riječi grijeh (npr. grjehota, grješan, grješnik, pogrješka), ali se ne piše nigdje drugdje (npr. bregovi, uvreda, napredak). Druga je zabluda da je dosljedno pisanje je iza pokrivenoga r bilježito hrvatska tradicija i da su ga dosljedno provodili autori jezikoslovnih djela izvan vukovske škole. Za ovaj sam članak pregledao nekoliko hrvatskih rječnika i usporedio ih s Karadžićevim srpskim rječnikom. Kako vas ne bih pretjerano opteretio, proučio sam primjere s pokrivenim r u izvedenicama od riječi grijeh i strijela te izvedenice od imenice brijeg i dugu množinu iste imenice. Broz-Ivekovićev rječnik (1901.) bilježi je u većini izvedenica od riječi grijeh (grjehota,  grješnik, pogrješka), ali katkad piše i ije (griješan). Uglavnom se je dosljedno bilježi iza pokrivenoga r u izvedenicama od riječi strijela (strjelica, strjeljač, strjeljački), no i tu postoje iznimke (npr. strelimice). Jat se iza pokrivenoga r dosljedno ne bilježi u izvedenicama od riječi brijeg (brežuljak, breščić) i u dugoj množini iste riječi (bregovi). A kako se jat iza pokrivenoga r drži u rječniku Dragutina Parčića (1901.), rječniku ponajudaljenijemu od vukovske tradicije, rječniku kojega ljube i pobornici korijenskoga pravopisa? Parčić preporučuje griešan ‘griješan’ (ali dopušta grješan i grešan) i pogrješka (ali dopušta i pogreška). U izvedenicama od riječi strijela poprilično je nedosljedan. Piše tako isključivo strjelica, ali strelovit i streljana, liku strjeljač daje prednost pred likom streljač, ali strelomet pretpostavlja strjelometu. U izvedenicama od riječi brijeg prednost daje likovima bregovit i brežuljak te dopušta samo množinu bregovi. A znate li koja su jedina dva leksikografa u regionu koja u svim odabranim primjerima bilježe likove s je (dakle, grjehota, strjelica i brjegovi, pa čak i brježuljak)? Jedan je Joakim Stulli, a drugi je (… trotočje je ovdje da vas malo zadrži u napetosti…) Vuk Stefanović Karadžić.

 

Kako su me poznavatelji Talijina dvora (znaš li, Mira, da je Talija, tako se piše, a čita Tolija, pučiška četvrt, a baš mi se svidio jedan tvoj nadnaslov) i Jinxi naučili da treba znati stati kad je najbolje, u maniri vas autora krimića ostavljam u napetosti do idućega broja u kojemu ćete doznati kako se jat iza pokrivenoga r odrazio u hrvatskim govorima, čega to ima u Popovu što je toliko bitno za hrvatski standardni jezik, u kojemu ću nastojati ponuditi i neka rješenja te ćete ujedno gratis (kako se suvremeno reče tursko badava, džabe i mukte ili na našu besplatno) dobiti odgovor na pitanje je li rodni zaselak Stipana Crnčevića Brestica zapisan srpskom grafijom. Potonje je pitanje tako nebitno za kretanje nebeskih tijela, ali je svojedobno bilo neobično važno za Stipu.

Domagoj Vidović, Hrvatsko slovo, 18. listopada 2013

facebook komentari

Continue Reading
Advertisement
Comments

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Published

on

By

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Continue Reading

BiH

EU poručila: Izmjene Izbornog zakona se moraju provesti do izbora 2018. godine

Published

on

By

Bosna i Hercegovina nije mogla čuti ključne poruke Europske unije nakon sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja članica unije u Luxembourgu o tome da se u zemlji moraju promijeniti odredbe Izbornog zakona kako bi se održali izbori sljedeće godine što je posve suprotno tvrdnjama visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije da se izborni mogu održati i provesti i bez preinake po apelaciji Bože Ljubića, piše Večernji list BiH.

“Vijeće očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda.

Vijeće smatra da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a (OESS-ODIHR) kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora”, kaže se u zaljučcima Vijeća za vanjske poslove na kojemu je sudjelovala i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Burić-Pejčinović, piše Večernji List.

Ustavni sud BiH je 28. prosinca prošle godine prihvatio aperlaciju Bože Ljubića, koji je u žalbi dok je bio predsjedatelj Zastupničkog doma naveo da je neustavna odredba da se iz svih županija u FBiH bira najmanje jedan pripadnik konstitutivnih naroda, bez obzira na brojnost pripadnika pojedinih konstitutivnih naroda u toj županiji. Ustavni sud je prihvatio navode Bože Ljubića da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 23 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33.000 Hrvata. Na taj su način u dva navrata ključne hrvatske stranke za koje glasuje najveći broj Hrvata izbačene iz vlasti. No, u SDA ne smatraju kako je potrebno promijeniti Izborni zakon, a njihov visoki dužnosnik Šefik Džaferović lak je ustvrdio kako to nije uvjet za održavanje, ali niti provedbu odredbi izbora,

“Mi trebamo ozbiljno raditi na izmjenama Izbornog zakona, ali, ako do toga i ne dođe, izbori 2018. godine će se održati. Nema razloga da bude drukčije. I do sada smo pokušavali provesti neke odluke, ali izbori nikada nisu dovođeni u pitanje, osim u slučaju Mostara. Međutim, konkretna situacija vezana za odluku Ustavnog suda po apelaciji gospodina Ljubića nije ni slična onoj vezanoj za Mostar”, rekao je Džaferović. No, zanimljivo je da je odluka Ustavnoga suda o Mostaru apsolutno identična situaciji u Mostaru jer su hrvatske stranke prosvjedovale upravo zbog neproporcionalnosti vrijednosti glasova birača za izbor vijećnika u Gradsko vijeća, što je Ustavni sud potvrdio, a uz ostale identična je i formulacija o presudi oko izbora izaslanika za Dom naroda s obzirom da se odredbom o biranju po jednoga izaslanika iz svake županije narušava upravo načelo proporcionalnosti.

Uz način izbora izaslanika za Dom naroda EU je istaknula i kako treba provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, koja bi trebala osigurati da se i predstavnici nacionalnih manjina mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH, što sada nije slučaj, ali i da budu birani u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. Pri tome sud nije odredio na koji će se način provesti ta odluka. SDA sada ucjenjuje da se ove odredbe ne mogu mijenjati bez provedbe slučaja Sejdić-Finci a za što je potrebna izmjena Ustava BiH.

facebook komentari

Continue Reading