Pratite nas

Dragić se treba odreći najviše hrvatske nagrade za kulturu. Dezerteri je nisu zaslužili.

Objavljeno

na

Skandal Ministarstva kulture RH. Dragić se treba odreći najviše hrvatske nagrade za kulturu. Dezerteri je nisu zaslužili.

Nedeljko Dragić nagrada

Ne, ovo više nema smisla! Nagradu za životno djelo, koje dodjeljuje Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, ove će  godine (za 2013.)  za filmsku umjetnost primiti nitko drugi nego Nedeljko Dragić (72). Književnik Predrag Matvejević za njega je u članku “Tko je tko i odakle” (Nacional, kolovoz 2010.) uz ostalo napisao da je riječ o “Srbinu, jednom od najcjenjenijih “cartoonista” u Europi” te da su ga “na žalost, prilike navele da se od početka devedesetih pa skoro sve do današnjih dana skloni u inozemstvo”, a da je glavni krivac za to – dr. Franjo Tuđman!

Međutim, kad ga je jednom prigodom novinarka Nina Ožegović upitala “zašto je početkom devedesetih napustio Zagreb i otišao u Munchen”, Dragić je odgovorio: “Kad su me prijatelji iz Dubrovnika pitali hoće li biti rata, odgovorio sam im da će biti krvi do koljena. U Drugom svjetskom ratu doživio sam obiteljsku tragediju i zaključio sam kako mi je jedan rat dovoljan. Predosjećao sam događaje i otišao u Munchen”. (Što nismo tako uradili i mi ostali?) Zatim je, jedan od doajena slavne Zagrebačke škole crtanog filma, pričao da je tijekom Domovinskog rata živio u zgradi, koja ima bazen, saunu i fitness centar, ali da mu se taj Munchen dopao jer u njemu  među ostalim živi i dva milijuna pasa koje odijevaju u Armanijevim dućanima, a pokapaju ih na posebnim grobljima.

Kad je prošao “tuđmanizam” i kad je vidio da je Hrvatska slobodna, vratio se, istina, nema dugo, natrag u Zagreb, baš kao i neodgojeni pisac Matvejević (slične su im sudbine), gdje je dočekan kao Napoleon! Odmah po povratku predsjednik države Ivo Josipović uručio mu je (da ti pamet stane!) odličje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, za osobite zasluge u kulturi i izniman doprinos svjetskoj i hrvatskoj animaciji! Zatim je dobio još neke nagrade za životno djelo – Nagradu “Krešimir Golik” te Nagradu “Andrija Maurović”! Sve za doprinos hrvatskoj kulturi, u kojoj zbog sramnog bjekstva u Njemačku nije sudjelovao od početka devedesetih pa sve do današnjih dana!

Takve počasti i toliko nagrada za životno djelo, na žalost, nisu dobili  mnogi hrvatski umjetnici koji su čitav rat proveli u Hrvatskoj, što je sramno da sramnije ne može biti. Dragić je svakako zaslužio da ga se nagradi, ali samo i isključivo za njegov doprinos u vrijeme komunizma, dakle do 1990., a nikako ne i za doprinos u hrvatskoj kulturi u kojoj uopće nije sudjelovao. Čak je u vrijeme bjekstva u inozemstvo “pljuvao” Tuđmana i hrvatski Domovinski rat, a time i sve žrtve koje su pale u obrani hrvatske Domovine. Baš kao i Matvejević. Dodijeliti tolike nagrade i priznanja jednom dezerteru van je svake pameti. Ali, kad malo bolje pogledamo tko ih takvima  dodjeljuje onda vidimo da su to ljudi koji također nisu sudjelovali u hrvatskom Domovinskome ratu, dakle – svoj svome!

Obzirom da je Nagrada “Vladimir Nazor” najviše državno priznanje za kulturu, (svečano uručenje bit će sredinom lipnja), bio bi red da se Nedeljko Dragić sam odrekne ovog nezasluženog priznanja, u korist nekog hrvatskog  umjetnika koji je, za razliku od njega, cijeli rat proveo u hrvatskoj Domovini, uz to aktivno se boreći za slobodnu, samostalnu i neovisnu državu.

Što će mu uostalom ta visoka nagrada koje ne bi bilo da nije bilo Tuđmana i hrvatskih branitelja, koje ovaj Srbin i dezerter, kako je pokazao i dokazao, mrzi iz duše?

Sam je napustio Hrvatsku, nitko ga nije tjerao, pa sad je red da i sam kaže:

Oprostite, dragi Hrvati, ali nagrađujete krivog čovjeka!

Ako ima imalo ljudskosti i poštenja, Dragić će priznati  da za hrvatsku državu i hrvatsku kulturu nije napravio ništa, a mogao je.

Stoga najviša državna nagrada odlazi (opet) u krive ruke!

Mladen Pavković

Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

25. rujna 1991. – Embargo na uvoz oružja

Objavljeno

na

Objavio

Vijeće sigurnosti UN-a 25. rujna 1991. jednoglasno je prihvatilo rezoluciju pod brojem 713 kojom se uvodi „potpuni embargo na sve isporuke oružja i vojne opreme Jugoslaviji“.

Rezoluciju je činilo osam točaka koje su trebale pomoći u rješavanju jugoslavenske krize, pri čemu je naglašena potreba za mirnim rješenjem i dijalogom, iako je, naravno, zabrana državama članicama UN-a da Jugoslaviji isporučuju bilo kakvo oružje i streljivo imala najveću važnost.

Državni tajnik Sjedinjenih Američkih Država James Baker na sjednici Vijeća sigurnosti istaknuo je srpsku vladu i Jugoslavensku narodnu armiju kao glavne krivce za tragične posljedice rata na području Hrvatske, ali međunarodna je zajednica rezolucijom 713 upravo napadnutoj republici najviše naštetila, piše HRT

Naime, Hrvatskoj je prije rata oduzeto gotovo sve oružje Teritorijalne obrane, dočim je JNA, koja je već u tom razdoblju otvoreno stala na stranu srpskih pobunjenika, odnosno velikosrpske politike, bila jedna od najbolje naoružanih europskih vojski. UN –u je potvrda ispravnosti odluke bila činjenica da je Budimir Lončar, ministar vanjskih poslova Jugoslavije, podupro donošenje  rezolucije.

Već je 1. listopada JNA iskoristila odluku o embargu i uputila ultimatum Vladi Republike Hrvatske da će napasti sve vitalne objekte ili poduzeti akciju velikih razmjera ne prekine li se oružani sukob, nakon čega su počeli granatirati Dubrovnik i zatvarati obruč oko opkoljenog Vukovara i drugih napadnutih hrvatskih gradova.

Rezolucija broj 713 bila je prva UN -ova rezolucija  donesena za rješavanje krize u Jugoslaviji, no za napadnute Hrvate bila je pogubna. Embargo na uvoz oružja imao je dalekosežne posljedice jer je, s obzirom na goleme zalihe streljiva i nemjerljivu nadmoć u naoružanju, UN praktično olakšao srpskom agresoru osvajanje novih teritorija.

Napadnuta Hrvatska, a uskoro i Bosna i Hercegovina, platile su ovu nepravednu odluku tisućama izgubljenih života.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Slaven Letica: Stanković je Bandića tretirao kao mrskog neprijatelja

Objavljeno

na

Objavio

Politički analitičar Slaven Letica komentirao je gostovanje Milana Bandića kod Aleksandra Stankovića u emisiji “Nedjeljom u dva”.

STANKOVIĆ JE BANDIĆA TRETIRAO KAO MRSKOG NEPRIJATELJA

Aleksandar Aco Stanković postavio se prema Milanu Bandiću kao prema ljutom i mrskom neprijatelju, ali na vrlo jasno i jednostavno Bandićevo pitanje nije želio, po cijenu života i vjerodostojnosti, odgovoriti: ‘Je li vama draži Tito ili Republika Hrvatska?’

Da je odgovorio na to pitanje pokazao bi minimum profesionalizma kojeg se, nažalost, davno odrekao: dočekujući snishodljivo sve one čiji mu je svjetonazor blizak, a arogantno, neprijateljski, s pjenom na usnama sve one kojima je Republika Hrvatska draža od Josipa Broza Tita”, napisao je Slaven Letica na Facebooku.

facebook komentari

Nastavi čitati