Pratite nas

Double spin Barbika

Objavljeno

na

Igrači biljara su navodno specijalisti u davanju zaokreta kugli. Nije mi poznato postoji li neki igrač biljara, možda Lončar, koji zna kako se radi dvostruki spin. To bi bila tehnika da sam spin proizvede još jedan spin da bi kugla završila u onoj rupi u koju igrač želi kuglu upucati.

No ja nisam nikakav igrač biljara, o tome pojma nemam i ne zanima me, al me posebno zanima politika i ponešto žene, ako su plavuše, a u ovoj našoj priči je jedna plavuša glavna zvijezda dvostrukog spina.
Kako je to moguće?

kolinda-grabar-kitarovic-110Svi znamo da ova vlada i mnoštvo udbaških agenata i naivnih domoljuba uporno i manje više uspješno šefu oporbene stranke, Karamarku, prišivaju epitet špijunčine. Da paradoks bude veći oni mu za crimen uzimaju činjenicu da je bio šef hrvatske tajne policije. Čak i ta činjenica bi u normalnim državama izazvala čuđenje jer je po toj logici nemoralno biti šef tajne policije vlastite države, no to je neka druga tema za područje hrvatske političke psihopatologije.

Druga važna informacija je da se narod uskoro sprema da izabere predsjednika bez ikakvih ovlasti, osim da vjerojatno malo ljubi balkanske drugove i sere po vlastitoj državi ili eventualno nešto popravi. U utrku su se upustila dva jaka kandidata, zapravo jedan bljedoliki Ken i jedna plavuša, neka vrsta u godine zašle Barbike.

Treća važna spoznaja je da je sadašnji predsjednik Ivo Josipović osoba koja javno o sebi gaji dojam da je korektan i da će voditi poštenu kampanju. Tako nastupaju skoro svi hrvatski političari, lupetaju o poštenoj kampanji, a sva dražva i narod grcaju zbog njihovog lopovluka. U čitavoj hrvatskoj perverziji to i prolazi jer samo budale vjeruju da je Ivo pošten, a samo budale misle da se poštenom i čistom kampanjom služe političari koji su dobili izbore.

Prljavi veš protivnika u kampanji je standard i po meni legalan sve dok se ne iznose laži, ali to je stvar kaznenih i drugih zakona, a ne marketinga. Osnovna priprema kampanje bi trebala uvijek sadražvati i te elemento: što će oni negoativno iznositi o tebi, a što mi možemo o njemu. Da bis e taj prljavi veš iznio potrebno je narodu sve priakzati ako slučajno, daleko od tebe i tvojega stožera. Potrebno je raditi zaokret i preusmjeriti temu sa sebe na protivnika, ali u negativnom smislu. Narodu je to poznato kao spin, a tipovi koji se tim bave su takozvani spin doktori, dakle osobe koje bolesno naivnom narodu prodaju priču da njihova ekipa vodi pozitivnu kampanju. Što katoličkija i konzervativnija biračka publika to više priče o poštenju.

Ivo Josipović i njegova ekipa to dobro znaju i normalno je i očekivano je bilo da će i ovaj put voditi prljavu kampanju, iznosit će negativnosti o Kolindi, u njihovom slangu Barbiki. Sasvim očekivano, o tome sam već pisao. Zato sam sumnjičav kad se govori i Kolindinim šansama da pobijedi jer sam uvjeren da će mnogi nasjesti na obmanu da Ivo vodi poštenu kampanju, a da je evo HDZ već počeo raditi prljavo. Ivo Josipović i drugovi su odrasli u okruženju u kojemu je njihova istina jedino u što oni vjeruju, oni su odrasli na komunsitičkim metodama i nije čudno da i sada tako rade.
Da Josipović ozbiljno misli pobijediti i da će postupati partizanski to po meni pokazuje i ova navodna afera oko navodno tajnog materijala navodne špijunske ekipe oko navodnog HDZ-a. Poprilično dobro zamišljeno. Izbaci se poluradni papir koji se onda odmah objavi javno da se pokaže da mu netko podmeće, vjerojatno taj zli Karamarko, bivši šef hrvatske policije, a ne UDBE, što je u ovoj prolupaloj naciji sasvim u redu. Narod je već pripremljen na tu igru. Pa naravno HDZ opet nešto prljavo radi, a drug Ivo, partizansko čedo, u napadu moralnog orgazma naciji priopćava da mu se pokušalo podmetnuti da će on eto voditi prljavu kampanju jer će o Barbiki, koji dobro smišljen naziv, govoriti neke privatne stvari, što druga Ivu stavlja u podređeni položaj jer će on sada morati pokazati svoju skojevsku čaaaaaast i poštivanje političkog protivnika, što je osnovna odlika partizanije i komunsita, ruke će mu biti vezane jer eto ne će više moći goovriti niti istinu da nebi bilo da je ovo stvarno bio papir njegovih drugova, a ne špijunskog podzemlja te neprihvaćene države zvane Hrvatska.

Podzemlje-Josipovicu-podmetnulo-Barbiku_ca_largeDa jadni Ivo sada ne će moći voditi korektnu kampanju koja je njemu na crvenom srcu, njemu poštenjačini koji se zgraža od same pomisli na nešto amoralno. Kao uplakani Boško Buha Ivo stupa pred anciju i objavljuje da mu opet podmeću. ovaj put ga nije spasio Perković, ali eto slučajno je hrvatska pošta funkcionirala i dostavila mu taj ogavni radni papir u kojemu se iznosi broj grudnjaka i vrsta uložaka koje Barbika kupuje na račun poreznih obveznika. uplakani partizančić sažaljeva svoju protivnicu, koju poštuje, ali je sažaljeva zbog njezine ekipe iz HDZ-a. Tuga da ne može biti veća. Čitava nacija plače i nariče zbog ove ogavne igre oko predsjedničke kampanje koja je trebala biti ne smao slika nego i ton, ali podmukli ton, onaj nečujni, onaj koji ulazi pod kožu, a da i ne vidiš.

Nacija bi trebala sada spoznatio tko je žrtva, komu se podmeće, tko je dobri partizan, a tko ogavni desničar. Jadni Ivo je eto i prije same kampanje izložen spinovima. Gadno, već i sama riječ zvuči tako amoralno, užasno, skoro pa fašistički. Još samo da se dignu mladi jugofašisti i počnu braniti druga antifašista. Zamislite tog bezobrazluka, spin!!!
Pismo je naravno došlo do svih drugih sudionika, ipak se radi o tajnom dokumentu proizvedenom u kuhinji koje se UDBA nebi posramila.

Ivo je prisiljen objaviti naciji da on nije taj koji će koristiti ove podatke, aiako bi mogao jer u tim dokumentima je istina.Zbog dprovjere i kao dokaz da njegov tim nije autor tog radnog materijala on javnosti podastire dokumente i sadrža, a novinari će se od sada moći baviti tim sadržajem koji je bio predviđen da jadnog Ivu ugura u nepodnošljivu sferu prljavog kampanjona, što on nikako nije.

Partizansko udbaška kampanja je počela, kugla se vrti i ide prema rupi koju su smislili kreatori. Ivo ne treba više puno oko toga gubiti vremena. Samo neka kaže da je to iz Karamarkove kuhinje i to je to. Od sada on samo neka pere svoje blijede rukice.
Možda bismo ipak mogli provjeriti je li dokument izrađen u onoj kuhinji o kojoj govori Ivo. Ima za to metoda, ali naravno da nema potrebe provjeravati odakle su stvarno ti papiri. Vještačenaj i slično su nepotrebna jer Ivo i njegova ekipa to znaju, a narod je i tako i tako samo štap u balkanskoj igri džepnog biljara.

Vinko Vukadin / kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Mladen Pavković: Zbog čega je ubijen Ante Paradžik, a zbog čega se ubio njegov sin?

Objavljeno

na

Objavio

21. rujna 1991. – Ubijen Ante Paradžik

Sjećate li se Ante Paradžika (Ljubuški, 10. veljače 1943.-Zagreb, 21. rujna 1991.), hrvatskog političara, jednog od osnivača HDZ-a, dopredsjednika HSP-a  i načelnika Ratnog stožera Hrvatskih obrambenih snaga (HOS)?

Ubijen je pod još nerazjašnjenim okolnostima nadomak Zagrebu, kad se vraćao sa stranačkog skupa. Ne, nisu ga ubili četnici, ubili su ga na žalost hrvatski policajci, koji su ga navodno „zamijenili“ za hrvatskog neprijatelja!?

Bio je među najprogonjenijim Hrvatima, poglavito u vrijeme „Hrvatskog proljeća“ (1971.). Tada je bio predsjednik Saveza studenata Hrvatske, jedan od vođa studentskog pokreta i organizator poznatog studentskog štrajka.

Zbog toga je 1972. osuđen na tri godine zatvora, koji je u cijelosti izdržao u Lepoglavi. Kasnije je bio još nekoliko puta hapšen. Kad bi Tito dolazio u Zagreb on bi po četiri-pet dana završavao u ćeliji. Inače, kazne je izdržavao u Ljubuškom, Mostaru, Zagrebu i Lepoglavi. Sve do početka devedesetih bio je praćen, proganjan, šikaniran, ne samo on nego i cijela njegova obitelj, prijatelji, poznanici.

Devetnaest godina nije mogao dobiti putovnicu.  Često se i sam pitao- zašto njega toliko progone? Razlog je vidio i u tome što mu je otac bio u vojsci i poginuo u Bleiburgu. U razgovoru s ovim hrvatskim mučenikom, među ostalim smo došli do saznanja da je mislio da su tada komunističke službe i Udba u njemu pronašle osobu kao jednog od simbola.

„Ja sam inače malo tvrdi Hercegovac“ – kazao mi je jednom od niza naših susreta. „Bio sam po zatvorima, bez posla, putovnice, dok su dio mojih kolega imali kuće, vile i dok su materijalno bili dobro situirani, a ja nisam, tako da su mi moja žena i djeca znali govoriti: tata, ti nemaš ništa, daj se malo smiri, možda oni tebe proganjaju što si malo tvrđi, daj nekome pruži ruku i tome slično.

Meni su takvi razgovori teško  padali, nisam ih prihvaćao, jer sam se uvijek nadao da će istina pobijediti, da će doći na vidjelo prava borba, da ćemo dobiti slobodu u onom smislu da će svaki čovjek, bez obzira kojoj pripada struji, dobiti upravo ono što mu pripada, ali po svojim sposobnostima i zaslugama.

Svoju političku borbu smatrao sam ispravnom i produktivnom, a najviše su me kočili oni koji su me najviše voljeli“ – govorio je Paradžik, kojeg su na robiju u Lepoglavu dovezli zajedno sa Ivanom Zvonimirom Čičkom.

Njegov san o Hrvatskoj državi je ostvaren, ali njega više nema. Nema ni njegova sina, jedinca Mislava, koji je također pod nerazjašnjenim okolnosti izgubio život u Kanadi, navodno skočivši iz zgrade u kojoj je stanovao i to na Božić, 2014.. U Kanadu je otišao baš da ne doživi očevu sudbinu.

Tijekom Domovinskog rata Ante je dao  izniman doprinos u oslobođenju hrvatske države. Bio je odličan organizator i iznimno hrabar. Međutim, ono što nisu uspjeli četnici, uspjeli su neki drugi.

Što bi danas ovaj Junak Domovinskog rata rekao o spomen ploči HOS-a, odnosno o uskliku „za dom spremni“ i onima koji ponovno proganjaju ljude koji su bili prvi kad je trebalo, gledajući u njima više „ustaše“ nego osloboditelje ove države?

Mladen Pavković / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Kako je Ante Pavelić okupirao Dobrinju (iliti recepti za ustašizaciju Hrvata)

Objavljeno

na

Objavio

Kroz cijelu ‘regiju’ je munjevitom brzinom prohujala vijest kako je poglavnik NDH okupirao sarajevsko naselje Dobrinja. Naime, nepoznati počinitelji postavili su plakate s likom Ante Pavelića te ustaškim i nacističkim znakovljem na stupove javne rasvjete i stabla, pa čak i na vjetrobranska stakla parkiranih automobila.

Uznemireni građani su ih sami potrgali a sve su prijavili policiji koja je intervenirala i uklonila sporne plakate te pokušava ustvrditi tko ih je postavio.

Uz to, uznemireni građani su se odmah javili u medijima i na društvenim mrežama te upozorili da ustaše nikad ne će okupirati slobodarsku Dobrinju, na opasnost koja prijeti od Josipovićeve guje u njedrima ne samo BiH nego i Europi, te su stali istraživati koji su to „elementi“ iz Dobrinje učinili taj odvratni zločin. Upozoravaju i hrvatsku predsjednicu da ne rovari protiv BiH na pravdi Boga, kad je svima jasno da je ustaštvo puno opasnije od radikalnog islamizma. Javio se i prvoborac, čiča Krle, koji je ispričao kako se goloruki narod borio protiv mrskih ustaša. Onako goloruki, bili su naoružani samo puškama jednometkama pa je stalno bilo puni-pucaj, puni-pucaj. Kasnije su bijesne ustaše tako navalili da nisu imali vremena puniti, samo su pucali.

Naravno, svakom ozbiljnom promatraču je jasno da je ovo samo još jedna providna podvala u kampanji ustašizacije Hrvata. Sve je urađeno po dobro uhodanom scenariju iz 1947. godine. Mladi SKOJ-evci pod okriljem noći, krečom napišu antirevolucionarne i protunarodne parole. Ujutro, pripadnici KNOJ-a izvrše opsežnu istragu koja traje od 2 do 3 minute i uhite „neprijateljske elemente“ koji nisu ni sanjali da „počinili“ tako gadno zlodjelo. Polovica uhićenih nestane a druga polovica završi na Golom otoku. Današnji antife su prežalosni, Goli otok je zatvoren a ni  „elementi“ se ne mogu tek tako likvidirati (u ovom tekstu pojam antife koristimo za novokomponirane antifašiste, a odnos između istinskih antifašista i novokomponiranih antifa je kao odnos između istinskih narodnih pjesama i cajki).

Dugotrajnu kampanju ustašizacije Hrvata koordinirano provode političari iz Erstejudenfreilandije, bošnjački antife i antife iz Hrvatske. Metodologija je detaljno razrađena još od šezdesetih godina prošloga stoljeća u laboratoriju UDBE i KOS-a, a ovdje ćemo se osvrnuti na neke recepte iz te kuhinje.

O kampanji ustašizacije najbolje govori srpski pisac, predsjednik SR Jugoslavije, „otac nacije“ i ideolog srpskoga nacionalizma Dobrica Ćosić. Iz njegovih je dnevničkih zapisa razvidno da je, kao i većina srpskih komunista, smatrao SFRJ srpskom državom, u kojoj su Srbi temeljna nacija. U tim zapisima se kaže da ne će biti problem držati u pokornosti Makedonce, Crnogorce i Muslimane ali bi problem mogli predstavljati Hrvati i Slovenci. Stoga, Hrvatima treba nametnuti krimen ustaštva i ne dopustiti da ga se oslobode i podignu glavu. Znači, treba ostvariti ideju „Hrvat = ustaša“. Drugi, pomoćni mehanizam kojima treba kontrolirati Hrvate je jaka i organizirana zajednica prečanskih Srba.

Ustašizacija je provođena vrlo diskretno i sofisticirano na svim područjima života. Ustaški zločini (koji su se dogodili i koji su strašni i sramni) svakim su danom postajali sve veći, a broj žrtava je enormno rastao. Po nametnutoj logici svaki ustaša je zločinac, odnosno svaki Hrvat je zločinac ili potomak zločinca. Starije generacije će se sigurno sjetiti kako je u njihovim laboratorijima razrađena ustašizacija hrvatskoga jezika. Tako ti na primjer kažeš „tisuća“, a ono odmah odnekud iskoči antifa i kaže „aha, ono vi na tom jeziku za remen kažete okolotrbušnipantalodržač!“ i ti se predaš u roku odmah i priznaš da si ustaša. Ili kažeš „točno“, kad eto ti antife „aha, jel se ono na hrvatskom za oluk kaže okolokućnovodopišalo“. Opet predaja. I sve tako redom.

Sada su Bošnjaci preuzeli srpsku strategiju. I oni se, kao i Srbi u SFRJ, smatraju temeljnom nacijom u BiH i nastoje druge narode držati u pokornosti. Preuzeli su isti model pokoravanja Hrvata, ne samo kroz biranje hrvatskih predstavnika i preglasavanje u institucijama, nego i  kroz stvaranje mitologije umjesto povijesti i ustašizaciju hrvatskog naroda. Tako oni deklarativno svojataju nasljeđe Bosanskoga kraljevstva zbog polaganja prava na BiH, a zapravo slave osmanlijske okupatore i sultana Mehmeda II.koji je uništio to kraljevstvo i pogubio posljednjega bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. S druge strane udružili su se političarima iz Erstejudenfreilandije u ustašizaciji Hrvata, proglašavajući sebe bezgrješnim antifa narodom. Pri tome u potpunosti zanemaruju povijesnu činjenicu da je najveći dio vojno sposobnih muslimana bio u vojsci NDH, veći dio u ustašama. I priča s početka teksta je u tom cilju i po receptu iz iste kuhinje.

Poseban fenomen je kampanja ustašizacije Hrvata u Republici Hrvatskoj u čemu osim ovih spomenutih sudjeluju svi oni koji još uvijek mentalno žive u SFRJ i ne mogu prihvatiti Hrvatsku kao samostalnu državu. Glavnu riječ vode oni kojima je, po vlastitim riječima, ubijanje djeteta u Jasenovcu strašni zločin a ubijanje djeteta u Bleiburgu nije vrijedno spomena.

U jednom trenutku se činilo da su ideološki sukobi o partizanima i ustašama stvar prošlosti. Saborsko povjerenstvo za utvrđivanje žrtava rata i poraća je radilo svoj posao, Sabor je prihvatio pokroviteljstvo nad obilježavanjem Blajburške tragedije gdje su dolazili i lijevi i desni a ustaška ikonografija gotovo nestala. No to komunističkom mentalitetu nije odgovaralo, oni ne mogu bez ideologije. Po dolasku na vlast ukinuli su spomenuto povjerenstvo i pokroviteljstvo nad obilježavanjem Blajburške tragedije i ideološki sukob se razbuktao svom žestinom. Tako se ponovo pojavljuju i jačaju desni ekstremisti što je bio i cilj antifa, jer jedni hrane druge, a i tako su mogli desnici nametnuti krivnju za sukob.

Cilj antifa je kompromitirati sve što je hrvatsko i hrvatstvo izjednačiti s ustaštvom. Tako je u poznatom laboratoriju smišljen i recept za kompromitiranje hrvatskoga grba i zastave. Kako je antifama bilo jasno da ne mogu hrvatski grb proglasiti ustaškim (iako to misle) smislili su trik – povijesni hrvatski grb napola proglasiti ustaškim, odnosno, grb s prvim bijelim poljem proglasili su ustaškim! I taj povijesni falsifikat je ponavljan beskonačno puta pa je gotovo prihvaćen kao činjenica. Prateći povijesni hod hrvatskoga grba od prvoga pojavljivanja, može se pouzdano ustvrditi da ima oblik štita podijeljena vodoravno i okomito u dvadesetpet crvenih i bijelih polja (5 x 5). Međutim, ne može se ustvrditi je li prvo gornje lijevo polje crveno ili bijelo! Očito je da se tome nije pridavala osobita važnost. Najveći broj grbova koji se mogu pronaći urađen je u reljefnoj tehnici i ne može se precizno odrediti koje boje je prvo polje. Oni koji su izrađeni u boji su različiti, neki s prvim bijelim, a neki s prvim crvenim poljem. Tako je i najpoznatiji i najviđeniji hrvatski grb u boji, onaj na krovu crkve sv. Marka na Gornjem Gradu oslikan s prvim bijelim poljem.

 

 

 

Čak ni oni ortodoksni komunisti u najteža olovna vremena diktature nisu pravili razliku zbog prvoga polja. Tu tvrdnju ćemo ilustrirati primjerom iz glazbene umjetnosti i uz pomoć prikazanih slika (crno na bijelo). Jugoton je 1973. izdao luksuznu ediciju od 12 LP ploča s najboljim djelima hrvatskih skladatelja klasične glazbe pod nazivom „Antologija hrvatske glazbe“. To je bilo u teška vremena nakon sloma Hrvatskoga proljeća. Na omotu edicije i svim pločama se nalazi hrvatski grb s prvim bijelim poljem. To nije smetalo tadašnjim komisijama za šund koje su provjeravale svaku sitnicu na svakoj ploči, niti tadašnjoj komunističkoj vrhušci: Vladimiru Bakariću, Dušanu Dragosavcu, Milki Planinc, Jakovu Blaževiću i ostalima. Ali, eto smeta današnjim antifama koji su očito veće antife od Tita, Kardelja i Stane Dolanca zajedno.

 

 

 

HKZ TROPLET/http://www.troplet.ba/?p=15681 /Hrvatsko nebo

facebook komentari

Nastavi čitati