Pratite nas

Pregled

Dr. Jonjić u Bujici: Uklanjanje Tita iz Zagreba temeljni je uvijet za koaliciju s Bandićem, bez referenduma!

Objavljeno

na

Nemamo kontakata s gradonačelnikom Bandićem i njegovim suradnicima, ali postavili smo jasan uvjet; ako se Tita ne makne iz Zagreba, u vlast nećemo!

Bit će zanimljivo vidjeti kako će se sada postaviti HDZ, jer su i oni prije izbora bili protiv Tita – izjavio je u Bujici dr. Tomislav Jonjić, član predsjedništva stranke Neovisni za Hrvatsku i gradski zastupnik liste Brune Esih u Zagrebačkoj skupštini.

Potvrdio je informaciju da je upravo HDZ taj koji posljednjih dana radi pritisak na Bandića samo da bi spriječio dolazak Brune Esih i dr. Zlatka Hasanbegovića na vlast u Zagrebu. “Neće nas moći kupiti mjestima ni sinekurama,” izjavio je Jonjić.

Zagrebački odvjetnik rodom iz Imotskog dr. Tomislav Jonjić bio je dugogodišnji urednik lista ‘Politički zatvorenik’, povjesničar je i publicist te jedan od osnivača nove stranke dr. Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih – Neovisni za Hrvatsku (NHR). Nastupajući u Bujici Z1 televizije komentirao je pismo sisačkog biskupa Vlade Košića Andreju Plenkoviću, ostavku Davora Ive Stiera, ali i Trg maršala Tita u Zagrebu…

“Dublji su ideološki razlozi koji u hrvatskom društvu stvaraju omrazu prema Crkvi jer su svjesni njene povijesne uloge i današnje političke težine. Treba poduprijeti biskupa Košića, nije poslanje Crkve samo briga za pojedinca nego brinuti i za narod. To im nije samo pravo, to je obveza. Svaki biskup se treba očitovati o duhovnom stanju u hrvatskom narodu,“ rekao je dr. Jonjić i dodao:

“Ne treba zaboraviti kada je prije 20-ak godina kardinal Bozanić osudio ‘grijeh struktura’ što je bitno pridonijelo urušavanju HDZ-ove vlasti u posljednjim godinama života predsjednika Tuđmana, tada nije bilo nikakvih zamjerki iz istih ovih krugova, oni su zloupotrebljavali Bozanićevu ocjenu…”

Na opasku voditelja da su na isti način napadali i kardinala Stepinca kada je govorio protiv režima, gost Bujice jasno je rekao: “To je simptom patološkog stanja u hrvatskom društvu!“

STIERU NISU SMETALI JOSIPOVIĆ I PICULA…

Ostavku ministra vanjskih i europskih poslova Davora Ive Stiera zbog suradnje HDZ-a i HNS-a vidi kao logičan potez.

“Nema nikakve dvojbe da treba poduprijeti njegovu ostavku i taj čin proglasiti moralnim, ali trebamo se prisjetiti i nekih drugih događaja. Ne treba pretjerivati u pohvalama Stieru, on je u politički život ušao prije desetak godina kao savjetnik Jadranke Kosor, a vinuo se u političku orbitu time što je posredovao u tajnim pregovorima sa Slovencima. Sada smo sretni da smo izašli iz arbitraže, a položaj nam je bitno lošiji!“

Prozvao ga je i za suradnju sa SDP-om.

“Kao europarlamentarac tijesno je surađivao s Toninom Piculom, kojemu je najveće diplomatsko dostignuće bilo to što je Clintona u Bijeloj kući pitao gdje je njegov psić Barney! Stier, koji sada negoduje zbog koalicije HDZ-a i HNS-a, pripomogao je da se proces razvija u tom smjeru, jer se u eseju Nova hrvatska paradigma založio za proces koji rezultira stvaranjem velike koalicije HDZ-a i SDP-a. Razlika je jedino što se proces razvio u smjeru ‘male’ velike koalicije…”

Voditelj je podsjetio kako je Stier uz druge HDZ-ovce poput Martine Dalić i još nekih koji su sada čak i ministri, na predsjedničkim izborima podržavao Ivu Josipovića, a ne kandidatkinju HDZ-a Kolindu Grabar – Kitarović. Jedan od razloga za ostavku su navodno i dogovori u Rusiji nakon kojih je Stier ostao izigran od strane Plenkovića, Martine Dalić i ostalih…

NOVAC DAJU PUPOVČEVIM ‘NOVOSTIMA’, A ZA LIST ‘POLITIČKI ZATVORENIK’ – NI KUNE!

Na upit zašto je dao podršku Esih i dr. Hasanbegoviću, gost Bujice odgovorio je da svaka ptica svome jatu leti.

“Dijelom zbog svog odgoja, a dijelom i zbog ‘Političkog zatvorenika’, prilično sam dobro upućen u ljude i istraživanja hrvatskog stradanja u Jugoslaviji i hrvatsko-jugoslavenskog konflikta. Znam tko se time bavi iz pomodarstva, a tko iz uvjerenja! Hasanbegovića poznajem dugi niz godina, a kod Esih mi imponira njena hrabrost. Mogla je čitavi život uživati i šutjeti kao zastupnica HDZ-a, ali ušla je u napornu bitku i tek će uslijediti klevete i dodatni problem…”

Jonjićevi roditelji 1959. godine su kao imotski maturanti završili u zatvoru zbog pripadnosti organizaciji Hrvatska revolucionarna mladež.

“Osuđeni su desetak dana prije mature na višegodišnje robije! Moja majka je dobila šest, a otac pet godina zatvora. Majka je amnestirana nakon tri godine jer je bila članica organizacije, nije joj bilo suđeno kao organizatoru, a otac je odlužio punu kaznu. No, zatvor ih nije slomio!“

Zanimljivo je da je list ‘Politički zatvorenik’, koji je bio mjesečnik, sada postao tromjesečnik jer ga država ignorira. S druge strane, izdašna proračunska sredstva daju se Pupovčevim ‘Novostima’. Kao objašnjenje zašto država ne pomaže listu bivših političkih zatvorenika kojih u Hrvatskoj danas ima 8.000, naveden je suludi razlog: “Kada smo tražili sredstva od nadležnih tijela dobili smo odgovor da nam nedostaje razvojna komponenta!” Voditelj je dometnuo: Valjda bi vas trebalo opet zatvarati! U takvoj varijanti imate razvojni kapacitet!

NEĆE NAS KUPITI, NE PRISTAJEMO NA REFERENDUM, MAKNITE TITA IZ ZAGREBA!

Dr. Jonjić je u Bujici otkrio što se događa u pozadini pirča o referendumu o Trgu maršala Tita te potvrdio da postoje pritisci od strane HDZ-a na Milana Bandića da ne dopusti ulazak u vlast Bruni Esih i dr. Zlatku Hasanbegoviću.

“Nemamo kontakata s gradonačelnikom Bandićem i njegovim suradnicima, ali postavili smo jasan uvjet, ako se Tita ne makne iz Zagreba, u vlast nećemo. Neće nas moći kupiti mjestima ni sinekurama! Bit će zanimljivo vidjeti potez HDZ-a, jer su se prije izbora priklonili tome da se promijeni naziv trga… Vidjet ćemo hoće li se držati toga ili će iznevjeriti birače i na lokalnoj razini kao na nacionalnoj. 08. svibnja 1945. u Zagreb nisu ušli nikakvi hrvatski partizani ni antifašisti, nego formacija koja se nazivala Jugoslavenska armija. Tada je skinuta hrvatska zastava, doduše sa slovom ‘U’, ali stavljena je jugoslavenska zastava sa petokrakom! Znam da danas ima mnogo ljudi koji bi trgove u Zagrebu nazvali i po Aleksandru Rankoviću, a da ne pričamo o useljavanju u tuđe – hrvatske i židovske stanove, u kojima još uvijek žive,“ rekao je Jonjić i dodao:

“Danas grade pozicije na onima koje su osvojili 1945. godine, a politika tzv. pomirbe od 1990. naovamo omogućila im je da se prometnu u tzv. demokrate! Primjer je Žarko Puhovski koji kao profesionalni svjedok ima ambiciju pretvoriti se u profesionalnog suca, a karijeru je ostvario svjedočenjima protiv Hrvatske…“

OSNIVAČ MLADEŽI HNS-a PRIJETI SMRĆU ZBOG TITA!

Jonjić je akademsku zajednicu optužio za dvostruke kriterije. Dok se bivšeg ministra Pavu Barišića napadalo zbog plagiranja (opravdano, rekao je Jonjić), ignorirale su se optužbe predsjednika Hrvatskog društva političkih zatvorenika Marka Grubišića koji je optužio profesora Antu Barišića s Fakulteta političkih znanosti da ga je vezao lisicama za radijator i batinao ga. “On i danas predaje studentima, a čini se da to nikoga na Sveučilištu ne smeta,” bio je jasan dr. Jonjić.

U emisiji je objavljena i sramotna objava s facebooka osnivača mladeži HNS-a iz Sv. Ivana Zeline Gordana Bičaka koji je napisao da će biti krvi i da će padati glave onima koji pokušaju promijeniti naziv Titova trga.

Napisao je i da su „Hasanbegović, Stier i Esih te njihova družba dokaz da partizani na Bleiburgu ni u poslijeratnoj Jugoslaviji posao nisu obavili kako treba… Previše je te fašističke bande ostalo na životu i posijalo svoje sjeme zla…“ Objavu koja je čisto kazneno djelo HNS-ovac je ubrzo obrisao, ali ostala je zabilježena. Na potezu su DORH i policija.

>>> Igor Peternel: U Zagrebu će građani na referendumu o Titu odlučiti je li masovni ubojica zločinac

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

General Željko Šiljeg: Ljudi koji su danas progonjeni branili su teritorij i narod u BiH i Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Prošlo je nešto manje od godinu dana od uhićenja hrvatskih branitelja u Orašju.

Oni su sada u sudskom procesu i moraju poštivati određene mjere koje je nametnuo pravosudni sustav Bosne i Hercegovine.

No, oni nisu bili jedini na popisu za lišavanje slobode zbog navodnih ratnih zločina, a javnost je mnogo manje upoznata sa sličnim događanjima u Livnu, Čapljini, Mostaru, Stocu, Ljubuškom, Širokom Brijegu, Posušju itd.

O svim tim procesima, njihovim uzrocima i posljedicama govorit će se na tribini u srijedu, 27. rujna u dvorani Vijenac, Kaptol 29A, u 19 sati.

Tribina se održava u organizaciji Hrvatskog generalskog zbora pod nazivom: “Sudski procesi protiv hrvatskih branitelja u BiH i posljedice za hrvatski narod u BiH i RH”. Tim povodom za narod.hr komentirao je general Željko Šiljeg, jedan od predavača koji će govoriti u srijedu.

“Ljudi su to koji su od agresije branili i teritorij i narod u Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj” rekao je general govoreći o uhićenima te istaknuo kako je ovo već 17. u nizu tribina koje je organizirao Hrvatski generalski zbor.

Dosadašnje tribine su se održale u Zagrebu, Splitu, Imotskom, Makarskoj, Metkoviću, Vukovaru, Vinkovcima, Đakovu, Varaždinu, Krapini i mnogim drugim mjestima.

“Ljudima prezentiramo ono što ne mogu sazati u javnosti i ono što tišti hrvatske branitelje” kaže Šiljeg osvrćući se na protekle tribine, a također dodaje:

„Ima dosta mladih ljudi na svim tribinama, što raduje, jer ovi stariji bi trebali više znati o tome.”

Posebno se osvrnuo na onu održanu u Studentskom domu Stjepan Radić u Zagrebu, gdje je kino-dvorana bila puna studenata i mladih ljudi koji su se prvi put susreli s tom problematikom i koja im je, vjeruje, kroz predavanje postala jasnija. Mladima poručuje da budu informirani o Domovinskom ratu jer se jedino na temelju istinitih činjenica “može dalje koračati u budućnost.”

Govoreći općenito o položaju Hrvata u BiH, Šiljeg kaže: „Mi govorimo o tome da rat nije završen, da je samo utihnulo oružje. Oni koji nisu ostvarili svoje političke ciljeve koriste rat i hrvatske branitelje kroz razne institucije kao i kroz pravosudni sustav BiH da bi dugoročno oslabili poziciju i položaj hrvatskog naroda” te dodaje kako je nužno stvaranje “političkih, gospodarskih i sigurnosnih uvjeta za opstanak Hrvata tamo gdje više od tisuću godina obitavaju.”

narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Zdravko Mamić: Znam tko mi je poslao atentatore!

Objavljeno

na

Objavio

Kriminal, uostalom kao i nogomet, govori univerzalnim jezikom, ne poznaje granice i jako lijepo uspijeva i na prilazima našim stadionima.

Dragiša Binić napustio je u nedjelju navečer svoju kuću u ulici Nova 101 kada su na njega iz mraka zapucala dva maskirana napadača, pisale su u proljeće 2004. godine beogradske novine, ali našem društvu u kutu Domagoja od leada vijesti o još jednom atentatu na vrućem velegradskom asfaltu uvijek je bio privlačniji njezin tarantinovski nastavak.

U njemu, naime, nekad hitro krilo Crvene zvezde iz njezinih zlatnih dana spretno pronalazi zaklon iza svojeg kabrio Porschea, zatim izvlači pištolj i otvara vatru.

Kada atentatori uhvate džadu, Binić kao kompletan igrač iz faze aktivne obrane prelazi u žustru tranzicijsku igru, u veličanstvenu “coast to coast” akciju začinjenu “slam dunkom”, ili da se spustimo natrag na gradski asfalt, baca se u sumanutu filmsku potjeru za “killerima”.

Pritom tako vješto rukuje oružjem da u punoj brzini propucava napadača, koji se tijekom iste večeri, bogatiji za dvije prostrijelne rane, već gotovo iskrvario, prijavljuje u gradsku bolnicu. Ondje će ga liječnici pokrpati, spakirati u šok sobu i sljedećeg jutra isporučiti policiji.

“Iako su zlikovci dejstvovali pod okriljem noći, iskusni direktor fudbalskog kluba Obilić osujetio je njihov napad, pravovremeno se bacio na tle i čak uspeo da uzvrati paljbu”, dopisivali smo za restoranskim stolom izvještaj o zasjedi, oponašajući stil najluđe beogradske bulevarske štampe kad god bi se anegdota našla na tapeti.

“Da nisam preduzeo izvesne mere samoodbrane, skotovi bi me ucmekali načisto, overili bi me ko kera za tarabom. Ali nije ni Dragiša amater, ne da on da mu o glavu radu kojekakva buranija, rekao nam je Binić dok se dimilo iz vruće cevi njegova revolvera”, cerekali smo se dok smo nemilice kitili svoju verziju izvještaja.

“Organi bezbednosti i gonjenja stigli su dockan. Kao i obično. Ali ovaj put, bato, ne mogu da kažu da im falu dokazi. Evo, Dragiša im spakovo ubicu ravno na hirurgiju, poentirao je pred novinarima bivši Zvezdin napadač, kao i u igračkim danima – brži od metka”, odbijali smo završiti i napokon predati izvještaj.

Da skratim, živopisna epizoda iz života Dragiše Binića nama novinarima u restoranu pod maksimirskim zapadom neko je vrijeme služila kao dobar štof za zajebanciju u sitne sate, kada bi zamro razgovor o odgledanoj Dinamovoj utakmici, pa onda o Lamzi, Zeki i Mlinki, a društvu se baš i nije žurilo kućama.

Znali smo da su nam fore manje-više plitke, ali svejedno nismo propuštali priliku ironizirati nad predloškom. Živjeli smo valjda u uvjerenju da je tamo u istočnom susjedstvu stasala nekakva europska Kolumbija, nama nedostižna zemlja magijskog realizma i magičnog rijalitija u kojoj je najnormalnija stvar da se svakodnevno i neprekidno, uzduž i poprijeko, noževima i strojnicama, bubaju i kokaju… premijeri i novinari, dileri i murjaci, estrada i gangsteri, nogometaši i nogometni dužnosnici.

Nogometni dužnosnici, da dobro ste pročitali. Nepuna dva mjeseca prije napada na Binića, u ožujku 2004. godine, u Beogradu je u atentatu ubijen Branko Bulatović, glavni tajnik Nogometnog saveza (tada još) Srbije i Crne Gore. U prostorijama saveza ubojica se glavnom tajniku prikrao sleđa, ispalio mu metak u zatiljak i nestao, piše Jutarnji list.

Prekid igre

U sezoni otvorenog nogometnog lova nema zaštićenih vrsta, objavio je Hrvatski nogometni savez preko Damira Vrbanovića u paketu s informacijom da je Rijeka istrgnula Osijeku domaćinstvo utakmice Hrvatska vs. Finska. U prijevodu, upravo istječe jamstvo Anti Čačiću.

Ne dobije li Finsku, izbornik koji vodi ‘vatrene’ već dvije godine može odmah isprazniti ladice i predati žezlo nasljedniku. Bljedunjavim nastupima u 2017. izbornik je izgubio mnoge saveznike i ne bih se kladio da će voditi momčad u Rusiji čak i ako ovjeri kartu za SP. Nasljednik Zlatko Dalić čeka u niskom startu.

Nismo morali dugo čekati da shvatimo kako kriminal, uostalom kao i nogomet, govori univerzalnim jezikom, ne poznaje granice i jako lijepo uspijeva i na prilazima našim stadionima i svlačionicama.

Prije nego što je nekadašnji izbacivač u Saloonu, pa poduzetnik i na koncu sve utjecajniji menadžer Dino Pokrovac 2005. godine likvidiran na kućnom pragu u Zagrebu – događaj kojim će ovdje neslužbeno započeti do danas nezavršena sezona nogometnih ubojstava, pokušaja atentata, premlaćivanja i paleža automobila – potpisnik ovih redaka na vlastitoj se koži uvjerio da “sačekuša” ipak nije drugo ime za nogometni bunker, nikakav elaborirani catenaccio, već predstavlja bitno ofenzivniji i inovativniji pristup predivnoj igri. Iz mraka je pred haustorom izronio batinaš da mi čvrstim argumentom prenese poruku naručitelja.

Kada iz današnje perspektive analiziram slučaj, znam da sam s tih nekoliko masnica i podljeva zapravo dobro prošao i da za sretan epilog moram biti zahvalan našem gostioničaru Lepom; tih dana on je u Tri cicera točio takav metanol kakvog nije bilo od vremena prohibicije, a poznato je da ovi steroidima napumpani batinaši iz teretane što iskaču iz mraka nikada nisu dobro podnosili alkohol. Dovoljno je bilo da im se iskesiš u lice i kažeš “buuuu”, a oni bi se suočeni s tvoja dva promila totalno stiltali, bacili koplje u trnje ili odložili palicu u grmlje i zbrisali glavom bez obzira.

“Ja znam tko mi je poslao atentatore, to su opasni tipovi koji ne pozdravljaju s ‘dobar dan’ nego ‘u koje koljeno hoćeš da ti pucam?’” rekao mi je Zdravko Mamić. Susreli smo se u srijedu popodne, u prostorijama Jutarnjeg lista. Slučaj je htio da četiri ili pet sati kasnije, odmah preko puta Vukovarske ulice, iz Martinovke prekoračiš u Vrbik, premlaćen bude njegov trener Mario Cvitanović.

Dinamov “savjetnik” došao je u posjet naoružan vrećicom punom dokumenata, po slobodnoj procjeni teškoj tri do četiri kilograma, te istrgnutom stranicom ove kolumne od prošle nedjelje. Tamo sam mu se napio krvi zbog još jedne maratonske press konferencije koja se pretvorila u novo ispiranje mozga, ali ne bi to šamponiranje ni najmanje uzbudilo Mamića da nije bilo začinjeno poglavljem knjige Ralfa Buschmanna, njegova “sljedećeg dušmanina”.

U knjizi “Football Leaks: Die Schmutzigen Geschäfte im Profifußball” nagrađivani njemački novinar osam stranica posvećuje Mamićevim transfernim operacijama koje preko Švicarske i njegova sina Marija kao posrednika sežu do poreznih oaza u Belizeu,

Hong Kongu i na Djevičanskim otocima. Buschmann ih navodi kao egzemplarni primjer pohlepe, prevare i nelojalnosti klubu, tako svojstvene današnjem svijetu korporativnog nogometa.

“Ovdje imam presudu švicarskog suda, nostrificiranu na našem županijskom sudu, koja kaže da nema ničeg spornog u poslovanju tvrtke Rasport i kojom sutra dobivam tužbu za klevetu protiv autora ove knjige”, kaže Mamić. Odbija prijedlog mojeg glavnog urednika da tu presudu objavimo u novinama. “Najjače adute čuvam za sudnicu. Imam takve argumente da ću pomesti tužitelja i optužnicu”, uvjerava nas. Razilazimo se u miru. Do večernjih vijesti koje započinju informacijom o premlaćivanju Marija Cvitanovića.

Jutro nakon napada Dinamov povjerenik za sigurnost Krešimir Antolić reći će da su “retardirani idioti” nasrnuli na trenera u atmosferi općeg napada na Dinamo. Navečer će Miroslav Rožić u “Otvorenom” u isti lonac gurati huliganske ispade u St. Etienneu, atentat na Mamića, poljudsku svastiku i nasrtaj na Cvitanovića. Ne slaže se baš s Mamićevom interpretacijom, ali barem paše uz dijagnozu Dragiše Binića. Organi bezbednosti stigli su dockan, kao i obično.

 

Zdravko Mamić: Hvala svim građanima naše Hrvatske na iskrenim riječima podrške i željama za brzi oporavak

facebook komentari

Nastavi čitati