Đuro Gavrilović kralj paštete i čajne kobasice seli proizvodnju u BiH i Srbiju

0

Ne propadamo. Proizvodimo i dalje, ali samo mesne prerađevine, trajne salame, paštete, šunke i hrenovke – poručio je Đuro

Gavrilović javnosti nakon spekulacija da su njegova mesna industrija i kćerinske tvrtke u ozbiljnim problemima. Povod je gašenje ili smanjenje kapaciteta većine Gavrilovićeva biznisa.

No iako on to opravdava racionalnim odlukama, utemeljenim na preciznim poslovnim analizama, te kako ni u Europi više ne postoje kompanije koje se bave i primarnom proizvodnjom, i preradom, i logistikom, činjenica je da ni u Petrinji više nema starog sjaja nekadašnjeg prehrambenog diva koji je samo nadaleko poznate ‘zimske’ proizvodio više od 850 tona.

Rasprodaja naslijeđa ili…

Štoviše, čak je i u rodnoj kući Đure Gavrilovića na Radićevu trgu u Petrinji zatvorena nekad prva, a danas posljednja mesnica u portfelju Gavrilovića. Povukao se i iz pazinskog Purisa, kojemu je bezuspješno pokušao udahnuti život. Puris je, tvrde u kompaniji, slomila kriza, pad potrošnje, konkurencija…

Potom je započela i rasprodaja prodavaonica Dinova-Dione. Čak 42 trgovine u Dalmaciji i središnjoj Hrvatskoj, s radnicima, lani su u rujnu preuzeli Ribola i Gavranović, a u sklopu nastavka restrukturiranja Dione, 13 prodavaonica i skladište na Rabu, sa stotinjak zaposlenika, u prosincu je preuzeo Konzum. Neslužbeni izvor tvrdi kako i preostali dućani Dione čekaju novog vlasnika, i to inozemnog. Navodno će u portfelju Gavrilović grupe ostati tek nekoliko njih u Zagrebu. Na policama dućana Dione danas se prodaje meso Vindije i Agrokora, dok su Petrinjci posebno ogorčeni što na neonskim reklamama triju lokalnih marketa na kojima je nekad pisalo Gavrilović, danas svijetle samo prva četiri slova GAVR, koja se podudaraju s imenom Gavrilovića, ali na njima piše Gavranović.

Kod stare tvornice više nema ni čuvara

Kod ostataka stare tvornice Gavrilović u središtu grada u Srnakovoj danas više nema ni čuvara. Tu je nekada bio i podrum kvalitetnog bijelog vina Petrus, od grožđa iz obiteljskog vinograda, obnovljenog uz bivšu vilu Gavrilović u okolici Petrinje. Međutim, trsje je lani ostalo je neobrano. Sve su skromnije i fešte u povodu dana tvrtke koje Gavrilović slavi na Martinje i pohode ga brojni gosti, političari i poslovni partneri. Za 323. obljetnicu prošlog studenog nije pozvan ni gradonačelnik.

– Gavrilović se snalazi, prilagođava stanju, ublažava krizu. Veliki trgovački lanci u Petrinji i Sisku preuzeli su njegove kupce pa tvornica više nema trgovačkog monopola – kaže petrinjski obrtnik u mirovini Ivan Orlovac. Sveobuhvatno restrukturiranje kompanije, kojoj više nisu potrebne mesnice, rasjekaonice i klaonice, razlog je i što je u lanjskoj godini u Gavriloviću bez posla ostalo oko stotinu radnika.

“Svim radnicima osigurane su stimulativne otpremnine”

– Svim radnicima osigurane su stimulativne otpremnine, što znači da im je ponuđeno i više nego što je zakonom određeno – objašnjavaju u Gavriloviću. No, bez Gavrilovića prakse neće biti ni za buduće mesare iz strukovne škole, a dio proizvodnje pod brendom Gavrilović danas je u Čitluku u BiH, gdje se ostvaruje promet od 5,5 milijuna eura. Da se nije prilagodio na vrijeme, određeni proizvodi nakon hrvatskog ulaska u EU na tom najvećem Gavrilovićevu izvoznom tržištu poskupjeli bi i 50%.

Gavrilovićev partner, mesna industrija GIPI sa 40-ak zaposlenika, ove će godine tamo proizvesti 900 tona mesnih prerađevina. Poznati trajni program – čuvena zimska i druge kobasice, poput čajne, graničarske ili srijemske, i ubuduće će se proizvoditi u pogonu u Petrinji.

Grad: Očekivali smo više

Naime, odgovaraju u tvrtki, zahtijevaju posebnu brigu i vještinu tehnologa. Plan je da se dio proizvodnje organizira i u Srbiji, ali će većina asortimana u zemlje Cefte, tržište od 27 milijuna ljudi koji dobro poznaju Gavrilovićev brend i proizvode, ići iz Čitluka.

Budući da je proizvodnja stoke Gavrilovića gotovo posve ugašena, sirovinu za preradu kupuju na europskom tržištu, točno po specifikaciji za svaki pojedini proizvod i isključivo iz certificiranih klaonica, tvrde u kompaniji. Gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović (HNS) kaže kako s gledišta vlastite obiteljske 200-godišnje obrtničke tradicije razumije Gavrilovića.

– Nakon rata i povratka u Petrinju očekivali smo prijeratni Gavrilović i nadali se novom razvoju, ekološkoj proizvodnji u Banovini – kaže gradonačelnik, po kojemu su najveći gradski problemi Gavrilović i država na koje ne mogu utjecati. Grad Gavriloviću želi biti partner, no nisu se, tvrdi, mogli dogovoriti.
Tata je i dalje glavni

Iako je upravljanje grupacijom prije nekoliko godina preuzeo Đurin sin jedinac Georg, koji je deveta generacija Gavrilovića, sa suprugom Ivanom i četvero djece rijetko ga viđaju u Petrinji.

Upućeni tvrde kako je tata i dalje glavni, dok se on više bavi franšizom McDonald’sa, koju je preuzeo 2010. Đuro stariji, koji je i konzul Republike Austrije, i supruga mu Greta kroz Petrinju obično projure u terencu diplomatskih oznaka.

Otkako je “u mirovini”, sa suprugom dio godine provodi na imanju na Floridi, no i u 74. vozi motore, jedri i pilotira… Očito se nije umorio od mesnog biznisa, u kojemu, kako tvrdi, ne želi biti najveći, nego najbolji. Želi zadržati etabliranu poziciju u Hrvatskoj i regiji te rasti samo na onome što mu se najviše isplati, a to su mesne prerađevine.

“Još minimalno 320 godina bit ćemo lideri

– Još minimalno 320 godina bit ćemo lideri i trendseteri u mesnoj branši – odgovaraju iz kompanije. Izvoze u Sloveniju, Australiju, SAD, Njemačku, Makedoniju, Crnu Goru i Japan, a žele i na švedsko, austrijsko i mađarsko tržište.

Ne mora biti loša taktika Konzultant Drago Munjiza kaže kako je Gavrilovićevo okretanje dezinvestiranju non-core biznisa u vrijeme duboke krize u Hrvatskoj posve razumljiv potez.

– Gavrilović ima jaku konkurenciju poput Agrokora, Vindije, Atlantic grupe u segmentu proizvodnje, a u maloprodaji ponovno Agrokor, Interspar, Lidl i Kaufland, koji jačaju, a pojavili su se i novi igrači iz EU kao što je talijanska AIA… – tvrdi Munjiza.

Sagledavši sve izazove i rezultate, u tijeku je tako strategija dezinvestiranja svih dijelova Gavrilovićevih biznisa koji imaju prejaku konkurenciju ili ne daju zadovoljavajuće operativne rezultate. – Dugoročno to uopće ne mora biti loša taktika, ali sigurno slabi kompaniju na kratki rok jer se umanjuju prihod i tržišni udio – završava Munjiza.

večernji.hr

facebook komentari