Dužni smo pokušati ne mrziti nikoga

1

Svaka mržnja je destruktivna i pogubna. Mržnja sve pred sobom razara, ponajprije onoga od koga je krenula. Po samoj definiciji mržnja je bolesno stanje neprijateljstva, osjećaj velike odbojnosti prema nekome i snažna emocija koja tjera na zlo.

Psihijatri kažu da je mržnja određena devijacija (poremećaj) u umu koji remeti psihičko stanje onoga koji mrzi, eskalira od nejasnog osjećaja do patološkog fenomena koji stvara unutarnji sukob u čovjeku i negativno se reflektira na njegovu bližu i daljnju okolinu. Iako, svi koji mrze uzrok tome nalaze i vide u vanjskim činiteljima, uglavnom objektima svoje mržnje, uzroci mržnje su uglavnom unutarnji sukob svakog pojedinca, uglavnom zbog predrasuda, straha, zavisti, netolerancije, diskriminacije, isključivosti, napuhanog ega, ljubomore, zavisti, neznanja, nekompetencije, negativne kompeticije, pomanjkanja ljubavi, manjkave razboritosti, nepoimanja različitosti, osuđivanja drugačijeg mišljenja… i planskog i strateškog „ispiranja mozga“. Velika je cijena takve mržnje, jer otuđuje i vodi u agresivnost svake vrste. „…mržnja je svojstvo ega koja želi uništiti izvor svoje nesreće…“ (S. Freud)

Stručnjaci dokazuju da je dubinski korijen svake mržnje u samoj psihi čovjeka koji mrzi, a ne u objektu njegove mržnje. Uzrok i izvor poimanja svake sreće i nesreće nije u vanjskome, već u unutarnjem.

„Mržnja s intelektualnog stajališta je vječita negacija, a promatrana s gledišta osjećanja mržnja je oblik atrofije koji ubija sve osim same sebe.“(Ovidije)

Podizanje-zastave22-550x300Da bi sve naše pobjede i porazi imali smisla i pokrenuli nas prema naprijed u svakom smislu i na svim razinama, trebali bi ponajprije iskorijeniti mržnju iz naših misli i srca, prema svakome, pa i eventualnim neprijateljima. Gajeći mržnju u sebi, prema bilo kome, najveći smo neprijatelji sami sebi.

Stvarana, razvijana, pokazivana i iskazivana mržnja nas zarobljava, otuđuje, osamljuje i postaje sredstvo pojedincima za njihove obračune s onima pokraj njih i iznad njih, za pokrivanje i pokrivanje osobnih ili grupnih nedjela, manipulacije poluobrazovanim i neukim pukom, igranje emocijama običnih ljudi, upravljanje marginalnim opskurnim skupinama, bježanje od istine, strah pred eventualnim sankcijama za dokazane zločine, krađe, pronevjere, nezakonito bogaćenje, kompenzaciju svojeg bolesnog ega, uspinjanje po ljestvici popularnosti, održavanje na određenoj funkciji, prikrivanje netransparentne prošlosti, zamagljivanje stvarnosti, podilaženje europskim i svjetskim moćnicima…

Dužni smo pokušati ne mrziti nikoga, ne širiti našu mržnju ukoliko u nama postoji i ne poslušati one koje je neprestano šire, čak i s oltara koristeći pojedina evanđelja i prispodobe na aktualnu, po njima lošu i neprihvatljivu društvenu i ekonomsku zbilju. Pokušajem razumijevanja za svakoga u njegovoj različitosti, stvaranjem osjećaja milosrđa za potrebite i na bilo koji način ugrožene, sami ćemo biti bolji i sretniji. To možemo, ako hoćemo. To nam nitko ne može zabraniti, niti narediti. Do toga bi trebali doći sami u razgovoru sa samim sobom.

Ankica Benček, Hrvatski fokus

facebook komentari

  • peppermintt

    “Dužni smo pokušati ne mrziti nikoga, ne širiti našu mržnju ukoliko u nama postoji i ne poslušati one koje je neprestano šire,”
    Lipo rečeno, ali čovik je nesavršeno biće, teško se nositi s patnjom stradanjem a u svom srcu pronaći povjerenje i oduprijeti se tom razarajućem porivu na mržnju. Mržnja sam po sebi ništa ne rješava, uništava čovika posve, bolje je poduzimati korake u jačanju svoje svijesti i savjesti, odbaciti razarajuće misli, i djelovati na druge načinu u kompenazaciji osjećaja i zalaganju za pravedne sankcije za možebitne postupke koji mogu izazivati mržnju.
    danas se sve više i olako proziva ljude za mržnju čak i za banalne stvari kao što je drugačije mišljenje, to rade nesigurne ili bezobrazne osobe želeći nam tako nametnuti nekakav pretpostavljeni osjećaj krivnje.
    Zanemarimo ih , nasmijmo im se u lice i dostojanstveno živimo svoj život 🙂