Pratite nas

Dvadeset i dvije godine od stradanja i progona (1992.-2014.)

Objavljeno

na

 Dvadeset i dvije godine nakon progona

Obraćam se, vrli sumještani i susjedi, najprije vama koji ste na oltar zavičaja prinijeli najviše – svoju djecu, svoje sinove, njihove prekinute i neostvarene snove. Obraćam se potom vama koji ste na isti oltar prinijeli dijelove svoga tijela i dijelove svoga zdravlja. Obraćam se i vama koji i dalje živite u progonstvu, daleko od svojih kuća i svog zavičaja i koji biste htjeli, ali se ne možete vratiti svojim kućama. Ali obraćam se i vama koji ste se odrekli svoje časti, savjesti i poštenja, vama koji ste se radi osobnih probitaka odrekli onog najsvetijeg, što se rodnom grudom zove.

posavina

Vama se obraćam radi svih vaših zabluda, slabosti i pogrešaka s nadom da ćete ih ispraviti.

U ovom vremenu, u vremenu kada troglava, troprsta aždaja likuje nad našom propašću, kada i dvadeset i dvije godine nakon progona i osamnaest godina nakon rata našim opustjelim selima još uvijek glasno odjekuju one iste trublje mržnje kakve su odjekivale i devedesetih (vidi ovdje), kada nam se na sve moguće načine onemogućava povratak i oporavak, moramo napokon jasno dignuti svoj glas.

Krajnje je vrijeme! Istina o progonstvu u kojem jošuvijek živimo, istina o agresiji na naša sela, naše domove i zavičaj, istina o našem stradanju mora izaći na vidjelo! Pljačkali su nas, razarali naša sela, uništavali sva naša dobra, od privatnih, društvenih do crkvenih, ubijali nas, odvodili u ropstvo, imenima naših sela nametali svoje ime, pismo, otjerali nas u progonstvo gdje nas i dalje drže, likujući nad našom nesrećom.

I nakon svega, dvadeset i dvije godine nakon progona i osamnaest godina nakon rata, odgovorni na vlasti u Šamcu (Bosanskom) licemjerno šute. Likuju (!?) nad našom nesrećom. Na sva pitanja – o smišljenom, organiziranom, namjernom uništavanju imovine i života ljudi – nemaju odgovora. „Odgovaraju“ šutnjom ili još gore – negiranjem. Besramno i drsko zamračuje se istina o ubijenim u logorima i oko njih, kriju se podaci o nestalima, masovni zločini pretvaraju se u herojska djela a zločinci u heroje, laži se pokušavaju prikazati kao istina, a istina kao laž. Ne brine ih ni pitanje povratka župnih arhiva, pokradene imovine, ratnoj šteti koja je u našim selima oko milijun maraka. Što reći? Što reći na to da se ni dandanas nitko iz vlasti još niti jednom riječju se nije ispričao za progone i stradanja, nitko ni jednom riječju nije pozvao protjerane ljude da se vrate svojim kućama!?

Bijedna je to rabota bijednika ujedinjenih u misiji zatiranja svega hrvatskoga, podla rabota opstruiranja opstojnosti s ciljem planskog, promišljenog razaranja hrvatskog naroda!

Što nam je činiti?

Osjeća troprsta aždaja da smo kao narod ranjeni i obezglavljeni, izgubljeni na svojim bespućima, pa im raste kuraža i drskost. I dvadeset godina poslije, besramno i drsko pljuju u lice hrvatskom narodu.

Ne srame se svoje politike, nisu se javno pokajali ni Bogu ni žrtvama. Podlo i licemjerno nastavljaju i dalje s gradnjom mitske Velike Srbije, na našoj zemlji, na našim ognjištima.

A mi šutimo. I svojom šutnjom takvu politiku svesrdno podržavamo!

Ne smijemo više šutjeti. Nemamo pravo šutjeti. I nećemo šutjeti ako je preostalo u nama imalo one vatre koja je vijekovima grijala i krijepila naše praroditelje koji su uvijek znali braniti i obraniti ono što je njihovo. Koji su uvijek znali stati rame uz rame i zajedništvom sačuvati ono što im njihovi prethodnici u naslijeđe ostaviše. Gdje god su zajedno i čvrsto stali, tu su i opstali!

Dragi prijatelji, neka nas pouči iskustvo naših predaka: zajedništvo je temelj sloge, sloga je temelj jakosti, a jakost temelj slobode! Dragi prijatelji, svi mi, koji smo kroz majčino mlijeko udahnili vrednote naših predaka, našeg Zavičaja, pozvani smo na čuvanje tih vrednota. Čuvajmo te vrednote, čuvajmo ih kroz naše zajedništvo! Ustrajnošću, hrabrošću, voljom i znanjem raskrinkajmo bijednike koji planski razaraju naš narod i našu budućnost. Nitko osim nas nema pravo odlučivati o našoj budućnosti!

Pravda i istina uvijek su pobjeđivale, a pobijedit će i sada. Bog, koji je Put, Istina i Život, je naš stalni, veliki oslonac. Bio je to kroz mnoga stoljeća, u prošlosti i sadašnjosti, a bit će i u budućnosti. Uzdajmo se u Njega, njegovu Pravdu i Istinu. Oni koji su se na herodijanski način namjerili ubiti naš zavičaj, kao židovski kralj Herod novoga kralja židovskog, tek rođenog Isusa Krista, doći će pred njegovu Istinu i suočiti se s njegovom Pravdom. Poruka je ovo i za licemjere na vlasti!

Naša odgovornost je velika. Ne zaboravimo vlastite baštinike, svoju djecu, njihovu djecu i djecu njihove djece. Pismo kaže: “oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi” (Ezekiel 18.2). Nastavimo li i dalje jesti kiselo grožđe, potomstvu će našem trnuti zubi.

Ako nastavimo šutjeti sada, možda ćemo, i mi i djeca naša, šutjeti zauvijek.

Zato, trgnimo se, odbacimo malodušje.

Ako se složimo i ujedinimo, zapjevat će opet naša Posavina, a s njome i naša sela i naš Zavičaj.

Svi zajedno u jedno, bratsko kolo!

 

Željko Brandić | hrvatska-tisina.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Račan-Lončarova smrtna presuda Hrvatskoj! Hrvatska je izdajom dovedena pred smrt….

Objavljeno

na

Dezintegracijski procesi SFRJ uzrokovani su mnoštvom povijesnih, kulturoloških, gospodarskih te inih uzročnika. Rasprave o tom procesu trajati će desetljećima..

Racionalnost, konstruktivnost i umjerenost hrvatskog suverenizma zrcali se iz dokumenta pod nazivom Model konfederacije u Jugoslaviji, koji predsjedništvu Jugoslavije u listopadu 1990., predlažu Hrvatska i Slovenija.  Prijedlog je odbijen.

Nažalost, kao puno puta u povijesti hrvatske pregovaračke i opće pozicije grubo su rušene i unutar Hrvatske.

1. Prvi višestranački izbori u Hrvatskoj nakon II svjetskog rata, održani su u prvom krugu 27.travnja 1990., te u drugom krugu 6.svibnja 1990.  Na izborima je uvjerljivo pobjedio HDZ. Dotadašnja, komunistička, Račanova, Vlada,SKH-SDP, je 23. svibnja 1990. – svega osam dana prije okupljanja prvog demokratskog, višestranačkog saziva Sabora sa HDZ-ovom većinom, predala cjelokupno naoružanje hrvatske Teritorijalne obrane neprijateljski nastrojenoj JNA. Takva vrsta odluke, tijekom prijelaznog, tehničkog mandata Vlade nije dopuštena i debelo vonja veleizdajom.  Zapovjednik teritorijalne obrane bio je Ivica Račan.

 Hrvatska je tako ostala bez mogućnosti naoružavanja 273000 vojnika, bez lakog topništva minobacača,lakih oklopnih vozila,….. 

Istovremeno, slovensko rukovodstvo,  donosi zdravorazumsku i zakonitu odluku te odbija predati oružje svoje TO u ruke JNA. 

U isti izdajnički kontekst može se svrstati odluka sborskih zastupnika SKH-SDP, koji demonstrativno napuštaju sabornicu tijekom glasovanja o Deklaraciji o proglašenju suverene i samostalne Hrvatske, sukladno volji građana izraženoj na referendumu 19.svibnja 1991.

2.Vijeće sigurnosti UN, 25. rujna 1991., donosi odluku o embargu na oružje za područje SFRJ. Argumentacija te odluke temelji se na “činjenici da je Jugoslavija pozdravila namjeru VS UN-a, u pismu upućenom od njezina predstavnika i “nakon što je saslušana izjava ministra vanjskih poslova Jugoslavije”.

U arhivu UN-a, dakle, ostalo je zapisano da je Budimir Lončar, tadašnji ministar vanjskih poslova Jugoslavije, presudno utjecao da se uvede embargo na nabavu oružja, u trenutku kad je Hrvatska bila u najgoroj vojnoj situaciji.

“Svrgavanje hrvatskih neofašista” je počelo već 1. listopada. Srbija koristi embargo i šalje ultimatum RH i počinje granatirati Dubrovnik, JNA pokušava zatvoriti obruč smrti oko Vukovara. Žestoki napadi JNA i pobunjenih hrvatskih Srba te četničkih postrojbi iz Srbije istovremeno se odvijaju diljem Hrvatske. Kadijević izjavljuje “cilj JNA je svrgavanje neofašističkih hrvatskih vlasti”. Tuđman 5. listopada poziva sve građane RH na obranu. Alija izetbegović pak izjavljuje: “Zapamtite, ovo nije naš rat”. Dva zrakoplova JNA 7. listopada raketiraju Banske dvore. Sabor RH dan poslije proglašava JNA i Srbiju agresorima.

Hrvatska je izdajom dovedena pred smrt….

Ž.M. Zenga/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

“Antife” izviždale Predsjednicu na spomen uloge katoličkih svećenika u priključenju Istre matici zemlji

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović danas je boravila u Pazinu povodom Dana Istarske županije i i 70. obljetnice Pariške konvencije

Predsjedničin je govor u Pazinu izazvao pljesak prisutnih nakon što je pozdravila ‘antifašiste’ Istre, ali i zvižduke negodovanja kad je spomenula doprinos Katoličke crkve pripajanju Istre Hrvatskoj.

Na njenu izjavu da je poseban doprinos u narodnoj borbi za slobodu dalo katoličko svećenstvo, prisutni su burno reagirali s negodovanjem. Kolindu Grabar Kitarović, međutim, zvižduci nisu smeli, nego je mirno nastavila.

Treba naglasiti da je katoličko svećenstvo predvođeno don Božom Milanovićem, objavom spomenice hrvatskog svećenstva u Istri, i na druge načine tijekom Pariške mirovne konferencije dalo ključan doprinos konačnoj međunarodnoj potvrdi Pazinskih odluka.

Jednake je zvižduke na spomen utjecaja Katoličke crkve na Istru dobio i saborski zastupnik Anton Kliman, koji se također obratio prisutnima i čestitao obljetnicu.

Bez negodovanja prisutnih nije prošao ni ministar mora, prometa i infrastrukture, Oleg Butković, čiji je govor također bio prekidan povremenim zvižducima.

Prošle su 74 godine od slavnih pazinskih odluka kojima su istarski narodni predstavnici potvrdili već prije izraženu odlučnost Hrvata i domoljuba svih nacionalnosti o priključenju Istre matici zemlji Hrvatskoj, izjavila je između ostalog predsjednica Republike Grabar-Kitarović.

Prošle godine imala sam čast posebno odlikovati istaknutog antifašista Ljubu Drndića, autora proglasa o 13. rujna 1943., proglasa kojim je autentično izražena volja naroda o pripadnosti Istre Hrvatskoj i ujedinjenju, kako je istaknuto, s ostalom našom hrvatskom braćom uz poklik “Živjela hrvatska Istra!”. U tom pokliku izražena je sva ljubav istarskih Hrvata prema domovini koji su, iako su od nje kroz većinu svoje prošlosti odvojeni granicama oduvijek pripadali. To domoljublje nisu mogli gušiti fašistički progoni i zločini, nego su naprotiv, potaknuli otpor tijekom kojega su kroz više od dva desetljeća borbe za slobodu i narodna prava život dali mnogi domoljubi, a mnoge su hrvatske obitelji bile prognane. U Istri su pale prve žrtve fašizma u Europi i u njoj se razvio prvi antifašistički pokret. Svaki istarski domoljub bio je antifašist, neovisno o ideološkoj pripadnosti, kazala je.

Domoljublje Istrijana istim je žarom došlo do izražaja i u Domovinskom ratu, najvećim mogućim odazivom u postrojbe Hrvatske vojske i policije, kazala je između ostalog predsjednica Republike.

Kako su se Boris Miletić i povijest kao znanost posvađali

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati