Pratite nas

Istaknuto

don Miljenko Babaić: Sve što su u životu komunisti stekli – stekli su na žrtvama

Objavljeno

na

Hrvatski branitelj don Miljenko Babaić, župnik u Stonu, vojni kapelan na Južnom bojištu za vrijeme Domovinskog rata, gostovao je u Bujici.

[mom_video type=”youtube” id=”1u8AvAn8xLU” width=”760″ height=”420″]

[ad id=”93788″]

Zašto ste 2003. kada je sveti Ivan Pavao Drugi bio u posjetu – vi napali Stipu Mesića u Dubrovniku?

U vražjoj državi Jugoslaviji Mesić je bio jedan od zastupnika. Tražio je da se ljude na lijep način skrati za glavu. Kameleon se kasnije priključio Tuđmanu, a onda je s dijelom udbaša htio uništiti hrvatsku državu. Taj čovjek postaje dva puta predsjednik države i odmah 12 generala umirovljuje, progoni i sotonizira. Papa dolazi u Dubrovnik, a znao sam da na žalost dolazi i ta sramota. Znali su da ću ja njega napasti i molili su me da ne reagiram. Trebam li ga u parku čekati? Neću. Molio sam da mu svi okrenemo leđa, nisu na to pristali, pa kad je došao rekao sam mu da je sramota i ubojica. Pokazao sam mu zastavu Hrvatske koju sramoti. Smatram da je to bio trenutak kad mu je trebalo reći da je na krivom mjestu, nije dostojan tog mjesta bio.

Jeste li imali ikakvih problema?

Biskup Želimir Puljić imao je problema zbog toga. Požalili su mu se. Mesić je tražio da se mene kazni, biskup mu je rekao da oni u komunizmu imaju zatvore, a da ih on kao biskup nema. Napisao sam svoje očitovanje i zaključio zašto sam to učinio. Poznajem dvojicu koji su bili jako ludi – Ivan Krstitelj koji je Herodu rekao da ne može to raditi, a drugi Isus Krist koji je Farizejima svašta govorio. Da nije dirao tadašnje vlasti ne bi ga razapeli. Ne mora se svatko sa mnom složiti, ali ja tako mislim.

Završili ste u zatvoru u komunizmu?

Zbog neprijateljske propagande. Pisao sam pjesme i govorio o potrebi stvaranja slobodne države Hrvatske, bez obzira kakva je. Je li bila dobra NDH? O svemu možemo razgovarati, ona je bila kakva je bila, ali nakon ’45-e ja bih bio komunist da su komunisti stvorili komunističku državu Hrvatsku, a ne izručili ju Beogradu i zajedno s četnicima izvršili genocid nad hrvatskim narodom.

Osobno ste bili pet godina u ratu?

JNA je imala vojarnu u mojoj župi. Izvršili su već masakr u Borovu selu. Zapalili djecu. Držao sam vjeronauk i nisam se htio povući. Smatrao sam da činim grijeh ako bih pustio da se izvrši genocid nad tom djecom. Mogao sam sklopiti ruke i moliti, a neka ih oni kolju. Meni je tu trebala puška i bio sam s puškom s braniteljima. Oni su napali Hrvatsku, mi smo se branili. Bili bismo sretni da nemamo takvu tragediju, ali smo sretni što smo stvorili hrvatsku državu i što smo imali Franju Tuđmana. Nismo ni korak otišli da bi nekome nanijeli zlo.

Danas je u Saboru zabilježen skandal kada je Pero Ćorić pozvao na minutu šutnje za poginule redarstvenike u Borovu selu – lijeva pozicija ostala je na hodnicima. Možete mi ovo komentirati?

Bože oslobodi, strašno, ali očekivano. Mene ne čudi, takvo je stanje. Molim vas, kažu otišli komunisti u HDZ, ali ja mislim ovako – svi koji su imalo voljeli hrvatski narod napustili su komunističku partiju i otišli u HDZ ili gdje god. Svi koji su htjeli Jugoslaviju – napustili su Sabor kao i danas. Doživljavamo tešku tragediju. Pet tisuća JNA oficira prešlo je u Hrvatsku vojsku. Politički gledano, danas doživljamo da jedna komunistička nakaza Stazić drži govore u Saboru. Pupovac koji ne može zakopčati košulju od velikosrpstva vodi govor u Saboru. Naš Sabor ne valja. Zašto? Je li moguće da u jednom Izraelu bude zastupnik bilo tko iz Hitlerove vlasti? U Hrvatskom saboru to je na žalost moguće, da su takvi privilegirani.

U vlasti su ti ‘privilegirani’. Imaju svoja groblja u Hrvatskoj. Svoje mauzoleje.

Ima ljudi koji nemaju nimalo ljudske, a ni hrvatske dosljednosti. Ove godine za pravoslavni Božić napravljen je performans ‘velike Srbije’. Zamislite da je netko takvo što na katolički Božić napravio – odmah bi me proglasili ustašom. Kad netko kaže da mu je svetinja Bog i Hrvatska – onda je taj zločinac. Političke igre upropastile su nas kroz povijest. Treba čista obraza biti. Domoljubnoj koaliciji to treba biti vodilja, imaju priliku.

Mnogi su vas zvali ustašom?

Da sam ’41-e bio živ ne znam što bih bio, ali ne bih bio zločinac i ustaša. Je li netko ustaša jer voli Hrvatsku? Ljudi, ja komunističke guje svaki dan vidim u Hrvatskoj. Koliko stanova ima bivši predsjednik Josipović? Sve što su u životu komunisti stekli – stekli su na žrtvama. Gdje god Josipović krene vidi grobove jer ih gledaju oči nevinih ljudi. Sotone vide oči nevine koje ih progone. I to onda proglašavaju ustaškim gujama. Oni su to uradili i danas se ne stide, nego da opravdaju svoje zločine vide ustaške guje, a to nisu ustaške guje nego anđeli. Sve što su stekli – stekli su na krvi.

Što je za vas Domovinski rat?

U Domovinski rat dragovoljci su otišli bez znanja nekog posebnog, ali su željeli Hrvatsku državu i smatrali su da naš narod treba biti svoj na svome. Jedna obitelj iz Hercegovine masakrirana je nakon Drugog svjetskog rata, preživjelo je jedno dijete. Kad je sazrio pitao je kolika je tragedija njihove obitelji kad ona nikad nije zaplakala – a majka mu je odgovorila: ‘Da sam ja zaplakala, vi biste zapitali zašto, a onda bi i vas ubili i ne bih imala ništa’. Kad je navršio 18 htio je u rat. Majka ga je pitala mora li on ići. On joj je odgovorio da ako ne ode, zašto su njegovi svi u grobu. I otišao je. Poginuo je prvi dan. To vam je ljubav. To vam je Domovinski rat.

Imali ste svakakve suborce. Jedan od njih bio je Andrija Jarak. Jeste li ga upoznali u ratu?

Bili smo na istom položaju, viđali se svaki tjedan. Ljudina. Nema ratnika tko nije ljudina. Svi hrvatski branitelji. To je vojska kakve u svijetu nema.

U Dubrovniku je bilo i HOS-ovaca.

Koliko god netko volio, ne volio, svim brigadama svaka čast, ali HOS-ovci nisu pitali za cijenu, svi mrtvi – svi mrtvi, ali učinit malo dara za Hrvatsku. To je ljubav. To je vrlina takvih ljudi, a danas ih sotoniziraju.

Sotoniziraju i Marka Perkovića Thompsona.

Hrvatska diplomacija nije dorasla situaciji. Kad je Thomson snimio album ‘E moj narode’ je jedan moj prijatelj rekao – e sad će navaliti na njega. Ako ima čovjek u Hrvatskoj koji na lijep način propovijeda Boga i ljubav prema narodu – to je Thompson. Potiče samo dobrotu, Boga, poštenje. Volite svoj narod i poštujte druge narode.

Slovenska vlast danas je podigla spomenik zločincu koji je likvidirao Hrvate? (o tome se u emisiju telefonski javio slovenski istraživač komunističkih zločina i publicist Roman Leljak)

roman leljak bujica

[ad id=”93788″]

Što se čudimo, Hrvatska je puna takvih spomenika. Zašto imate arhiv zaključan od SDP-a? Zašto je jedino pitanje Bleiburga u Londonu zaključano? Sve je drugo otključano. Jer u Hrvatskoj i Sloveniji žive još stotine ljudi koji su zločinci i napadima pokušavaju umiriti svoju savjest. Sotona vidi guju gdje svetac vidi anđela. Jedan moj prijatelj koji je preživio Bleiburg, mučili su ga kao životinju, kruha je bio gladan, ali kad god bih ja išao u Njemačku dao mi je novac i rekao kad budeš prolazio baci ružu kroz prozor – gdje god padne past će na mog prijatelja. Ja sam mu rekao – ti si kruha gladan, kupit ću ja cvijeće, na što bi mi on odgovorio ‘Ti kupi svoju, ovo je moja’. Sa mnom je u postrojbi bio branitelj koji je posljednjeg člana obitelji izvukao iz bunara, lubanju samo. I imao je priliku naštetiti Srbinu. Rekao je ‘Bože sačuvaj, to kao da sam naudio svojoj pokojnoj majci’.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati