Drugovi dlaku mijenjaju, ali ćud ne

0

Izborna je godina, do konca 2014. čekaju nas najmanje dvije kampanje, i to za zastupnike u Europskom parlamentu te utrka za predsjednika Republike Hrvatske. Veliki su ulozi na stolu. Tko dobije, ima mandate na pet godina. Toliko će, naime, u zastupničkim klupama sjediti budući europarlamentarci, za razliku od garniture koja je lani probijala led i pripremala teren za neke nove ili stare stranačke adute s kojima će HDZ i SDP u svibnju u boj za Bruxelles i plaću u eurima.

Ona još važnija borba uslijedit će u pripetavanju kandidata u prosincu, na predsjedničkim izborima. Tad ćemo birati novog ili starog stanovnika Pantovčaka. Hoće li to biti još jednu petoljetku Ivo Josipović, možda Kolinda Grabar-Kitarović ili netko treći, znat ćemo do početka 2015. godine.

[dropcap]N[/dropcap]a političkoj smo pozornici trenutno svjedoci iskopanih ratnih sjekira, neumoljiva retorika pršti na sve strane, dok istodobno država propada. Još bliže smeću smjestila nas je jedna od onih famoznih kreditnih rejting-agencija, a kao Damoklov mač nad glavom nam visi prekomjerni proračunski deficit na koji iz Banskih dvora odgovaraju najavom nove krađe na račun nas poreznih obveznika.

Tako nekim čudom obljubljeni ministar financija, kojemu popularnost u anketama raste nevjerojatnom obrnutom proporcionalnošću – što više loših mjera, on je sve omiljeniji, ako je vjerovati ispitivanjima javnog mnijenja – najavljuje cijeli niz novih legalnih pljački naroda. Notorni Slavko Linić otimat će nam novac iz drugog mirovinskog stupa i uvesti nove poreze. To je sve što ova Kukuriku garnitura zna raditi, tako su se ponašali prvu polovinu mandata, a bome ni do kraja ne namjeravaju ništa bolje. Drugovi mijenjaju dlaku, ali ćud ne.

Ako im ovo prođe u našem Saboru, nadam se barem da neće u Europskoj komisiji, odnosno, očekujem kako će im bruxelleski birokrati zalupiti vrata i preporučiti ono što su trebali napraviti istog trena kad su preuzeli vlast u Hrvatskoj: smanjiti prije svega rashode. Kad već nisu bili sposobni u ove dvije godine pokrenuti ništa, osim što su na silu pokušali nametnuti svoju ideologiju, mogli su malo više stisnuti kaiš i pokazati da im je stalo do Hrvatske, a ne samo do njihovih sinekura.

Tragikomično je neki dan izgledalo okupljanje očerupanih kukurikavaca kako se kroz snježne nanose probijaju prema Markovu trgu, da bi nakon prvog zajedničkog sastanka otkad u rukama drže kormilo države, i gotovo se cijelo vrijeme samo svađaju, premijer Zoran Milanović poručio: na listi za EU parlament bit će visoko i Jozo Radoš (HNS) i Ivan Jakovčić (IDS). Cijela nacija, pa i njihovi glasači, zacijelo su nešto očekivali u stilu: dogovorili smo se kako Lijepu našu izvući iz krize. No, njima to nije bilo ni na kraj pameti.

I dok se narod nada da bi netko iz oporbe mogao ponuditi izlaz iz tunela, lider HDZ-a Tomislav Karamarko oštricu rasprave zaokrenuo je u prošlost, nazvavši SDP zločinačkom organizacijom. Crveni su uzvraćali istom mjerom. Kao da i vrapci na grani ne cvrkuću tko je što radio u onom ratu i nakon njega, čiji je dida bio ustaša, a čiji partizan. Primjerice, u Zamosorju, gdje ovo pišem, svi znaju za Javora, komunističkog krvnika nevinih hrvatskih domoljuba. O tome je svoj sud već rekla povijest. Utvrdit će se istina i na sudu pravde.

Sad su na dnevnom redu egzistencijalne teme.

Ivan Ugrin / Slobodna Dalmacija

facebook komentari