Pratite nas

Kultura

Dujmović: „bolja vremena sigurno dolaze, a do tada neka dragi Bog čuva i vas i mene”

Dan ranije, u jednako prepunoj dvorani u Sinju održana je promocija knjige “Hrvatska u raljama djece komunizma” u organizaciji samostana sinjskih fratara gdje je isto tako kao glavni predstavljač, ovacijama dočekan kao ratni ministar, bio dr. Andrija Hebrang, a Dujmovića je na ulazu u dvoranu svaki posjetitelj htio pozdraviti i zagrliti i dati mu podršku pa je promocija kasnila gotovo pola sata.

Objavljeno

na

Više od dvije stotine ljudi nekako se uspjelo ugurati u fascinantni i nevjerojatno uščuvani srednjovjekovni dvorac „Vitturi” iz 16. stoljeća u Kaštel Lukšiću nedaleko od Splita, na promociju knjige Tihomira Dujmovića “Hrvatska u raljama djece komunizma”.

Kada su u glavnu dvoranu spomenutog dvorca ušli autor knjige Tihomir Dujmović te predstavljač dr. Andrija Hebrang prolomio se dugi pljesak, publika je ustala i dugim pljeskom pozdravljala svoje goste. Govoreći o tome da je „Hrvatska početkom 90-ih gotovo očajnički trebala kadrove poput stručnjaka za pravna pitanja, dr. Josipovića koji se nije odazvao za vrijeme stvaranja države i nije nam bio od pomoći u ključnim godinama stvaranja države, a tada smo upravo takve stručnjake trebali za brojne međunarodne ugovore i razne vanjskopolitičke poslove”, dr. Hebrang se kritički osvrnuo na njegov predsjednički mandat rekavši da je to bilo pet izgubljenih godina. On je dodao kako je autor knjige Dujmović posve u pravu kada navodi da će za slučaj još pet godina Josipovićeve i Milanovićeve vlasti od države Hrvatske ostati tek zemljopisni pojam.

Tihomir Dujmović je na početku istaknuo da je ovo Vlada u kojoj je nekoliko ministara svoje prvo zapošljavanje našlo upravo na ministarskom mjestu, da je tražio na internetu državu u kojoj je nekoliko ministara svoj prvi posao pronašlo na mjestu ministra i da na kugli zemaljskoj takve nema sličnog primjera. “Osramotili smo se u priči o “lex Perković” kao nikada, osim toga, predstečajnim nagodbama i ideološki se krojila hrvatska gospodarska scena, jer jednima se iz političkih razloga opraštaju milijunski dugovi, drugi pak isto tako iz političkih razloga, a zbog neplaćanja istog tog državnog poreza završavaju u Remetincu”, rekao je Dujmović.

Dujmović dodaje da silno zagovaranje monetizacije autocesta jasno govori da bi još jedan mandat ove Vlade i ovog Predsjednika koji su pokazali da ne znaju izvući Hrvatsku iz krize, doveo do toga da bi i hrvatske vode i hrvatske šume završile u rukama stranaca jer je bankrot zemlje na vidiku. Autor knjige dodao je da će hrvatska vanjska politika temeljem dokumenta „Regionalno sveučilište” kojeg je u Beogradu sa svojim ministarskim kolegom već potpisao ministar Jovanović „faktički tjerati našu djecu da studiraju u regiji kao nekad, a ne da odlaze na zapad, te da će dobije li još jedan mandat, ova vlast potvrdno odgovoriti na beogradski prijedlog o formiranju zajedničkih veleposlanstava i da će sa ta dva simbolična poteza Hrvatska čvrsto završiti u regiji, odnosno Jugoslaviji. Dujmović dodaje da “bilo koja vlast koja bi došla nakon toga više neće moći izmijeniti ove relacije jer da će tada za velike promjene biti prekasno”. No, Dujmović dodaje da Hrvati uvijek svoje golove zabijaju u 90. minuti te da se nada da će tako biti i sada.

Na upit publike doživljava li pritiske zbog ovakvog pisanja, Dujmović je odgovorio da je izvrgnut brojnim i raznim političkim pritiscima, te da nije na tu temu u kolumni “Predsjedniče do kada će trajati moj progon” slučajno napisao “je li sad moguće da mi u zavoju slučajno pukne guma”. On je dodao da nije nikakva tajna da mu je na nalog iz Ureda Predsjednika zabranjeno pisanje u Večernjem listu i da je na HTV-u u nekim emisijama opet na sugestiju iz Ureda Predsjednika njegovo gostovanje bilo problematizirano.

Nakon Dujmovićeve završne rečenice da „bolja vremena sigurno dolaze, a do tada neka dragi Bog čuva i vas i mene”, prolomio se dugi pljesak. Dan ranije, u jednako prepunoj dvorani u Sinju održana je promocija ove knjige u organizaciji samostana sinjskih fratara gdje je isto tako kao glavni predstavljač, ovacijama dočekan kao ratni ministar, bio dr. Andrija Hebrang, a Dujmovića je na ulazu u dvoranu svaki posjetitelj htio pozdraviti i zagrliti i dati mu podršku pa je promocija kasnila gotovo pola sata.

dnevno.hr/Photo: dnevno.hr

kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

HERCEGOVCI

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina zemlja svjetlosti

Kada pružiš pogled u daljinu
Ili gore prema nebu u visinu
Stavi svoju ruku na srce
I pozdravi drage Hercegovce

To su oni koji čekaju te
Kada pređeš granicu iz tuđine
Oni koji vole te,bez obzira
Od čije si loze

Oj moji dragi Hercegovci
Jeste li još uvijek veliki radnici
Ima li još duhana i smilja
Nije li zar stara loza presušila

Ima li još lijepih djevojaka
I poštenih,mladih momaka
Ili se to sve u grad skrilo
Da slučajno na selu ne bi bilo

Je li živa stara majka
Dal’ još svoga sina traži
Je li otac mi posjedio
I sa svojim bratom pomirio

Sviću li još najljepše zore tu
U mom dragom rodnom kraju
Grije li još zlatno sunce
Miluje li moje drage Hercegovce

Ponekad se svega ovog sjetim
Naviru suze i uspomene
Nema sreće u ovoj tuđini
U Hercegovini je pola mene
Duša mi za domom vene

Stihovi: Marija Glavinić

(Hercegovina zemlja svjetlosti)

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati