Dossier Gavrilović: Goloruke radnike ubijali u pogonu, dok je Georg sjedio s oficirima JNA

    2

    Sjećam se točno tih dana u kolovozu i rujnu 1991. i  kako su radnici u pogonu i oko pogona ubijani. Moj je susjed bio bačen u stroj za mljevenje mesa živ, mladiću koji se rukovao sa predsjednikom Tuđmanom odrezali su ruku te ga pustili da iskrvari dok se Georg Gavrilović gostio, pio i jeo na otvaranju Zagrebačkog Velesajma sa četiri oficira JNA i znao točno što se događa oko pogona ali ga ništa nije omelo“, uz suze nam prenosi svoju bolnu priču gospođa Štefica Š.,  nekadašnja radnica mesnog giganta Gavrilović. „Ne krivim ja Georga – on je samo iskoristio što su mu omogućili glavni krivci za otimačinu Gavrilovića a to su Žarko Domljan, Franjo Gregurić i Slavko Degoricija!“

    “>Rat je došao nadomak bogatog grada Banovine. Mirise mesa, kobasa, pršuta, špeka i gotovih proizvoda zamijenio je smrad paljevine i ispaljene municije. Tišinu Petrinje progutala je buka minobacača, topova i pušaka uz vrisak djece i plač žena. Strah pred ratnim okolnostima i nametnutim napuštanjem domova obuzeo je stanovnike Petrinje koji su napuštali svoje domove, dotadašnje živote te se uputili ka Zagrebu, neokupiranim dijelovima Hrvatske. Tako su prema Zagrebu krenuli i nekadašnji radnici Gavrilovića. Njihova je adresa okupljanja bila Ilica 8 – jedno od Gavrilovićevih prodajnih mjesta. „Kada smo stigli u Zagreb, Gavrilović je još bio registriran kao SOUR (složena organizacija udruženog rada, op.a.).

    Ono što je uslijedilo nije imalo veze sa svime što nam je, kao radnicima, bilo prethodno rečeno. U nekoliko smo dana shvatili kako nam je pod razlogom dokapitalizacije i izlaska na burzu u stvari pokradena tvornica pred očima. I ništa nismo mogli učiniti jer je cijeli sustav uz državni vrh štitio ovu pljačku. I štiti je i danas. Pa oni su, na koncu, to sve i organizirali! Kažem vam – ne bi Georg mogao učiniti niti desetinu onoga što je učinio da nije bilo Gregurića, Domljana i Degoricije. Georg je sa svojom ženom Gretom živio u austrijskom konzulatu kao domar; ložio je peć, vršio popravke i bio siromašan kao crkveni miš. Njega su, kao sina Đure Gavrilovića iskoristili tadašnji političari kako bi opljačkali jednu od najljepših i najuspješnijih tvornica koja je naša, mi smo je izgradili i stvorili sve! Mi od širenja istine nećemo odustati i samo tražimo da nam se vrati ono što nam pripada, jer vrijeme i naše drage kolege koje su ubili ne možemo vratiti… Neka nam vrate tvornicu koja je bila proglašena od strane američke inspekcije za jednu od tri najljepše na svijetu i čije su proizvode jeli svi od američke vojske do kraljeva i kraljica“, kažu nekadašnji radnici Gavrilovića

    Planirana otimačina u vrijeme rata

    Podsjetimo; Đuro Gavrilović prodao je brend Gavrilović u odvjetničkom uredu u Beču 1967.godine na poziv tadašnjeg direktora Paje Manojlovića te mu je isplaćeno preko 7 milijuna dolara nakon čega je Đuro u Austriji pokrenuo posao sa konzerviranom hranom, bankrotirao te se vratio raditi u Gavrilović u sektoru gotovih proizvoda. Radnici su izgradili svojim izdvajanjima kompletan novi pogon koji je zapošljavao preko 6000 radnika i kooperanata. Sva imovina u vidu 500-injak prodajnih mjesta, odmarališta, hotela – isto je pripadala Gavriloviću, odnosno radnicima. Ipak, krajem 1989.godine Uprava Gavrilovića odlučila je dokapitalizirati poduzeće te izaći na svjetsku burzu dionica.

    Početkom 1990. pokreću se pravne radnje u tom smjeru i Ekonomski Institut izrađuje procjenu vrijednosti Gavrilovića koji je sa svim pripadajućim nekretninama i pokretninama procijenjen na – 1,7 milijardi dolara. Georg Gavrilović kupio ga je za 3,3 – milijuna tadašnjih maraka. I to posuđenih. A evo kako se sve odvilo unutar nekoliko tjedana. Tadašnja državna agencija za promet nekretninama u lipnju 1991. očitovala se kako Gavrilović nema uvjete za stečaj jer je tada radio bolje od Podravke. U lipnju 1991., u pogon Gavrilović dolazi Slavko Degoricija sa mr.Davor Trgo te okupljaju svo rukovodstvo tvornice na sastanak. Degoricija iskazuje tada okupljenima kako postoji opasnost od strane direktora Gavrilovića Bore Mikelića da će preko poduzeća Genex iz Beograda, drugih poduzeća te Jugobanke blokirati račune Gavrilovića te ističe kako je nužno otvoriti stečaj te svim radnicima dati otkaze a potom odmah potpisati sa njima nove ugovore o radu, sa novim žigom i kao novim poduzećem Holding Gavrilović. Imenovano je stečajno rukovodstvo u sastavu: Davor Trgo kao stečajni upravitelj, Mladen Mikulić kao direktor Holdinga, Dušan Zjajvuk tadašnji komercijalni direktor, Jovo Drobnjak, Jelica Majerić, Josip Živković sa veterinarskog fakulteta, PeroTrkulja radnik Gavrilovića i Ina Dorotić iz Ljubljanske banke. Ipak, za ovo stečajno rukovodstvo i sastanak nisu znali svi radnici pogona. Sam Davor Trgo, predstavljen kao budući stečajni upravitelj, nakon ovog sastanka nije viđen u pogonu. Stečaj je proglašen 21.08.1991., Georg zauzima prodajni prostor u Ilici 8 i otkaz dobivaju gotovo svi radnici sa kojima Georg Gavrilović do danas nije potpisao ugovore o radu. U Ilicu 8 toga dana dolazi i Mladen Mikulić žaleći se kako se ne osjeća više sigurnim raditi u okrugu tvornice te da će ostati u Zagrebu.

    Toga dana su sve prodavaonice dobile Okružnicu kojom ih se obavijestilo kako od tada ne uplaćuju dnevni utržak od prodaje na žiro-račun već daju ljudima koji sa vrećama dolaze po utržak. Tako je i bilo – nemalo iznenađene prodavačice davale su gotovinu neuniformiranim osobama koje su je stavljale u vreće i odnosile u prodavaonicu u Tkalčićevoj 19. Potpisan na okružnici bio je Mladen Orlić. Dana 23.08.1991. Gavrilović se na Trgovačkom sudu registrirao kao Holding pet poduzeća: Gavrilović Mesna industrija d.o.o., Poljoprivredna proizvodnja d.o.o., Trgovina d.o.o., Vanjska trgovina d.o.o. i Transport d.o.o. Sjedište svih poduzeća je u Ilici 8. Sva prava i sva imovina prenose se iz nekadašnjeg SOUR-a u taj Holding a umjesto Davora Trgo, stečajni je upravitelj Slavo Boras.„Taj je fantomski stečajni upravitelj Boras doveo Tomislava Đorđevića u pogon i on sam se više nije pojavljivao a taj Đorđević je spavao u pogonu, provodio je 24 sata tamo i on je direktno pomagao Georgu u prljavom poslu otimačine“, pričaju nekadašnji radnici.

    Radnici namamljeni u stupicu?

    Na dan kada je Hrvatska Kostajnica okupirana a više od 220 ljudi izgubilo živote, na dan kada je preko 300 pripadnika Zbora narodne Garde odvedeno u logor Manjaču, iz okruga tvornice Gavrilović odvozili su se kamioni. Odvezli su se, u tih nekoliko dana, i novi automobili marke Renault 25 koje su potom vozili, između drugih i stečajni sudac i upravitelj. Tomislav Đorđević i dalje je boravio u pogonu 24 sata te tjerao portire i čuvare, a pripadnicima Zbora narodne garde koji su čuvali tvornicu govorio „kako jugovojska neće napasti ukoliko u tvornici ne bude nitko naoružan“. Đorđević, tada, poziva radnike da 16.09.1991. dođu u pogon na posao jer će im toga dana biti isplaćena plaća koju nisu primali uopće posljednjih nekoliko mjeseci. Pozivu se odaziva oko 700 radnika, među kojima i unuk jednog od dioničara Gavrilovića dr.Ricinger, tada lokalni liječnik. Negdje oko 11 i 30 sati u krug tvornice upala je – jugovojska. Ono što je uslijedilo duboko je u sjećanju nekadašnjih radnika. „Goloruke radnike su okružili tenkovi i vojska, maltretirali ih, ubijali te odvozili hranu iz tvornice. Prijatelja kolegu su živog bacili u stroj za mljevenje mesa, mladiću koji se rukovao sa predsjedikom Tuđmanom su odrezali ruku te ga ostavili da iskrvari i umre u mukama…. U isto vrijeme, na otvorenju Zagrebačkog Velesajma, na našem je štandu Georg sjedio sa četiri oficira JNA! Sve je znao što se događa i nastavio piti i jesti“, uz suze govore radnici. Slike tadašnjih stradanja svojih kolega i danas proživljavaju sa istom boli i tugom nekadašnji radnici Gavrilovića. „Kažem vam – gadilo mi se sve ali ne nećemo odustati. U ime pravde i istine, za našu djecu, ne damo Gavrilović.

    Iva Anzulović / croatorum.hr

    facebook komentari

    • jeli ovo onaj dedek što glumi u svakoj svojoj reklami

    • jeli ovo onaj dedek što glumi u svakoj svojoj reklami