Drago Marković (HSP) – Pravaštvo je preživjelo i Beč i Peštu i Beograd, preživjet će i ‘Bruxelles’

1

Nakon parlamentarnih izbora na kojima  pravaške stranke nisu dobro prošle   iz različitih  razloga,  podjela, ne mogućnosti  zajedničkog  izlaska na izbore redom su  predsjednici pravaških stranka podnijeli  ostavke svjesni odgovornosti koju imaju.

Razgovarali smo s članom predsjedništva Hrvatske stranke prava Dragom Markovićem iz Osijeka, pravašem od rođenja, članom  Hrvatske stranke prava praktički od  obnove rada u Domovini koji za sebe  kaže da  vjeru, ženu i stranku ne mjenja.

Što je  po vama  uzrok  jednog od najlošijih rezultata pravaša  na parlamentarnim izborima  u  samostalnoj Hrvatskoj??

Razloga je nekoliko, i  na različitim  su razinama. Kao prvo,  činjenica da   je dopušteno postojanje   više  pravaških stranaka  iako  Zakon o političkim strankama  u svom članku 11.  to izrijekom brani, druga  razina razloga je u činjenici da kad već postoje nisu htjele  na izbore  (osim HČSP-a)  s HSP-om iako je postojao javni poziv predsjednika HSP-a Daniela Srba o zajedničkom izlasku na izbore uz  povlačenje čelnih ljudi svih stranaka, koji bi mogli biti sporni bilo komu. HDZ je iskoristi priliku i na strahu od povratka SDP-a na  vlast pokupio dobar dio pravaških glasova.

Kad smo već krenuli s pitanjem stanja na pravaškoj sceni, kako vidite budućnost  pravaštva u Hrvatskoj?? Ima li ono šansu??

Naravno da ima. Prvaštvo je  imalo svojih uspona i padova ali nikada nije prestalo  biti  važan čimbenik političke scene u Hrvatskoj. Preživjelo je i Beč i Peštu i Beograd, preživjet će i ‘Bruxelles’.

Hrvatska stranka prava kao najstarija politička stranka u Hrvatskoj je i na zadnjim izborima pokazala da  je stožer oko kojeg se okupljaju pravaši,  i nakon izbora  pokazujemo  da  okupljamo pravaše,i sjedamo za zajednički stol i razgovaramo o budućnosti. 

Mnogi danas na pravaškoj sceni čekaju „mesiju koji će ih izvesti iz sužanjstva“, a ne shvaćaju da je svaki od njih mesija koji mora  imati svoj stav, držati do svojih načela, biti nepokolebljiv, ustrajan u promoviranju pravaške ideologije jer druge nema, i kad dođu izbori  sve učiniti za svoju stranku, koja će  iz toga crpiti  snagu i  biti u prilici provoditi  pravašku politiku.

U HSP-u je došlo do smjene generacija, dolaze novi ljudi koji će znati odgovoriti  novim vremenima,  ljudi koji su spremni izići i  dominantno povijesnih tema,  i koji će znati kreirati pravašku politiku  za 21. stoljeće.

Nepresušna tema je i ujedinjenje pravaša!?

HSP  već duže vremena  provodi projekt „HSP DOM SVIH PRAVAŠA“ koji polako i sigurno daje   rezultate.  Ujedinjenje pravaša je  javna blasemija i podvala   svih onih koji pravaše ne žele vidjeti zajedno i  koja se  koristi   u najvećej mjeri protiv samog ujedinjenja. Samim isticanjem  te ispraznice želi se reći  da nismo  skupa, da smo razjedinjeni.

Naprotiv,  nova generacija pravaša koja dolazi prepoznala je i tu podvalu i ne osvrće se na nju u praktičnoj politici. Na kraju će sve što vrijedi  i diše pravaški   vratitit se matici,  HSP-u.

Kako bi po Vama  trebao izgledati  novi osuvremljeni HSP?? Što će po Vama biti okosnica  nove pravaške politike??

HSP u veljači iduće godine ima  Sabor stranke na kojem će  izabrati novo vodstvo, koje  će siguran sam   izići s  novom politikom HSP-a.  Svaki kandidat  za predsjednika  HSP-a morati će  uz svoju kandidaturu priložiti i   Program s kojim će izići  pred  Sabor HSP-a i    tražiti potporu.
Osobno ću ukoliko i dalje budem dio tima novog predsjednika HSP-a zalagati se za tvrdu euroskeptičnu suverenističku politiku.
I to će   velikim dijelom  biti okosnica  mog političkog djelovanja.  Pojednostavljeno Hrvatska  članica NATO-a, ali i  Hrvatska   samostalna i suverena  i izvan Europske unije.

Znamo da se  rad Vlade ocjenjuje nakon 100 dana. Vas pitamo kako bi  ocjenili dosadašnji rad Plenkovćeve Vlade??

Vlada  funkcionira u ovom sastavu  tek mjesec dana i teško je dati  bilo kakvu suvislu ocjenu koja bi bila relavantna.  Očekivanja su velika i ova Vlada nema pravo na 100 dana mira jer  ih vrijeme tjera na  brzo djelovanje. Pred njima je donošenje proračuna za  2017. godinu, pregovori sa sindikatima, porezna reforma i dosta drugih bitnih tema.

Uz određene   personalne i adminstrativne probleme što možemo smatrati „porođajnim mukama“ za sada se solidno snalaze.
Ako bih ocjenjivao rad pojedinih ministara čini mi se  da je ministar Tolušić do sada  najviše uzburkao vode u pozitivnom smislu. Provodi mjere koje su na tragu  HSP-ovog programa  za poljoprivredu i  drago nam je tako,  pogotovo nama koji živimo u Slavoniji. Samo mora ostati dosljedan i ne popuštati ni za mililimetar. Reda u poljoprivrednom sektoru mora se uvesti.

Na proljeće iduće godine  su lokalni izbori, kako će HSP izići na te izbore i što će ponuditi  biračima.

U HSP-u se zna tko donosi odluku o načinu izlaska  na  izbore bilo koje vrste.  Do sada  oluka o načinu izlaska  na izbore nije donijeta niti se raspravljalo na tijelima  stranke  o načinu izlaska na lokalne izbore. Očekujem da će se o tomu raspravljati i donijeti odluke odmah nakon Sabora stranke kad se izabere novo čelništvo HSP-a.  I sada je , mada i sada  stoji nalog  predsjednika HSP-a o stalnim pripremama za lokalne izbore. Pokazatelj toga je i stalno ustojavanje novih podružnica na prostoru  gdje ih do sada nismo imali   kao i pojačane aktivnosti na terenu i među članstvom.  HSP će na lokalnim razinama biti glas  savjesti svih koji su obespravljeni i zakinuti u bilo kojim pravima. Ponuditi ćemo  programe koji će ići  na korist naših sugrađana i susjeda. Mijenjati ćemo  dosadašnje  odnose i situacije u lokalnim sredinama koje najčešće izgledaju tako da neki kandidat dobije vlast inercijom i onda se ćetiri godine  zalijepi za stolicu i grčevito je čuva. Toga više biti neće.

Konkretno kada je Osijek u pitanju HSP-ov tim stručnjaka iz različitih područja (ekonomije, obrazovanja, medicine i dr) završava program koji će uskoro biti predstavljen javnosti, koji će pokazati novo  lice HSP-a.

Ante Rašić/Kamenjar.com

 

facebook komentari

  • Omnes Omnibus

    Reci ti meni, hoće li preživjeti Zagreb?