Drastične kazne za 370 kuna, a nikakve za srpske rušitelje i ubojice u hrvatskom Domovinskome ratu!

0

E, tako se obračunava s hrvatskih braniteljima!

Naime, presude koje su ovih dana dobili članovi Stožera za obranu hrvatskog Vukovara zbog (ne)skidanja dvojezičnih ploča koje je vladajuća struktura postavila u Vukovaru,  nisu ništa drugo nego “zahvala” raznim pupovcima i stanimirovićima za sve što su učinili za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.

Na taj način hrvatski branitelji Vukovara i bivši logoraši srpskih koncentracijskih logora “ubijeni” su drugi ili treći puta.

To nisu samo presude Josiću, Arnautoviću, Kološnjaju, Staničiću, Smolčiću, Potlimbrezoviću, Soldi, Culeju, Bartoškom, Pinjuhu, Mišiću, Pajičiću, Čulini i Horvatu, to su (zatvorske) presude i svim ostalim vukovarskim braniteljima, ali i ne samo njima.

Neke od njih na takve kazne nije osudio ni srpski agresor, ali hrvatska država jeste. Ovo se zove “odmazda”, odnosno zastrašivanje hrvatskih branitelja, što ti ljudi nikako nisu zaslužili. Dobili su od osam mjeseci uvjetnog zatvora, pa do nekoliko mjeseci manje, ali i novčane kazne.

Međutim, to nije sve. Neke od njih još očekuju strože kazne jer su se navodno nasilno ponašali i prema policajcima, što oni odlučno demantiraju.

Igor Gilja, vukovarski policajac, kojem je otac poginuo u Domovinskome ratu, a koji je također skinuo ploču, dobio je otkaz u policiji, dok je jedan Pajičić doslovce ostao bez pola glave, jer ga je zbog skidanja ploče glavom u zid udario milicajac Saša Sabadoš, koji je za zaslugu dobio bolje radno mjesto (otac je tom milicajcu služio vojsku na četničkoj strani). Ploču je svojedobno čekićem razbio i Marijan Živković, otac dvojice poginulih hrvatskih branitelja, ali njega zasad nema na popisu procesuiranih. Međutim, što je tu sporno? Pa, sporno je to da su tako drastične i ponižavajuće kazne po hitnom postupku dobili članovi Stožera za obranu hrvatskog Vukovara te da jedna ovakva ploča košta ni manje ni više nego 370 kuna. Također je neshvatljivo da još nitko u Vukovaru nije odgovarao, primjerice, za smrt 12-torice masakriranih hrvatskih policajaca u Borovu Selu, a da je brat jednog od tih nastradalih hrvatskih Junaka Stevo Culej, koji nije skidao ploče, kao ni Tomislav Josić, dobio zatvorsku kaznu.

Netko je namjerno osmislio ovakav scenarij koji ide na mlin raznim srpskih političkim kameleonima ala pupavac, a koje uopće ne zanima tko je u Vukovaru razrušio ratnu bolnicu, protjerao na tisuće nevinih ljudi, žene, djecu i starce, tko je pobio ranjenike na Ovčari, tko je razrušio katoličku crkvu, škole, dječje vrtiće te na tisuće obiteljskih domova?

Takve kazne kakve su dobili hrvatski branitelji od hrvatske države koju su stvorili nisu dobili ni srpski zločinci koji su u vrijeme rata masakrirali, ubijali, silovali i rušili. Tko je taj Saša Sabadoš da se može ovako ponašati? Milicajac?

Ako je milicajac, onda nam netko neka kaže koliko je taj Sabadoš razotkrio u svojoj karijeri i priveo pravdi srpskih ratnih zločinaca, koji slobodno šeću Vukovarom, a puno ih je i Borovo Selo? Ove sramne presude vukovarskim braniteljima nisu jedinstveni slučaj. Ekstremni ljevičari iskorištavaju svaku navodnu “grešku” ljudi koji su stvarali hrvatsku državu da ih optuže, zatvore i da im kao primjerice generalu Brodarcu oduzmu život.

Zakon se, slažemo se, treba i mora poštivati, ali pitanje je jel ga poštuju svi, odnosno ljudi poput pupovca ili stanimirovića, bivši udbaši (koji i dalje vode srpska kola po Hrvatskoj), zatim bivši komunisti-partizani kojima su pune ruke krvi od zločina koje su činili nakon (sic!) II. svjetskog rata, itd., i tako redom. Jedan od onih kojemu se kad-tad treba suditi za sva zlodjela koje je činio i koje čini prema hrvatskim braniteljima svakako je Stjepan Mesić. On je “kolovođa” svega ovoga što se danas događa s ljudima koji su bili prvi kad je trebalo. Čudi nas da se još nitko podrobnije nije zainteresirao za životopis njegova oca, za kojeg i svećenici u Voćinu javno govore s oltara da je navodno bio među partizanskim “koljačima”, odnosno da još nitko nije istražio masovne grobnice oko ovoga sela za čije ratne zločine također nitko nije odgovarao.

Pojedini ekstremni ljevičari svako malo nas plaše s ustašama, fašistima i NDH.  Za njih je zločin sve što ne nosi crvenu boju, ili nema na glavi zvijezdu petokraku. Eto, sada se približava i Brozov rođendan, kada će se opet okupiti  bivše komunjare u Kumrovcu i uzdizati sa jugoslavenskim zastavama, zločinačkim odorama bivše JNA i plesanjem Užičkog kola “pobjedu zločinca Broza”, pa ćemo vidjeti hoće li i tada djelovati pravna hrvatska država, tim prije jer smo se u hrvatskom Domovinskome ratu borili (a mnogi su izgubili i svoje živote) protiv Jugoslavije, Broza i ekstremnih hrvatskih ljevičara, koji poput Srba i poraze pretvaraju u pobjede?

Nije istina da u II. svjetskom ratu, a poglavito nakon njega nije bilo teških, neoprostivih ratnih i inih zločina partizana-komunista, već je istina da ekstremno lijevi političari uglavnom dolaze iz obitelji koje su sudjelovale u raznim zločinima (svaka čast iznimkama) te da se sada, nakon hrvatske pobjede u Domovinskome ratu naprosto osvećuju nad ljudima koji su stvorili hrvatsku državu te svojim neznanjem, skromnošću i povjerenjem predali je u ruke onima koji uopće nisu sudjelovali u njezinom stvaranju.

Sve što su ekstremno lijevim političarima hrvatski branitelji omogućili sada im se obija o glavu, od Vukovara, Škabrnje, Dubrovnika, Knina, Karlovca, Osijeka, Voćina, Pakraca, Lipika, Gospića, Šibenika, Zadra, Vinkovaca, Županje, Nove Gradiške, Nuštra, pa sve do Zagreba.

Mladen Pavković/kamenjar.com

facebook komentari