Pratite nas

Dossier Gavrilović: Goloruke radnike ubijali u pogonu, dok je Georg sjedio s oficirima JNA

Objavljeno

na

Sjećam se točno tih dana u kolovozu i rujnu 1991. i  kako su radnici u pogonu i oko pogona ubijani. Moj je susjed bio bačen u stroj za mljevenje mesa živ, mladiću koji se rukovao sa predsjednikom Tuđmanom odrezali su ruku te ga pustili da iskrvari dok se Georg Gavrilović gostio, pio i jeo na otvaranju Zagrebačkog Velesajma sa četiri oficira JNA i znao točno što se događa oko pogona ali ga ništa nije omelo“, uz suze nam prenosi svoju bolnu priču gospođa Štefica Š.,  nekadašnja radnica mesnog giganta Gavrilović. „Ne krivim ja Georga – on je samo iskoristio što su mu omogućili glavni krivci za otimačinu Gavrilovića a to su Žarko Domljan, Franjo Gregurić i Slavko Degoricija!“

“>Rat je došao nadomak bogatog grada Banovine. Mirise mesa, kobasa, pršuta, špeka i gotovih proizvoda zamijenio je smrad paljevine i ispaljene municije. Tišinu Petrinje progutala je buka minobacača, topova i pušaka uz vrisak djece i plač žena. Strah pred ratnim okolnostima i nametnutim napuštanjem domova obuzeo je stanovnike Petrinje koji su napuštali svoje domove, dotadašnje živote te se uputili ka Zagrebu, neokupiranim dijelovima Hrvatske. Tako su prema Zagrebu krenuli i nekadašnji radnici Gavrilovića. Njihova je adresa okupljanja bila Ilica 8 – jedno od Gavrilovićevih prodajnih mjesta. „Kada smo stigli u Zagreb, Gavrilović je još bio registriran kao SOUR (složena organizacija udruženog rada, op.a.).

Ono što je uslijedilo nije imalo veze sa svime što nam je, kao radnicima, bilo prethodno rečeno. U nekoliko smo dana shvatili kako nam je pod razlogom dokapitalizacije i izlaska na burzu u stvari pokradena tvornica pred očima. I ništa nismo mogli učiniti jer je cijeli sustav uz državni vrh štitio ovu pljačku. I štiti je i danas. Pa oni su, na koncu, to sve i organizirali! Kažem vam – ne bi Georg mogao učiniti niti desetinu onoga što je učinio da nije bilo Gregurića, Domljana i Degoricije. Georg je sa svojom ženom Gretom živio u austrijskom konzulatu kao domar; ložio je peć, vršio popravke i bio siromašan kao crkveni miš. Njega su, kao sina Đure Gavrilovića iskoristili tadašnji političari kako bi opljačkali jednu od najljepših i najuspješnijih tvornica koja je naša, mi smo je izgradili i stvorili sve! Mi od širenja istine nećemo odustati i samo tražimo da nam se vrati ono što nam pripada, jer vrijeme i naše drage kolege koje su ubili ne možemo vratiti… Neka nam vrate tvornicu koja je bila proglašena od strane američke inspekcije za jednu od tri najljepše na svijetu i čije su proizvode jeli svi od američke vojske do kraljeva i kraljica“, kažu nekadašnji radnici Gavrilovića

Planirana otimačina u vrijeme rata

Podsjetimo; Đuro Gavrilović prodao je brend Gavrilović u odvjetničkom uredu u Beču 1967.godine na poziv tadašnjeg direktora Paje Manojlovića te mu je isplaćeno preko 7 milijuna dolara nakon čega je Đuro u Austriji pokrenuo posao sa konzerviranom hranom, bankrotirao te se vratio raditi u Gavrilović u sektoru gotovih proizvoda. Radnici su izgradili svojim izdvajanjima kompletan novi pogon koji je zapošljavao preko 6000 radnika i kooperanata. Sva imovina u vidu 500-injak prodajnih mjesta, odmarališta, hotela – isto je pripadala Gavriloviću, odnosno radnicima. Ipak, krajem 1989.godine Uprava Gavrilovića odlučila je dokapitalizirati poduzeće te izaći na svjetsku burzu dionica.

Početkom 1990. pokreću se pravne radnje u tom smjeru i Ekonomski Institut izrađuje procjenu vrijednosti Gavrilovića koji je sa svim pripadajućim nekretninama i pokretninama procijenjen na – 1,7 milijardi dolara. Georg Gavrilović kupio ga je za 3,3 – milijuna tadašnjih maraka. I to posuđenih. A evo kako se sve odvilo unutar nekoliko tjedana. Tadašnja državna agencija za promet nekretninama u lipnju 1991. očitovala se kako Gavrilović nema uvjete za stečaj jer je tada radio bolje od Podravke. U lipnju 1991., u pogon Gavrilović dolazi Slavko Degoricija sa mr.Davor Trgo te okupljaju svo rukovodstvo tvornice na sastanak. Degoricija iskazuje tada okupljenima kako postoji opasnost od strane direktora Gavrilovića Bore Mikelića da će preko poduzeća Genex iz Beograda, drugih poduzeća te Jugobanke blokirati račune Gavrilovića te ističe kako je nužno otvoriti stečaj te svim radnicima dati otkaze a potom odmah potpisati sa njima nove ugovore o radu, sa novim žigom i kao novim poduzećem Holding Gavrilović. Imenovano je stečajno rukovodstvo u sastavu: Davor Trgo kao stečajni upravitelj, Mladen Mikulić kao direktor Holdinga, Dušan Zjajvuk tadašnji komercijalni direktor, Jovo Drobnjak, Jelica Majerić, Josip Živković sa veterinarskog fakulteta, PeroTrkulja radnik Gavrilovića i Ina Dorotić iz Ljubljanske banke. Ipak, za ovo stečajno rukovodstvo i sastanak nisu znali svi radnici pogona. Sam Davor Trgo, predstavljen kao budući stečajni upravitelj, nakon ovog sastanka nije viđen u pogonu. Stečaj je proglašen 21.08.1991., Georg zauzima prodajni prostor u Ilici 8 i otkaz dobivaju gotovo svi radnici sa kojima Georg Gavrilović do danas nije potpisao ugovore o radu. U Ilicu 8 toga dana dolazi i Mladen Mikulić žaleći se kako se ne osjeća više sigurnim raditi u okrugu tvornice te da će ostati u Zagrebu.

Toga dana su sve prodavaonice dobile Okružnicu kojom ih se obavijestilo kako od tada ne uplaćuju dnevni utržak od prodaje na žiro-račun već daju ljudima koji sa vrećama dolaze po utržak. Tako je i bilo – nemalo iznenađene prodavačice davale su gotovinu neuniformiranim osobama koje su je stavljale u vreće i odnosile u prodavaonicu u Tkalčićevoj 19. Potpisan na okružnici bio je Mladen Orlić. Dana 23.08.1991. Gavrilović se na Trgovačkom sudu registrirao kao Holding pet poduzeća: Gavrilović Mesna industrija d.o.o., Poljoprivredna proizvodnja d.o.o., Trgovina d.o.o., Vanjska trgovina d.o.o. i Transport d.o.o. Sjedište svih poduzeća je u Ilici 8. Sva prava i sva imovina prenose se iz nekadašnjeg SOUR-a u taj Holding a umjesto Davora Trgo, stečajni je upravitelj Slavo Boras.„Taj je fantomski stečajni upravitelj Boras doveo Tomislava Đorđevića u pogon i on sam se više nije pojavljivao a taj Đorđević je spavao u pogonu, provodio je 24 sata tamo i on je direktno pomagao Georgu u prljavom poslu otimačine“, pričaju nekadašnji radnici.

Radnici namamljeni u stupicu?

Na dan kada je Hrvatska Kostajnica okupirana a više od 220 ljudi izgubilo živote, na dan kada je preko 300 pripadnika Zbora narodne Garde odvedeno u logor Manjaču, iz okruga tvornice Gavrilović odvozili su se kamioni. Odvezli su se, u tih nekoliko dana, i novi automobili marke Renault 25 koje su potom vozili, između drugih i stečajni sudac i upravitelj. Tomislav Đorđević i dalje je boravio u pogonu 24 sata te tjerao portire i čuvare, a pripadnicima Zbora narodne garde koji su čuvali tvornicu govorio „kako jugovojska neće napasti ukoliko u tvornici ne bude nitko naoružan“. Đorđević, tada, poziva radnike da 16.09.1991. dođu u pogon na posao jer će im toga dana biti isplaćena plaća koju nisu primali uopće posljednjih nekoliko mjeseci. Pozivu se odaziva oko 700 radnika, među kojima i unuk jednog od dioničara Gavrilovića dr.Ricinger, tada lokalni liječnik. Negdje oko 11 i 30 sati u krug tvornice upala je – jugovojska. Ono što je uslijedilo duboko je u sjećanju nekadašnjih radnika. „Goloruke radnike su okružili tenkovi i vojska, maltretirali ih, ubijali te odvozili hranu iz tvornice. Prijatelja kolegu su živog bacili u stroj za mljevenje mesa, mladiću koji se rukovao sa predsjedikom Tuđmanom su odrezali ruku te ga ostavili da iskrvari i umre u mukama…. U isto vrijeme, na otvorenju Zagrebačkog Velesajma, na našem je štandu Georg sjedio sa četiri oficira JNA! Sve je znao što se događa i nastavio piti i jesti“, uz suze govore radnici. Slike tadašnjih stradanja svojih kolega i danas proživljavaju sa istom boli i tugom nekadašnji radnici Gavrilovića. „Kažem vam – gadilo mi se sve ali ne nećemo odustati. U ime pravde i istine, za našu djecu, ne damo Gavrilović.

Iva Anzulović / croatorum.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

HRT otkazao Jurkasu suradnju nakon peticije inicijative “Ivo Pilar”

Objavljeno

na

Objavio

Anđelo Jurkas više neće surađivati na HRT-u. Povod za to je, kako su nam potvrdili s HRT-a, taj što je Jurkas navodno povrijedio njihov etički kodeks.

– Obavješćujemo Vas da se Hrvatska radiotelevizija odlučila zahvaliti na suradnji spomenutome vanjskom suradniku nakon što je utvđeno da su njegovi stavovi izneseni na društvenim mrežama u neskladu s Etičkim kodeksom za novinare i kreativno osoblje Hrvatske radiotelevizije i drugim unutrašnjim pravilnicima Hrvatske radiotelevizije koji se odnose na naše zaposlenike, ali i sve vanjske suradnike – stoji u odgovoru na naše pitanje s HRT-a, javlja VečernjiList

Podsjetimo, Građanska inicijativa Ivo Pilar zajedno s 10 udruga i koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata, zatražili su trenutačni raskid ugovora između HRT-a i Anđela Jurkasa, zbog teških kršenja Općih pravila o radu i ponašanju zaposlenika HRT-a i teških kršenja odredbi Etičkog kodeksa HRT-a.

Alo Bing, može dostava tri tone anthraxa i jedno pedesetak bombi na Markov trg. aktivirati i ostaviti tamo u crkvi, platit će onaj simpatični sjedokosi deform u kolicima. Cijena prava sitnica. Šifra: Kajzer Soze – napisao je Jurkas u vrijeme braniteljskih prosvjeda. Nakon što ga je HRT angažirao reagirali su iz Građanske inicijative Ivo Pilar, portala Kamenjar.com kao i još nekih portala. No, Jurkas je pokušao demantirati te navode, tvrdeći kako je i sam dijete branitelja, te kako se radilo o šali, odnosno referenci na strip Alan Ford.

Pročitajte u dokumentu u prilogu što je sve pisao Jurkas:

Građanska inicijativa Ivo Pilar zajedno s 10 udruga zahtijeva trenutačni raskid ugovora između HRT-a i Anđela Jurkasa

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Pater Ike Mandurić: Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš

Objavljeno

na

Objavio

JESI LI SLOBODAN? (PRIJAVI SE!)

Kad je rat započeo; kad je postalo opasno; kad se tražio netko tko je spreman preuzeti odgovornost, isplivala je prikrivena vrijendost duše.

Najednom je postalo vidljivo kako nisu svi isti, i kako su, među privodno jednakima, velike razlike. Iskrsnuli su oni koji su imali vlastiti stav, istinsku spremnost, crtu samopouzdanja; oni koji su se vlastitom idejom i mišlju davno otrgnuli od majčinih skuta; oni koji su duhom bili slobodni i svoji – i već odavna nisu morali polagati račune nekim tutorima.

Isplivali su slobodni duhom, i koji su se već odavno bili lišili toga da za stvari srca moraju pitati tatu i mamu. Takvu su već dugo, i prije rata, slobodarskom spremnošću za žrvu živo disali punim plućima.
Isplivao je Blago Zadro.

Bilo je onih koji su od ovih slobodnih, izgledali bolji i plemenitiji. Onih koji su poznavali više domoljubnih pjesama, povjesnih tragedija; bilo je puno onih koji su više lili suze za domovinom Hrvatskom; koji su imali više načelnog suosjećana; više blagosti i nježnosti… Ali, samo zato jer nisu bili svoji, i jer nisu bili slobodni, ostali su na dnu, i zarobljeni, i neslobodni, mogli su samo gledati kako im povijesni trenutak krade šansu za herojstvo, i kako život pored njih prolazi. A on uvijek prolazi.

Rijetki to, kao Bruno Bušić, znaju prepoznati, i koji su slobodni krenuti za srcem.

Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš, za nju se sam odgojiš. Životna šansa i poziv stalno su u Tvojoj svagdašnjici. I prigoda da slobodu pronađeš.

Na današnji dan za Domovinu i za ljudskost, život su dali dva heroja. Blago Zadro i Bruno Bušić! Naizgled, posve različiti. A u jednom posve isti: posve slobodni da, žive ili umiru, za ono za što sami žele.

Puno je dobrih i “svetih”, ali neslobodnih toliko da se ni za Kristom ne usude krenuti bez dopuštenja drugih. Šteta, šteta za takve! Oni ni sveti nikad postati neće, ako prije toga ne postanu slobodni.

Danas te pozivam u školu slobode. Dečki, Vas posebno!
Prijavi se, čekam te!

PRIJAVI SE!

>> Prijava ovdje

facebook komentari

Nastavi čitati