DORH diže optužnicu za ubojstvo Đurekovića, a lani su tvrdili da za to treba mijenjati Ustav?

0

Prema za sad još neslužbenoj informaciji koju prenosi tportal, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu kani podići optužnicu protiv 88-godišnjeg bivšeg ministra unutarnjih poslova bivše SRH, zbog umiješanosti u ubojstvo Stjepana Đurekovića. Da nije žalosno, bilo bi smiješno.

Zašto smiješno? Prvo, zato jer se treba sjetiti 9. sjednice Sabora iz 2013., kad je pedesetak zastupnika SDP-a diglo ruku za promjenu Ustava RH, jer su tada premijer Milanović, predsjednik Ivo Josipović, Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, i svi mainstream mediji trubili kako za ubojstvo Stjepana Đurekovića Perkoviću i Mustaču nije moguće suditi u Hrvatskoj bez promjene Ustava – obzirom da je nastupila “apsolutna zastara”!

Dakle, kad bi ovo bila normalna država, a ne nešto nalik nesvrstanoj bušmanskoj guberniji, netko bi trebao postaviti pitanje koga su oni vukli za nos, i zašto su lagali? Ili su pak toliki pravni diletanti, što je opet jednako skandal? Takvo muljanje naroda i laganje da je potrebno mijenjati Ustav – a znamo zašto se htjelo mijenjati Ustav, i sad je to i dokazano – je nedopustivo, i zapravo je vid državnog udara. Optužnica protiv Gažija jasno i nedvojbeno dokazuje da je cilj promjene Ustava bio samo jedan, da se onemogući izručenje Perkovića i Mustača Njemačkoj, i da pozadina slučaja nikad ne izbije na vidjelo. To je po svim kriterijima teško krivično djelo.

A drugo, jer je Pavle Gaži smijenjen s mjesta ministra, kako je nedvojbeno utvrdio visoki zemaljski sud u Münchenu 2008. godine na suđenju Pratesu, upravo zato jer je htio istražiti kriminal u INA-i, državnoj naftnoj kompaniji kojom je tada haračio sin tadašnjeg komunističkog silnika Mike Špiljka, Vanja Špiljak. Zaključak njemačkog suda je bio da je Đureković ubijen kako bi se zataškao kriminal, a Gaži smijenjen da ne istražuje što se ne smije. Gaži jasno rekao u jednom intervjuu kako mu je Đureković bio potreban kao svjedok protiv Vanje Špiljka, i kako nisu imali nikakve namjere uhititi njega, ali jesu imali namjeru uhititi Vanju Špiljka i njegove jatake preko kojih je Jugoslaviji, koja je tada bila bez deviza za uvoz, preprodavao naftu po suludim cijenama koristeći ekonomsku krizu.

Podsjetimo, u razgovoru za “Feral Tribune” 22. srpnja 2005., koji je pročitan na glavnoj raspravi na suđenju u Münchenu, Pavle Gaži je jasno optužio Špiljka: “U dosjeu je bilo riječi o tajnim računima u inozemstvu preko kojih su se vršile isplate po nenormalnim cijenama”, rekao je on osvrćući se na dosje INA koji mu je dospio u ruke sredinom 1982. Istražitelji iz SDS-a, kojima je on rukovodio, planirali su uhititi Vanju Špiljka i njegova tri posrednika. No, uhićenje je, kako je rekao Gaži, “spriječeno iz saveznih političkih krugova, za koje još nisam siguran koji su točno bili”.  Gaži je istražne materijale proslijedio državnom odvjetništvu i pri tome je naveo da “bi bilo vrlo korisno kada bismo i Stjepana Đurekovića imali kao svjedoka”. Da je Gaži bio u pravu oko Vanje Špiljka, svjedoči i to što je isti kasnije ukradenim novcem stekao vlastitu naftnu kompaniju u Švicarskoj te vilu na obali Ženevskog jezera, dok je Đureković, kojeg je udbaški tisak optuživao za krađu, ubijen godinu po bijegu iz SFRJ bez ikakve spomena vrijedne imovine.

Kome vjerovati, Visokom zemaljskom sudu u Münchenu ili Jagečiću? Pitanje je retoričko, jer Jagečić iskoči kao četnik iza balvana kad god stvari krenu loše po udbaše. On već desetak godina svima zainteresiranim pokušava prodati svoju priču i “dokumente” kojima optužuje Gažija, međutim činjenica je da on o svemu niti zna, niti može znati išta. On se predstavlja kao neki veliki direktor Podravke, u kojoj je Gaži radio prije odlaska na mjesto ministra, i gdje je kao jedan od rijetkih partizanskih prvoboraca sa školama i znanjem bio iznimno uspješan privrednik. Međutim, po našim saznanjima, on u Podravki nikad zapravo nije bio nitko bitan, zapravo je bio jedan od nogometaša “Slavena” iz Koprivnice kojeg su po sportskoj liniji zaposlili u Podravci, kasnije neuspješni privatni poduzetnik za kojim se vuče popriličan broj kaznenih prijava, a protiv njega je vođeno i nekoliko procesa zbog gospodarskog kriminala i sudjelovanja u sumnjivim privatizacijama. Sebe pak predstavlja kao “borca protiv sistema i korupcije”.

Jagečićev privatni rat protiv Gažija traje od osamdestih. Ideja je zapravo vrlo jednostavna, Jagečić tvrdi da je Gaži bio “igrač Beograda” koji je prijave za INA-u proslijeđivao saveznoj službi u Beogradu (što nije ništa sporno, jer je to bio kriminal na saveznoj razini), i da je zadržavao za sebe dio od 10% novca koji se navodno davao za UDBU. Da je tome tako, vjerojatno bi Gaži davno bio mrtav. Jagečić se hvali i time da je on uklonio Gažija, prijavivši ga, pa i Stanu Dolanca! On to pokušava predstaviti kao nekakav sukob “naših dečki” (to su valjda Špiljak, Perković i ekipa) i “loše” beogradske udbe. Sve je to na manje – više na tragu Nobilovih nastojanja da svoje okrivljenike predstavi maltene kao “hrvatske patriote i domoljube” a udbaška ubojstva natovari nekim “zločestim dečkima iz Beograda”. Da je Gaži bio lojalan partijski kadar nije sporno, međutim tu se radilo o sukobima unutarpartijskih mafijaških klanova u kojima je on pao, a ne sukobima prohrvatskih i projugoslavenskih snaga, kako to Jagečić, kao po svoj prilici Nobilov proxy, želi prezentirati.

Dakle, nakon što je svjedokinjama iz Rijeke na suđenju u Münchenu neki dan u državnom odvjetništvu u Rijeci zaprijećeno da ne smiju svjedočiti protiv Perkovića dok se ne riješi slučaj koji je protiv Sindičića zbog lažnog svjedočenja pokrenuo sam Perković, cirkus “ne damo naše udbaše” se nastavlja. Pokušaji da se za sve optuži Pavla Gažija i sve skupa predstavi kao neki sukob “Zagreba i Beograda”, pomno plasirani preko udbaškog režimskog tiska, traju već cijelo desetljeće. Pritom je zanimljivo da Pavle Gaži tvrdi kako Jagečića uopće ne poznaje. No, hoće li ova optužnica konačno navesti Pavla Gažija, koji dobro zna s kim ima posla pa sustavno šuti o slučaju Đureković već desetljećima, da konačno progovori? Jer, on ima saznanja koja vjerojatno, osim optuženih udbaša, nema nitko drugi.

Za sad, ostaje nam samo otvoreno pitanje onima iz DORH-a koji su lani tvrdili kako je potrebno mijenjati Ustav da bi se procesuiralo bilo koga za ubojstvo iz 1983., tko je to u međuvremenu promijenio Ustav pa je sad to moguće? Ili netko misli da smo stvarno svi mi u Hrvatskoj idioti? Možda i jesmo, ako šutke prelazimo preko takvih očitih manipulacije od strane vlade, Predsjednika, i DORH-a.

Autor: Marcel Holjevac

[ad id=”40551″]

facebook komentari