Duhovi

    2

    Sveti Luka u Djelima opisuje dolazak Duha Svetoga na posve jasan i prepoznatljiv način, po onom vjetru, po ognjenim jezicima, po jezicima koje govore i razumiju, a da ga jučer nisu znali. To su osjetljivi prirodni fenomeni koji i danas izazivaju tolike komentare i tolika tumačenja – egzegezu.

    sveti duh golubicaMeđutim ovdje treba ne zaboraviti jednu veliku činjenicu, a ta je da Duh Sveti dolazi apostolima, Blaženoj Djevici Mariji, Isusovoj rodbini i okupljenima ženama i ostalima dok su u molitvi. Oni su jedno srce i jedna duša koje dolazi ojačati i ohrabriti Duh Sveti i dati tako njima svoj pečat da krenu naprijed. Zato se ova svetkovina i ovaj događaj i drže jednim od rođendana Crkve.

    Duhovi, današnja nedjelja, su punina Uskrsa. Za Crkvu veoma važna svetkovina njenoga utemeljenja i predstavljanja pred svijetom, odnosno to je službeno rođenje Crkve sa krštenjem u Duhu. Danas na Prvu Crkvu silazi punina Duha Svetoga kojega je pripremao Duh Božji koji je govorio po prorocima i u svakom vremenu pripremao po dobroti, pravdi i istini sve ljude dok nije našao u Kristu svoje konačno ispunjenje. Zato mi danas obvezno povezujemo Sinaj i Jeruzalem, Savez na Sinaju i zajednicu u Jeruzalemu. Dvanaest plemena na Sinaju i dvanaest apostola u Jeruzalemu, jesu novi Izrael, gdje vatra i vjetar predstavljaju Boga živoga koji je svemu život i početak, pa tako i mladoj Crkvi.

    Vratimo se samom činu u dvorani Posljednje večere. “Isus dahnu i reče: – Primite Duha Svetoga”(Iv 20,22). Dah, dahnuti u Bibliji znači život, dok u hebrejskom ruah i grčkom pneuma znači vjetar, odnosno duh. Zato Isus pošto je dahnuo u njih je nadodao – Primite Duha Svetoga. Spajanje ovih dviju riječi nalazimo u Bibliji odmah na početku knjige Postanka (1,2) jer je duh ujedinio razbacane, kaotične vode. Kod Ezekijela (37) nalazimo dah nad kostima koje će oživjeti. Zar Isus ne kaže Nikodemu da vjeta puše gdje hoće, čuješ mu šum, ali ne znaš odakle je i kamo ide (Iv 3,8).

    Sa ovim dahom Duha Svetoga Isus otvara novo stvaranje kojim pobjeđuje zlo i daje vlast opraštanja grijeha apostolima. Dar Duha je kao Božji dah koji od nas čini nova stvorenja. Upravo kao što roditelji nam prenose fizički dah, tako nam krštenje daruje Božji dah kojim nas čini svojim sinovima, svojom djecom. Pavao kaže da smo primili Duha Božjega, Duha posinstva (usp.Rim 8,15).

    Zato danas na ovaj veliki dan crkve ostaje pitanje za mene u današnjem vremenu kako se ja i na kojim način držim članom ove Crkve. Da li ja primam oproštenje grijeha i da li moje krštenje i vodom i vatrom ostaje jedna neraskidiva veza između mene i Uskrsloga, kao i između mene i Njegove zajednice Crkve. Je li njegov Duh i dah ona veza koja me vezuje i s Njime i Crkvom.
    Zato bi danas bilo veoma lijepo kada bi svatko od nas sebe upitao što je i kako sa mojom ispovijedi. Gospodin mi je dao mogućnost da neprestano živim u Njegovoj milosti preko današnjega dara apostolima, dara opraštanja grijeha.

    To je sakramenat koji nam daje mogućnost neprestano živjeti u miru i s Bogom i ljudima. No, mogućnosti su jedno, a naš svakidašnji život sasviim drugo. Upitajmo se da li naša sveta ispovijed ide u onome pravcu kako to traži od mene Sveta Crkva i sam Gospodin. Naime, mi smo dobro poučeni o samom sakramentu, ali se moramo upitati kako to činimo. Veoma je važno ovdje odgovoriti na pitanje što šire jer smo ga mi veoma suzili. Suženo je u mnogih osoba samo na psovku, pa ako je nema kao da nema što ispovijedati. Kod dugih je naučena pjesmica naizust koja se godinama ne mijenja, čak i onaj zarez, uzdah je uvijek na istome mjestu. Dok možemo kod tolikih nači jednu površnost da se mi svećenici pitamo zašto dolaze na ispovijed, ako će se tako ispovijedati, zapravo to nije ispovijed, već treba reći zašto dolaze ako će tako postupati.

    Svima nam je jasno da je ispovijed teška i za svećenika i vjernika. Malo je svetih Leopolda sa naše strane, ali je puno napasnika i naše i vaše vjerničke strane. Pa upravo zato ispovijedi treba uvijek, neka je ona i mjesečna ili češće, pristupati sa velikom ozbiljnošću, jer sotona uvijek vreba da nas udalji ili da omalovaži sakramenat. Svi veliki poznavatelji kršćanstva tvrde da odmetništvo počinje upravo od ispovijedi, omalovažavanjem zašto se ispovijedati čovjeku kao što sam i sam i tko je on. Olako se zaboravlja da se samo Bogu ispovijeda i da On samo grijehje oprašta, preko instrumenta koji se zove svećenik.
    “Sveti Ivan don Bosco je uvijek bio blizu dječacima i mladeži, a nadasve u pomoći sazrijevanja i rasta u vjeri i kršćanskom životu. Upravo radi ovoga i ovakvoga pristupa držao je veoma važnim pitenje sakramenta svete ispovijedi. Veoma često im je pomno tumačio ovaj sakramenat. U tu svrhu im je jedanom zgodom ispričao svoj slijedeći san.

    ”Sanjao sam da sam se našao u crkvi koja je bila puna mladeži što su se pripremali za svetu ispovijed. Mnogi od njih su okruživali moju ispovijedaonicu. U jednom trenutku sam opazio, sa velikim iznenađenjem i čuđenjem, da mnogi od ovih dječaka, mlađaraca imaju tri vezice (užeta) oko vrata. Odmah sam upitao jenoga od dječaka što je okruživao ispovijedaonicu:
    ”Za čega ti služe te vezice oko vrta? Skini ih odmah!”
    Uzvratio mi je:
    ”Ne mogu. Ima netko (nešto) iza mene i drži ih.”
    Primakao sam se bliže i opazio iza leđa mladića da niču dva podosta duga rošćića; pogledao sam malo požljivije i zamijetio da one tri vezice drže nokti jedne veoma ružne spodobe s još ružnijim izgledom. Poslao sam odmah jednoga od ministranata da mi donese posudicu sa blagoslovljenom vodom.U međuvremenu sam opazio da i mnogi drugi dječaci imaju istoga staražara iza svojih leđa koji ih neprestano prati kako god krenu. Uzeo sam škropilo kao svoje oružje i pomoć primaka se jednoj od spodoba i upitao:”Tko si?”
    Spodoba je škrinula zubima, ljutito i nekontrolirano se okrenuo u krug tako da sam ja uistinu mogao zamijetiti da svojom rukom drži ona tri užeta oko vrata mladića i ponaša se kao u kazalištu lutaka, kako migne prstom ili svojim dugim noktom tako se mladić(i) moraju okretati i djelovati.
    “Što činiš sa te tri vezice? Odgovaraj ili ću baciti na te ovu blagoslovljenu vodu!”
    Spodoba je ostala iznenađena i gotovo preplašena:
    ”Prva vezica drži dječake i mladež da ispovijedniku ne kažu sve svoje grijehe”odgovorio je dršćući.
    ”A zašto služi druga?”
    ”S drugom vezicom nestaje svako kajanje, ako ih uvjerimo da nije grijeh ono što su učinili onda se nemaju zašto kajati.””A treća?”
    ”To ti ne želim kazati” drsko je odgovorila spodoba i kao da je htjela uzmaknuti.
    Uskočio sam i ja:”Eh, sada ću te baš okupati sa ovom blagoslovljenom vodom.”
    ”Ne, nemoj, to! Sve ću ti kazati… Treća vezica (uže) služi za to da bi zabranila dječacima slušati ispovijenika kada im govori o grijehu, a pogotovu o neispovijeđenim grijesima.”
    ”Sada mi je dosta svega, a i doznao sam ono što sam i predmijevao.Podigao sam škropilo i blagoslovljenom vodom ustrašio njega i njegove . Nestali su u jednom trenu, ričući kao lavovi i škripeći zubima da od svega toga sam se i ja preplašio i probudio od svoga korisnoga sna.”(Sv.Ivan don Bosco, Mabić/Jukić, Prispodobe V.95).
    Primjer se može zamijeniti i drugim primjerim što se nalaze na navednom mjestu, samo koja stranica naprijed ili nazad. No, primjer je itekako poučan kako za mlade tako i za nas starije i veoma je važno i o ovakvim temama progovarati i u učionici, ispovijedaonici kao i u propovijedi.

    Gospodine znamo da smo griješni, ti nam grijehe oprosti i daj snage da mognemo uvijek spremno poput rasipnoga sina (Usp.Lk 15) reći – ustati ću i poći ocu svome, a to znači spremo i raskajanim srcem ću zatražiti, zamoliti oproštenje od tebe. Ti ćeš nam oprostiti jer je neizmjerno tvoje milosrđe, ali pomozi da ja budem tvoj pravi sin, tvoje dijete koje zna i hoće moliti oproštenje, da bi nesmetano živjelo u miru i ljubavi s Tobom i bratom čovjekom.

    fraFranjoMabić

    facebook komentari

    • Poklon

      Tko ne bi volio ove darove: mudrost, razum. savjet, jakost, znanje,
      pobožnost, strah Božji? Danas je Pedesetnica, Duhovi… ovo nije sat
      vjeronauka, ovo je stvarni život, i stvarni darovi, samo zatražite…

    • Poklon

      Tko ne bi volio ove darove: mudrost, razum. savjet, jakost, znanje,
      pobožnost, strah Božji? Danas je Pedesetnica, Duhovi… ovo nije sat
      vjeronauka, ovo je stvarni život, i stvarni darovi, samo zatražite…