Džemal Bijedić je ubijen, Tito ništa nije znao!

0

Džemal Bijedić je sto posto ubijen, kaže uoči 37. godišnjice avionske nesreće i smrti bivšeg predsjednika Saveznog izvršnog vijeća (SIV) Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), odnosno premijera bivše Jugoslavije Bahrudin Bijedić, bivši dugogodišnji diplomat i konzul Jugoslavije u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) i bivši ministar unutarnjih poslova Socijalističke Republike BiH.

Bijedić i njegova supruga Razija, te još šest putnika i članova posade, stradali su u avionskoj nesreći 18. siječnja 1977, kada je službeno zbog navodno loših vremenskih uvjeta avion udario u brdo Inač, na planini Lisin, iznad Kreševa, prepolovio se i eksplodirao. Avion je bio na putu za Sarajevo iz Beograda, jer je taj dan Bijedić nazočio ispraćaju Josipa Broza Tita u Libiju.

Prema riječima Bijedića, u Beogradu i danas živi pukovnik Lazo Vukosavljević, nekadašnji zapovjednik helikopterskog voda u Jasenicama kod Mostara.

[quote]“On je došao na mjesto događaja, na mjesto Džemalove smrti i zatekao tamo Jovicu Stanišića, kasnijeg šefa Državne sigurnosti Srbije Slobodana Miloševića. Gledajući u instrumente, Vukosavljević je rekao da visinomjeri i brzinomjeri nisu korektni! Tad mu je Stanišić, inače tada u činu kapetana, rekao: ‘Zaveži!’ To je nevjerojatno”, priča Bijedić za AA.[/quote]

Pojedini suvremenici i svjedoci tvrde kako su izvorni nalazi u istrazi potpuno uništeni. Sumnje Bahrudina Bijedića, ali i drugih, potvrđuju donekle nalazi stručnjaka.

Stručnjak iz oblasti sigurnosti civilnog zrakoplovstva Edhem Taći, koji je uradio simulaciju leta Bijedićevog aviona, kaže za AA da je došao u posjed dva izvještaja o padu aviona Džemala Bijedića, koji su u vrijeme pripreme zapečaćeni na 50 godina.

Prema njemu, eventualnu novu istragu u pogledu odstupanja visinomjera i brzinomjera treba voditi u pravcu provođenja “dodatnih vještačenja sustava koji očito nije bio ispravan u vrijeme nesreće”.

“Okolnosti na osnovu kojih možemo doći do određenih zaključaka da se eventualno radilo o nekim nepravilnostima koje ukazuju na moguću sabotažu, jesu nedostaci izvještaja u tehničko-tehnološkom smislu. Nedostaje, recimo, knjižica o održavanju. Nije uopće elaborirana u izvještaju koji se određivao od strane tada veoma iskusnih istražitelja. Izvještaj su potpisala vrlo značajna imena tog vremena u ovoj oblasti, pa je navedeno neuobičajeno”, dodaje Taći.

“Nedostaju dijelovi izvještaja koji elaboriraju oblast predtehničkog i predpoletnog pregleda aviona, poput problema da li je avion bio prskan specijalnim sredstvom protiv zaleđivanja, instalacija… Ne postoji objašnjenje ni zašto je predsjednik vlade letio s piste koja je bila zaleđena iz Batajnice, a nije letio sa surčinskog dijela. Ne znamo da li je taj avion uopće bio garažiran ili je bio vani. Ako je bio vani, morao je biti prskan određenim specijalnim sredstvom protiv zaleđivanja”, kaže on.

Nadalje, Taći smatra kako postoje vrlo velike sumnje u službenu verziju smrti Bijedića te kako bi “u ozbiljnim državama došlo do pokretanja nove istrage” koja bi jasno utvrdila što se dogodilo s tim letom i zašto su visinomjer i brzinomjeri, koji služe pilotu za orijentaciju, u to vrijeme bili neispravni. Čudno mu je zašto se nakon ovakvih saznanja na eventualnom otvaranju nove istrage više ne angažuje i obitelj Bijedić.

“S obzirom na sadržaj izvještaja, ne može se sa točnošću tvrditi je li je izvršena sabotaža u smislu podmetanja nekih improviziranih eksplozivnih naprava ili se dogodila sabotaža na motorima. Ovdje se stiče utisak da neke stvari koje su se događale tijekom leta nisu jasno elaborirane u izvještaju, a razlike u pokazivanju visinomjera i brzinomjera pokazuje određenu vrstu sabotaže koja je mogla biti napravljena.

Izvještaj u početnom dijelu ne odgovara izvještaju koji se nalazi u zaključku istog izvještaju. Postoje velike sumnje”, rekao je Taći, pitajući se zašto je let bio tako loše organiziran kada se radi o VIP osobi, dakle, premijeru države, te otkriva da je na kontrolnom tornju Aerodroma Sarajevo u to vrijeme radila osoba koja nije imala dozvolu, što sve zajedno nameće broja pitanja.

Bahrudin Bijedić iz ovih i brojnih drugih činjenica vezanih za smrt njegovog stričevića i njegove supruge izvlači konstataciju kako “nema nikakve dileme da se dogodilo ubojstvo Džemala Bijedića”, ubojstvo predsjednika jugoslovenske vlade i “Titovog nasljednika u pripremi”. Posljednji put se sa Džemalom sastao tri mjeseca prije njegove smrti u vikendici u Trnovu pokraj Sarajeva. Govorio mu je na uho: “Bahrice, puno znam, ubiti će me”.

“Govorio je da je Tito izoliran, da je blokiran od stane njegove supruge Jovanke, da se do njega ne može doći. Govorio mu je o vrhovima Jugoslovenske narodne armije (JNA)...”, rekao je on i nastavio: “Smatram da su to izvršili general Nikola Ljubičić, načelnik Generalstožera JNA i bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ Petar Gračanin i Blagoje Adžić, general rodom iz Gacka. To su egzekutori Džemala Bijedića! Nemam ja nikakvih dilema.”

Na pitanje zašto je tako siguran u svoje tvrdnje, te koji su bili motivi zbog kojih bi premijer Jugoslavije bio ubijen tako brutalno, Bahrudin Bijedić podsjeća: “Džemal je bio velika integracijska snaga Jugoslavije. Bio je jako popularan u masama. Bojali su se da ne bi bio u konkurenciji za Titovog nasljednika. Osim toga, već tada su stvarali atmosferu za tzv. veliku Srbiju i za ono što će da uslijedi poslije. Jer, pazite upravo je general Ljubičić kasnije instalirao Miloševića! Džemal je bio suho zlato. Bio je Bošnjak, musliman, Jugosloven… Sve je u njemu bilo. Ljudina, radnik, dobar student, izuzetno drag i pošten čovjek, hrabar, jer se nije bojao.”

Osvrćući se na činjenicu da je “Tito bio blokiran od svoje supruge Jovanke, kao i ocjene Jovanke Broz koja je gotovo ismijavala Bijedića i u svojoj posljednjoj ispovijesti uoči smrti, a aludirajući na značenje njegovog prezimena u smislu “kakvo je Jugoslavija rukovodstvo imala”, Bahrudin Bijedić je iznio smjele ocjene.

“To je tako podla i bezobrazna izjava, da je sram bude… Ona je u više navrata rekla da je bila neka vlada gdje je premijer bio Bijedić, potpredsjednik i ministar financija Sirotković, a ministar vanjskih poslova Tepavac…. A Jakov Sirotković je, recimo, bio predsjednik Jugoslovenske akademije nauka (JAN) i redovni profesor sveučilišta. Ona je skrenula pozornost na druga pitanja. Očito, nije bila spremna kazati istinu. Iz tog se zaključuje da je ona znala istinu o Džemalu… Tito nije, a ona da”, rekao je Bahrudin Bijedić, podsjećajući javnost da je Džemal Bijedić bio u komisijama koje su ispitivale “Jovankin slučaj”.

AA

facebook komentari