Pratite nas

Pregled

Drugi nastavak trodjelnog serijala: Generali

Objavljeno

na

U drugom je nastavaku trodjelnog serijala Generali njen autor Hrvoje Zovko slijedio logiku postuliranu u prvoj epizodi: redefinirati politiku haškog svjedoka Stjepana Mesića i svega što se pod tim imenom i desetogodišnjim mandatom podrazumjeva; repozicionirati vladajuću i oporbenu političku nomenklaturu s obzirom na sudioništvo i krivnju u kontekstu osuđujuće, a potom i oslobađajuće presude generalima Markaču i Gotovini.

generali

Nosive teme iz vremena od 2000. do 2005. preko kojih je Zovko u drugoj epizodi serijala pokušao doći do spomenutog cilja su: ‘promjena vlasti i pismo generala’, ‘optužnice i protuhaški prosvjedi’, ‘Mesić, Račan, engleski diplomati i Carla del Ponte’, ‘bijeg i skrivanje generala Gotovine’, ‘operacija KEŠ – tko opstruira istragu’, ‘optužnica protiv Mladena Markača i iskustvo haškog zatvora’, ‘Grubori – tko je korak do Haaga’.

Iako su najavljena dvadesetorica sugovornika u serijalu, iz prve dvije epizode je odmah jasno da su kao sugovornici izostali najvažniji svjedoci, ujedno i akteri događaja iz vremena kojim se serijal bavi: ponajprije su to generali Gotovina i Čermak.

O generalima Markaču i Gotovini, o njihovoj ulozi u Domovinskom ratu, o teškoj, iscrpljujućoj, neravnopravnoj pravnoj bitci pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu, o ljudskoj i vojničkoj pobjedi generala, o briljantnoj pravnoj pobjedi njihovih odvjetničkih timova … u dvije emitirane epizode gotovo da i nije nije bilo riječi.

Generali su – kao što se iz prve dvije epizode moglo zaključiti – sporedna tema orijunaškog, probalkanskog i genderskog novinarskog trija (Zovko, Đikić, Peratović) koji je oslobađajuću presudu generalima doživio kao svoj osobni profesionalni poraz, kao poraz politike poricanja istine o Domovinskom ratu. Umjesto osude generala koju su očekivali i trijumfa kojeg su priželjkivali, doživjeli su poraz. Ali, dnevnopolitičke okolnosti išle su im na ruku, ponajprije činjenica da ista takva (probalkanska i genderska) urednička postava maršira hodnicima prisavske dalekovidnice, taj je trio dobio i iskoristio priliku relativizirati svoj poraz i značenje oslobađajuće presude koja u svojoj punini doslovno znači: Haški je sud potvrdio legitimnost Domovinskog rata i operacije Oluja.

Objektivan bi autor dokumentarnog filma na temu generala pobjedničke vojske svakako konzultirao novinare koji su izvješćivali iz Haaga o procesu koji je trajao četiri i pol godine: Dražena Miočića, Ivanu Petrović, Tihomira Vinkovića, Branimira Farkaša, Indiru Biščević, ili pak objektivne komentatore kolumniste Davora Ivankovića, Denisa Romca, Milana Ivkošića, Višnju Starješinu, Josipa Jovića …

Ako su ova imena prisavskom uredništvu i autoru serijala neprihvatljiva, mogli su pozvati nekog kompetentnijeg s ‘lijevog sektora’, na primjer Ozrena Žuneca, predstojnika Katedre za vojnu sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, autora studije Goli život: socijatalne dimenzije pobune Srba u Hrvatskoj’. Ovaj je autor – inače dosljedni osporavatelj Tuđmanove politike i ravnatelj HIS-a s početka 2000. godine – iz desetke tisuća izvora, na više od 900 stranica analizirao uzroke i posljedice srpske agresije.

Zbog čega uopće spominjati profesora Žuneca i dovoditi ga u svezu s ovom temom?

U kontekstu Zovkovog, odnosno HRT-ovog informacijsko-propagandnog konstrukta Generali,  zaključci do kojih je došao Ozren Žunec jasno objašnjavaju u čemu je destruktivna bit i štetnost poruka Zovkovog serijala. Profesor Žunec je došao do jedinstvenog zaključka da ‘do pobune Srba nije došlo zbog etničke mržnje između dva naroda već da je ključ pobune u mitskim motivima’. Došao je do zaključka da je srpska mitska svijest proizašla iz ratnih poraza, ‘poraza oko kojih su se pleli motivi osvete i preokreta povijesti’ i da u stvaranju tog mita ‘doprinose i prikazi Oluje kao etničkog čišćenja i prikazi zlodjela koja su posljedica kriminalne politike hrvatske vlasti’.

Ti su prikazi u Zovkovom serijalu na feralovski način građeni na malo nebitnih istinâ, na poluistinama, na brojnim konstrukcijama, slobodnim pretpostavkama i tvrdnjama bez dokaza. Na svom je prikazu kriminalne politike hrvatske vlasti iz Tuđmanova vremena Hrvoje Zovko ‘zaposlio’ istomišljenike, odreda osporavatelje istine o ljudima i događajima iz novije hrvatske (ratne) povjesti, upravo one novinare kojima su politički tutori i obavjesna građa u uredu Dokumente koju vodi osoba bez biografije: Vesna Teršelić.

Novinari Zovko, Đikić i Peratović svojim su pristranim komentarima i slobodnim interpretacijama ‘uvezivali’ brojne kontradikcije i nelogičnosti proizišle iz nepobitnih činjenica i suprostavljenih stavova i tvrdnji pojedinih sugovornika u serijalu kako bi obezvrijedili najvažniju istinu: Hašku oslobađajuću presudu. Osim Mesića i generala Markača svi su Zovkovi sugovornici imali sporednu a ne odlučujuću ulogu u događajima kojima se serijal bavi.

‘Uvezivanje’ brojnih kontradikcija – u drugoj epizodi serijala – povjereno je uredniku srpskih NovostiIvici Đikiću te novinaru i blogeru Željku Peratoviću za kojeg njegov njemački prijatelj i novinar Norbert Mappes-Niediek u jednom kraćem HRT-prilogu (Nu2, 26.01.2014.) kaže da je ‘seriozan, da je pošten, da ima dobru analizu o stanju u Hrvatskoj i da ima povjerenje u njega’. Sada je jasno zbog čega su novinskom ‘ekspertu za balkanske ratove’ Norbertu Mappes-Niedieku tekstovi odreda antihrvatski. ‘Hrvatska još uvijek živi s nizom povijesnih laži, čemu se nitko ne usudi proturječiti. Primjerice, Oluja nije bila herojska vojna akcija, nego jednim dijelom FAKE, a drugim dijelom zločin. Masovni bijeg Srba nije samo posljedica, nego je i jedan od ciljeva Oluje. (…) Da je Tuđman još živ, siguran sam da bi završio u Haagu’, tvrdi u jednom intervjuu Mappes-Niediek korisnik informacija čiji je izvor ‘seriozni i analitični’ istraživački novinar i bloger. Upravo to isto tvrdi sam Željko Peratović u Zovkovom propagandističkom uratku. Ali, nema zabune: Norbert Mappes-Niediek nije bilo tko, on je od 1994. do 1995. godine bio savjetnik UN-ova posebnog opunomoćenika Yasushija Akashija. A da i Peratović nije bilo tko shvatili su John C.K. Daly i Martin Sieff (United Press International). U tekstu kojeg ova dvojica novinara potpisuju a koji je objavljen 13. siječnja 2005. godine, dakle u vrijeme kojim se drugi nastavak serijala bavi, između ostalog čitamo kako je ‘Peratovićevo nepredvidljivo ponašanje brinulo njegove nadređene koji su predlagali da ga se otpusti, ali je lokalni agent MI6 to odbio opisujući ga da je ‘korisna budala’ … (‘an imbecile … but useful nevertheless”).

peratovic

Neće biti teško nakon emitiranja i treće epizode pobrojati sve Zovkove, Đikićeve i Peratovićeve laži, kao što neće biti teško razotkriti istinitost ispovjedi i tvrdnji Zovkovih sugovornika.

Jasno je zbog kojih su razloga generali Gotovina i Čermak odbili sudjelovati u spomenutom filmu, ali je neshvatljiva naivnost pojedinih sugovornika, nerazumljivo je njihovo ne poznavanje dezinformativnih obrazaca kojima se novinari poput Hrvoja Zovka služe. Zar im im nije bila dovoljna pouka jedan takav obrazac u režiji Zorana Šprajca i Hrvoja Zovka emitiranog u Dnevniku HRT-a i to na 20 obljetnicu pada Vukovara? Znaju li tko je stvarni autor dezinformacija o izdaji Vukovara, o uskraćivanju pomoći braniteljima i odbijanju zahtjeva da se iz grada pod opsadom izvuku djeca?

Čime su to generali Ademi, Sačić i drugi zadobili povjerenje sugovornika i novinara Zovka da mu daju na uvid i korištenje više stotina privatnih fotografija pa da na njihovom svjedočenju izgradi brojne laži o novijoj hrvatskoj povjesti?

Na kraju, budu li se i dalje na sličan način kao u Generalima bavili temama iz Domovinskog rata, urednica Sanja Miklaušević Pavić, te urednici Domagoj Novokmet i Nikola Kristić, a i sam autor Hrvoje Zovko koji najavljuje pisanje knjige … imali bi što naučiti iz činjenice da su progonitelji generala Gotovine završili u zatvoru: Paul Barrill, Ivo Sanader, Denis MacShane. Zato, nakon emitiranja treće epizode njima i gledateljima pitanje: Tko je u tom nizu slijedeći?

 

Ivan Mihael Ban/hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

Grčka će modernizirati svoju flotu F-16, Hrvatskoj nude 12 zrakoplova u starijoj verziji

Objavljeno

na

Objavio

Američki State Department odobio je paket nadogradnje F-16 zrakoplova Grčkih (Helenskih) zračnih snaga za koji se pretpostavlja da bi Grčku koštao oko 2,4 milijarde dolara.

Konkretno, tim bi se paketom nadogradila grčka flota F-16-ica u Block 30, Block 50, Block 52+ i Block 52+ Advanced konfiguracijama, a svi bi se nadogradili na najnoviju F-16V (Viper) konfiguraciju.

Prema američkoj Agenciji za obrambenu suradnju, u paketu su ponuđene sve nužne komponente da se 123 F-16C i F-16D borbena zrakoplova (od ukupno 155 koliko ih se nalazi u sastavu Grčkih zračnih snaga prema podacima World Air Forces) moderniziraju na F-16V standard koji je kompanija Lockheed Martin prvi put predstavila 2012. godine. To znači da bi po zrakoplovu Grčka modernizaciju platila nešto manje od 20 milijuna dolara, piše Defense news, prenosi jutarnji list

– Ova nadogradnja bi Grčkoj pomogla da odvrati potencijalne regionalne prijetnje, da ojača svoju obranu i da provodi protu-terorističke operacije – stoji u objavi Agencije za obrambenu suradnju.

Ova vijest objavljena je tijekom posjeta grčkog premijera Aleksisa TsiprasaWashingtonu, gdje se se susreo s predsjednikom SAD-a, Donaldom Trumpom. Američki predsjednik, poznat po oštroj kritici država članica NATO pakta koje ne troše najmanje 2% svojeg BDP-a na obranu na što ih pakt obvezuje, očekivano je pohvalio Grčku zbog želje da modernizira flotu.

– Oni moderniziraju flotu svojih F-16 zrakoplova. A to je fantastičan zrakoplov – rekao je Trump prije sastanka s Tsiprasom, a prenosi Drive Warzone.

Ako do modernizacije zaista dođe grčki F-16 dobili bi novi APG 83 aktivni elektronički radar (AESA), nove kompjutore, nove sustave navigacije, nove multifunkcionalne displeje, napredniji sustav podatkovne veze i tako dalje…

Inače, na F-16V standard već se počela modernizirati flota F-16-ica Zračnih snaga Tajvana, a nova 22 F-16V naručio je Bahrein koji će to u kompletnom paketu opreme i obuke platiti 2,78 milijardi dolara.

Na kraju, podsjetimo da su i Grčka i SAD dale ponude za prodaju 12 borbenih zrakoplova Hrvatskoj, uz to da su Grci ponudili F-16 Block 30 varijantu, dok su Amerikanci ponudili potpuno novu F-16 Block 70/72 varijantu, vrlo sličnu gore spomenutom F-16V standardu na koji bi se nadogradili grčki lovci. Uz njih su pondu dali i Izraelci (riječ je, navodno, o njihovim Barak i Braaket varijantama F-16 zrakoplova) te Šveđani koji su ponudili svoje JAS 39 Gripene C/D.

Vojni analitičar Jan Ivanjek za Globus je procijenio da bi u slučaju da Hrvatska kupi grčke F-16-ice, naša država osigurala prevlast u zraku na 10 do 15 godina, nakon čega bi njihovu eventualnu modernizaciju na F-16V standard platila do 50 milijuna dolara po komadu. Novi američki F-16 block 70/72 borbeni zrakoplovi bi pak Hrvatsku koštali oko 90 milijuna dolara po komadu, s obukom i logistikom, procjenuje Ivanjek.

 

F-16 Block 70 pruža Hrvatskoj apsolutnu zračnu dominaciju za narednih 40 godina

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Damir Krstičević: Sljedeće godine želimo napraviti prvu vježbu sustava domovinske sigurnosti

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor raspravlja o konačnom prijedlogu Zakona o sustavu domovinske sigurnosti. Uspostava tog sustava strateški je cilj definiran nedavno donijetom Strategijom nacionalne sigurnosti.

Damir Krstičević, ministar obrane, predstajući zakonski prijedlog o sustavu domovinske sigurnosti, najavio je za iduću godinu i prvu vježbu.

“Sljedeće godine želimo napraviti prvu vježbu sustava domovinske sigurnosti”, rekao je Krstičević, dodajući da je vrlo bitno i da se izradi priručnik za upravljanje kriznim situacijama.

“Nacionalna sigurnost i gospodarska sigurnost moraju ići ruku pod ruku”, rekao je Krstičević.

Zakon o sustavu domovinske sigurnosti

Konačni prijedlog zakona definira sustav domovinske sigurnosti kojega čine resursi unutarnjih poslova, obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, zdravstva, civilne zaštite, službe vanjskih poslova, gospodarstva, te drugih tijela koji organizirano i koordinirano obavljaju poslove prepoznavanja, procjene, smanjenja i/ili uklanjanja sigurnosnih rizika od značaja za nacionalnu sigurnost Hrvatske.

Uspostava sustava domovinske sigurnosti strateški je cilj definiran u Strategiji nacionalne sigurnosti, koja je napravljena i usvojena nakon 15 godina, poručuje potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević.

Središnje tijelo za sustav domovinske sigurnosti je Vijeće za nacionalnu sigurnost, kao tijelo koje usmjerava rad sustava domovinske sigurnosti, a ne samo sigurnosno-obavještajnog sustava. Uspostavlja se Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti, kao međuresorno tijelo koje ima nadležnost koordiniranja i usklađivanja razvoja sposobnosti sustava domovinske sigurnosti.

“Sustav domovinske sigurnosti jamčit će građanima da Hrvatska u bilo kojem trenutku može čvrsto odgovoriti na bilo koju ugrozu i opasnost”, kazao je Krstičević.

Uz spomenuti zakon trebaju raspraviti i predloženu Nacionalnu strategiju razvojne suradnje Hrvatske do 2021. godine te nekoliko izvješća, među njima i Izvješće o radu i poslovanju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za prošlu godinu.

facebook komentari

Nastavi čitati