Pratite nas

Vijesti

Dva razloga zašto je Jasmila Žbanić svoj ”svjetski ugled” u Hrvatskoj nepovratno izgubila

Objavljeno

na

Zoran Milanović nije idealan premijer. Dapače i na našu žalost, daleko je od toga. Zorana Milanovića može se kritizirati zbog niza razloga. Mnogi će se složiti, sasvim opravdano. No, neispunjena obećanja hrvatskog premijera o kojima se na stranicama ovog portala piše iz dana u dan, nisu tema ovog komentara.

[dropcap]N[/dropcap]aime, riječ je o posjetu Zorana Milanovića Mostaru, nakon što je postalo jasno da prosvjed u bosanskohercegovačkim gradovima, osim socijalnih i ekonomskih, poprima i nacionalističke obrise. Zoran Milanović osjetio je da kao hrvatski premijer, premijer zemlje supotpisnice Daytonskog sporazuma mora otići u Mostar, grad koji se smatra svojevrsnim središtem hrvatskog naroda u BiH. I to je učinio. Kako je i sinoć objašnjavao u intervjuu Romanu Bolkoviću, Mostar je bio na korak do rata. Zato je osjetio potrebu svojim dolaskom smiriti strasti, ali i Hrvatima u BiH poslati poruku da nisu ostavljeni, da Zagreb ipak brine o njima. Na njegov dolazak, žestoko su reagirali u Sarajevu. Bakir Izetbegović iŽeljko Komšić, koji, uzgred budi rečeno, sami nisu napravili ništa da smire situaciju u vlastitoj zemlji, poslali su otrovne strelice ka Banskim dvorima kao da je Milanović napravio tko zna što. Nije im bilo jasno, kažu, zašto je došao u Mostar, a ne u Sarajevo. Pa zašto ga, gospodo, niste pozvali?

Zoran Milanović napravio je upravo onakav potez kakvog bi smo trebali očekivati od odgovornog državnika, bez obzira koliko su iskreni njegovi motivi, o čemu možemo samo nagađati. Nemamo nikakvog opravdanog razloga da ne prihvatimo njegovo objašnjenje da je htio poslati poruku mira i smirivanja situacije i vrlo je neukusno od svih onih koji ga kritiziraju da mu to kao otegotnu okolnost stavljaju na teret.

Posebno se to odnosi na one koji bi trebali biti primjer svima u porukama mira. U te ubrajam i poznatu redateljicu Jasmilu Žbanić koja je na dolazak hrvatskog premijera reagirala iznimno vulgarno, nepristojno i mimo svih pravila dobrog ponašanja. “Marš kući”, poručila je Žbanić Milanoviću, inače predsjedniku Vlade Republike Hrvatske. I što je očekivala? Da će zbog toga dobiti pljesak?

Milanović to, sasvim opravdano, nije prešutio. Nažalost, u svom stilu, otišao je korak predaleko. Zašto to kažem?

“U Hrvatskoj je dobila 3 milijuna kuna za film koji će vidjeti 100 ljudi. Ja joj kažem dobrodošla!” I dok su ga neki hvalili, drugi su Milanovića zbog ove reakcije žestoko kritizirali. Najdalje su otišli hrvatski redatelji koji su Milanovića u podužem priopćenju prozvali da “omalovažava rad umjetnice svjetskog ugleda i politički ucjenjuje javnim sredstvima!” No, mogli bismo isto tako pitati i hrvatske redatelje: pa zar nitko u ovoj zemlji ne smije postaviti pitanje tko i koliko dobiva našeg i vašeg novca!? Prema kojim kriterijima se to dodjeljuje? Je li to zabranjena tema!? Ako se danima i tjednima po raznim medijima mogu razvlačiti razne udruge i mediji koji putem natječaja dobiju gradski ili državni novac, zašto se ne bi smjelo propitivati koliko je tko iz svijeta filma i zašto dobio proračunskog novca? Ili ćemo se kao i inače igrati dvostrukih kriterija i pravila? Jasno je da imamo i te kako pravo podsjetiti na tako očitu činjenicu da je bosanskohercegovačka redateljica dobila izdašnu pomoć hrvatskih poreznih obveznika. To može biti sasvim zasluženo, ali je nakon toga iznimno nepristojno od osobe, koja je u Hrvatskoj naišla na razumijevanje, da reagira na takav način, optužujući ne samo premijera, već i samu Hrvatsku.

Nažalost, neka od pitanja koja postavljamo mi novinari i ostali ”obični” građani, sebi ne može dozvoliti i predsjednik Vlade. Bez obzira što Milanović nije vjerojatno imao takvu namjeru, njegova reakcija neugodno podsjeća na reakciju Visokog izvora upućenu predsjedniku Vrhovnog suda, u kojoj ga podsjeća da su ga oni izabrali, a on im, eto, tako vraća. Naime, Milanovićeva izjava upućena Jasmili Žbanić doista bi se mogla shvatiti tako da on smatra da bi svi oni koji žive na proračunskom novcu trebali biti cijepljeni od vlastitog nezavisnog mišljenja, a kamoli ga javno izricati. Štoviše, mogla bi se, baš kao i u slučaju Visokog izvora, shvatiti kao poluizgovorena prijetnja, koliko god na prvi pogled dobrodušno zvučala.

S druge strane, Jasmila Žbanić može biti nezadovoljna koliko god hoće, može kritički progovarati i sasvim se otvoreno neslagati s Milanovićevim dolaskom u Mostar, ali ne bi si smjela dopustiti takav riječnik.

Slažem se s hrvatskim redateljima, ona je redatelj svjetskog ugleda i logično je da ima svoje jedinstveno stajalište. Razumljivo je i da daje otvorenu podršku opravdanom buntu bosanskohercegovačkih građana, jer ona zna da se taj bunt rađa iz doista očajnih uvjeta života. No, znatan dio ugleda izgubila je nekritički prelazeći preko nasilja koje se pri tom dogodilo, između ostaloga sramotnom tvrdnjom da je laž da je u divljačkom paležu zapaljena i kompletna dragocjena građa bosanskohercegovačkog državnog arhiva, te da se takvim lažima želi sabotirati demonstracije. Kao da je ponašanje vandala prihvatljivije ako su vatrogasci veći ili manji građe uspjeli spasiti?!? A očito je da su nepovratni uništeni dokumenti čak i iz austrougarskog vremena, koji se ničim ne mogu zamijeniti.

Dio ugleda, barem među Hrvatima s obje strane granice, nepovratno je izgubila i onog trenutka kad je premijera susjedne države počastila s “Marš kući”, izjednačivši njegovu prijateljsku gestu s agresijom na BiH. Za to je pobrala i bučan aplauz u dijelu javnosti, no problem je u tome što taj čin nije nije poruka samo Milanoviću, već i svima onima koji vide drugačije – pa bilo ono i sasvim demokratsko – rješenje bosanskohercegovačkog pitanja, poruka Hrvatima iz Hrvatske i iz BiH, a napose svima onima koji iz različitih, često vrlo opravdanih razloga, sebe prvo vide kao Hrvate, a tek onda kao građane BiH.

preuzeto sa politika+/Autor: Ivan Hrstić, Ivan Klarić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sudac Mislav Kolakušić u intervjuu za Hrvatsku danas tvrdi: Lex Agrokor je protuustavan

Objavljeno

na

Objavio

Ivica Todorić nakon mjeseci šutnje obratio se javnosti i vrlo oštro kritizirao Vladu te zaprijetio tužbama, ali i otkrivanjem svoje istine. S obzirom na težinu optužbi protiv Vlade i hrvatske države, Hrvatska danas provjerila je kod istaknutog suca zagrebačkog Trgovačkog suda Mislava Kolakušića imaju li osnove neke od Todorićevih tvrdnji.

Je li lex Agrokor u skladu s Ustavom? Ako nije, zašto?

Njime su prekršene temeljne odredbe Ustava RH o pravu vlasništva, slobodi poduzetništva i jednakosti svih pred zakonom. Ustav kaže da se prava stečena ulaganjem katpitala ne mogu umanjiti zakonom, itd. Ova prava su utkana i u temelje europskog i međunarodnog prava. Zakonom se narušava temeljni princip jednakomjernosti namirenja vjerovnika, jer je uveo mogućnost da se pojedini vjerovnici namiruju u cijelosti i za stare i nove obveze, a drugi samo djelomično.

Može li Todorić povući svoj potpis (zakon ne bi bio aktiviran da on nije pristao na prinudnu upravu)?

Postupak je pokrenut i sada više nema nazad. Zakon je tako napisan da postupak nije mogao pokrenuti nitko drugi bez suglasnosti uprave dužnika. U ovaj postupak su nažalost uvučene i tvrtke povezane s Agrokorom koje ni po jednom kriteriju nisu ostvarivale uvjete za stečaj, a sada je založena njihova imovina i priča bi mogla završiti na način da stranci postanu vlasnici naših polja i pitke vode.

Todorić prijeti tužbama, kakve su mu šanse ako se obratu sudovima izvan RH? Koji bi mogli imati nadležnost? Postoje li slični slučajevi u EU ili šire?

Nisam upoznat sa sličnim slučajevima. Ni jedna ozbiljna demokratska država ne bi donijela tako loš zakon koji omogućuje da je svi tuže i da na kraju njeni građani bez ikakvog razloga snose posljedice. Svakako bi se mogao obratiti sudovima RH te Europskom sudu za ljudska prava pred kojim se ostvaruje i zaštita prava vlasništva pravnih osoba, odnosno poduzetnika.
Ova situacija neodoljivo podsjeća na Zakon o predstečajnim nagodbama koji je također pisan za vrlo uski krug poduzetnika kojima se omogućilo da otpišu dugove temeljem nepostojećih potraživanja, da bi im na kraju blade drugi oteli carstva. Dakle, oni koji su na početku bili skupa na kraju su se jako ljutili jedni na druge.

Ivica Todorić je još uvijek vlasnik Agrokora, a s time ima i sva vlasnička prava. Tko će u ovom slučaju nadoknaditi gubitke (izravne i neizravne) nastale za vrijeme prinudne uprave?

Upravo tako, nije došlo do promjene vlasništva, ali je došlo do promjena u pravu upravljanja, a to je bit samog vlasništva. Ovdje se radi o kompliciranim pravnim odnosima. Međutim, potrebno je istaknuti da nije donošen posebni zakon, već da su primjenjeni postojeći instituti predstečaja i stečaja, RH i njezini građani ne bi bili izloženi riziku dvostruke štete.

Može li imati utjecaja eventualni kazneni postupak prema Todoriću i pravomoćna presuda protiv njega na tužbe koje on pokrene pred sudovima izvan RH?

Pravomoćna presuda bi mogla imati značajan utjecaj u parničnim i arbitražnim postupcima iako ne i odlučujući.

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

Pero Kovačević: Kako je šaptom izbrisano kazneno djelo ugrožavanja državne neovisnosti

Objavljeno

na

Objavio

U važećem Kaznenom zakonu više nema kaznenog djela: “Ugrožavanje državne neovisnosti

Članak 137.

Građanin Republike Hrvatske koji pokuša Republiku Hrvatsku dovesti u položaj podređenosti ili ovisnosti prema kojoj drugoj državi, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine. ”

Izbrisano je potiho, bez bilo kakve javne rasprave – da čak u obrazloženju nije navedeno zašto se i zbog čega ukida ovo kazneno djelo. Izbrisano je sračunato “složnim rukama” zastupnika SDP-a i HDZ-a, jer treba voditi računa o “svojim dužnosnicima”da jednog dana ne bi kojim slučajem bili odgovorni i odgovarali za svoja “djela”.
Eto,vidite -kad je riječ o zaštiti i sprečavanju kaznene odgovornosti njihovih bivših i sadašnjih dužnosnika odmah se slože.

facebook komentari

Nastavi čitati