Connect with us

BiH

Ekonomija na hrvatski način

Published

on

Pobrkali smo ekonomske ciljeve i ekonomske instrumente. Tražimo načine kako preraspodjeliti vrijednosti koje zapravo nisu niti stvorene.

U desetom selu živi Antuntun. U njega je malko neobičan um. On posao svaki na svoj način radi: Jaja za leženje on u vrtu sadi. Kad se jako smrači, on mrak grabi loncem. Razlupano jaje on zašiva koncem. Da l’ je jelo slano, on to uhom sluša. A ribu da pjeva naučiti kuša. Na livadu tjera bicikl da pase. Da mu miše lovi, on zatvori prase. Guske sijenom hrani, snijegom soli ovce. A nasadi kvočku da mu leže novce. Kad kroz žito ide on sjeda u čun. Sasvim na svoj način živi Antutun.

Kod nas Hrvata i u naše ekonomske politike baš kao i kod Antuntuna – sve naopako!

antuntun_in

Pobrkali smo ekonomske ciljeve i ekonomske instrumente. Tražimo načine kako preraspodjeliti vrijednosti koje zapravo nisu niti stvorene. Totalno krivo poredali smo redoslijed ekonomskih politika po važnosti. Rješenje problema tražimo na pogrešnom mjestu i u pogrešnom ministarstvu.

I dok nam svijet preko premijerova omiljenog časopisa The Economist poručuje da smo među 10 najgorih svjetskih ekonomija u 2014., a Europa preko Europske komisije da smo uz Cipar najlošije europsko gospodarstvo – kod nas ovih dana Antuntun-ekonomisti niču na svakom koraku. Pola države se bavi fiskalnom politikom i ministarstvom financija.

Čak je i čelnik najjače oporbene stranke doživio komunikacijsku metamorfozu, pritajio se i okrenuo s ideološke retorike na ekonomsku. Valjda mu rek’o pi-ar: Narod je gladan, pa je pred ove izbore moderno pričati malo o ekonomiji.

Pa iako u prezentaciji gospodarskih ideja Kurte i Murte nismo ni očekivali neki osobito genijalan dokument, ipak – boli koliko o konkretnoj industrijskoj politici nema niti riječi. Proizvodnja i tvornica spominju se koliko i revitalizacija mladih tuljana zbog zagađenja mora.

Sve u svemu dobili smo – ćorak!

I tako je proračun – koji je inače po definiciji INSTRUMENT ekonomske politike za ostvarenje gospodarskog rasta, ekskluzivno u Hrvatskoj postao – CILJ cjelokupne ekonomske politike. U maniri dnevnopolitičke pragmatike o ”borbi za svaku kunu”, donose se odluke o uvođenju ‘hoće-neće-hoće’ poreza na štednju, trošarina na naftne derivate, poreza na mobilnu telefoniju i outsourcinga čistačica – sve ne bi li se održao državni proračun.Čisto stvaranje iluzije da ima kruha bez pšenice.

I dok vlade pametnih država preko 80 posto svog vremena i energije fokusiraju na to kako povećati poreznu bazu (proizvesti robe i usluge, zaposliti ljude, ostvariti rast) te na taj način napuniti proračun, naš Antuntun takvu logiku ‘ne šljivi ni 5 posto’. Jer kako si drugačije objasniti situaciju gdje premijer ‘mrtav-hladan’ u središnjoj informativnoj emisiji izjavljuje (citiram): „Meni nije prioritet povećati prihode već smanjiti rashode.“ ??!?

E vidite, možda baš tu i leži cijeli problem. Jer da imamo predsjednika vlade koji na posao od ponedjeljka do četvrtka dolazi promišljajući kako olakšati život realnom sektoru, pokrenuti proizvodnju i zaposliti ljude te na taj način povećati prihode središnje države, a onda pred vikend kako tu novostvorenu vrijednost rasporediti – možda bi nam svima život bio i jednostavniji i ljepši.

Ovako, cijela priča podsjeća na nedavnu epizodu Sulejmana Veličanstvenog i poprilično je usporediva s otomanskim vremenom kada je bilo važno pod svaku cijenu napuniti državnu blagajnu, smijeniti tu i tamo kojeg Velikog vezira (pa nek’ se zna ‘ko je glavni) i usput poplašiti raju baukom Velikih rezova.

Aktualno fiskalno prilagođavanje, koje Vlada provodi pod pritiskom procedure prekomjernog proračunskog manjka, ne samo da nije na OVAKAV način zahtijevano od Europske komisije već se provodi iznimno neučinkovito i dugoročno neodrživo.

Zašto? bdp_aa95aa658640180

Zamislite situaciju srčanog udara koji pogađa usred noći. Hitna medicinska pomoć užurbano prevozi pacijenta u bolnicu u kojoj stručni kirurški timovi zbog nedostatka vremena za detaljnom pretragom provode rutinsku proceduru – stabilizaciju pacijenta.

Neposredna opasnost je prošla, dobilo se na vremenu i liječnici ugrađuju srčanu prijenosnicu.

Po izlasku iz bolnice pacijent se vraća starom načinu života. Nastavlja pušiti, jesti masne odreske i neće početi vježbati. Zbog obavljenog rutinskog tretmana i sada slabijeg osjećaja hitnosti, izbjegava nužne prilagodbe i stvara si iluziju povratka normalnom životu.

Znači li to da neće doći do drugog infarkta?

Ne, već upravo suprotno. Visok rizik ostaje, a situacija je opasnija nego ikada.

Slično je i sa zdravljem gospodarstva.

Potrebna korekcija fiskalnog deficita dugoročno nit će se osigurati manjim uštedama na rashodovnoj strani niti stalnim povećavanjem stopa poreza.

Jer što i kad se u jednom trenutku statistički dokopamo zahtijevanog iznosa deficita proračuna? Uštede će se, dok trepneš, potrošiti bez strateškog plana povećanja prihoda…

Suvremena fiskalna politika se vodi odgovorno s dugoročnim, strateškim perspektivama – i puno je kompleksnija od vladinih kratkoročnih rješenja i sveopćih rezova. Ona mora pomoći privatnom sektoru u krizi i ohrabriti ga na novi ciklus ulaganja i zapošljavanja.

Postojećim mjerama kratkoročnog, a ne strukturnog sadržaja vlada nas samo mrcvari.

• Mrcvarite nas dok sa svojih visina poručujete narodu nek’ prestane trošiti. Tko nek’ prestane trošiti? I što?

Jeste li svjesni da govorite državi koja je po potrošnji na samom dnu Europe? Državi u kojoj tek svaki treći Hrvat radi, a i od tih koji rade tek svaki treći prima plaću koja je iznad prosječne. Znate li da vam se u posljednjih pet godina iselilo 150.000 ljudi – tri Pule? Mislite li da je to zato jer ne znaju gdje će potrošiti svoje silne pare? I kako samo mislite izvući nas iz krize i potaknuti proizvodnju – ako zazivate smanjenje potrošnje? Što će mali poduzetnik Pero sa salamom koju je proizveo ako ju ja ne mogu kupiti? Gledat ju u ormaru ili si je uramiti i zakačiti na zid?

• Mrcvarite nas strahom bauka od Velikih i Bolnih rezova – zvuči grozno i plašite raju. Kojih Velikih rezova? Gdje ćete zarezati?

Zašto plašite ljude kozmičkim reformama i nužne prilagodbe nazivate Velikim i Bolnim. Nužna prilagodba znači da se: mijenjaju glavna pravila igre i iznova definira rad koji ljudi obavljaju. Pri tom ne govorimo o promjeni nakon koje više ništa nije isto. Proces prilagodbe je podjednako i proces OČUVANJA i proces INOVACIJE.

Ključnu promjenu čine ciljane modifikacije određenih dijelova organizacijskog DNK. Ljudi i čimpanze imaju zajedničko preko 95% DNK.

• Mrcvarite nas najavama velikih, mističnih investicija obavijenih velom tajni – dok na domaćim policama nema hrvatskih namirnica ni za cijeloviti ručak.

Fascinantno je kako smo uvijek skloni prvo nemoćno uperiti pogled prema van bez da se prethodno pokušamo okrenuti vlastitim snagama i stvarnosti vlastitih prilika. Dok ugledne međunarodne organizacije poput FAO i OECD predviđaju da bi cijena hrane u svijetu u narednih deset godina mogla porasti i do 40 posto, mi uporno ignoriramo projekciju istih organizacija kako Hrvatska ima prirodne resurse prehraniti preko 23 milijuna ljudi, dok istovremeno polovicu hrane uvozimo i pola nam kapaciteta zjapi prazno.

Zar ne bi bilo pametno okrenuti investicije u one segmente industrije za koje imamo odgovarajuće komparativne prednosti, poput npr. prehrambeno-prerađivačke koja u kratkom roku može stvoriti veliki broj jednostavnih radnih mjesta i dohotke mnogobrojnim kućanstvima.

Obnova prehrambene industrije zasigurno predstavlja djelomično rješenje i za probleme domaćih poljoprivrednika koji u nemogućnosti pronalaženja tržišnih rješenja vrše jak pritisak na državni proračun. Jer postojanjem industrije koja će otkupiti proizvode iz primarne agrarne proizvodnje i poljoprivredna proizvodnja dobiva novi smisao. Baš kao i svakom poduzetniku i poljoprivredniku treba kvalitetna NARUDŽBA – a ne vaša SUBVENCIJA.

Zašto za potrebe punjenja proračuna uporno cijedimo suhu šljivu, dok oko nas buja ogroman potencijal? 

Usisati vojsku nezaposlenih, vratiti čovjeku dignitet rada i staviti kruh u ruke može samo dobro osmišljena industrijska politika kojom bi se definirali sektori s najvećom multiplikacijskom sposobnošću za stvaranje novih radnih mjesta. To treba biti glavni prioritet hrvatske Vlade!

I samo to može stvoriti potpuno nove perspektive. A nikakva rezuckanja svega što dođe pod ruku ili uloga prestrašenog i naivnog domorodca koji jedva čeka kad će mu se netko smilovati i uknjižiti u vlasništvo.

Industrijska politika mora definirati ciljane grane, fiskalna politika osigurati dovoljno snažne financijske poticaje, a ostalo je potrebno prepustiti realnom sektoru.

Komplicirano, jelda?

Pa i ne mora biti. Posljednji Antuntun kod kojeg je sve bilo naopako i kojeg sam poznavala jedan dan jednostavno je začuo samo:

„Gledaj, ovo je postalo nekako banalno i samo se bez veze mrcvarimo. Ne ide više ovako. Okej? Mislim, nije uopće stvar u tebi. Ti si okej… Skrooz… Evo, problem je u meni – garant. Kakogod… Evo ruka. Sretno. Pamet u glavu. Vraćam ti tvoj toster. Ma ne moraš mi vraćat moj CD. Sve u redu. Ajd… ajd samo zatvori vrata kad izađeš… Hvaaala…

Anita Zelić/politika+

facebook komentari

Continue Reading
Advertisement
Comments

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Published

on

By

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Continue Reading

BiH

EU poručila: Izmjene Izbornog zakona se moraju provesti do izbora 2018. godine

Published

on

By

Bosna i Hercegovina nije mogla čuti ključne poruke Europske unije nakon sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja članica unije u Luxembourgu o tome da se u zemlji moraju promijeniti odredbe Izbornog zakona kako bi se održali izbori sljedeće godine što je posve suprotno tvrdnjama visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije da se izborni mogu održati i provesti i bez preinake po apelaciji Bože Ljubića, piše Večernji list BiH.

“Vijeće očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda.

Vijeće smatra da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a (OESS-ODIHR) kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora”, kaže se u zaljučcima Vijeća za vanjske poslove na kojemu je sudjelovala i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Burić-Pejčinović, piše Večernji List.

Ustavni sud BiH je 28. prosinca prošle godine prihvatio aperlaciju Bože Ljubića, koji je u žalbi dok je bio predsjedatelj Zastupničkog doma naveo da je neustavna odredba da se iz svih županija u FBiH bira najmanje jedan pripadnik konstitutivnih naroda, bez obzira na brojnost pripadnika pojedinih konstitutivnih naroda u toj županiji. Ustavni sud je prihvatio navode Bože Ljubića da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 23 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33.000 Hrvata. Na taj su način u dva navrata ključne hrvatske stranke za koje glasuje najveći broj Hrvata izbačene iz vlasti. No, u SDA ne smatraju kako je potrebno promijeniti Izborni zakon, a njihov visoki dužnosnik Šefik Džaferović lak je ustvrdio kako to nije uvjet za održavanje, ali niti provedbu odredbi izbora,

“Mi trebamo ozbiljno raditi na izmjenama Izbornog zakona, ali, ako do toga i ne dođe, izbori 2018. godine će se održati. Nema razloga da bude drukčije. I do sada smo pokušavali provesti neke odluke, ali izbori nikada nisu dovođeni u pitanje, osim u slučaju Mostara. Međutim, konkretna situacija vezana za odluku Ustavnog suda po apelaciji gospodina Ljubića nije ni slična onoj vezanoj za Mostar”, rekao je Džaferović. No, zanimljivo je da je odluka Ustavnoga suda o Mostaru apsolutno identična situaciji u Mostaru jer su hrvatske stranke prosvjedovale upravo zbog neproporcionalnosti vrijednosti glasova birača za izbor vijećnika u Gradsko vijeća, što je Ustavni sud potvrdio, a uz ostale identična je i formulacija o presudi oko izbora izaslanika za Dom naroda s obzirom da se odredbom o biranju po jednoga izaslanika iz svake županije narušava upravo načelo proporcionalnosti.

Uz način izbora izaslanika za Dom naroda EU je istaknula i kako treba provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, koja bi trebala osigurati da se i predstavnici nacionalnih manjina mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH, što sada nije slučaj, ali i da budu birani u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. Pri tome sud nije odredio na koji će se način provesti ta odluka. SDA sada ucjenjuje da se ove odredbe ne mogu mijenjati bez provedbe slučaja Sejdić-Finci a za što je potrebna izmjena Ustava BiH.

facebook komentari

Continue Reading