Pratite nas

Intervju

DUJMOVIĆ: Nemamo pravne države, sve je ostalo po starom komunističkom običaju da se otvaraju do kraja samo one afere koje se ranije dogovore

Objavljeno

na

Razgovor s novinarom i publicistom Tihomirom Dujmovićem

Ovih dana javnost „uveseljavaju“ nova i nova otkrića glede muljaža s putnim nalozima u Uredu predsjednika Vlade. Neovisno o tome tko je krivac za taj kriminal jednostavno je skandalozno da se u samom vrhu države događaju ovakve kriminalne radnje. Kako Vi komentirate ovaj slučaj?

Priča o putnim nalozima je eklatantni primjer ne samo da nemamo pravnu državu, nego da u pravom smislu te riječi nemamo nažalost niti državu. Čovjek ne zna što je tu skandaloznije.

Je li to činjenica da se u Saboru novac dobiva na ruke kod putnih naloga, što je srednjovjekovno rješenje, ili to da se cijeli DORH nije sjetio onoga čega se očito sjetila Sauchova supruga, da se dakle provjere tajnice, te raniji i kasniji putni nalozi, jer je očito ona vodila ovu novu istragu.

Dakle, takva količina nesposobnost i nebrige, a sve uz pompozne medijske nastupe otkrilo je ono čega smo se bojali, da dakle u Hrvatskoj nema pravne države.

U medijski posredovanoj stvarnosti mi zapravo živimo u potpunoj laži jer ništa nije onako kako mediji posreduju. No, afera dnevnice nije jedina takva. Pogledajte skandal s gospođom Nađ, pogledajte skandal sa SNV-om, pogledajte skandal sa HAVC-om. I uz sve te skandale nitko živ ne pita državnu reviziju, gospodo zbog čega niste ušli u ZAMP, obzirom da se on dovodi u vezu s HAVC-om i da je to notorna državna tvrtka?

Dakle, nemamo pravne države, sve je ostalo po starom komunističkom običaju da se otvaraju do kraja samo one afere koje se ranije dogovore, odnosno odobre.

Zato o pojedinim sudskim procesima imamo u medijima transkripte razgovora vođenih u DORH-u jedva koji sat ranije, a neke se afere nikada ne otvaraju. Ta partijska svijest je nažalost pobjedila i to je rak rana današnje Hrvatske.

Nedavno je došlo do smjena u HAVC-u, nakon izvješća državne revizije koje je ukazalo na mnoge nezakonitosti i nepravilnosti u toj ustanovi. Hoće li prema Vašem mišljenu sve stati na smjeni Hribara ili će Državno odvjetištvo odraditi svoj posao?

Bojim se da će politika zaštititi lijevu društvenu kremu što je razvidno već i iz onog posjeta Danila Šerbedžije i pratećeg društva premijeru. Dakle, da se htjelo očistiti HAVC od lopovluka i nepotizma te nametnuti novu paradigmu onda bi se ovoj aferi pristupilo drugačije.

Kako ništa o nalazima istrage ne izlazi van, mediji su očito dobili nalog da ne prčkaju po tome, dakle sve je jasno. Žalosno je da nitko nije imao snage objasniti Hasanbegovićevu tezu o dekonstrukciji HAVC-a jer to nije značilo ništa drugo nego da će se presjeći kriminal do zadnje kune i da će se nakon toga početi voditi računa o tome za što se daje državni novac. Ništa se od toga nije dogodilo i to sluti da će se stara praksa nastaviti s tim da će se malo pripaziti oko transparentnosti.

Meni je u ovoj temi Jakov Sedlar bio krajnje jasan kad je rekao da nigdje na kugli zemaljskoj ne postoji nešto kao HAVC, odnosno da doslovno nigdje na svijetu država ne financira sto posto film i da se pri tom još drži ovako ležerno. To ne postoji nigdje.

Predsjednica države oštro je kritizirala rad pojedinih veleposlanika, no Andrej Plenković nedavno je izjavio da diplomatski predstavnici rade posao kako najbolje znaju. Kako gledate na stanje u diplomaciji?

Hrvatska Predsjednica je odradila pola svog mandata, a da pri tom nije uspjela smijeniti niti jednog jedinog veleposlanika premda raspolaže čvrstim dokazima da nekolicina njih najotvorenije ne provodi hrvatsku politiku.

Ni dan danas, niti nakon svih mogućih objašnjenja bivšeg ministra vanjskih poslova Kovača nije mi je jasno zbog čega on, odmah u veljači ili najkasnije u ožujku dok je bio ministar, nije pokrenuo postupak smjene veleposlanika.

Kad bi bila istina da ga je u tome sprječavao SDP-ov zastupnik Klisović, o čemu mediji naklapaju, što bi bilo normalnije od toga da nam je Kovač u brojnim intervjuima tada baš to javno rekao. No, nikada nigdje on nije tada optužio Klisovića da mu ne dopušta da tu temu stavi na dnevni red saborskog odbora, što je početak procedure promjene veleposlanika.

Sada pak imamo novu HDZ-ovu vlast više od četiri mjeseca i bez obzira na ponovne apele hrvatske Predsjednice da se već jednom krene s promjenama, one i dalje stoje. Bojim se da nas tu čekaju nova razočaranja i da neće biti povučeni svi oni koju su to zaslužili.

Moram priznati da ne razumijem logiku po kojoj bi Ivo Goldstein mogao biti u povjerenstvu za suočavanje prošlošću ako bi u isto vrijeme trebao biti povučen kao loš veleposlanik iz Pariza.

Radi se o tome da po mom mišljenju sa Titovom bistom na svom stolu ne možete biti u današnjoj Hrvatskoj produktivni ni na kojem važnom mjestu. Ako se suočavamo s prošlošću, ako se mijenjamo i ako se odmičemo od nedemokratskih sustava.

Tragedija svih ovih činjenica bi se vrlo brzo mogla vidjeti u svoj svojoj punini. Naime, pobjedi li desnica u Francuskoj nema puno dvojbi da će u EU doći do preslagivanja, to je ova priča o Europi više brzina. Kad bi imali na veleposlaničkim mjestima ljude koji bi tamo zdušno zagovarali uspravnicu Jadran-Baltik mi bi se u tim torbulentnim vremenima mogli spasiti.

Obzirom da širom svijeta imamo Josipovićeve kadrove koji su zaljubljeni u regiju, nema dvojbi da će u ključnim trenutcima ti ljudi raditi na našem povratku u regiju koliko je god to moguće. Tu se zrcali puna tragedija činjenice da Josipovićev i Pusićkin duh regije i dalje lebdi nad hrvatskim vanjskim poslovima.

Suzavac na gay kafić, srpsko obiteljsko stablo u Vukovaru, paradiranje Keleminčevih ridikula na glavnome zagrebačkom trgu… Jesu li sva ova događanja dio istog rukopisa koji želi Hrvatsku prikazati kao fašističku državu?

Za odgovor na ovo pitanje morali bi imati sinkroniziran rad izvršne vlasti i sigurnosno obavještajnog sustava.
Obavještajna zajednica je u onom izvješću obznanila porast četničke ideologije i oni su očito znali što govore. Ali, badava vam takvo izvješće ako izvršna vlast istinski ne uzme na znanje te relacije.

Pa vi imate više tekstova u medijima o gluposti nekog balavca u Vukovaru koji na A4 arku papira napiše onu svinjariju koju dakako treba osuditi, negoli o nevjerojatnim financijskim aranžmanima Pupovca, o kojima Hrvatsku izvješćuje Nenad Vlahović koji doslovno moli pravnu državu da intervenira! I dok tome bude tako mi ćemo se vrtjeti na mjestu.

Srbija nije podignula spomenik samo onom luđaku koji je zamalo dignuo u zrak Bjelovar, nego je podigla spomenik i za 69 srbijanaca koji su spalili Vukovar.

Ne znam što je bilo normalnije: ili da povučemo veleposlanika iz Beograda ili da protjeramo srbijanskog veleposlanika? To je radikalno? A podignuti spomenik agresorima nije radikalno? Uostalom kad ste vidjeli da je bilo koji medij zatražio mišljenje Pupovca o tome?

Ovih dana Pupovčev SNV tiskao je publikaciju „Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2016. godini“, u kojoj se i Vas spominje u kontekstu povijesnog revizionizma. Hoćemo li dočekati prestanak Pupovčeva etnobiznisa i postupanje Državnog odvjetništa u vezi s Tesla bankom?

Bojim se da nećemo dočekati kraj Pupovćevog etnobiznisa, odnosno bojim se da je Pupovac danas jači nego bilo kada. On je tu snagu dobio one sekunde kad je ničim izazvan dobio četiri prevažna mjesta u hrvatskoj Vladi.

Dakle, u trenutku posve formirane nota bene i izabrane i potvrđene u parlamentu hrvatske Vlade, Milorad Pupovac i njegova klika dobivaju četiri silno moćna mjesta u izvršnoj vlasti, četiri mjesta putem kojih možete kontrolirati kompletan politički i financijski krvotok hrvatske države. Čim se je to dogodilo, Pupovac je shvatio da je nedodirljiv i to vidi iz njegovog držanja čak i unatoč činjenici da je Željka Markić otkrila notorni sukob interesa kod Pupovca.

Dakle, po njenim istraživanjima, Pupovac sjedi u savjetu za nacionalne manjine koji raspodjeljuje proračunska sredstva. On je istodobno predsjednik srpskog nacionalnog vijeća koji je izdavač lista Novosti, a sjedi u saborskom odboru za nacionalne manjine koji treba pregledati i kontrolirati iste te financije koje manjine dobivaju.

Ako tu nema sukoba interesa onda ja ne znam gdje on postoji. Pa ipak ništa se ne događa i pod ovom vlašću se ništa i neće na tu temu dogoditi.

Kako komentirate odluku Ustavnog suda RH o ustavnosti tzv. zakona o pobačaju?

Ustavni sud je vrući krumpir prebacio na Sabor i to je bilo očekivano. Notorno je da ne možete zabraniti abortus, ali možete puno toga napraviti da se on svede na iznimke.

Za to su vam potrebni mediji i edukacija i tek nakon dobre edukacije i atmosfere koja bi se u društvu trebala napraviti na tu temu, trebalo bi ići i uzdati se na zakonska rješenja.

Ali, kako ćete educirati mladost kad rektorica riječkog sveučilišta prof. Prljić Samardija unatoč znanstvenim notornostima misli da trenutkom začeča ne započinje život te da u tom smislu pobačaj nije ubojstvo. Kad započinje život ako ne začečem?

A kad rektorica jednog sveučilišta može tvrditi ovako nešto, onda vidite do kuda je dospio aktivizam! Mi nemamo ni medije, ni školstvo ni pravnu državu, sve su preplavili aktivizam i gola ideologija.

Kako komentirate nove mjere ekonomske politike?

Nisam kompetentan govoriti o ekonomiji i uistinu bi bilo pretenciozno da to komentiram. Vidim da BDP raste, vidim da ljudi i dalje bježe iz Hrvatske i ne vidim niti velikih ulaganja niti dramatičnih poreznih i zakonskih promjena koji bi najavljivali renesansu.

Nedavno je Most najavio otvaranje arhiva iz vremena komunističke Jugoslavije. Smatrate li da je riječ o iskrenoj želji da se omoguće povijesna istraživanja ili se radi o još jednoj predizbornoj najavi?

Mostov prijedlog nesumnjivo ima političku i predizbornu dimenziju, ali mi kao država toliko vapimo za takvim rješenjima da mi je to irelevantno. Dakako da su tempirali tu odluku za ove izbore, ali mi četvrt stoljeća živimo bez lustracije i bez otvorenih arhiva i držim da je to iznimno pozitivan potez. Mi naime bez suočavanja sa prošlošću, što je eufemizam za lustraciju, ne možemo naprijed, ali to suočavanje u sebi bi moralo sadržavati stanovitu moralnu i političku osudu. Inače je sve besmisleno, kao da izučavamo rano kameno doba.

Sjećamo se da su se srbijanski političari dignuli na zadnje noge kad se spomenula mogućnost da Hrvatska kao donaciju od SAD-a dobije rakete velikog dometa. Ovih dana je, međutim, objavljena vijest da je Srbija razvila raketne sustave dometa 300 km, što de facto znači da iz Sremske Mitrovice može gađati Zagreb. Sprema li se Srbija zaista za novi rat, kako je naslov Vaše jedne kolumne iz siječnja?

Gledajte, Srbija je po meni danas čista ruska marioneta i ako im Rusi narede da krenu u rat oni će ih poslušati. U meni još ima dovoljno naivnosti da u veliki rat ne vjerujem, ali srpsko naoružavanje pokazuje da moramo i na to računati. Dok god Srbija ne postane dio zapadnog svijeta u smislu financijskog integriranja takve luđačke ideje će biti realne.

Kako oni nikakve realne katarze nisu dosegnuli i još žive u filmu velike Srbije na scenu ostaje stara Miloševićeva sintagma kako ni oružane bitke nisu isključene.

Kako komentirate prve poteze Donalda Trumpa? Hoće li njegov izbor dovesti do jačanja nacionalnih država u Europi i što bi on mogao značiti za Hrvatsku u širim geopolitičkim preslagivanjima?

Donald Trump želi promijeniti današnji globalizam i mislim da je to pozitivno jer globalizam i od ljudi i od nacija radi jednu neprepoznatljivu kašu koja nameće neku posve novu ideologiju, premda je tobože bez ideologija.

To vam je kao s jugoslavenstvom, oni su bili tobože bez nacionalizam, onisu za razliku od Hrvata i Srba bili tobože nadnacija kojoj su sve te relacije bile nevažne, tobože odizono primitivne, da bi se pokazalo da je najveći nacionalizam bio upravo jugoslavenski nacionalizam koji je ne samo na kraju JNA topovima zagovarala.

Osim toga taj je nacionalizam imao jasna pravila, znalo se što znači biti dobar jugoslaven, postojala su jasna pravila koja ste morali poštivati. Tako je s današnjom globalizacijom, točno se zna kako treba izgledati njihov predstavnik.

Osim toga izlazak Britanije iz Unije valja čitati kao naznaku da se Uniji ovakvoj kakva je sada bliži kraj, jer Britanija zacijelo neće skrštenih ruku gledati kako buja njemačko gospodarstvo dok oni tonu u recesiju.

Uostalom, ovo što sad gledamo u tim relacijama je čista kopija njihovih povijesnih nadmetanja. Ako dakle Marine Le Pen pobjedi na izborima, Francuska će se tim inicijativama promjene Unije pridružiti i nas čeka krajnje neizvjesna budućnost. Trumpova filozofija mi je shvatljiva pa i razumljiva, samo se bojim da dolazi prekasno. Kina u svojim rukama drži američki vanjski dug i na Trumpove odluke će zasigurno burno reagirati.

Trump i njegova politika šansa su za male države da zadrže vlastiti suverenitet i da prežive u ovom stampedu globaliziranih vrijednosti koje poništavaju i naciju i nacionalno i državu i državno.

Što se Hrvatske tiče držim da je naše mjesto u Višegradskoj skupini, sad se vidi koliko je bilo naivnosti 1993. kad se ovdje tvrdilo da nam to ne treba, da ćemo mi izravno u Uniju…. Dakle, Jadran Baltik u širem smislu, Višegradska skušina u užem smislu, to mi se čini hrvatsko strateško mjesto u kojem bi se trebali ukotviti i usidriti.

To neže biti lako jer će ta vojska ljubitelja regije odnosno Jugoslavije u prijelomnim trenutcima tražiti da se vežemo za regiju. Od te predstojeće bitke temeljito zavisi budućnost hrvatske države.

Uskoro predstavljate novu knjigu. O čemu se radi?

Da, idući tjedan imam promociju nove knjige koja se zove „Hrvatske novinarske tragedije 1945. -1995.“. Radi se o jednoj temeljitoj analizi novinarskih sudbina 1945., 1971 i stradanja novinara u Domovinskom ratu. Prvi dio knjige donosi sudbinu svih novinara koji su djelovali u NDH i ta je statistika zastrašujuća.

Dakle, u drugom svjetskom ratu je ubijeno 40 novinara, dvojicu su ubile ustaše, 38 novinara su mahom nakon kraja rata ubile hrvatske komunističke vlasti. Ravno stotinu novinara je dobilo doživotnu zabranu pisanja, njih 131 je pobjeglo van, nekoliko desetaka je promijenilo profesiju mahom pod pritiskom i od 330 novinara koji su djelovali u NDH samo njih 27 je dobilo godine 1945 pravo bavljenja novinarstvom. Manje od deset posto! Takav pogrom se nije dogodilo u Njemačkoj, Italiji i Japanu zajedno!

Knjiga donosi i presude i opise sudbina svih novinara tog vremena, kao i opis medija koji su tada djelovali. Drugi dio knjige se tiče novinara u hrvatskom proljeću. Tamo je pak nakon pada hrvatskog proljeća, pedeset novinara završilo na sudu, a na crnoj listi se našlo 170 imena. Dakle u tih dvadeset pet godina imali smo gotovo pet stotina zabranjenih novinara!

To je svjetski rekord za ovako malu naciju! Treći dio se odnosi na novinare stradale u Domovinskom ratu i ta je statistika strašna. Za prva četiri mjeseca Domovinskog rata ubijeno je 18 novinara, što je tri puta više negoli za sedam godina rata u Vijetnamu.

Predstavljači u Zagrebu na promociji 23. ožujka u dvorani Vijenac, u 19 sati, će biti dr. Zlatko Hasanbegović i dr. Andrija Hebrang, a dramski umjetnici će pročitati nekoliko tekstova.

Davor Dijanović / hkv.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Grčić je, zanemarujući struku, pripremao i ugovarao EU projekte daleko ispod potrebne razine!

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednica HDZ-a i eurozastupnica Ivana Maletić dala je opširan intervju za Slobodnu Dalmaciju. Intervju koji je vodio urednik SD-ova tjednog priloga „Spektar“ Hrvoje Prnjak, prenosimo u cijelosti:

Koliko možemo biti zadovoljni dosadašnjim povlačenjem EU sredstava? Znam da je pitanje slojevito, no kakva bi bila vaša generalna ocjena?

Za brzo i uspješno korištenje EU fondova neophodno je pojednostavniti procedure, pomoći krajnjim korisnicima u pripremi i sufinanciranju, ubrzati ugovaranje, prilagoditi kriterije potrebama korisnika. Posebno je važno uložiti znatna sredstva u pripremu projekata i otkloniti osnovne prepreke, a to su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, presporo sudstvo i dugotrajni postupci dobivanja rješenja, odgovora i potvrda državne uprave. Te prepreke ne usporavaju samo korištenje EU fondova, nego i provedbu svih ostalih projekata financiranih iz drugih izvora te tako smanjuju razinu investicija i razvojni potencijal Hrvatske. Na svim ovim preduvjetima se dugo nije radilo, Vlada je počela otklanjati prepreke, ali rezultati se ne mogu vidjeti odmah. U 2018. ćemo moći sagledati ozbiljnije rezultate Vlade i novo stanje u provedbi.

Nekidan je bivši potpredsjednik Vlade Branko Grčić izjavio da je u njegovo vrijeme iskorištenost EU sredstava bila na 87 posto, kritizirao je Vladu za usporavanje korištenja EU fondova i zapitao gdje ste sad Vi da na to upozorite. Što kažete na to?

Bivšem potpredsjedniku Vlade Grčiću nikako ne idu brojke i postoci. Može sad otvoriti stranice Europske komisije i vidjet će da je čak i u ovom trenutku iskorištenost EU fondova iz razdoblja 2007.-2013. ispod postotka o kojem on govori i iznosi 80 posto. Ako govori o ugovorenosti, upravo tu i je problem i na to sam ga upozoravala. Ugovorenost je trebala biti znatno iznad 100 posto da bismo imali šansu uspješno koristiti sredstva. Vlada radi punom parom i popravlja nepopravljivo, godine su iza, projekti se nisu pripremali i ugovarali na razini na kojoj su trebali. Kako sam i rekla, u 2018. ćemo moći dati prve ocjene uspješnosti rada ove Vlade.

Nema dugo, Vlada je odobrila zapošljavanje upravo kadrova koji bi se bavili EU natječajima i povlačenjem sredstava. Navodno je problem i prelazak državnih službenika koji znaju raditi taj posao u privatni sektor, odnosno, u susjedne zemlje koje „barataju“ pretpristupnim fondovima. Jesmo li zakasnili s tom kadrovskom „obnovom“?

Ljudi su jedan od glavnih preduvjeta uspješnog korištenja EU fondova. Konačno smo dobili Vladu koja je to prepoznala i pokrenula zapošljavanje. Plaće tih ljudi se većim dijelom financiraju iz EU fondova, tako da zaista dosadašnja zanemarivanja izgradnje kapaciteta za korištenje EU fondova nisu imala opravdanje. Pred Vladom je sad uvođenje sustavnih edukacija, testiranja i praćenja kvalitete rada zaposlenih jer nas greške mogu skupo stajati. Nikad nije kasno za kadrovsku obnovu i promjenu u pozitivnom smislu, ali obnova tek tijekom 2016. i 2017. odražava se na brzinu provedbe i razinu iskorištenosti sredstava. Kadrovski smo trebali biti ojačani i spremni još 2013. godine.

Kako se što bolje pozicionirati kad je riječ o korištenju EU fondova u bliskoj budućnosti, pred nama je novo razdoblje za povlačenje sredstava?

Već sad bismo trebali raditi na strateškim dokumentima za buduće razdoblje i utvrditi u njima što kao država na kojem području, i to geografski i tematski, želimo postići. Odmah pripremati i projekte te novu perspektivu dočekati na način da već u prvoj godini krenemo s implementacijom. Samo tako ćemo se moći dobro pozicionirati u novom proračunu. Na kongresu Europske pučke stranke održanom na Malti izborili smo se da u dokument EPP-a „Europa osigurava našu budućnost“ uđe amandman kojim se traži da kohezijska politika ostane proporcionalno jednako zastupljena u EU proračunu kao u sadašnjem razdoblju i to je važna politička poruka Europskoj komisiji.

Dosta toga se promijenilo otkako smo se pridružili EU-u; od krimske krize, sankcija Rusiji, odnosno, EU-u od strane Rusije, suočili smo se s izbjegličkim valom iz Sirije i drugih zemalja, tu je i teroristička opasnost koja je postala europska realnost… Koliko se to sve odrazilo na funkcionalnost samog EU-a, odnosno, ideju snažne Unije?

Zaista je ovo vrlo turbulentno razdoblje u kojem se nalazi Europa i cijeli svijet. Odgovor Unije cijelo vrijeme je stabilnost, sigurnost, povjerenje, jačanje zajedništva i solidarnost, uz rad na mjerama za ubrzanje gospodarskog rasta. Sve prepreke i krize pojačale su potrebu za jedinstvom. Čak 74 posto ispitanika iz svih država članica smatra da je puno više zajedničkih točaka koje spajaju EU nego onih koje bi razdvajale EU. Građani žele snažnu i stabilnu Europsku uniju.

Kako Hrvatska može biti lider u jugoistočnoj Europi? Koliko je to uopće važno pitanje?

Hrvatska ima najnovije iskustvo procesa pristupanja Europskoj uniji. Sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u jugoistočnoj Europi korištenjem naših znanja i iskustava mogu biti brže u ispunjavanju i dobrom razumijevanju postavljenih kriterija te implementaciji u praksi. S iskustvom u prekograničnoj suradnji i makroregionalnim strategijama možemo se pozicionirati i kao lider i promotor važnih zajedničkih infrastrukturnih i razvojnih projekata – što je predsjednica s Inicijativom tri mora i započela. Naravno ta Inicijativa ima i puno šire značenje i obuhvat. Upravo to je pravi put, istaknuti se kvalitetnim idejama, znanjem i izvrsnošću i tako se pozicionirati kao lider.

Što mislite, kojom dinamikom će se odvijati daljnje širenje EU-a? Tu prije svega mislim na države u našem susjedstvu?

Raduje me što je predsjednik Europske komisije Juncker u svom govoru o stanju Unije u srijedu u Europskom parlamentu istaknuo da će u sljedećem razdoblju broj članica biti sigurno povećan sa 27. Nijedna država u ovom trenutku nije spremna, ali vrata Unije su otvorena, naravno kada se ispune zadani kriteriji. Još je dosta posla pred državama kandidatkinjama i o tome redovno raspravljamo u Europskom parlamentu, ali europska perspektiva je neupitna.

Brexit je, među ostalim, intenzivirao i polemike oko proračunske i općenito financijske budućnosti Unije. EU proračun će sada biti „tanji“ za oko 11 milijardi eura godišnje, ističe se princip štednje, da svaki uloženi euro mora donijeti dodanu vrijednost, kako je to rekao povjerenik Europske komisije za proračun Guenther H. Oettinger. Upravo se vode razgovori o višegodišnjem financijskom okviru, što u našoj javnosti prolazi nekako nezapaženo, ali to nipošto ne znači da je riječ o nevažnom pitanju. Jednom ste kazali da proračun EU-a svakog Europljanina stoji manje od cijene jedne šalice kave dnevno. Što mislite, hoće li se to mijenjati?

Proračun će se sigurno mijenjati. Jedna je mogućnost povećati izvore financiranja, odnosno prihode i doprinose država članica, a druga je smanjiti rashodnu stranu. Puno je izglednije smanjenje rashodne strane, ali i to je problem s obzirom na nove prioritete na razini EU-a, poput zajedničke obrambene politike, koje u budućnosti treba financirati, a jednako su nam važne i dosadašnje politike, poput kohezijske, koja je od posebnog značaja za Hrvatsku. U svom govoru Juncker je istaknuo da će u svibnju 2018. biti predstavljeno kako će budući proračun zadovoljiti sve ambicije i osigurati da možemo ispuniti obećano. Iz ove najave mogli bismo iščitati da će se ipak ići na povećanje doprinosa država članica u proračun, uključivanje novih prioriteta za financiranje, ali i osiguravanje kontinuiteta kohezijske i poljoprivredne politike.

Upozoravali ste kako regulativa u području kohezijske politike treba biti donesena najkasnije do sredine 2019. godine. Što sve to može značiti za Hrvatsku u predstojećem razdoblju, što će biti s datumima provedbe ako regulativa bude kasnila?

Bilo bi jako važno regulativu za novo razdoblje imati već u 2018. kako bi države sve pripreme za korištenje EU fondova završile do početka novog razdoblja i u prvoj godini započele provedbu. S obzirom na Brexit i rasprave koje se vode, teško možemo očekivati regulativu prije 2019., dobro će biti ako je usvojimo u ovom sazivu Komisije i Parlamenta. Upravo zbog toga države članice bi trebale sve pripreme odraditi neovisno o regulativi i nakon donošenja regulative napraviti samo prilagodbe, ako budu potrebne. U protivnom, u novom razdoblju provedba će kasniti i države članice neće uspjeti iskoristiti sredstva EU fondova.

Svako toliko se povede i priča o Europi u „dvije brzine“, u kojoj bi naprednije zemlje napredovale još brže, a zaostalije bi države-članice bile isključene iz nekih procesa? Bi li to oslabilo EU? Vi zastupate koncept jake monetarne i ekonomske unije?

Tako je. Baš sam predala amandmane i u raspravama o ekonomskim politikama za eurozonu, isticala da se eurozona ne može razvijati bez jedinstvenog pristupa državama članicama u i izvan eurozone, usprotivila sam se posebnom proračunu za eurozonu dok u njoj nisu sve države članice. Jako me obradovalo što je predsjednik Juncker u svom govoru istaknuo da vidi jedinstvenu Europu u kojoj će sve članice biti i članice monetarne unije, i bankovne unije i Schengena. Time se sve ove rasprave prekidaju. Nema Europe više brzina, svi ćemo biti jednaki, ravnopravni i solidarni. Državama koje nisu trenutno u monetarnoj uniji pomoći će se instrumentom tehničke pomoći da što prije zadovolje kriterije. Postavio je vrlo ambiciozan rok za ostvarenje ovog cilja – 30. ožujka 2019. To su dobre vijesti za nas u Hrvatskoj.

Koliko je bliska budućnost u kojoj će hrvatsko gospodarstvo biti spremno za uvođenje eura?

Za ulazak u eurozonu postoje dvije vrste kriterija: ekonomski kriterij i pravni kriterij. Jedan od uvjeta pravnog kriterija je da nema monetarnog financiranja, odnosno da Središnja banka ne smije financirati državni proračun. Jedina država koja to poštuje, a da je izvan eurozone, jest Hrvatska. Od ekonomskih kriterija zanimljiv je onaj koji se veže na stabilnost tečaja. Jedine dvije države izvan eurozone koje imaju stabilan tečaj i vode takvu politiku su Bugarska i Hrvatska. S obzirom na to da Hrvatska ispunjava sve uvjete pravnog i veliki dio ekonomskog kriterija, možemo reći da se kao država de facto nalazimo u eurozoni, ali de jure ne i zato nam je važno što prije i formalno postati dio monetarne unije.

Prije ljetne stanke u EP-u, u povodu izglasavanja rezolucije o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a, ukazali ste da se udio industrije u BDP-u EU-a tijekom zadnja dva desetljeća smanjio s 19 na manje od 15,5 posto. „Cilj nam je to promijeniti i do 2020. postići razinu od 20 posto udjela u BDP-u“, kazali ste. Gdje je u toj priči Hrvatska? Gdje smo mi u priči o reindustrrjalizaciji, s kojim kapitalom je to uopće moguće očekivati?

U odnosu na pretkriznu 2008. godinu, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je na kraju 2016. bila niža za 6 posto dok je prosječno u ostalim državama članicama jugoistočne Europe narasla za 14 posto. Dakle, pred nama je veliki posao na oporavku i razvoju industrije. Za ostvarenje tog cilja potreban je potpuni preokret: smanjenje ovisnosti o sirovinama iz drugih zemalja, povećanje energetske učinkovitosti, obrazovanje u skladu s potrebama industrije, povezivanje industrije i znanosti, poticanje inovacija. Za to moramo koristiti sva raspoloživa sredstva EU fondova, Europski fond za strateška ulaganja, povoljne izvore financiranja iz EIB-a, EBRD-a i drugih institucija.

Mađarska se solidarizirala sa Slovenijom i objavila je da neće poduprijeti hrvatski zahtjev za članstvom u OECD-u. Očito je riječ o nastavku diplomatskog sukoba sa Slovenijom nakon nedavne arbitraže drugim sredstvima…

OECD je ekonomska organizacija koja štiti poslovnu klimu te lobira za svoje članice, pomaže znanjima, analizom dobrih praksi i razmjenom iskustava. Hrvatska ispunjava sve kriterije za ulazak – demokracija i poštivanje ljudskih prava, slobodno-tržišna ekonomija, BDP po glavi stanovnika – koji je bar jednako visok onom najsiromašnije članice OECD-a. Slovenija se poziva na vladavinu prava, a baš temeljem toga ne bi smjela pribjegavati ucjenama i državu koja ispunjava sve kriterije kočiti u procesu učlanjivanja u OECD. Do rješenja trebamo doći razgovorima i dogovorima, ne zato što nam je članstvo u OECD-u neophodno, nego radi razrješenja bilateralnih pitanja i uspostave dobrih odnosa sa susjedima. Mislim da smo sad na dobrom putu. Premijer je sazvao i sve čelnike parlamentarnih stranaka, ne znam kad se to zadnji put u Hrvatskoj nakon pregovora dogodilo.

Najavljuje se i reforma javne uprave. No, nije ovo prva Vlada koja to najavljuje, isto kao i recimo, olakšavanje uvjeta poslovanja za poduzetnike, promjenom famozne „antipoduzetničke klime“. Je li država napokon u stanju pokazati da je spremna mijenjati samu sebe, počevši od javne uprave?

To je definitivno jedna od najvažnijih reformi i mislim da za to više nema prostora za čekanje. Vlada je toga svjesna i vjerujem da su sve pripreme u tijeku. Ta reforma treba rezultirati dobro opisanim i propisanim poslovnim procesima i procedurama u svim ministarstvima i ostalim državnim institucijama pa temeljem toga jasnom podjelom poslova, prava i odgovornosti, koja je temelj za uklanjanje preklapanja i praćenje kvalitete, brzine i uspješnosti obavljanja posla. Bez toga nema niti sustava prepoznavanja izvrsnih kadrova, motiviranja i nagrađivanja. I za lokalne jedinice treba utvrditi mehanizme usporedbe, postaviti kriterije praćenja uspješnosti i na temelju (ne)uspješnosti rada ih reorganizirati.

Dosta ekonomskih analitičara pohvalno je govorilo o poreznoj reformi i vođenju državnih financija… No, porez na nekretnine ipak se pokazao problematičnim, pa je premijer nakon žestokih reakcija u javnosti najavio „odgodu“ primjene. Je li Vlada tu napravila „korake“, prije svega u komunikacijskom smislu?

Vlada čitavo vrijeme u prvi plan stavlja partnerstvo, transparentnost, otvorenu i jasnu komunikaciju. Ne želi nametati rješenja nego ih donositi zajedno sa zainteresiranim stranama. U slučaju poreza na nekretnine tek kada su se počele prikupljati potrebne informacije za njegovu implementaciju postalo je jasno da građani nisu dovoljno upoznati sa značenjem i ciljevima ovog poreza. Vlada nije tu da zastrašuje ljude nego da bude partner i služi građanima. Zato je i donesena odluka da se dok građani ne budu spremni za novo rješenje – a koje je doneseno s ciljem pojednostavljenja i manjih nameta – ne ide s primjenom.

Ovo je primjer kako neka dobra rješenja zbog „loše percepcije“ nastale od prije ne mogu zaživjeti u praksi. Najvažnija je poruka svima da je Vlada pokazala da joj je stalo do stavova građana, da sluša i nema velikih ega koji pošto poto provode ono što su zamislili. To je zaista demokratizacija društva.

U Hrvatskoj se, eto, još uvijek više strasti diže oko tema iz prošlosti, negoli oko uspješnosti korištenja EU fondova. Komunizam i fašizam, ploča sa spornim natpisom „Za dom spremni“ i dalje su važne teme u domaćoj javnosti?

Komunizam i fašizam su našem narodu nanijeli jako puno zla. Braniteljski pozdrav u grbu HOS-a „Za dom spremni“ nešto je sasvim drugo od pozdrava koji se veže uz ustaše. Prema braniteljskom pozdravu i svemu vezanom uz branitelje gajim duboko poštovanje i zahvalnost. Međutim, mnogi su propatili od ljudi koji su vikali „Za dom spremni“ u Drugom svjetskom ratu, kao i od zločina partizana i kasnije komunizma. Sigurna sam da je našim braniteljima i svima nama na prvom mjestu jaka Hrvatska na vrhu ljestvice razvijenosti europskih država, i zato smatram da je vrijeme da osudimo zlo i totalitarne režime, uklonimo njihova obilježja i okrenemo se poduzetnicima, gospodarstvu, znanju, izvrsnosti, ustrajnom i vrijednom radu.

Ovaj tjedan je Europski parlament u Strasbourgu usvojio izvješće kojim se pozdravlja pristupanje Europske unije Istanbulskoj konvenciji o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te se pozivaju države članice da je što prije ratificiraju. Za usvajanje izvješća glasalo je 489 zastupnika, uz 114 glasova protiv i 69 suzdržanih. Zašto ste bili suzdržani?

Ne volim biti suzdržana, ali u ovom slučaju to je najbolje odražavalo moj stav. S jedne strane podržavam Istanbulsku konvenciju jer sam za nultu stopu tolerancije nasilja nad ženama, a s druge strane sam protiv ove Konvencije jer sam protiv nametanja rodne ideologije i uvjeravanja žena da je odluka o pobačaju odluka o njihovu tijelu, a ne o životu i smrti drugog bića. Takve konvencije ne bi trebale ulaziti u svjetonazorska pitanja i to nametati državama. Tada ne bi bilo problema s ratifikacijom u pola država članica EU-a.

Sastav Vlade je dosad doživio nekoliko promjena u hodu, zadnju zbog koaliranja s HNS-om. I Vaše ime se spominjalo u kontekstu izbora ministara nakon pobjede HDZ-a na izborima prije godinu dana, no na kraju niste postali jedna od ministrica. Žalite li za tim na bilo koji način?

Uvijek je izazov i želja biti u Hrvatskoj i raditi u Vladi. Ovaj put smo se tako posložili, trebao je netko od ekonomista ostati i u Europskom parlamentu s obzirom na to da je u Vladi četvero izvrsnih ekonomista, doktora znanosti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Biskup Košić: Dobio sam tri prijetnje. Ljevičari bi ubijali i nakon 70 godina

Objavljeno

na

Objavio

– Kada bi se provela lustracija, tada bi i naša dijaspora – a računa se da još toliko Hrvata živi diljem čitavoga svijeta koliko nas ima u RH – sudjelovala u tome da se ovdje pokrenu investicije – tvrdi biskup Košić

Sisačkom biskupu Vladi Košiću ne može se reći da je neprincipijelan. Kritizirao je bivšu Vladu Zorana Milanovića, Ivi Josipoviću spočitavao što kao agnostik ide na hodočašća, Most je prozvao jer je bio spreman na koaliciju sa SDP-om, a danas je tu HDZ-ova Vlada premijera Plenkovića, za koju također smatra da nije demokršćanska jer je u koaliciji s HNS-om.

Koja bi to Vlada i kakva bi po Vama onda trebala biti na vlasti u Hrvatskoj?

Volio bih kada bi u Hrvatskoj bili na vlasti političari koji su izraz biračkog tijela i njegove volje, što sada nije slučaj. Naime, kada je na snazi ovaj i ovakav izborni zakon, moguće je da nam život određuje jedna minorna politička skupina i čak nacionalna manjina. Zato se ja zalažem za izmjenu izbornog zakona. Sjetite se kako je u Milanovićevoj Vladi ministar Bauk svojim notornim iznošenjem neistine spriječio referendum koji je pokrenula udruga U ime obitelji upravo radi izmjene izbornog zakona. On je tada tvrdio da je u RH 4,5 milijuna birača što je nemoguće jer je tada bilo toliko stanovnika u RH, a ne birača. Mislim da je ta izmjena zakona pretpostavka boljeg, dapače jedino pravog, demokratskog funkcioniranja naše države.

Je li trebala ostati spomen-ploča poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu?

Ta je spomen-ploča trebala ostati u Jasenovcu jer su tamo ti naši branitelji poginuli za našu domovinu. Ako nisu smetali kad su ginuli za Hrvatsku, zašto bi smetali danas, 26 godina poslije? I ako su se tada, kad je bilo najteže, tako organizirali i uzeli svoje simbole, zašto to sada nakon toliko godina mijenjati? Moji Gromovi, koji su oslobađali Petrinju – jer sam i sam bio ratni župnik Petrinje i Hrastovice pa sam se s njima susretao i upoznao ih – imaju i danas svoj znak, pesnicu koja je uhvatila gromove s geslom: Jednom grom, uvijek grom. Pa kad to smiju i trebaju imati Gromovi, Tigrovi i sve druge postrojbe HV-a nastale u Domovinskom ratu, zašto to ne bi smjeli imati pripadnici HOS-a? A jednako su ginuli za domovinu, i to 1991.-1995., a ne 1941.-1945. Da, to što pozdrav „za dom spremni“ asocira na NDH nekima ne odgovara, ali nije to bila borba za NDH, nego za suvremenu modernu Hrvatsku. I zato treba ostati spomenik poginulim pripadnicima HOS-a. Ako je političkom trgovinom pogažena žrtva poginulih branitelja, doći će, nadam se, vlast koja će taj spomenik vratiti tamo gdje mu je mjesto. Problematizira se samo mjesto Jasenovac, no o tome bi trebali dati službeno mišljenje stručnjaci, povjesničari i forenzičari. Dok toga nema, politika se poigrava sa žrtvama, ali i s istinom o Jasenovcu, a to nije dobro!

Na Facebooku branite pozdrav “za dom spremni”, potpisnik ste i peticije koju je pokrenuo akademik Pečarić da se taj pozdrav vrati u uporabu u vojsci.

Mnogo je primjera da su taj pozdrav koristili Hrvati u borbi puno prije Drugog svjetskog rata. Npr. Nikola Šubić Zrinski braneći Siget 1566. pošao je u odlučujući boj s povikom: „U boj, za dom!“ Tako je uostalom to 1876. Hugo Badalić, pisac libreta opere Nikola Šubić Zrinski, napisao. K tome je i ban Josip Jelačić pozdravljao svoje vojnike pozdravom: „Za dom!“, a oni su odgovarali: „Spremni umrijeti!“ Kada bismo sve što je bilo u NDH željeli izbaciti iz upotrebe, tada bi bio dugačak popis tih riječi i simbola, a to nije moguće ni potrebno. Ja se pitam kako su se pozdravljali domobrani, redovna vojska NDH? A i oni imaju povijest još od Prvog svjetskog rata pa preko Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Kad bi se sve što je postojalo u NDH trebalo ukinuti, zašto su u Domovinskom ratu ponovno oživljeni domobrani, kao vojne postrojbe? Ako je NDH i kompromitirala pozdrav ZDS, opet su ga u najpozitivnijem smislu očistili i afirmirali upravo pripadnici HOS-a koji su se borili i mnogi poginuli za modernu Hrvatsku.

Pobornik ste lustracije. Smatrate li da je moguće danas provesti lustraciju u Hrvatskoj?

Lustracija je moguća još uvijek jer u javnom su prostoru i danas prisutni oni koji su, kako bi to rekao biskup Egidije Živković, okrvavili ruke. Lustracija je u Makedoniji uvedena prije dvije godine, a Hrvatska i Slovenija jedine su dvije zemlje iz bivšeg komunističkog bloka u EU koje nisu provele lustraciju. Ljudi koji su bili dio represivnog totalitarnog sustava ne bi smjeli obnašati javne službe. Samo je o tome riječ i mislim da to moramo kad-tad učiniti. Proces dovođenja pred lice pravde ubojica i zločinaca iz Drugoga svjetskog rata i poraća ide tako sporo, gotovo nikako, jer nije bilo lustracije. Mi činimo što možemo, udruge također, ali država bi to morala preuzeti i već jednom riješiti. Očito to nije moguće kad još uvijek mnogi „s okrvavljenim rukama“ drže mnoge uzde našeg društva i štite sebe i svoje.

Koristite društvene mreže. Koliko su one uopće korisne u društvu, “pomažu” li ili ne u podjelama i hoćete li i dalje prijavljivati one koji vam prijete?

Ja sam dobio već treću prijetnju. Zanimljivo je da je u svim slučajevima – barem su se tako i u prve dvije, koje nisu otkrivene – potpisivali kao Antife, a bilo je to i nakon kritika na račun prijašnjih vlada, kao i u posljednjem slučaju. Dakle, tzv. ljevičari su nasilnici, oni bi još i danas likvidirali i ubijali. Nije li neobično da se nisu ni poslije 70 godina promijenili? I nije li neobično to da je posljednja osoba koja mi je prijetila i dalje član SDP-a, kojeg su i lokalni i nacionalni šef te partije, umjesto da ga isključe kao nepoželjnog, uzeli u zaštitu? Toliko o tome. No, moja je savjest mirna, ja nikome ne želim činiti nasilje, a pravo misli i govora nitko mi ne može oduzeti. I moja je prednost što se ne borim silom, nego istinom. I znam da me Bog štiti jer on je Istina. A danas je sudjelovanje na društvenim mrežama jedan od suvremenih načina kako doći do ljudi i navijestiti im evanđelje našega Gospodina. Pa i kad ne govorim izričito o evanđelju, ali kad govorim o istini koja se prešućuje, o pravednosti koja se progoni i o dobru koje se guši, ja naviještam Gospodina, rekao je sisački biskup Vlado Košić za tiskano izdanje Večernjeg lista

Biskup Košić komentirao ‘sramotno postupanje vlasti, šarafciger-vlasti’

facebook komentari

Nastavi čitati