Drugi omiljeni ekonomski pisac predsjednika VRH-a Zorana Milanovića

1

Thomas Piketty: Drugi omiljeni ekonomski pisac predsjednika VRH-a Zorana Milanovića

Opsežna, da ne velim mamutska, knjiga mladolikog francuskog ekonomskog pisca, povjesničara, statističara i političkog ekonomista, specijaliziranog za analizu ekonomskih i društvenih nejednakosti, Thomasa Pikkettyja (rođen je 7. svibnja 1971.)„Kapital u dvadeset i prvom stoljeću” (hrvatski prijevod ima 690 stranica, na kojima je otisnuto čak 115 tablica, grafikona i ilustracija) probila se sredinom siječnja ove godine na prvo mjesto najprodavanijih publicističkih knjiga u Hrvatskoj (iako joj je cijena 299 kuna, u tjedan dana prodano je čak 330 knjiga), pa me je književnik Gordan Nuhanović zamolio da za emisiju „Pola ure kulture” 22. siječnja 2015. popričamo o sadržaju i fenomenu te doista neobične knjige: pogledajte video.

pikketty1a

Hrvatsko izdanje „Kapitala” i naslovnica američkog poslovnog tjednika Bloomberg BusinessWeek koja najavljuje „Piketimaniju”: svjetsku teorijsku i političku fascinaciju s Thomasom Pikettyjem

Kako to obično biva s televizijskim prilozima, naš ionako kratki razgovor o knjizi i, još i više, o fenomenu Piketty ili, ako vam je draže, „piketimaniji”, znatno je skraćen, pa ću ovdje napisati nešto više o tome tko me je i kada potaknuo na čitanje knjige „Kapital u dvadeset i prvom stoljeću” i zašto je ta knjiga postala svjetskom uspješnicom, a njen autor globalnom instant autorskom zvijezdom ili, kako ga naziva the Financial Times: „ekonomistom rock zvijezdom” (rock-star economist).

Inače nevažnu činjenicu o tome tko me je nagovorio na čitanje Pikettyja smatram važnom jer se radi o čovjeku koji je, vrlo vjerojatno, bio prvi Hrvat iz Hrvatske koji je pročitao tu politički, ali i znanstveno, vrlo važnu knjigu. Radi se o građaninu, ali i predsjedniku VRH-a Zoranu Milanoviću koju je knjigu naručio preko virtualne knjižare Amazon.com dva mjeseca prije njenog izlaska iz tiska na engleskom jeziku u travnju 2014. godine.

Slučaj je htio da sam se sredinom travnja 2014. našao s njim „na kavi” u Banskim dvorima. Razgovarali smo o knjigama, nakladništvu i knjižarstvu, ali i o čitanju i knjigama koje bi danas, tj. u to doba, trebao pročitati svaki ozbiljni i odgovorni predsjednik vlade, ali, Boga mi, i svaki ozbiljni ekonomist. Negdje pri kraju razgovora Milanović mi je rekao: „Upravo završavam čitanje Pikettyja. Ako nisi, svakako ga moraš pročitati.” Iskreno sam mu priznao da sam, pretražujući mrežu, vidio da su promotori knjige u New Yorku 16. travnja bila dvojica nobelovaca i najpoznatijih svjetskih pop-ekonomista Paul Krugman i Joseph Stiglitz, ali da knjigu „nisam čuo, ni vidio, ni pomirisao”.

pikketty2aBilo mu je drago što me je uhvatio u neznanju, pa mi je ukratko, onako s nogu, nakon pozdrava, iznio ključne poruke knjige. Da bi me zainteresirao za čitanje „Novog Kapitala”, uz skeptični je osmijeh dodao da je knjigu preporučio još nekolicini potencijalnih čitatelja-prijatelja: poduzetniku Emilu Tedeschiju, guverneru-isposniku dr. Borisu Vujčiću, ministru tužnoga lica Siniši Hajdašu-Dončiću i prpošnom ekonomskom analitičaru i skribantu mr. sc. Velimiru Šonji.

Baš te čitalačke preporuka učinile su mi poticajnim za nabavku i čitanje knjige „Kapital u dvadeset i prvom stoljeću”, jer nije mala stvar kad jedna knjiga postane teorijskom ili doktrinarnom osnovicom za predsjednika vlade lijevoga centra i njegove prijatelje: ministre, savjetnike, guvernere, poduzetnike.

Kako osobno dobro znam ono što javnost malo zna – da je predsjednik VRH-a Zoran Milanović doista pasionirani i studiozni čitač knjiga, kao što je i Luka Bebić bio javno manje znani zaljubljenik u poeziju – rekao sam mu kako ozbiljno sumnjam da će baš svi ljudi kojima je predložio čitanje Pikettyja njegovu knjigu doista i pročitati.

Tužna je sudbina mnogih popularnih i slavnih knjiga da ih važne „face” kupuju, ali ne i čitaju, već „prelistavaju”. Takva sudbina, po svemu sudeći, već je zadesila „Kapital u dvadeset i prvom stoljeću”. Naime, matematičar Jordan Ellenberg nepuna tri mjeseca nakon pojave Kapitala u obliku e-knjige dokazao je da prosječan čitatelj odustaje od čitanja Pikettyjeve knjige negdje oko 26 stranice, čime tu knjigu svrstava u skupinu knjiga tipa „Kratka povijest vremena” (A Brief History of Time) Stephena Hawkinga: knjiga o kojima svi govore i raspravljaju, ali su ih rijetki doista i pročitali: pročitajte ovdje.

Dakle: Zašto su, po mom i ne samo mom sudu, knjiga „Kapital u dvadeset i prvom stoljeću” i njen autor postali svjetske teorijske, političke i medijske zvijezde te omiljeno štivo političara-ljevičara, nobelovaca, facebook buntovnika, ali i socijalno osjetljivih teologa i biskupa?

Danas je poznato da je i sam papa Franjo pročitao Pikettyja i da je postao njegovim velikim štovateljem, korisnikom njegovih natuknica o socijalnoj nepravdi i preporukama kako je ublažiti, ako ne i iskorijeniti, progresivnim porezima i preraspodjelom bogatstva i dohotka: pročitajte ovdje.

Odgovor na postavljeno retoričko pitanje je zapravo vrlo jednostavan: Zato što je ono što tradicionalno nazivamo akademskom, medijskom i političkom „ljevicom” nakon sloma komunizma izgubila čvrsto teorijsko i doktrinarno uporište koje se stotinjak godina „nalazilo”, zapravo pronalazilo, u „Kapitalu” Karla Marxa. „Slavnom” djelu koje je tiskano u milijunima primjeraka, koje također „nitko” nije čitao, ali su u njemu nebrojeni marksisti, lenjnisti, trockisti, staljinisti, titoisti, pol-potovci, čegevaristi, kastrovci, šuvarovci, kardeljevci, bakarićevci i ini protagonisti komunističkih iluzija i tlapnji o „raju na zemlji” i „besklasnom društvu” vidjeli svoju bibliju.

Ideja francuskog ekonomskog pisca-pripovjedača Pikettyja da napiše knjigu istog naslova („Kapital”) s povijesnim statističkim pokrićem i proročkim pretenzijama (tome služi dodatak: „u dvadeset i prvom stoljeću”) bila je istodobno jednostavna i genijalna autorska, ali i marketinška ideja, posebice u današnjem svijetu i Europi koje proždiru aveti novih „prezrenih na svijetu” koji ponovno „ustaju”: bune se protiv stvarnih i imaginarnih 1% najbogatijih „debelih kapitalističkih mačaka” koji stvarno ili navodno posjeduju 99% nacionalnog i svjetskog bogatstva i dohotka.

Teorijski donedavno prazni pokreti kojima je uzor i nadahnuće bio američki, zapravo njujorški pokret„Zauzmimo/Occupy Wall Street”, u ovoj su knjizi privremeno ili trajno, sam Bog zna, pronašli svoj znanstveni i ideološki Sveti Gral.

pikketty3a
Jedan od najpoznatijih plakata pokreta Zauzmimo Wall Street izradio je genijalni ilustratot New Yorkera Eric Drooker

Knjiga dobar dio popularnosti duguje i – stilu. Naime, Pikettyjeva knjiga pripada skupini ekonomsko-teorijskih ili političko-ekonomskih knjiga novoga teorijskog vala čiji autori napuštaju „djetinjastu fascinaciju matematikom”, kako to kaže nobelovac Paul Krugman i pažnju čitatelja nastoje privući i zadržati – dobrom pričom!

Radi se o ekonomistima-pripovjedačima koji izvrsno poznaju ekonomsku teoriju i metodologiju, ali koji imaju i istinski pripovjedački dar. Knjige koje pišu i objavljuju ti – nazovimo ih tako – „ekonomski pripovjedači/pisci” svojevrsni su hibridi u kojima se koriste različiti stilski žanrovi: skrupulozne povijesne statističke analize (u konkretnom slučaju: povijesne porezne statistike), političko-ekonomske analize, ali i teorijske analize književnih djela, posebice socijalnih romana nastalih u minulim stoljećima. Piketty tako zaključke o socijalnim prilikama i nevoljama minulih stoljeća uspješno iščitava iz romana Jane Austin, Honoré de Balzaca i Henryja Jamesa, a nije mu strano ni korištenje socijalnih potki na kojima počivaju popularne povijesne televizijskih serija, filmova, mrežnih aplikacija itd.

Glavna tema knjige su ekonomske i socijalne nejednakosti u imovini/bogatstvu i dohotku u Europi i Americi od 18. stoljeća do danas, a neke se vizualizacije nejednakosti protežu na cijeli novi vijek: od rođenja Isusa Krista do današnjih dana, uz naznaku budućih trendova.

Ključna poruka knjige koju bismo nazvati „Pikettyjevim poučkom” koji se svodi na ovu tvrdnju: Ukoliko je stopa prinosa (dobiti) na kapital (r) u dužem povijesnom razdoblju viša od stope porasta BDP-a (g) – dakle ako je r>g – onda dolazi do povećanja koncentracije bogatstva u rukama malog broja ljudi i porasta nejednakosti, a time i do opće socijalne i političke nestabilnosti, pa i dugoročne ekonomske stagnacije.

Tom svojom ključnom tezom – za koju u knjizi pronalazi povijesno-statističke dokaze – francuski je ekonomist osporio mit ili dogmu o općoj tendenciji ka smanjenu društvenih nejednakosti u zapadnom svijetu: koju je polovicom XX. stoljeća osmislio američki nobelovac ruskih židovskih korijena Simon Kuznets.

pikketty4a

Aproksimacija stopa prinosa (dobiti) na kapital i stopa rasta BDP-a od rođenja Isusa Krista do kraja XXI. stoljeća

„Kapital u dvadeset i prvom stoljeću” na neki je način dao za pravo milijunima mladih ljudi koji već godinama simbolički „okupiraju” središta financijske moći, zahtijevajući i tragajući za alternativama onome što se naziva „liberalnim”, „kockarskim”, pa i „ljudožderskim” kapitalizmom.

Multi-generacijski akumulirani, a nisko oporezovani kapital, a ne čovjek i njegovo znanje, sposobnosti, stvaralaštvo i rad, određuju položaj pojedinca i obitelji u suvremenom društvu, što dovodi do obnove klasičnog NASLJEDNOG KAPITALIZMA koji je doveo do velikih revolucija i ratova u drugoj polovici XIX. i prvoj polovici XX. stoljeća.

Nakon tako postavljene dijagnoze o uzrocima nejednakosti u suvremenim društvima, Piketty nudi i vlastitu terapiju koja se mnogim čitateljima-znalcima, pa i meni osobno čini pomalo naivnom: uvođenje svjetskog sustava progresivnog oporezivanja osobne imovine/bogatstva kako bi se spriječilo da ogromnu količinu bogatstva i dohotka nadzire vrlo uska manjina super-bogatih ljudi.

Knjiga Kapital u XXI. stoljeću ima patos i pesimizam koji je proslavio, primjerice, Thomasa Malthusa (1766.-1834.), a ima dodirnih točaka i s u Hrvatskoj malo poznatim kapitalnim djelom iz svjetske ekonomske povijesti: Angus Maddison: Obrisi svjetske ekonomije od 1. do 2030.

U prognostičkom-vizionarskom pogledu u budućnost srodna je s esejom Johna Maynarda Keynesa „Ekonomski izgledi naše unučadi”, napisanom 1930., u kojem slavni ekonomist – čiju je slavu obnovila Velika recesija 2007. – razmišlja o ekonomskoj budućnosti 2030.

Umjesto zaključka

U nekoliko intervjua koje je dao u doba kad se već moglo nazrijeti da će nakon Jadranke Kosor baš on postati predsjednikom VRH-a, Zoran Milanović je spomenuo kako se, u svojim stručno zrelim godinama, vratio čitanju prve političko-ekonomske simpatije ili ljubavi: knjizi „Bogatstvo naroda”, glasovitog škotskog ekonomskog liberala, filozofa i etičara Adama Smitha, prvi put objavljenoj poprilično davno – 1776. godine.

Evo kako je ovećoj skupini novinara – s njim su za portal h-alter 1. kolovoza 2007. razgovarali Toni Gabrić,  Vesna Kesić,  Boris Rašeta i Ivo Škorić – odgovorio na pitanje Rekli ste u jednom intervjuu da vam je među teoretičarima osobito značio Adam Smith?: „On je otac političke ekonomije. Prvi put sam ga dohvatio na prvoj godini studija, a danas ga ponovo čitam. Nisam poklonik liberalnog kapitalizma, naprotiv, vidim potrebu za mnogim njegovim korekcijama. Ipak, neki temeljni odnosi su zadani, a Adam Smith ih je prvi shvatio i temeljito objasnio.”  Članak možete pročitati ovdje.

Iako su neke moje kolege ekonomisti u to doba i kasnije, sve dok se nije dohvatio vlasti, zlobno, s podsmijehom, komentirale „modernu” teorijsku podlogu na kojoj novi premijer kani graditi razvojnu strategiju i makro-ekonomsku politiku kasnije nazvanu „Plan 21″, osobno sam na njegov izbor lektire gledao sa simpatijama, jer sam se nadao da Milanovićev izbor Adama Smitha kao teorijskog i političkog nadahnuća daje naslutiti kako njegova vlada neće prakticirati „merkantilističku” doktrinu o državno-stranačkoj kontroli ekonomije i razvoju državnog kapitalizma.

Sedam godina kasnije Zoran Milanović otkrio je svog drugog omiljenog ekonomskog pisca: Thomasa Pikettyja čija je ekonomska filozofija umnogome sasvim suprotna onoj Adama Smitha, jer se ne zalaže za „nevidljivu (slobodno-tržišnu) ruku”, već, nazovimo je tako, „vidljivu (državno-redistribucijsku) ruku”.

Upravo zbog toga čini mi se zanimljivim i važnim da javnost zna kakve knjige štiju hrvatski i europski državnici? I da li ih uopće štiju?

Bilo bi dobro znati i kakve ekonomske libre čita Tomislav Karamarko i njegovi potencijalni ministri, jer ponekad vrijedi pravilo: Kaži mi kakve knjige čitaš i kazat ću ti kakvu ćeš politiku ili politike voditi!

pikketty5a

Udio ukupnog dohotka koji u Americi ostvaruje 0,1% najbogatijih ljudi početkom XXI. stoljeća vratio se na oko 20% koliki je bio na početku XX. stoljeća

pikketty6a

Današnji opći gnjev mladih ljudi prema kapitalizmu na početku XXI. stoljeća sličan je onom koji je ilustriran u poznatom plakatu „Piramida kapitalističkog sustava” (Pyramid of Capitalist System) iz 1911. godine

Fascinantna video-vizualna prezentacija socijalnog i ekonomskog raslojavanja u Americi:

[mom_video type=”youtube” id=”QPKKQnijnsM” width=”750″ height=”420″]

Slaven Letica

facebook komentari

  • EMINƎM

    O’vrhA Milanovića i to pod žurno