Dr. Tihomir Janjiček: ‘Zamrznuta pamet’

1

Udruga „Franak“ izišla je prije neki dan sa svojim prijedlozima rješenja problema „dužničkog ropstva“ svih onih dužnika, koji su uzeli kredite vezane za tečaj švicarskog Franka. Poznato „zamrzavanje“ tečaja Franka sve više iskazuje OPRAVDANU bojazan dužnika, spoznajom činjenice o prestanku važenja „zarmznuća“ tečaja Franka, nakon 12 mjeseci. Točnije, tko i kako će platiti tečajnu razliku? Na to pitanje doista NITKO ne nudi odgovor iz jednostavnog razloga, jer nitko ne želi platiti tečajnu razliku, niti dužnici, a niti država!

Posve je TOČNA konstatacija kako je tečajna razlika nastala rastom tečaja Franka prema Kuni doista bila samo ČISTA EXTRA dobit za banke. Nema te banke ili financijske institucije koja će se tek tako odreći svoje extra dobiti, ma koliko ona bila lihvarska i utemeljena na tečajnoj špekulaciji.

Udruga „Franak“ predlaže potpuno dokinuće valutne klauzule, što je ideja dr. Lovrinovića. Međutim, onda se dolazi u stupicu sa problemom utvrđivanja sadašnje vrijednosti glavnice kreditnih dugova!

udruga-franakNaime, kamatna stopa u Hrvatskoj NIJE NIKAD bila ono što je trebala biti, CIJENA novca. Ona kamatna stopa, koja bi imala ulogu cijene novca na tržištu, ona bi u tom slučaju uvažavala stopu inflacije s jedne strane i sa druge strane visinu eskontne stope HNB-a. Naime, radi razjašnjenja treba reći da nominalna kamatna stopa u sebi uvijek sadrži pokriće za stopu inflacije i na nju se dodaje realna kamatna stopa. Drugim riječima, ako je stopa inflacije 2%, kamatna stopa 7%, onda je REALNA kamatna stopa 5%! Dakle, tih bi 5% bilo doista prava dobit za banke. HNB bi pratila stopu inflacije i temeljem toga svoju eskontnu stopu, a to je stopa interesa koju HNB naplaćuje komercijalnim bankama na svaki njihov odobreni kredit. Tu bi recimo vezano za gornji primjer, mogla biti recimo eskontna stopa od 3%, dakle bankama bi ostajalo 4% od onih 7%. Time nitko ne bi gubio. HNB bi sa 3% eskontne stope zarađivala realno 1%, dok bi komercijalne banke realno zarađivale 4%. Tako bi pojednostavljeno rečeno izgledala ZDRAVA monetarno kreditna politika.

U Hrvatskoj se ovakvo vođenje monetarno kreditne politike nije događalo. Zbog toga što je monetarno kreditna politika u Hrvatskoj, vezana klauzulom za tečaj Kune prema Euro! Visinu kamatne stope nije određivala HNB kroz svoju eskontnu stopu, već kamatna stopa po kojoj su se kupovali Euri kod inozemnih banaka i temeljem tih iznosa odobravali kunski krediti u Hrvatskoj. Preciznije rečeno, VLASNICI „hrvatskih“ komercijalnih banaka su utvrđivali kamatnu stopu u Hrvatskoj, temeljem kamatne stope po kojoj su odobravali kredite HNB-u. Ti odobreni kreditni iznosi su u biti današnje valutne pričuve HNB-a.

Valutna klauzula, kako sam već više puta o tomu pisao, zahtjeva pokriće SVAKE Kune kredita sa 0,13€, što proizlazi iz fiksiranog tečaja Kune od €1 = 7,5Kn. To znači POTPUNO JAMSTVO vlasnicima „hrvatskih“ banaka za baš SVAKI odobreni kredit od 100%. Znači vlasnici „hrvatskih“ komercijalnih banaka posluju putem tih „hrvatskih“ banaka bez ikakvog POSLOVNOG rizika, a koji bi snosili u svojim matičnim državama. Špekulacija sa kreditima u Francima samo je bila bankama dodatak dobiti, ili ČISTA EKSTRA DOBIT, a pri tomu je ZAJAMČENA svih 100%!

Posve je TOČNA konstatacija kako je tečajna razlika nastala rastom tečaja Franka prema Kuni doista bila samo ČISTA EXTRA dobit za banke. Nema te banke ili financijske institucije koja će se tek tako odreći svoje extra dobiti, ma koliko ona bila lihvarska i utemeljena na tečajnoj špekulaciji.

Dakle kada se sada sve to ima u vidu, onda je posve jasno kako je utvrđivanje vrijednosti glavnice kredita NE mogućno sa potpunim dokinućem valutne klauzule. Tada bi se svo utvrđivanje glavnice kreditnih dugova svelo na „šacometriju“ i „pijačarenje“! Može SVATKO biti siguran u jedno, banke na to NEĆE pristati! Jednostavno NE postoji način za utvrđivanje sadašnje vrijednosti glavnice duga, ali ni izvršenih isplata! Svako spominjanje iznosa od 8 ili 9 milijardi Kuna preplate kredita, samo su „brojke i slova“!
Upravo stoga sam u VIŠE navrata spominjao doista JEDINO mogućno riješenje za problem kredita u Francima, a to je POTPUNA konverzija SVIH tih kredita u Eure! U tom slučaju jedino je mogućno učiniti izračun sadašnje vrijednosti glavnice kreditnih dugova, putom tečaja Kune prema Euru i SVIH izvršenih isplata po tečaju na dan plaćanja. Time se LAGANO izbjegava problem utvrđivanja sadašnje vrijednosti glavnice duga, ali i vrijednosti svih već isplaćenih kreditnih rata! Istodobno se LAKO tada utvrđuje i vrijednost PREPLAĆENIH iznosa kreditnih rata!

Hajdemo sada na to dokinuće valutne klauzule. Unatoč mom doista ISKRENOM respektu prema mom kolegi i profesoru dr. Lovrinoviću i doista moje SLAGANJE sa dokinućem valutne klauzule, ali NAČIN na koji to predlaže dr. Lovrinović je GREŠKA! Ne može se valutna klauzula dokinuti JEDNOSTRANO i mimo dogovora sa svim ostalim čimbenicima koji su bili uključeni u potpisivanje valutne klauzule Hrvatske (IMF, IBRD, ECB). S druge strane, dokinuće valutne klauzule prema Euru ne može se NIKAKO opravdati! Zbog toga što NIJE NIŠTA KRIVO sa valutnom klauzulom prema Euru, već je krivo što ona NIJE SPROVOĐENA od strane HNB! Problem je LAŽNA klauzula prema švicarskom Franku, jer to NIJE ZAKONITO VAŽEĆA klauzula u Hrvatskoj i krivac za to je isključivo HNB sa guvernerima Rohatinskim i sada Vujčićem! Krivci su također i bivši premijer Sanader i sadašnji Milanović! Hrvatska ne može raskinuti valutnu klauzulu Kune prema Euru, sa izlikom da nam ne valja klauzula prema „švicarcu“, a takva klauzula NIJE NIKAD NI SKLOPLJENA ni sa IMF, ni IBRD ni ECB!

U konačnici problem bankrota kreditnih dužnika nije nastao zbog valutne klauzule prema Euru, već NE postojeće prema Franku, čiju primjenu DANAS dopušta Vujčić i Milanović, a njih dvojca imaju očito ZAMRZNUTU PAMET!

[ad id=”40551″]

Dr. Tihomir Janjiček

facebook komentari

  • prepri43

    “Pacta sund servanda” nije od jučer da bi neki profesori to mogli ignororati. To može neki balavac, koji o ekonomiji, pravu, a i životu još ne zna dosta.Na žalost na tim populističkim istupima neki dobivaju izbore.I što se tada događa,- mijenjaju odmah retoriku.Mene zanima tko to stoji iza tih tečajnih manipulacija s švicarskim frankom.Osobno vjerujem da je u pozadini svjetski bankarski lobi, koji na taj način pokriva gubitke nastale sumnjivim špekulativnim ulaganjima po svijetu.Vlasnici novca imaju novac u svim svjetskim bankama koje su na rubu bankrota zbog propalih špekulativnih investicija.Zato treba izmusti one koji su još platežno sposobni do samog njihovog kraja.Gospodarstvo Švicarske je maleno i eventualne štetne posljedice rasta nacionalne valute mogu gospodari svjetskog novca u dogovoru s vladom Švicarske neutralizirati. Ostaje dakle samo špekulacija za koju je ta valuta došla kao naručena!