Pratite nas

Komentar

Domazet Lošo: smjena Jovića njihova je igra i dogovor kako bi imao opravdanje za tobože ga smijeniti

Objavljeno

na

Geostrateg i geopolitičar admiral Davor Domazet Lošo komentirao je za narod.hr smjenu glavnog analitičara predsjednika Dejana Jovića, kojeg je predsjednik Josipović razriješio zbog njegove tvrdnje da je referendum o neovisnosti Hrvatske bio neliberalan i antidemokratski.

“Mišljenja sam da je to upravo njegova igra, odnosno Jovićev dogovor s Josipovićem, tj. Josipovića s njim, da iziđe s tako jednom užasavajućom tezom, kako bi imao opravdanje za tobože ga smijeniti jer je to njegova najslabija karika za drugi mandat”, istakno je Domazet-Lošo.

“Prosuđujem da je to dogovor Jovića i Josipovića. Čovjek se ne može oteti dojmu da je tu riječ o dogovoru njih dvojice, da Jović s tim nebuloznim i radiklanim stavom iziđe kako bi Josipović imao opravdanje za njegovu smjenu te kako bi pokazao da je i on sada domoljub za Hrvatsku”, pojasnio je Domazet.

“To se u šahu zove iznuđeni potez. Nedvojbeno je da je Josipović shvatio da će izgubiti predsjedničke izbore”, smatra Domazet.

Osim Jovića tu su i drugi predsjednikovi savjetnici poput Budimira Lončara, Saše Perkovića, Zlatka Gareljića, i drugih, naveo je Domazat dodavši kako najeksponiraniji, Dejan Jović je i izravni eksponent britanske politike, koji je zastupao velikosrpske ideje, čak radikalnije nego što je svojevremeno zastupao Milošević “, kazao je Domazet ocijenivši kako bi ostali predsjednički kandidati Josipoviću to nedvojbeno stavljali na teret.

“Smjenom Jovića, Josipović želi pokazati kako će on voditi drugu politiku. Međutim to je za mene taktički potez, jedna velika obmana”, kazao je Domazet.

“Josipović ako pobjedi neće voditi nikakvu drukčiju politiku, jer će Jović i dalje biti njegov savjetnik iz sjene, a Josipović će biti još protuhrvatskiji”, zaključio je Domazet Lošo za narod.hr.

zdravko_tomac-1-of-1-3-580x384Također, Prof. dr. Zdravko Tomac za narod.hr je komentirao smjenu glavnog analitičara predsjednika Dejana Jovića,  kojeg je predsjednik Josipović razriješio zbog njegove tvrdnje da je referendum o neovisnosti Hrvatske bio neliberalan i antidemokratski.

“Nema nikakve dvojbe da je  Jović cijelo vrijeme dok je bio na vrlo važnom mjestu kod predsjednika Josipovića bezbroj puta pokazao da ne vodi hrvatsku politiku nego velikosrpsku politiku”, kazao je Tomac te dodao: “Prema tome, za sve ovo što je radio Jović, nije odgovoran samo on, nego i predsjednik Ivo Josipović”.

“Dejan Jović bio je i moj student, on je profesor, i ja nemam ništa protiv da on izražava svoje stavove kao privatna osoba, ali kao jedan od glavnih savjetnika predsjednika države on jednostavno nije smio raditi to što je radio”, istaknuo je ocijenivši kako se radi o jednoj situaciji koja je bila vrlo opasna za Hrvatsku. “S druge strane je Jović na neki način i veza s britanskom politikom i on je više puta jasno izražavao i zastupao stavove koji su protiv hrvatskih prava”, rekao je Tomac.

“Gospodin Josipović, obzirom da ide sad u kampanju, najprije se ogradio od njegovog članka u kojem je on osporio čak i referendum o samostalnosti Hrvatske rekavši da je to bilo nedemokratski i da su se ljudi bojali glasovati za Jugoslaviju, a protiv Hrvatske. Međutim, kada je krenula kritika Jovića iz SDP-a, kad je to oštro osudio sin Ivice Račan,  javio se i Miroslav Tuđman s vrlo argumentiranom kritikom, Josipović nije imao izlaza osim da razriješi dužnosti Dejana Jovića”, pojasnio je Tomac ocijenivši kako je to napravio samo iz razloga da gubi poziciju te da ga više ne može braniti.

Pojasnio je kako će u svojoj knjizi “Crveni predsjednik” dokumentirano reći da je predsjednik Josipović bio taj koji je vodio protuhrvatsku politiku.

“Prihvaćao je velikosrpsku tezu o građanskom ratu, a prije no što je postao predsjednik ustvari se spremao da bude ključni čovjek u pomirbi na Balkanu, da provodi britansku politiku. Međutim, tu pomirbu nije tražio na istini, nego na priznavanje hrvatske krivnje – koje nema, i oslobađanju krivnje velikosrpske politike”, rekao je Tomac.

Istaknuo je kako je Hrvatsko nacionalno etičko sudište na prvoj sjednici u Vukovaru utvrdilo deset bitnih točaka na kojima se može reći da je  Josipović vodio veleizdajničku politiku i da je za to moralno odgovoran.

“Osobno mi je drago što je on sad morao priznati razrješujući Jovića da smo bili u pravu kad smo govorili da je nevjerojatno da predsjednik države drži u svom kabinetu kao ključnog čovjeka nekoga tko cijelo vrijeme vodi antihrvatsku politiku”, zaključio je Tomac za narod.hr.

Izvor: narod.hr/foto: FAH

>>Predizborni spin? Josipović smijenio Dejana Jovića

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Nova zdrava stremljenja u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Politički i društveni život u Hrvatskoj nije odavno bio tako živahan i buran.

Teško se povremeno i snaći u poplavi zahtijeva, predbacivanja, optuživanja, vrijeđanja i svakakvog jada koji se može čuti, vidjeti i pročitati od dičnog Sabora do jugo tiskovina, od sociologa, političkih komentatora, novinara i dakako, uvijek spremnih, sve više rastućih, nevladinih udruga.

Niču poput gljiva poslije kiše a radni narod za čija prava „se oni bore“, koji u velikom broju jedva preživljava, te dragocjene udruge sve jako dobro plaća. Pada mi na pamet jedna akcija koja se zalaže za primjenu Istambulske konvencije u Hrvatskoj.

Jedna od prvih koja je jako zagovara je bila udruga BABE koja je tražila od naših predstavnika u Belgiji da se zauzmu za prihvaćanje konvencije. Više elemenata, više djelova ima u toj konvenciji. Tako i potreba da se ljudima, djeci i onima starijim, u jednom trenutku svog života omogući da se odluče što su. Jesu li muškarci ili žene. Bez obzira na spol. On nije važan.

To je neki zastarjeli privjesak koji sili ljude već oko sto tisuća godina koliko bi moglo biti da je nastala ljudska vrsta, da  često budu ono što nisu. Vrlo zanimljivo. Kad sam tu mogućnost prenio na sebe vidio sam da i nije tako nevažno i bedasto, kako sam u početku mislio. Ako se odlučim promijeniti rod što mi konvencija omogućava ne bi se dogodilo ništa loše. Što više, mogao bih doprinijeti, jer obzirom na struku ali i posao u kući i oko kuće, više kao žena nego što sam do sada kao muškarac. Razmislit ću. No, u razmišljanju sam otišao korak dalje.

Što bi na većoj razini, na nacionalnoj mogle značiti takve promjene. Kad bi primjerice jedan moj kolega promijenio rod mogli bi dobiti na čelu gore spomenute udruge dvije Sarnavke umjesto jedne kao što je sada. Kakva bi to samo bila progresivna snaga u našoj državi. Mogli bi se uvjeriti i turski i drugi svjetonazorski identičan ostali brojni svijet da prihvati Istambulsku konvenciju. Dakako, u cijelosti. Ne samo nazadna Hrvatska i Europa u većem dijelu. To bi uistinu bio veliki korak u progresivni slobodan svijet. Živi bili pa vidjeli.

Damir Letinić/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Račan-Lončarova smrtna presuda Hrvatskoj! Hrvatska je izdajom dovedena pred smrt….

Objavljeno

na

Dezintegracijski procesi SFRJ uzrokovani su mnoštvom povijesnih, kulturoloških, gospodarskih te inih uzročnika. Rasprave o tom procesu trajati će desetljećima..

Racionalnost, konstruktivnost i umjerenost hrvatskog suverenizma zrcali se iz dokumenta pod nazivom Model konfederacije u Jugoslaviji, koji predsjedništvu Jugoslavije u listopadu 1990., predlažu Hrvatska i Slovenija.  Prijedlog je odbijen.

Nažalost, kao puno puta u povijesti hrvatske pregovaračke i opće pozicije grubo su rušene i unutar Hrvatske.

1. Prvi višestranački izbori u Hrvatskoj nakon II svjetskog rata, održani su u prvom krugu 27.travnja 1990., te u drugom krugu 6.svibnja 1990.  Na izborima je uvjerljivo pobjedio HDZ. Dotadašnja, komunistička, Račanova, Vlada,SKH-SDP, je 23. svibnja 1990. – svega osam dana prije okupljanja prvog demokratskog, višestranačkog saziva Sabora sa HDZ-ovom većinom, predala cjelokupno naoružanje hrvatske Teritorijalne obrane neprijateljski nastrojenoj JNA. Takva vrsta odluke, tijekom prijelaznog, tehničkog mandata Vlade nije dopuštena i debelo vonja veleizdajom.  Zapovjednik teritorijalne obrane bio je Ivica Račan.

 Hrvatska je tako ostala bez mogućnosti naoružavanja 273000 vojnika, bez lakog topništva minobacača,lakih oklopnih vozila,….. 

Istovremeno, slovensko rukovodstvo,  donosi zdravorazumsku i zakonitu odluku te odbija predati oružje svoje TO u ruke JNA. 

U isti izdajnički kontekst može se svrstati odluka sborskih zastupnika SKH-SDP, koji demonstrativno napuštaju sabornicu tijekom glasovanja o Deklaraciji o proglašenju suverene i samostalne Hrvatske, sukladno volji građana izraženoj na referendumu 19.svibnja 1991.

2.Vijeće sigurnosti UN, 25. rujna 1991., donosi odluku o embargu na oružje za područje SFRJ. Argumentacija te odluke temelji se na “činjenici da je Jugoslavija pozdravila namjeru VS UN-a, u pismu upućenom od njezina predstavnika i “nakon što je saslušana izjava ministra vanjskih poslova Jugoslavije”.

U arhivu UN-a, dakle, ostalo je zapisano da je Budimir Lončar, tadašnji ministar vanjskih poslova Jugoslavije, presudno utjecao da se uvede embargo na nabavu oružja, u trenutku kad je Hrvatska bila u najgoroj vojnoj situaciji.

“Svrgavanje hrvatskih neofašista” je počelo već 1. listopada. Srbija koristi embargo i šalje ultimatum RH i počinje granatirati Dubrovnik, JNA pokušava zatvoriti obruč smrti oko Vukovara. Žestoki napadi JNA i pobunjenih hrvatskih Srba te četničkih postrojbi iz Srbije istovremeno se odvijaju diljem Hrvatske. Kadijević izjavljuje “cilj JNA je svrgavanje neofašističkih hrvatskih vlasti”. Tuđman 5. listopada poziva sve građane RH na obranu. Alija izetbegović pak izjavljuje: “Zapamtite, ovo nije naš rat”. Dva zrakoplova JNA 7. listopada raketiraju Banske dvore. Sabor RH dan poslije proglašava JNA i Srbiju agresorima.

Hrvatska je izdajom dovedena pred smrt….

Ž.M. Zenga/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati