Pratite nas

Komentar

dr. Ružica Ćavar: Istina vodi do mira, a laž do zločina!

Objavljeno

na

Drage prijateljice i prijatelji, Hrvatice i Hrvati!

“Istina je neuništiva: kad bismo ju spalili, ostao bi pepeo, a kad bismo ju prosuli, time bismo ju obilato posijali!” (Juraj Jurjević, iz knjige “Zimzelene starine”).

Zauzimanje za istinu i pravdu, na temeljima sveobuhvatne ljubavi i međuljudske solidarnosti, najvažniji je i najsigurniji put do mira i bolje budućnosti u našoj domovini i u cijelome svijetu.

[ad id=”93788″]

Laži, u užem i širem smislu, u odnosu na pojedince, obitelji ili narode, su najveće zlo, a iz njih mogu nastati i najstrašniji zločini.
Stoga će čestiti ljudi, a posebno čestiti kršćani, uvijek čuvati svoje ljudsko dostojanstvo, dostojanstvo svih ljudi i dostojanstvo izgovorene riječi.

Ne samo da neće izgovarati i širiti klevete i laži, nego ih neće ni tolerirati. Uvijek će i po svaku cijenu, s najboljim nakanama, izgovarati i braniti istinu.

Naravno, čuvajući dostojanstvo istine, također neće zlim ljudima govoriti onu istinu koju bi oni zloupotrijebili kako bi drugima učinili zlo ili im nanijeli veliku štetu.

Posebno je važno da politički i duhovni predstavnici naroda i države budu čestiti i hrabri ljudi, te principijelno zastupaju i brane istinu o svome narodu, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti, te grade mir i omogućavaju blagostanje i prosperitet svoga naroda, kao i cijelog čovječanstva.

Na žalost, to u našoj zemlji, a ni u svijetu, najčešće nije slučaj. Veliki i moćniji gledaju samo svoje interese i nameću svoju volju slabijima, te im pohlepno uzimaju njihova prirodna i ostvarena bogatstva.
Mi Hrvati, kako imamo svoju prelijepu zemlju, svoje divno more i raznovrsne bogate mogućnosti za dobar život i napredak, meta smo interesa moćnika i presezanja nekih susjeda, a posebno velikosrpske hegemonije, koja nam je nanijela najstrašnija zla u posljednjih stotinjak godina. Ta zla su najvećim dijelom posljedica velikih laži protiv hrvatskoga naroda, pretvorenih u mitove, na kojima se, na žalost, odgajaju generacije u srpskom narodu.

Takve indoktrinirane ljude onda nije teško nahuškati da zbog umišljene osvete čine i najveće zločine nad drugima, a i sami stradavaju. Budući da su moćnici svijeta uglavnom protiv nas, u hrvatskome narodu, koji se uvijek samo branio, a nikada nije osvajao tuđe, formirao se, u svim razdobljima naše povijesti i jedan znatan postotak slabića, izroda i izdajnika, dobro nagrađivanih u službi neprijatelja, a koji nanose štetu većini poštenoga hrvatskoga naroda, koji ljubi svoju domovinu i uvijek je spreman za njenu obranu sve žrtvovati.

Stoga, politički i duhovni vođe hrvatskoga naroda, kao ni Europske unije, ne bi smjeli biti ravnodušni na velikosrpske odgojne i obrazovne programe.

Srpskim političkim i crkvenim predstavnicima je normalno da po svijetu šire monstruozne laži i mitove, primjerice o milijun ubijenih Srba u logoru Jasenovac od strane Hrvata, bez ikakvih dokaza. To su govorili i pred Papom, a tako uče i djecu u svojim školama, kao i sve mlade i cjeli svoj narod. O tome zlu laži i njegovim posljedicama trebaju razmišljati psiholozi, sociolozi, filozofi, teolozi, znanstvenici i, naravno, političari, a i komisije između relevantnih država trebale bi o tome raspravljati, a ne o svetosti blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, koji je primjer za nasljedovanje u cijelome svijetu. Zašto hrvatski vodeći političari i Crkveni dostojanstvenici ne reagiraju na te strašne optužbe i klevete hrvatskoga naroda, nije jasno.

Hrvatski političari, umjesto da demantiraju te laži srpskih političara i crkvenih dostojanstvenika, oni zapravo doprinose tim klevetama, ograđujući se i sami osuđujući lažno oklevetane!
Održavanje laži i pretenzija na tuđe zemlje može biti samo nastavak katastrofe sa poznatim posljedicama.

Budući da su sve zemlje i države lijepe i bogate raznim prirodnim mogućnostima i da svaki uljuđeni narod voli svoju domovinu kao majku, dužnost mu je sa svom ljubavlju i kreativnošću izgrađivati svoju zemlju i živjeti u dobrim odnosima sa susjednim i svim drugim državama, a nikada nema opravdanog razloga osvajati tuđe i činiti zlo kako drugima, tako i sebi samima. Sjetimo se kako je govorio Karl Wagner: “Tko god ljubi svoju domovinu, želi joj da bude sretna, snažna i napredna. Izvor snage i napretka nije ni u veličini prostora, ni u broju vojnika, ni u plodnosti zemlje, ni u blagosti klime. Izvor svakog krepkog i plodnog narodnog života jest u vrlinama ljudi. Pravo narodno blago leži u narodnoj svijesti i javnoj savjesti, a to je plod organiziranog odgoja karaktera, na temeljima zdrave narodne prošlosti.”.

Mi Hrvati u većini volimo svoju domovinu i želim samo istinu o našoj prošlosti, kako bismo u miru gradili sadašnjost i brinuli se za budućnost. Nije nam i ne može biti svejedno ako se o našoj prošlosti smišljeno i planski šire fantastične laži, bez dokaza, a ne osuđuju se stravični dokazani užasni zločini genocida nad hrvatskim narodom, prije, tijekom i nakon Drugoga svjetskoga rata i poraća, u vrijeme mira, što je vidljivo u tisućama do sada otkrivenih Hudih jama i raznih grobišta sa stotinama tisuća hrvatskih nedužnih žrtava.

Prema knjizi povjesničara i znanstvenika dr. sc. Josipa Jurčevića “Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina”, objavljenoj 2012. godine u izdanju Verbuma, 90% zločina tijekom i nakon Drugoga svjetskoga rata otpada na komunističke partizane, na čelu sa Josipom Brozom Titom, a samo 0,13% (nula zarez trinaest posto) otpada na NDH i Ustaše. Ostali postotak se odnosi na sve druge vojske toga vremena.

Po kojoj to današnjoj matematici su strašni zločinci oni koji su učinili 0,13% svih zločina, a ne oni koji su počinili 90% užasnih zločina?

Najbolji primjer tih monstruoznih laži je Šaranova jama kod Jadovna, za koju Srbi tvrde da u njoj leži 40.000 ubijenih Srba od strane Ustaša, te svake godine po dva-tri puta, i to za hrvatske novce, prave takozvane komemoracije za svoje žrtve, a činjenica je, znanstveno utvrđena, da u toj jami, dubokoj 40 m, nema ni jedne ljudske kosti, dok na njoj i dalje, od 1961. godine, stoji takozvana spomen ploča o desecima tisuća ubijenih Srba. Tko je onda tu lud od zločestoće, Srbi koji to i dalje tvrde ili hrvatski predstavnici vlasti koji to toleriraju i prešućuju, neka svatko zaključi sam!

No, najbolji dokaz tko je više stradao u Drugome svjetskome ratu i nakon njega je poslijeratni popis pučanstva Jugoslavije iz 1948. godine. Tu se crno na bijelome vidi, što je svakome dostupno, da je svih naroda i narodnosti u to vrijeme bilo više nego prije rata, a da je samo Hrvata bilo manje. Srba je 1948. godine bilo 997.547 više, a Hrvata 884.712 manje nego prije rata.
Ipak, i u vrijeme od početak 2016. godine, kada imamo u Republici Hrvatskoj takozvanu demokršćansku vlast i predsjednicu države iste takve demokršćanske orijentacije i kada se takvi izjašnjavaju kao uvjereni kršćani, imamo situaciju da baš oni bježe od objektivne istine o prošlosti hrvatskoga naroda kao od žive vatre, te podilaze lažljivcima i mitomanima, pa i sami podržavaju laži i blate svoj narod.
Kako se već pokazala istina o strašnim zločinima genocida nad hrvatskim narodom od strane velikosrpskog komunističkog režima, jer su progovorile kosti u preko 2.000 do sada otkrivenih stratišta, počela se razotkrivati i istina o Jasenovačkom mitu, što već izluđuje sve neprijatelje, a užasno straši, kao što vidimo i slabiće na vlasti u Republici Hrvatskoj, jer su u kliještima dužničkoga ropstva u koje smo planski dovedeni, pa misle da nema druge nego biti poslušan.
No, da su oni pravi ljudi i pravi kršćani, uzdali bi se u Boga i branili bi istinu po svaku cijenu, a i znali bi da Bog svakako drži sve konce povijesti u svojim rukama.
Na žalost, nitko se od vodećih političara u Republici Hrvatskoj ne usudi reći da je Šaranova jama prazna, pa čak ni vodeći Crkveni dostojanstvenici hrvatskoga naroda, iako im je Bog dao dokaz kao na dlanu, koji pokazuje da su takve i sve druge laži i mitovi protiv hrvatskoga naroda.
Eto, dokle nas je dovela vodeća hrvatska tobožnja elita!

Ipak, mi, kao narod, nećemo i ne smijemo klonuti duhom. Uz Božju pomoć i zagovor Svete Majke, ustrajmo na putu ljubavi, dobrote i istine. Učinimo, kao pojedinci i grupno, sve što možemo, molimo se, radimo i budimo uvijek hrabri i za dom spremni!

Vjerujmo u istinu, pravdu, mir i bolju budućnosti!

I sveti Franjo Asiški je govorio: “Učini što je nužno, učini što je moguće, a konačno ćeš, uz Božju pomoć, učiniti i ono što je nemoguće!”.

“Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici, upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.” (Iv 8:31-32).

dr. Ružica Ćavar

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Jurič: Izgleda da je Agrokorov neboder bio azil za one koji su trebali završiti u Remetincu

Objavljeno

na

Objavio

RTL je emitirao dokumentarni film ‘Gazda’ o načinu stvaranja Todorićevog imperija Agrokor.

Zanimljivo je kako je taj dokumentarac zgotovljen prije godinu dana, ali tada RTL-u nije bio zanimljiv. No dobro to ne čudi, treba preživjeti pa onda i znati birati tajming emitiranja.

Ipak, dokumentarac je odlično napravljen jer tako jasno raskrinkava velikog tajkuna Todorića kao sitnog žmuklera koji u svakoj prilici raznim muljažama izigrava zakone, a onda sve one koji su mu u tome pomogli zapošljava u Agrokor.

Jezive su savjesti tih ljudi koji su prodali svoje kolege s posla, sindikata, udruženja malih dioničara, ili oštetili državu muljanjem u državnim agencijama za upravljanje imovinom, robnim rezervama pa sve do korumpiranih Saborskih povjerenstava. Metodologija zgrtanja bogatstva neodoljivo podsjeća na seriju ‘Prosjaci i sinovi’.

Izgleda da je Agrokorov neboder bio azil za one koji su trebali završiti u Remetincu.

Marko Jurič: Hrvati – državni narod ili politički tamburaši

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Pater Ike Mandurić: Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš

Objavljeno

na

Objavio

JESI LI SLOBODAN? (PRIJAVI SE!)

Kad je rat započeo; kad je postalo opasno; kad se tražio netko tko je spreman preuzeti odgovornost, isplivala je prikrivena vrijendost duše.

Najednom je postalo vidljivo kako nisu svi isti, i kako su, među privodno jednakima, velike razlike. Iskrsnuli su oni koji su imali vlastiti stav, istinsku spremnost, crtu samopouzdanja; oni koji su se vlastitom idejom i mišlju davno otrgnuli od majčinih skuta; oni koji su duhom bili slobodni i svoji – i već odavna nisu morali polagati račune nekim tutorima.

Isplivali su slobodni duhom, i koji su se već odavno bili lišili toga da za stvari srca moraju pitati tatu i mamu. Takvu su već dugo, i prije rata, slobodarskom spremnošću za žrvu živo disali punim plućima.
Isplivao je Blago Zadro.

Bilo je onih koji su od ovih slobodnih, izgledali bolji i plemenitiji. Onih koji su poznavali više domoljubnih pjesama, povjesnih tragedija; bilo je puno onih koji su više lili suze za domovinom Hrvatskom; koji su imali više načelnog suosjećana; više blagosti i nježnosti… Ali, samo zato jer nisu bili svoji, i jer nisu bili slobodni, ostali su na dnu, i zarobljeni, i neslobodni, mogli su samo gledati kako im povijesni trenutak krade šansu za herojstvo, i kako život pored njih prolazi. A on uvijek prolazi.

Rijetki to, kao Bruno Bušić, znaju prepoznati, i koji su slobodni krenuti za srcem.

Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš, za nju se sam odgojiš. Životna šansa i poziv stalno su u Tvojoj svagdašnjici. I prigoda da slobodu pronađeš.

Na današnji dan za Domovinu i za ljudskost, život su dali dva heroja. Blago Zadro i Bruno Bušić! Naizgled, posve različiti. A u jednom posve isti: posve slobodni da, žive ili umiru, za ono za što sami žele.

Puno je dobrih i “svetih”, ali neslobodnih toliko da se ni za Kristom ne usude krenuti bez dopuštenja drugih. Šteta, šteta za takve! Oni ni sveti nikad postati neće, ako prije toga ne postanu slobodni.

Danas te pozivam u školu slobode. Dečki, Vas posebno!
Prijavi se, čekam te!

PRIJAVI SE!

>> Prijava ovdje

facebook komentari

Nastavi čitati