Pratite nas

Kolumne

Drugovi „antifašisti“, zar petokraka nije kompromitirana!?

Objavljeno

na

Huda jama – djevojačke  pletenice kao dokaz monstruoznih komunističkih zločina

Ovo je prešlo već svaku mjeru! Doista! Ne znam što ovi iz mainstream medija i Vlade imaju na pameti, ali očito da i jedni i drugi misle kako smo mi građani (najblaže rečeno) udareni u glavu, odnosno, j….. u mozak, kako bi se to malo slobodnijim izričajem reklo.

Ima već gotovo godinu dana kako nam ispiru sivu moždanu koru beznačajnom i trivijalnom „aferom“ koja to nije, a tiče se famozne spomen-ploče u Jasenovcu koja je podignuta u čas 11 pripadnika HOS-a koji su na tom području dali svoje živote braneći Hrvatsku.

Prije svega, treba reći jednu istinu koju (koliko sam barem ja upućen) do sada nitko nije javno izrekao osim Ante Đapića a to je sljedeće:

„Sporna“ spomen-ploča postavljena je u 11. mjesecu prošle godine, bez ikakve pozornosti medija, jer se na tu malu i skromnu svečanost nitko od onih medija koji su pozvani nije udostojio doći. Mjesec dana nakon toga, diže se halabuka.

Ali, kako i zašto?

Grudu je zakotrljao srpski fašist i rasist Aleksandar Vulin, Vučićev dežurni pas gonič, koji doduše mnogo više laje nego ujeda. I to je, naravno, bilo dovoljno da se naši dežurni, profesionalni „antifašisti“, „dušobrižnici“ i „branitelji“ vječito „ugroženog srpstva“ od zanata (i etno-biznismeni – kako reče prije nekoliko godina Ivo Josipović) propnu na stražnje noge i imitirajući lavež beogradskog fašista nalegnu na istu rudu.

Već viđeno, zar ne?

Nije to prvi put da Milorad Pupovac, Zoran Pusić i ostali profesionalni „zaštitnici“ jedne jedine i konstantno „ugrožene“ (srpske) manjine, prema svome planu i programu stupaju u akciju. Dreka koju dižu mogla bi bez ikakve sumnje ući u anale najprljavije propagande koja se u Hrvatskoj vodi od 1990. do danas.

Oni to rade svako malo – uporno, sustavno, planski, beskrupulozno i bezobrazno, jer žive na polarizaciji ovog društva. Njihova profesija je proizvodnja društvenog konflikta i to na jednoj toliko olinjaloj špranci da to već spada u sferu crnog humora.

Može im se – s pravom će reći neki.

Naravno, može im se.

Jer država koja dopušta da jedan PRLJAVI SMRAD OD NOVINA KAKVE SU SRPSKE „NOVOSTI“ truje medijski prostor bolesnim i prizemnim fašističkim, rasističkim i šovinističkim tekstovima kakvi u Hrvatskoj nisu viđeni još od razdoblja „Srbobrana“ s kraja XIX i početka XX stoljeća (dok mu je urednik bio opskurni lažac Sima Lukin Lazić) I TO JOŠ FINANCIRA VLASTITIM NOVCEM, NIJE NIKAKVA DRŽAVA I NEMA SVOJE DOSTOJANSTVO!

Ali, kad se jedan (tragikomični) lik u vidu Dražena Keleminca pojavi s nekoliko svojih (isto tako tragikomičnih likova i marginalaca) i zapali na Jelačić placu taj FAŠISTIČKI SMRAD OD NOVINA, eto ti pravne države! Hrvatska policija promptno stupa u akciju.

Ma jel’te molim Vas gospon premijer i Vi gospon ministar policije, SLOBODNO JE JAVNO ŠIRITI MRŽNJU, ŠOVINIZAM, FAŠIZAM, RASIZAM I GODINAMA PLJUVATI PO HRVATSKOM NARODU, A CRIMEN JE ZAPALITI SMRAD OD NOVINA PREKO KOJEGA SE TO ČINI!?

Gdje ste to čuli i vidjeli?

Pitajte Francuze, Nijemce ili Britance je li kod njih dopušteno bilo komu da piše kako su pripadnici većinskog naroda „jebeni u glavu“, „bolesni“, „ljigavi“, „sluđeni“…itd., itd.

Jeste li Vi pri sebi, gospodo u vlasti?

Do kada mislite sve nas skupa j….. u zdrav mozak na tako bezobrazan i drzak način?

Što je sporno s HOS-ovom pločom?

Natpis „Za dom spremni“?

Piše li igdje u zakonu da je to zabranjeno i da spada u govor mržnje, rasnu ili nacionalnu netrpeljivost?

Ne piše.

I što hoćete onda?

Znate li kako je glasio ustaški pozdrav? Koliko mi je poznato, „Za dom i poglavnika spremni“. I gdje u Hrvatskoj imate takvu parolu ili natpis? Nigdje. Dakle, u Hrvatskoj ustaškog pozdrava nema.

To vam „sliči ustaškom pozdravu“?

Aha…a meni najviše sliči pozdravu Nikole Šubića Zrinskog koji je svojoj vojsci uzvikivao: „Za dom!“, a oni odgovarali „Spremni umrijeti!“. Eto, vidite kako imamo drugačije poglede na jednu te istu stvar!

I što sad? Hoćemo li se malo igrati etimologije i baviti lingvističkim smicalicama i enigmatikom?

Znate li na koliko se mjesta (od sredine XVI do XX) stoljeća u izvorima pojavljuju razne inačice tog pozdrava (od „Za dom“, do „Spremni za dom“ ili „Za dom spremni“)? Ne znate? Pogledajte što o tomu kažu izvori koji su se posljednjih 20-ak godina redovito pojavljivali u medijima.

I na kraju, što me briga od kada i kako se pojavljuje taj pozdrav!? Naši prijatelji i suborci ginuli su pod tim znakom i nema te sile koja ga može i smije taknuti!

Vama smeta „Za dom spremni“? A meni uopće ne!

Meni smetaju okrvavljene i zločinačke petokrake na vašim lažnim „antifašističkim“ spomenicima i spomen pločama i krvave četničke kokarde u Borovu selu i na Petrovoj gori. I one ne da sliče, nego to JESU ZLOČINAČKE ČETNIČKE KOKARDE I ZLOČINAČKE KOMUNISTIČKE PETOKRAKE! I to nije sankcionirano nikakvim zakonom? To ne vrijeđa nikoga? Kokarda nije uvredljiva za Hrvate? I petokraka? One ne nanose nikomu od nas duševne boli?

Ono što je „nalik na ustaški pozdrav“ vrijeđa „neke građane“, a originalne kokarde i petokrake ne? Ma dajte, molim vas.

Te građane koje „vrijeđa“ pozdrav „Za dom spremni“ nije briga ŠTO JE JASENOVAC JEDNA VELIKA LAŽ SKROJENA SAMO ZATO DA SE HRVATIMA NAMAKNE HIPOTEKA KOLEKTIVNE KRIVNJE I DA SE CIJELI NAŠ NAROD OBILJEŽI KAO GENOCIDAN!? I NE SMETA IM ŠTO SE TA PRLJAVA, MONSTRUOZNA PROPAGANDA VODI VEĆ 70 GODINA? TO IM NE STVARA DUŠEVNE BOLI!?

Mi jako dobro znamo da bi vi našli nešto drugo da nije toga. U vrijeme referenduma o braku (2013.) nije bilo ni HOS-ove ploče ni prosvjeda branitelja u Savskoj pa smo za vas bili „filonacisti“, „ustaše“, „talibani“, „teroristi“!?

Vama ne smetaju znamenja agresora koji razarao, uništavao i pljačkao tuđe domove, ali vam smeta pozdrav pod kojim su neki od branitelja branili svoje domove!? Pa zašto se od 1991. do 1995. godine niste bunili ako vam to nanosi „duševne boli“?

Koga farbate, boljševici i samozvani „antifašisti“?

Ja recimo, spadam među „neke građane“ koje STRAŠNO VRIJEĐA I KOKARDA I PETOKRAKA, ali koga je briga za to? Ja nemam svoga Pupovca ili Pusića, svoju Radu Borić ili Teršelićku, ni Rajka Ostojića da me zaštite od „duševnih boli“, pa zar me zato treba i dalje tlačiti?

Premrežili ste Hrvatsku zločinačkom petokrakom uzduž i poprijeko u zadnjih 70 godina, a ni kokarde nisu rijetkost, ali samo vi imate pravo na „duševne boli“ i samo ste vi „povrijeđeni“?

Mene i mnoge druge građane u Hrvatskoj, dakle, itekako vrijeđa ZLOČINAČKA I SOTONSKA KOMUNISTIČKA PETOKRAKA koja je okrvavljena u zadnjih stotinu godina kao ni jedan drugi poznati simbol u povijesti ljudskog roda. Pod tim znakom, u XX stoljeću u svijetu je ubijeno između 120 i 150 milijuna ljudi, a samo u dvije vodeće i najzloglasnije komunističke zemlje (SSSR-u i Kini) preko 100 milijuna.

Petokraka je svoje krvave tragove ostavila i u vrijeme Drugoga svjetskog rata i godinama poraća na cijelom području Jugoslavije.

Više su ljudi pobili partizani i komunisti nego svi fašisti, nacisti i njihovi pomagači skupa, ali vi to zovete „antifašizmom“!? Je li antifašizam u masama i bez suđenja ubijati na desetke tisuća ljudi, civile i zarobljenike žive zazidati u rudarska okna, djecu trpati u logore? Je li to antifašizam?

Ako ste možda zaboravili, drugovi boljševici i hrvatski „antifašisti“ PETOKRAKA I KOKARDA SKUPA SU RAZARALE I UBIJALE DILJEM HRVATSKE  90-ih godina, od Tovarnika i Bapske, preko Sotina, Vukovara, Borova sela, Dalja, Erduta, Aljmaša, Vinkovaca, Nuštra, Osijeka, Lipika, Pakraca, Daruvara, Siska, Petrinje, Gline, Topuskog, Baćina do Gospića, Lovinca, Škabrnje, Široke Kule, Konavala, Cavtata i Dubrovnika. Nema mjesta na okupiranim područjima Republike Hrvatske gdje tijekom agresije 1991/92. godine kokarda i petokraka nisu skupa zagazile.

Nakon što je zločinačka komunistička „JNA“ promijenila ime u „JA“, na glavama su umjesto petokraka počeli nositi srpske trobojke i na kraju su se ovi kripto-četnici koji su glumili „antifašiste“ vratili kokardama – u četničko jato kud i spadaju.

Ali, petokraka unatoč svemu nije kompromitirana!?

Čiji su generali vodili rat protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine?

Tko je krojio osvajačke planove i provodio strategiju spaljene zemlje, Marsijanci ili komunistički zločinci iz Titove vojske s petokrakama na glavama (Blagoje Adžić, Veljko Kadijević, Pavle Strugar, Stane Brovet, Branko Mamula, Zvonko Jurjević, Ratko Mladić i drugi)?

Tko je poslužio kao oslonac Miloševiću i bio i udarna šaka srpskog naci-fašizma?

Bili su to sve zločinci s petokrakama na glavama, a četnici su im bili pomoćne čete.

„JNA“ je razarala topništvom, uništavala i rušila tenkovima, a potom su njezini vojnici i rezervisti skupa s arkanovcima, šešeljevcima i drugim četnicima, s plaćenim ubojicama i zločinačkim Martićevim i Karadžićevim šljamom klali civile i zarobljenike, palili, silovali, pljačkali i jurišali na granice „Velike Srbije“.

Jugovojska i četnici počinili su najveća zla u Europi poslije Drugoga svjetskog rata.

Treba li to još komu dokazivati!?

Na prste se mogu izbrojati tekstovi u kojima se obrađuje ova tema (kompromitirane petokrake).

Danas sam slučajno naišao na jedan iz prosinca 2016., zamislite, na N1 portalu (tko bi rek’o?) i vjerovali ili ne, u njemu među ostalim stoji:

Istina, pod znakom crvene zvijezde jedinice JNA su i razarale tijekom agresije na Hrvatsku brojne hrvatske gradove i sela. Poginule su tisuće ljudi u obrani Hrvatske, mnogi su ostali doživotnim invalidima, a zbog čega i ne treba čuditi opravdana averzija prema zvijezdi.“

(Vidi: http://hr.n1info.com/a170954/Vijesti/Sto-zapravo-predstavlja-zvijezda-petokraka.html; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 8.9.2017.).

N1 nam priznaje pravo na „averziju“ prema zvijezdi petokraki. Eto i to smo doživjeli, da nam Jugo-portal nešto prizna. Bravo N1! Šteta što se autor teksta nije potpisao.

Boljševici i „antifašisti“ džaba slinite i pjenite se.

Dok ovako piše N1, znači, doći će na red i vaša petokraka.

Ako se bude išlo za tragovima komunističkih zločina i masovnih grobnica posijanih diljem Hrvatske, malo gdje će naći svoje mjesto.

Da je pravde, ta zabrana bi bila već odavno ozakonjena. I zabrana simbola svih totalitarnih režima, dakako.

Kao što bi se zakonski kažnjavalo i iz javnosti udaljavlo i opskurne tipove koji na tiskovne konferencije dolaze s imidžom Hitlera i nastupaju „u ime branitelja“!

Kojih i čijih branitelja!?

Relikti takve prošlosti nikako ne mogu služiti kao uzor normalnim ljudima, a pogotovu to ne može biti temelj sadašnjosti i budućnosti. Nama ne trebaju ni fašisti, ni antife, ni nacisti ni ustaše ni komunisti.

Hrvatska je nastala na Domovinskom ratu i žrtvi njezinih građana, hrvatskoga naroda i branitelja 90-ih godina.

Nije li već vrijeme da se oslobodimo balasta prošlosti i povijest prepustimo ljudima kojima je to struka ili ćemo unedogled nastaviti s buđenjem zlih duhova i sami sebi zaplitati noge?

Nemamo pravo djeci uskratiti budućnost radi vlastitih trauma i fikcija.

 

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Mladen Pavković: Zbog čega je ubijen Ante Paradžik, a zbog čega se ubio njegov sin?

Objavljeno

na

Objavio

21. rujna 1991. – Ubijen Ante Paradžik

Sjećate li se Ante Paradžika (Ljubuški, 10. veljače 1943.-Zagreb, 21. rujna 1991.), hrvatskog političara, jednog od osnivača HDZ-a, dopredsjednika HSP-a  i načelnika Ratnog stožera Hrvatskih obrambenih snaga (HOS)?

Ubijen je pod još nerazjašnjenim okolnostima nadomak Zagrebu, kad se vraćao sa stranačkog skupa. Ne, nisu ga ubili četnici, ubili su ga na žalost hrvatski policajci, koji su ga navodno „zamijenili“ za hrvatskog neprijatelja!?

Bio je među najprogonjenijim Hrvatima, poglavito u vrijeme „Hrvatskog proljeća“ (1971.). Tada je bio predsjednik Saveza studenata Hrvatske, jedan od vođa studentskog pokreta i organizator poznatog studentskog štrajka.

Zbog toga je 1972. osuđen na tri godine zatvora, koji je u cijelosti izdržao u Lepoglavi. Kasnije je bio još nekoliko puta hapšen. Kad bi Tito dolazio u Zagreb on bi po četiri-pet dana završavao u ćeliji. Inače, kazne je izdržavao u Ljubuškom, Mostaru, Zagrebu i Lepoglavi. Sve do početka devedesetih bio je praćen, proganjan, šikaniran, ne samo on nego i cijela njegova obitelj, prijatelji, poznanici.

Devetnaest godina nije mogao dobiti putovnicu.  Često se i sam pitao- zašto njega toliko progone? Razlog je vidio i u tome što mu je otac bio u vojsci i poginuo u Bleiburgu. U razgovoru s ovim hrvatskim mučenikom, među ostalim smo došli do saznanja da je mislio da su tada komunističke službe i Udba u njemu pronašle osobu kao jednog od simbola.

„Ja sam inače malo tvrdi Hercegovac“ – kazao mi je jednom od niza naših susreta. „Bio sam po zatvorima, bez posla, putovnice, dok su dio mojih kolega imali kuće, vile i dok su materijalno bili dobro situirani, a ja nisam, tako da su mi moja žena i djeca znali govoriti: tata, ti nemaš ništa, daj se malo smiri, možda oni tebe proganjaju što si malo tvrđi, daj nekome pruži ruku i tome slično.

Meni su takvi razgovori teško  padali, nisam ih prihvaćao, jer sam se uvijek nadao da će istina pobijediti, da će doći na vidjelo prava borba, da ćemo dobiti slobodu u onom smislu da će svaki čovjek, bez obzira kojoj pripada struji, dobiti upravo ono što mu pripada, ali po svojim sposobnostima i zaslugama.

Svoju političku borbu smatrao sam ispravnom i produktivnom, a najviše su me kočili oni koji su me najviše voljeli“ – govorio je Paradžik, kojeg su na robiju u Lepoglavu dovezli zajedno sa Ivanom Zvonimirom Čičkom.

Njegov san o Hrvatskoj državi je ostvaren, ali njega više nema. Nema ni njegova sina, jedinca Mislava, koji je također pod nerazjašnjenim okolnosti izgubio život u Kanadi, navodno skočivši iz zgrade u kojoj je stanovao i to na Božić, 2014.. U Kanadu je otišao baš da ne doživi očevu sudbinu.

Tijekom Domovinskog rata Ante je dao  izniman doprinos u oslobođenju hrvatske države. Bio je odličan organizator i iznimno hrabar. Međutim, ono što nisu uspjeli četnici, uspjeli su neki drugi.

Što bi danas ovaj Junak Domovinskog rata rekao o spomen ploči HOS-a, odnosno o uskliku „za dom spremni“ i onima koji ponovno proganjaju ljude koji su bili prvi kad je trebalo, gledajući u njima više „ustaše“ nego osloboditelje ove države?

Mladen Pavković / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Hrstić: Na robiju za ZDS? Onda zatvor i za ‘smrt fašizmu’

Objavljeno

na

Objavio

Misle da smo zaboravili kako se 45 godina u zatvor odlazilo zbog verbalnog delikta, da se nitko ne sjeća kako se lako moglo izgubiti školovanje, posao, materijalna egzistencija, pa i glava

Ljudi moji, je li stvarno moguće da je jedan katolički svećenik javno rekao da se obradovao smrti Slavka Goldsteina?!?

Naravno, dežurni antiteistički jurišnici na to odgovaraju “oh, da, itekako je moguće”, a riječi zabludjelog hvarskog župnika savršeno im služe kao samo još jedan povod za novi opći napad na Crkvu i sve “desničare”.

No, prije svega, takav izljev najnižih strasti iz usta čovjeka koji sebi to ni u napadu ludila ne bi smio dozvoliti, šokirao je i mnoge katoličke vjernike – bez obzira na to poštovali li Goldsteina ili ne. Nažalost, nije to je samo jedan u nizu takvih incidenata kojima su društvene mreže savršeno pogodno tlo za nekontrolirano divlje bujanje.

Da, nepojmljivo je kako neki barem iz osnovnog ljudskog poštovanja prema obitelji nisu mogli suzdržati javno pokazati zluradost na vijest o smrti Slavka Goldsteina. Jednako kao što je nevjerojatno kako neki nedavno nisu ni pokušavali sakriti zlobni smiješak na mogućnost da se kardinal Bozanić ne vrati iz bolnice. Gdje smo to? Kamo ide ova Hrvatska?

Jučer demonstrativno odbijamo političkom protivniku uljudno čestitati rođenje djeteta, tražimo ostavke samo zato što je netko “neprijatelju” kurtoazno čestitao vjenčanje, danas se javno radujemo što se netko razbolio i želimo mu da crkne ili pak sladostrastimo nakon što je umro, a sutra ćemo ga valjda s glogovim kolcem u ruci proklinjati u nekoliko koljena, “neprijatelja” i njegovu djecu te zazivati da mu se sjeme zauvijek zatare.

Gnušamo se takvog divljanja samo kad je meta “onaj naš”, a napada ga “onaj njihov”. Mene ipak boli i jedno i drugo, ali još malo više kad tako govori netko tko bi barem teoretski trebao ipak biti malo više “moj”.

Ne, ne mislim da trebamo biti dvolični i neiskreni, da moramo glumatati, pa ni bježati od podjela jer ideologije nisu samo navijačke zastave zavičajnih klubova, već valjda znaju imati i neki stvaran i opipljiv sadržaj za koji se valja boriti, ali doista sve javno pitam – želimo li da nam domovina bude bojno polje na kojem između političkih neprijatelja, pa i običnih suparnika, ne može biti zatišja, primirja, a kamoli pomirbe?

Dok su jedni na-baš-sve-za-dom-spremni, drugi baš sve političke protivnike i one koji razmišljaju drukčije automatski proglašavaju fašistima te im odmah zatim dosuđuju već isprobanu sudbinu uzvikujući: Smrt fašizmu! Je li to budućnost kakvu priželjkujemo našoj djeci? Kako može ova sve pustija Hrvatska biti tako mala da u njoj ima mjesta “za samo jednog od nas”? U stvarnosti, Hrvatska je već sad prevelika za ovoliko koliko Hrvatića danas ima.

Optimalan broj dostatan za dugoročnu samoodrživost bio bi barem dvostruk, oko 8 milijuna. Umjesto toga, Hrvatska će već 2019. pasti ispod 4 milijuna! Ne prema procjenama kompromitiranog DZS-a, već prema tvrdnjama relevantnih demografa, Hrvatska danas ima svega 4,05 milijuna stanovnika. A gledajući trenutačni ritam odljeva radne snage u Irsku i druge zemlje, tih 50 tisuća iscurit će poput pijeska iz pješčanog sata – u manje od dvije godine.

Čak i ako dođe do nekakvog usporavanja, na pad ispod 4 milijuna neće trebati čekati dulje od 2020.!Zašto masovno odlaze Hrvati? Prvi odgovor mogao bi biti lakonski: zato što mogu. Drugi je realističniji: zato što ovdje ne mogu preživjeti bez posla ili s blokiranim računima.

No treći je porazan: odlaze čak i oni koji još uvijek nisu na samom rubu egzistencije, ali vide da se u ovom društvu ne nazire nikakav oblik suživota, već da moraju pobjeći što dalje od te atmosfere kronično zagađenih ljudskih odnosa koji ne pokazuju nikakav znak napretka. Naprotiv, uporno režemo po ožiljcima, otvaramo stare rane.

Takav je i prijedlog da se zatvorom kažnjava uzvikivanje ZDS, koji nipošto nije osmišljen kao način da se krvava prošlost ostavi za nama. Posve suprotno, to je savršen recept za njezino oživljavanje! Oni koji to predlažu zapravo žele da taj slogan sutra iz pukog inata uzvikuju i oni koji nikad prije nisu, da se ori na stadionima, da se zbog toga prekidaju utakmice. To bi za njih bio dokaz da su oni sami ovom društvu nužni. A pri tom se sami nikad neće odreći svojih ustaških kuna.

Misle da smo zaboravili kako se 45 godina u zatvor odlazilo zbog verbalnog delikta, da se nitko ne sjeća kako se lako moglo izgubiti školovanje, posao, materijalna egzistencija, pa i glava. No varaju se ako misle da se može zabraniti obilježje jednog krvavog totalitarizma, a da pri tom ostanu pošteđena obilježja drugog krvavog totalitarizma.

Ako doista ovo društvo toliko posrne da odustanemo od slobode govora i mišljenja, tad u povijest moraju zajedno otići i ZDS i crvena petokraka. Možda ne u istu ćeliju – ali u isti zatvor.

Ivan Hrstić / Večernji list

facebook komentari

Nastavi čitati