Domoljubni smjer

0

U nedjelju smo zaključili slučaj Ive Josipovića. To je dobar razlog za čestitku. Stoga od srca čestitam novoizabranoj predsjednici Republike Hrvatske gospođi Kolindi Grabar Kitarović, ali i svima nama koji smo izašli na birališta i dali svoj glas – za bolju Hrvatsku.

A bilo je, vele promatrači, tijesno. Upravo onako kako su predviđali gotovo svi politički analitičari, iako su tobožnji istraživači javnoga mnijenja cijelu godinu slavili Josipovićevu dalekoistočnu omiljenost u hrvatskomu biračkom tijelu. I sam je Josipović, priznajući poraz, istaknuo da je razlika u glasovima vrlo mala, no to je, reče, demokracija: tko dobije više glasova, taj je pobjednik. Vidjelo se da mu nije lako. Ali na odlasku se ponio – gospodski. Čestitao je novoizabranoj predsjednici izbornu pobjedu.

Poraz svoga predsjedničkog kandidata mnogo je teže podnio Zoran Milanović. On je u Josipovićevu izbornom stožeru najprije – samokritički – pripomenuo da je pogriješio kada je predvidio da će veća izlaznost birača na birališta ići u korist Josipoviću, a zatim se obrušio na izbornu pobjednicu. Gospođu Grabar Kitarović nazvao je predsjednicom „nekoliko tisuća glasova“, zatim ju je optužio da je vodila „sektašku kampanju“ i da se pokazala kao „militantni vojnik svoje stranke“. Ali, veli, što je, tu je: sada je Vlada jedina brana povratku „kriminalne zadruge“ na vlast. I, dosljedno tomu, nije novoizabranoj predsjednici čestitao izbornu pobjedu.

Bio je to vrlo ružan „junački“ izgred. Ponajružniji stoga što su Milanovićeve tvrdnje neistinite. Gospođu Grabar Kitarović izabralo je 1.114.865 glasova. Ona nije mogla voditi sektašku kampanju jer je bila kandidatkinja saveza više stranaka. Osim toga optužba za sektašenje u izbornoj kampanji zvuči čudno. Tko sektaši, odvaja se od većine. A gospođa je Grabar Kitarović, kao i Josipović, nastojala osvojiti i – za razliku od Josipovića – osvojila većinu glasova. Podjednako je politološki nepametna tvrdnja da je Vlada jedina brana povratku „kriminalne zadruge“ na vlast. To je vjerojatno atavistički ideal boljševičke „socijalne demokracije“, ali tim se poslom u demokratski uređenoj pravnoj državi, kakva je Hrvatska, zakonito bave policija, Državno odvjetništvo, USKOK i pravosuđe. Ružnoću „junačkoga“ izgreda čini još ružnijom njegova besprimjernost. U njemu je predsjednik Vlade duboko uvrijedio predsjednicu Države, a s njom i većinu birača. Time je u posljednjoj godini svoga mandata otvorio vrata paklenoj kohabitaciji.

Izborni poraz Ive Josipovića u crno je zavio i Pantovčak, i Grič, i „vasceli Region“, i tzv. nevladine udruge, i „socijalnu demokraciju“. Potpuna pomrčina! Iz nje kulja bijes ideoloških vitezova davno propalog svijeta. Svi oni – od Jelene Lovrić do Inoslava Beškera – tvrde da je Milanović skrivio Josipovićev poraz. Cijelo je vrijeme, vele, svomu kandidatu „sapunao dasku“! Je li? Ili to trećosiječanjski pasdarani napadaju Milanovića jer žele Josipovića na čelu Partije? Meni se – ovako, izdaleka – čini da je Josipović sam sebi „sapunao dasku“. U kampanji je odustao od „Druge Republike“, zadržao je „Pravi put“ u tu Nedođiju, ali je, začudo, „Pravi put“ likovno predstavio u krugu – kao „vječno vraćanje istoga“! Unatoč tomu političkom dadaizmu Josipović je, zahvaljujući Milanovićevu stranačkom novcu i Milanovićevoj stranačkoj agitaciji, prikupio gotovo polovicu svih glasova! To je zapravo čudesno postignuće. Ali što je istina, odlučit će, dakako, Partija.

Od poraza je po naravi stvari zanimljivija pobjeda. Ona oblikuje neposrednu budućnost. Stoga se sada svom silinom nameće pitanje: Što Republici Hrvatskoj donosi pobjeda Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima?

Naravno, na to pitanje nitko ne može sa sigurnošću odgovoriti prije isteka predsjedničkog mandata gospođe Grabar Kitarović, a kamoli prije nego što gospođa stupi na dužnost. No, već se sada može reći da je njezina pobjeda razbila neke predrasude. Raspala se, primjerice, uvriježena predodžba o Hrvatima kao „surovim i rutavim“ patrijarhalcima koji ne mogu „smisliti“ ženu na vrhu državne vlasti, a temeljito se rasklimalo i stereotipno mišljenje da ruralno podrijetlo ne može uroditi vrhunskom urbanošću osobe. U tom pogledu već se sada možemo ponositi svojom predsjednicom. A sudeći po onomu što smo dosad od nje čuli, čini se da s gospođom Grabar Kitarović sviće i preobrazba centifugalnoga u centripetalni smjer hrvatske državne politike.

Benjamin Tolić/Hrsvijet.net

[ad id=”40551″]

facebook komentari