Pratite nas

Kultura

DUŠMANU ĆE PLATIT BOG

Objavljeno

na

Bolna sjećanja vukovarskoga dječaka, žrtve agresorskoga rata 1991.

 

Dječačić sam bio mali,

Al’ još pamtim onu noć –

Zli ljudi su majku zvali

Morala je nekud poć.

Nasrnuše divlje zvijeri

Urlao im domom glas:

”Oj ustaška mlada kćeri,

Zabavit ćeš malo nas!”

[gap height=”19″]

Vrištala je sirotica

Trzajuć se snagom svom,

Proguta ju noći tmica

Srce moje ošlo s njom.

Dopuzala jutrom crna

Iznakažen bi joj lik,

Ko ranjena mlada srna

Zatomila bolan krik.

[gap height=”19″]

Satrvena, pred Raspelom –

Mene radi ne htje mrijet.

Kup’o sam ju suzom vrelom

Proklinjući grešni svijet:

”Bože, Bože, daj mi reci

Tko je kriv za ratni vir?

Vukovarskoj jadnoj djeci

Tko ukrade radost, mir?

[gap height=”19″]

Kome smeta majka moja

I uz Dunav krasni grad,

Kaži, Bože, neman koja,

Slabu ženu tuče rad?”

Nizale se stravne noći

Silovanja mnogih broj,

Majka svela od nemoći

Vukovarom plamso boj.

[gap height=”19″]

Htjedoh postat čarobnjakom

S’krit majku u dalek kraj,

Obasut je srećom svakom

Nek zemaljski ima raj.

Slutila je mila mati

O čem snatri junak njen

I ne htjede vjerovati

Da se bliži smrti tren.

[gap height=”19″]

Posta kostur, bijela sjena,

Ljepotu joj ukr’o vrag,

Hrvatica, tužna žena

Izgubila čast i prag.

”O Isuse, spasi mi je,

Ostat ću ko sužanj sam,

Bez nje život gorak mi je,

Nit kud krenit, nit kog znam.”

[gap height=”19″]

Kad anđeli sa Nebesa

Zapjevali rajski poj,

Sred paklenog urnebesa,

Osmjehnu se sreća njoj.

Sve se zbilo jednom davno

Dok dječarac bijah tek,

Srce nije zaboravno

Uspomene čuva vijek.

[gap height=”19″]

Krvolok mi oca uze,

Hranitelja, snažni štit,

Prekinuše rat i suze

Mog djetinjstva zlatnu nit.

Danas kad me majka vidi

Nazirem joj istu bol.

Gledati me sveđ se stidi,

Progoni ju mora tol.

[gap height=”19″]

Grozna mora, grozne noći

Agresora srbovlast,

Kad morala s onim’ poći

Koji gaze žensku čast.

Ljuta rana boli, peče,

Osvete me žari plam,

Al’ mi zakon Krista reče

Da j’ osvetnik đavo sam.

[gap height=”19″]

Majko moja, Hrvatice,

Čuvarice roda svog,

Nemoj skrivat oči, lice,

Dušmanu će platit Bog.

Sucu kojeg pravda kiti

Ne umače kmet ni car,

Bog i Hrvat vijek će biti

Vukovara gospodar.

[gap height=”19″]

Marija Dubravac Brisbane

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

HERCEGOVCI

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina zemlja svjetlosti

Kada pružiš pogled u daljinu
Ili gore prema nebu u visinu
Stavi svoju ruku na srce
I pozdravi drage Hercegovce

To su oni koji čekaju te
Kada pređeš granicu iz tuđine
Oni koji vole te,bez obzira
Od čije si loze

Oj moji dragi Hercegovci
Jeste li još uvijek veliki radnici
Ima li još duhana i smilja
Nije li zar stara loza presušila

Ima li još lijepih djevojaka
I poštenih,mladih momaka
Ili se to sve u grad skrilo
Da slučajno na selu ne bi bilo

Je li živa stara majka
Dal’ još svoga sina traži
Je li otac mi posjedio
I sa svojim bratom pomirio

Sviću li još najljepše zore tu
U mom dragom rodnom kraju
Grije li još zlatno sunce
Miluje li moje drage Hercegovce

Ponekad se svega ovog sjetim
Naviru suze i uspomene
Nema sreće u ovoj tuđini
U Hercegovini je pola mene
Duša mi za domom vene

Stihovi: Marija Glavinić

(Hercegovina zemlja svjetlosti)

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati