Drvar: Ekshumirani ostaci ubijenog župnika Waldemara Maksimilijana Nestora

10

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine potvrdilo je u srijedu kako je provedena ekshumacija posmrtnih ostataka skupine hrvatskih civila s područja Drvara koji su ubijeni na početku 2. svjetskog rata i među kojima je bio i tadašnji drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor.

Posmrtni su ostaci izvađeni iz masovne grobnice Trubari na području općine Bihać.

Provedenom istragom utvrđeno kako se radi o posmrtnim ostacima civila hrvatske nacionalnosti ubijenim u srpnju 1941. godine.

kosti_bitelic_jure_mladinaSkupina katolika iz Drvara zajedno sa svojim župnikom Nestorom 26. srpnja 1941. sudjelovala je na proslavi blagdana sv. Ane u Kosovu kod Kninu da bi vlak kojim su putovali na povratku zaustavili “srpski pobunjenici”, kako je to formulirano u izvješću Banjolučke biskupije o ovom zločinu. Potom su iz vlaka izveli sve katolike kao i župnika Nestora te su ih odveli do Trubara i tamo ubili a njihova tijela bacili u jamu Golubnjača.

Nestor je bio prvi ubijeni katolički svećenik u Drugom svjetskom ratu na cijelom području bivše Jugoslavije. Ovaj bivši redovnik trapista, po narodnosti Nijemac, doselio se za vrijeme austro-ugarske uprave s roditeljima u okolicu Banje Luke. Školovanje je nastavio kod trapista u samostanu “Marija Zvijezda” u Delibašinu Selu kod Banje Luke, a nakon završenih studija za svećenika je, kao član trapističkoga reda, zaređen 1917. Kao dijecezanski svećenik bio je župni vikar u Ljubunčiću kod Livna i župnik u Bosanskom Petrovcu. Tijekom svoje službe sjedište župe je iz Petrovca prenio u Drvar zato što je upravo u Drvaru i okolici živio najveći broj katolika njegove župe.

Istragu o ovom zločinu kao i ekshumaciju tijela žrtava ranije je od glavnog tužitelja BiH Gorana Salihovića zatražio banjolučki biskup Franjo Komarica.

Najavljeno je kako će pronađeni posmrtni ostaci biti pokopani na katoličkom groblju u Banjoj Luci.

Tužiteljstvo BiH potvrdilo je i kako na zamolbu biskupa Komarice nastavlja istragu u ubojstvu katoličkih svećenika Ratka Gragića i Tomislava Matanovića koje su 1992. donosno 1995. godine na području Prijedora pogubili pripadnici vojske i policije bosanskih Srba.

M.J./HRsvijet

facebook komentari

  • peppermintt

    eto tako je to, zemlja izbacuje hrvatske kosti svuda…
    počivali u miru Božjem

    • Alan B’Stard

      sve ce se doznati, pa i izvrsitelji!
      Žrtve počivale u miru

      • Gabro Vuskic

        Ne samo to, dragi Alen nego će se saznati da je ta ista srpaka zločinačka banad, poput Šešelja danas, se sutra, 27 srpnja 1941. uputila u Srb i tu se sastali partizansko četničko društvo te zajedniči napali i poubujali hrvatsko počanstvo. Da bi žalost još veća bila, današnja proYU i pro kmounistička včada RH Ive YUsipovića tu u Srbu svake godine slave to ubijanje Hrvata kao dam ustanka. SRAMOTA I TO VELČIKA SRAMOTA!!!

        • Pozdrav Gabro . ne radi ti email. provjeri ili pobriši neke stare poruke

        • Čovićev

          De ti Gabro, smanji doživljaj.Taman smo se sredili i zagrlili a vi zavađate.Čović i Dodik se toliko trude da nas ujedine a vi isto pa isto..Ma nema nama našeg Poskoka nadaleko.

          • Alan B’Stard

            Deder mi ne diraj Gabru ili ce ti biti traktorijada

          • srka
          • Gabro Vuskic

            Koliko god poštivam slobodu i tvoj odgovor u ovoj prividnoj slobodi, ipak ti moram reći da izražaj tvojeg odgovora miriše – i to kako vele miriše – na staru i propalu YU promodžbu svega što je hrvatsko i istinito. Oni bi znali reći a u tome ih ti slijediš: pustimo to na miru, to pripada prošlosti, ne dirajmo u to, svi smo podjednako krivi, itd., itd.

            Čovićev, ako ti je to pravo ime, svejedno, ja nisam govorio o Dodiku jer on nije četnik poput Vojislava Šešelje i drugih srpskih četnika. Ja sam govorio, bolje rečeno pisao o srpskim četnicima – a ne možemo ih sada nazvati da su hrvatski četnici – koji su se ujedinili sa jugoslavenskim partizanima i simpatizerima KPJ te zajednički i zločinački udarili po hrvatskim nezaštićenim civilima, poklali što god im je pod nož došlo, i to samo jedan dan kasnije od ovog gore u članku opisanom zločinu. Dakle srpski, ponavljam a ti se ljuti, ježi koliko god hoćeš, četnici i YU partizani i YU antifašisti su u zajednici na dan 27 srpnja 1941. godine izvršili jedan veliki pokolj, ZLOČIN, kojeg i danas sljedbenici propalog YU sistema slave kao dan nekog ustanka. I svaki onaj koji bi želio zataškati i da se o ovom zločinu šuti i da ga se prišućiva i o njemu ništa ne govori, su nesvjesno – a ima ih mnogo i svjesno – i idejno iako ne fizički sudionici i krivci ovog GNJUSNOG ZLOČINA kojeg politički vrh vlade RH to službeno slavi.

            Prijatelju Čovićev o tome ja govorim a ne o Dodiku ili nekom drugom. Svaki onaj koji se u gore mojim opisem u bilo kojoj formi pronađe, je mrzitelji ISTINE.

          • Covićev

            Ja nažalost nisam njegov prijatelj već samo njegov glasač.Slažem se da su partizani bili zločinci a i JNA do 1991 godine.Simptomatično je da ni ne spomnješ ustaše.Šta je istina?KOLIKO JE ISTINA?Razmisli i priznat ćeš da se moramo jednoga dana ujediniti.Znamo iz koje vjere smo proizašli i znamo da ste se rascijepili i odvojili prije hiljadu godina.Vatikansko-masonska mašina je svima napravila problem.Od tada je sve naopako.Danas kada dolazi vrijeme zajedništva ne treba zavađati.Evo ja pružam ruku pomirenja.Takvi smo mi, zato i imamo problema sa neiskrenošću u svijetu.

          • Gabro Vuskic

            O kojem se tu tvojem prijatelju radi da ti na žalost nisi njegov prijatelj? Kako ga ti nisi spomenuo, ostavio si vrata širom otvorena drugima kako bi oni mogli reći koji bi to prijatelj mogao biti. kako sam ja spomenuo Dodika i Vojislava Šešelja, onda bi to mogao biti jedan od njih.

            U svakom slučaju za Dodika se ne može reći da je ratni zločinac, dok se za Šešelja može to reći da je on ratni zločinac međunarodnih razmjera. Ali svakako obadvojica isto misle, mise na proširenju Velike Srbije na račun krađe tuđih nacionalnih područja. Ako u to ne vjeruješ, povrati se malo unatrag i prouči političku liniju Milorada Dodika, pa će ti odmah biti jasno kako je on tražio savezništvo kod Putina i kod srpskog četničkog vojvode, predsjednika države Srbije Tomislava Nikolića, podršku za referandum za odcijpljenje dio zemlje Bosne i Hercegovine i prisvojiti to, ne uz državu Hrvatsku kako bi ova moga biti Velika hrvatska, neg za državu Srbiju kako bi ova mogla ostvariti Ilije Garašanina san: Gdje god su Srbi, tu je Srbija, ili onu Slobodana Miloševića: Svi Srbi u jednu državu. Pošto te smatram vrlo intilegentnim, ona smatram da ćeš i ovo razumijeti i složiti se sa menom da je to istina što sam napisao.

            Što se tiče Ustaša (stavio sam veliko početno slovo “U”staša jer je ta riječ imenica a ne neka “titula”, a poznato je da se sve imenice pišu početnim velikim slovomi) zašto ja nisam njih spomenio, je razumljivo jer se u ovim mojim opisima nije pisalo o Ustašama, već o onima o kojima je riječ. Da te zadovoljim, jer znam da ti to voliš čuti i da tako misliš, Ustaše su došle na vlast Deseti Travnja 1941. godine, i kako su to pisali naši hrvatski prijatelji i neprijatelji, a to se može naći i u knjigi Bogdana Krizmana “PAVELIĆ I USTAŠE” Globus/Zagreb 1978., da je Pavelić došao na “talijanskim blatobranima” sa 350 Ustaša. Ako je to tako, a zločin o kojem se govori se je odigrao 27 srpnja iste godine, onda ustaška vlast od 350 Ustaša nije imala organiziranu vojsku koja bi se u to vrijeme mogla adekvatno suprostaviti četnicima i ostatcima vojske koja se je borila “Za kralja i Otadžbinu” a to su bili srpski četnici i jugoslavenski partizani udruženi u pokoljima Hrvata i hrvatskog pučanstva, onda se ne može govoriti o “ustaškim zločinima”, jer ih u to vrijeme nije bilo. A što je kasnije došlo i sve što se je dogodilo na području Nezavisne Države Hrvatske, NDH je bio isključivo IBRANBENI RAT od gore spomsnutih agresora, rat zašitite od biološkog i nacionalnog istrebljenja.

            Što se tiče “…Evo ja pružam ruku pomirenja…” je opet jedna jugoslavenska smicalica, iako ni malo ne sumnjam u tvoju iskrenost. Mi, ti ja, nismo u svađi te nije potrebno se ni povirivati se, jer smo pomireni i u MIRU SMO. Ali svakako i bez rezerve uveliko cijenim tvoju iskrenost i šaljem ti iskrene poZDrave. Gabro.