Pratite nas

Dominika Andrijanić: Poštujmo tuđe, volimo i promičimo svoj hrvatski jezik

Objavljeno

na

Osvrt Dominike Andrijanić, profesorice hrvatskog jezika i književnosti, na ovdašnji položaj hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini

dominikaŽivot hrvatskog jezika u današnjoj Bosni i Hercegovini osjetno je u zabludi. Hrvati se premalo osvrću na njegov, sve više, rasapni položaj.

Stanovnici su preokupirani osobnim poteškoćama, egzistencijom, pa rijetko posvećuju vrijeme materinskom jeziku; do njihovih misli skoro i ne dopire. Smatra se da je to “posao” jezikoslovaca ili pak političkih dužnosnika.

Nije se svjesno da je to problem svakog pojedinca, Hrvata koji živi u toj državi, pa i onoga koji je napustio majčinsko ognjište.
Svaki jezik je istovrijedan, stoga ga treba poštovati, ali svoj promicati, ne dopuštati nametanje tuđega. I boriti se, u tom duhu, umnim snaga za svoju djedovinu, baštinu. Ako čovjek izgubi svoj jezik, izgubit će i sebe.
Od vremena do vremena glumi se sljepoća pored zdravih očiju. To svojstvo nalik je hrvatskom jeziku i većini žitelja Bosne i Hercegovine.

Potraga za lektorima hrvatskog jezika u javnim ustanovama svedena je na zanemarivost. Uobičajena lektura je svake knjige, dok za administrativnu dokumentaciju se puno ne mari. Pogreška u knjizi odmah je uočljiva, a u dokumentaciji se ne osvrće kojim jezikom je što napisano. I tako svaka riječ prolazi.

Stariji naraštaji često spominju da su oni nekada govorili tim, danas, nehrvaticama te ih i dalje svakodnevno rabe. U čudu su, a ponekad i s podsmijehom, kada im se na njih ukazuje. Teško prihvaćaju promjene te ne shvaćaju njihovu težinu, prijenos mladima.

Iz prošlost se uči, u sadašnjosti živi, a o budućnosti razmišlja. Ako se to dubokoumno prouči, shvatit će se današnji položaj hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini, odnosno ispravak riječi i u govoru, i u pisanju, kako mladih tako i starijih.
Na Međunarodnoj znanstvenoj konferenciji Identiteti – kulture – jezici, održanoj na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, 5. i 6. lipnja 2014., doktoranti i doktori znanosti Novinarstva i Odnosa s javnošću iznijeli su opažanja o premaloj, sekundnoj uporabi hrvatskog jezika na javnom RTV sustavu BiH. Također, pokazuje se slična situacija i u službenim glasilima i novinama.

Svaki jezik je istovrijedan, stoga ga treba poštovati, ali svoj promicati, ne dopuštati nametanje tuđega. I boriti se, u tom duhu, umnim snaga za svoju djedovinu, baštinu. Ako čovjek izgubi svoj jezik, izgubit će i sebe.

Pod hrvatskim jezikom se namjerno ili nenamjerno provlače riječi koje nisu hrvatice. Aktiviraju se lektori koji se u potpunosti ne koriste hrvatskim standardnim jezikom. Time se gubi svaki trag i podastiru noviteti, neodgovarajući i neprihvatljivi. Zaključuje se da ovdašnji korisnici hrvatskog jezika, osim nekolicine tiskovnih i elektroničkih medija, nemaju svoje medije, a posebice televiziju koja je, još uvijek, vodeći medij.

Svijet današnjice teško je zamisliv bez medija; uvučeni su u sve atome društva. Predstavljaju komunikacijske kanale preko kojih milijuni ljudi primaju poruke, čime je još više istaknuta važnost uporabe hrvatskog jezika. Manipulacija medija istovjetna je manipulaciji hrvatskog jezika.

Sve su te činjenice pozornijim razmišljanjem, rasuđivanjem shvatljive i prihvatljive, odnosno lako uočljive. Često je ravnopravnost hrvatskog jezika, u odnosu na ostala dva jezika u državi, vidljiva samo na zakonskom papiru.
Puževim koracima blago hrvatskog jezika se potiskuje. Ako se sadašnjim i budućim naraštajima ne ukazuje na njegovu jezičnu posebnost, a u istom trenutku prigušenost, odmicanjem vremena ti koraci će postajati zečji.

Vraćajući se unatrag nekoliko stoljeća, hrvatski jezik je često u poteškoćama. Razmišljajući o njima, prihvaća se i Beženovo stajalište iz članka “Lička ikavica – nesuđeni hrvatski književni jezik” 2009., usvajanja ikavice kao jezičnog standarda u 19. stoljeću. Navod Ante Bežena o ikavici je izgleda najpogodnija osnova hrvatskog književnog jezika “jer je to samo hrvatski oblik koji nemaju ni Srbi, ni Slovenci, ni Bugari te bi hrvatski jezik po njoj bio prepoznatljiv, samosvojan, ali i znatno zaštićeniji od pritisaka drugih nego što je to s ijekavskim izgovorom”,i ova promisao potiče svakog čovjeka na dublje razmišljanje. Tvrdi da ijekavskom “pobjedom”, iako je ikavica bila istovrijedna, Hrvati ulaze u probleme, odnosno raščlanjeno upućuje da “Srbi nikad ne bi pristali u ime zajedništva prihvatiti ikavicu, a njihovi udari na izjednačavanje hrvatskog i srpskog jezika bili bi znatno neučinkovitiji jer bi u tome upravo ikavica bila nepremostiva zapreka”. Dijele se njegove misli, posebice s današnjeg stajališta i s obzirom na položaj jezika u Bosni i Hercegovini. Beženov navod nije doslovan jezičnoj situaciji u BiH, ali ukazuje na pogreške iz prošlosti, koje bi nemalo nalikovale izražajnoj današnjici u državi. Iz tog primjera se može izvući pouka.

Lakše je razvezati čvoriće nego čvor. Prepreke prelaze u poteškoće, pa nadalje u teško razrješive probleme. Stoga je nužno što ranije posvetiti pažnju neispravnostima, poteškoćama koje široko obuhvaćaju hrvatski jezik. Na vrijeme reagirati, poduzeti određene korake da se čvorići i problemi ne zapletu u krug. Iz kolotečine se teško izvlači bez većih potresa.

Ne postoji nijedan san bez budnosti. Probudimo se, krenimo vlastitim stopama nabolje, u sutra, hrvatskim perom i za djedove, i za sinove.

Dominika Andrijanić, profesorice hrvatskog jezika i književnosti

izvor:Pogled.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

17. listopada 1990. Prva utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije protiv SAD-a

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 17. listopada 1990. godine, hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je svoju prvu povijesnu utakmicu.

Na Maksimiru je gost bila ekipa SAD-a, a Hrvatska je golovima Aljoše Asanovića i Ivana Cvjetkovića slavila 2:1.

U toj legendarnoj utakmici za Hrvatsku su nastupili Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović, Marko Mlinarić, a još su zaigrali i Tonči Gabrić, Gregor Židan te Mladen Mladenović. Izbornik je bio bivši hrvatski nogometaš, reprezentativac, trener, danas nažalost pokojni Dražan Jerković.

Utakmica je odigrana u sklopu proslave vraćanja spomenika banu Josipu Jelačiću na zagrebački Trg bana Jelačića: pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana odigrana je pred 30-ak tisuća gledatelja na stadionu Maksimir dan poslije postavljanja spomenika – 17. listopada 1990. u 19 sati.

Ideja provedena u tajnosti

Kada je Nogometni savez SAD-a objavio da želi u Europi odigrati dvije prijateljske utakmice za koje traže suparnike, tadašnji glavni urednik Sportskih novosti Darko Tironi prvi je inicijator ideje dovođenja američke reprezentacije u Hrvatsku.

Tadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Mladen Vedriš i dopredsjednik Rudolf Sabljak zbog političke situacije u tom trenutku proveli su tu ideju u velikoj tajnosti, najviše uz pomoć hrvatskog iseljenika Ivana Opačka i Vinka Hotka, te Jure Klarića, direktora tvrtke Voće koja je platila 90.000$ za troškove dolaska gostujuće reprezentacije.

Nakon što su dobili ukupno četiri ponude, Amerikanci su se odlučili za utakmice s Hrvatskom i Poljskom, koju su pobijedili u Varšavi (2:3) par dana prije utakmice s Hrvatskom.

Ante Pavlović je tada kao glavni tajnik Jugoslavenskog nogometnog saveza potpisao dozvolu za odigravanje utakmice bez znanja ikoga drugoga u Beogradu i prijavio je Fifi, s obzirom da je Hrvatski nogometni savez u to vrijeme bio član Jugoslavenskog nogometnog saveza.

Unatoč pokušajima Jugoslavenskog nogometnog saveza da spriječi odigravanje utakmice, to im nije uspjelo jer je FIFA izdala dozvolu za odigravanjem. Slična stvar se dogodila i sa slijedećom utakmicom hrvatske reprezentacije protiv Rumunjske u Rijeci.

Kako je Jugoslavenski nogometni savez u pokušaju sprječavanja utakmice zaprijetio da će kazniti sve nogometaše uz Jugoslavenske lige koji nastupe na ovoj utakmici, Izbornik Jerković je, da bi izbjegao eventualne kazne, momčad sastavio uglavnom od igrača koji su tada već igrali izvan Hrvatske. Igor Štimac, Davor Šuker, Željko Petrović i Borislav Cvetković nisu bili u sastavu zbog ozljeda, a Zlatka Vujovića (PSG), Tomislava Ivkovića (Sporting), Srećka Bogdana (Karlsruher SC), Harisa Škoru (Torino FC) i Davora Jozića (AC Cesena) unatoč njihovim osobnim željama za sudjelovanjem njihovi klubovi nisu pustili na utakmicu jer nisu imali tu obvezu, s obzirom se utakmica nije igrala u terminu predviđenom za nastupe A reprezentacija.

Vlado Kasalo je došao na utakmicu iz Nürnberga bez dozvole svoga kluba i za to je po povratku platio klupsku kaznu od 25 tisuća njemačkih maraka, a Aljoša Asanović, strijelac povijesnog prvog pogotka, je također imao problem s klubom, francuskim FC Metzom, koji je imao važnu utakmicu četiri dana poslije, ali je uspio nagovoriti vlasnika kluba da mu ustupi mali privatni zrakoplov kako bi došao na utakmicu i zanimljivo je da je morao izaći u 58′ minuti utakmice samo zato da bi stigao na zrakoplov, koji je morao sletjeti nazad u Francusku do ponoći.

Izbornik Jerković složio je svoj stručni stožer tako da je uključio glavne trenere iz tadašnja četiri hrvatska prvoligaša, to su bili Zdenko Kobeščak iz Dinama, Joško Skoblar iz Hajduka, Vladimir Lukarić iz Rijeke i Ivica Grnja iz Osijeka.

Prije utakmice bogat kulturno-zabavni program

Prije same utakmice priređen je bogati program. Bilo je tu velikih balona aeronautičkog društva Coning iz Varaždina, u velikom mimohodu prodefilirali su 110 sinjskih momaka i vitezova viteškog alkarskog društva, šibenska limena glazba, folklorni ansambli KUD-ova ‘Petar Zrinski’ iz Vrbovca i ‘Ivo Lozica’ iz Lumbarde na Korčuli u narodnim nošnjama, te viteško društvo ‘Kumpanija’ iz Blata na Korčuli. U glazbenom programu su nastupili Dubrovački trubaduri, Krunoslav Cigoj i Tomislav Ivčić, a u poluvremenu je nastupilo još i Prljavo kazalište.[

Prvi pogodak na utakmici – a samim tim i prvi pogodak za hrvatsku reprezentaciju u novijoj povijesti hrvatskog nogometa – postigao je Aljoša Asanović u 29-oj minuti. Četiri minute poslije Ivan Cvjetković je povećao vodstvo na 2:0, a oba su pogotka postignuta uz asistenciju Marka Mlinarića. Tim je rezultatom završilo prvo poluvrijeme.

U drugom je poluvremenu reprezentacija SAD-a pogotkom Troya Dayaka u 80-oj minuti utakmice ostvarila konačni rezultat 2:1. Kapetan hrvatske reprezentacije bio je Zlatko Kranjčar, a najboljim igračem utakmice bio je proglašen Marko Mlinarić kojemu je nagradu uručio doajen hrvatskoga sportskog novinarstva Mladen Delić.

Ova utakmica ima poseban značaj i po tome što na njoj promoviran dres hrvatske nogometne reprezentacije, koji će poslije postati i ostati jedan od najvećih hrvatskih brandova uopće. Taj prvi dres, prema kojemu su nastali sve ostale inačice dresa do danas, dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej, kao i plakat za utakmicu.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Policija privela sedam osoba zbog skrnavljenje spomenika braniteljima u Novom Travniku

Objavljeno

na

Objavio

Policija u Novom Travniku privela je u utorak sedam osoba koje su tijekom vikenda sudjelovale u skrnavljenju spomen obilježja braniteljima Domovinskog rata Hrvatskoga vijeća obrane (HVO), a mediji navode da su vandali bošnjački mladići.

Kako se navodi u priopćenju MUP-a Srednjobosanske županije, novotravnički policajci završili su kriminalističko istraživanje nad sedam osoba u dobi od 19 do 23 godine, koji se terete da su uništili križ sa spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Novom Travniku.

Mladići su priznali da su u noći s petka na subotu srušili spomen križ težak 70 kilograma te su ga odnijeli sa sobom.

Policija je navela inicijale vandala koji su počinili ovaj prekršaj, M.B. rođen 1997., S.L. rođen 1998., H.G. rođen 1998., S.A. rođen 1999., B.R. rođen 1997., M.P. rođen 1994. i M.S. rođen 2000. svi iz Novog Travnika.

Policija će protiv njih Županijskom državnom odvjetništvu u Travniku dostaviti izvještaj o počinjenom kaznenom djelu.

Mediji navode kako su počinitelji bošnjački mladići, te da se radi o kaznenome djelu počinjenom iz mržnje.

Unatoč odlukama, Federacija BiH ne želi vratiti imovinu Katoličkoj crkvi u Travniku

facebook komentari

Nastavi čitati