Dosta ste gazili, mrzili i pljuvali Vukovar!

0

Mediji javljaju da se pojedini vukovarski hrvatski branitelji ponovno pozivaju na tzv. informativne razgovore u PU Vukovarsko – srijemsku. Razlog ovog nevjerojatnog čina nisu dvojezične ploče, nije ni bivši četnik Stanimirović, već navodni ratni zločini počinjeni od strane onih koji su branili i obranili ovaj grad, ali i cijelu Hrvatsku od srpskih četnika.

Neka žena iz Srbije prijavila je ubojstvo svoga supruga od prije 23 godine, (navodno su ga mobilizirali i nakon toga je nađen mrtav). Bilo je to u vrijeme kada su Srbi, pripadnici zloglasne JNA, Crnogorci i domaće izdajice svakodnevno rušili i ubijali u Vukovaru sve što hrvatski diše. Međutim, pravda je pravda, i nitko ne može izbjeći odgovornosti. No, na to se možemo samo nasmijati, jer to ne važi za Vukovar, Škabrnje, Knin, Šibenik, Drniš, Gospić, Karlovac, Kijevo, Aljmaš, Ilok, Vinkovce, Županju, Novu Gradišku, Petrinju, Sisak, Slavonski Brod i još niz gradova i mjesta diljem Hrvatske, gdje su srpski agresori sravnali sa zemljom: bolnice, dječje vrtiće, škole, gospodarske objekte, obiteljske kuće, poubijali i masakrirali te protjerali na stotine tisuća Hrvata. U tom košmaru, kojeg predvode bivši Udbaši ubačeni početkom devedesetih u sve pore našeg društva, namjerno se zaboravljaju i na desetine tisuća ratnih zločina nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, a poglavito u bosanskoj Posavini, koju su četnici okupirali početkom listopada 1992.

Na te informativne razgovore pozvani su pojedini pripadnici satnije vojne policije Atila, koja je djelovala u okviru slavne 204. vukovarske brigade. I umjesto da se njih zove da hrvatskoj policiji pričaju što su sve prošli i što su sve doživjeli tijekom hrvatskom Domovinskog rata, oni moraju odgovarati zbog čega su se i kako branili od srpskog agresora?

Ako se nastavi ovakvo maltretiranje i ponovno “ubijanje” onih koji su branili i obranili Hrvatsku, koji su podnijeli najveće žrtve, bojimo se da se netko ne sjeti pa da sumnjive branitelje Vukovara, ali i ne samo njih, kao Veljka Marića, izruči Srbiji.

Je li bi vas to iznenadilo?

Kad je riječ o Vukovaru iz ratnih dana onda se sve više čini da je to bilo jako davno te da se više “nitko” i ne sjeća što se tamo događalo, a najmanje se sjeća onih koji su kao okupatori činili ratne zločine. Naime, ako već hoće netko istraživati zločine u Vukovaru onda neka ne okreće ploču i zamagljuje stvari. Prvo se treba krenuti od vukovarskog Memorijalnog groblja iz Domovinskog rata, odnosno od 943 tamo postavljena bijela križa. Dakle, tko je pobio sve te ljude? Potom istražitelji trebaju ponovno prošetati do masovne grobnice Ovčara, ali i do ostalih masovnih grobnica u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Put bi ih dalje trebao voditi do vukovarske bolnice koja se u vrijeme okupacije zvala “Sv. Sava” i na informativni razgovor pozvati tadašnjeg ravnatelja, srpskog četnika dr. Vojislava Stanimirovića, koji je u vrijeme okupacije bio i gradonačelnik ovoga grada. Ako im ni to nije dovoljno onda neka posjete crkvu “Sv. Filipa i Jakova”, bivši gigant “Borovo”, vukovarsku gimnaziju, dječje vrtiće, muzej, neka obiđu sve Hrvate koji su se nakon mirne integracije vratili u svoj grad, i neka istražuju tko je počinio najstrašnije zločine u Europi nakon II. svjetskog rata.

Na taj način vrlo brzo će doći do istine. Ali, ako je suditi po ponovnom pozivanju (provokaciji) vukovarskih branitelja na tzv. informativne razgovore, onda nekima očito nije ni stalo do povijesnih činjenica ili još bolje do pravde.

Inače, kraj Vukovara je Borovo Selo. Iako je riječ uistinu o selu tamo nema ni govora o hrvatskim zakonima, tamo je “država u državi”, tamo vladaju srpski zakoni. Svi to znaju i svi o tome šute.

Gdje su hrvatski povjesničari? Gdje su redatelji igranih filmova? Gdje su političari kad treba konkretno pomoći Vukovarcima, a ne samo dolaziti jednom godišnje i zapaliti svijeću? Gdje su uostalom članovi HAZU?

I ne samo to: gdje su Državno odvjetništvo, policija, tajne i ine službe? Zbog čega još ni jedan srpski ratni zločinac nije priveden pravdi, a samo po Vukovaru i okolnim mjestima slobodno se šeću na stotine njih? Što ih se barem ne zove na tzv. informativne razgovore, tim više što ti ljudi itekako dobro znaju gdje su pokopani Hrvati čije se kosti i dalje traže, a oni najbolje znaju i tko je i što je u Domovinskom ratu bio jedan Stanimirović, ali i ostala njihova bliža i daljnja rodbina, prijatelji i susjedi?

Kad se govori o Vukovaru, onda se u medijima, poglavito režimskim, u kojima prednjači Hrvatska radio-televizija (HRT), uglavnom govori o “slučaju Sabo”, Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara, dvojezičnim pločama i… to bi uglavnom bilo – sve!

Kako je nekima Vukovar smetao u vrijeme Domovinskoga rata, tako je očito i danas. Neki bi ga najradije (da ne povjeruješ) ponovno (da ti pamet stane) vidjeli u ruševinama, a njegove građane kako u koloni s najlonskim vrećicama odlaze, ili im se mrtva tijela nalaze po cestama.

Stoga je vrijeme da se kaže – dosta. Dosta ste gazili, pljuvali i mrzili Vukovar.

Ako mu ne želite pomoći, nemojte mu ni odmagati!

A još manje od vukovarskih ratnika stvarati zločince, jer dok ste “vi” šetali i pijuckali kavu po Zagrebu ili se odmarali u Munchenu, (svaka čast izuzecima), oni su ginuli!

Mladen Pavković

Kamenjar.com

facebook komentari