Elitist koji glumi populista

0

Aktualni predsjednik države pripadnik je jednog relativno uskog, u mnogočemu arhaičnog ideološkog kruga koji previše ne mari za mišljenje i raspoloženje naroda, on svira neku svoju solo kompoziciju pod dirigentskom palicom velikih sponzora, koji se u danima predizborne kampanje pokušava svim silama demagoški ubaciti u rijeku koja teče ili u masu koja donosi glasove. Poslije će on sa svim svojim izjavama i obećanjima obrisati nos.

elitistPrigodom raspisivanja referenduma o ustavnoj definiciji braka, predsjednik Ivo Josipović se žestoko i javno protivio da se ta ustanova definira kao zajednica muškarca i žene. Čak je pozivao narod da ne izglasuje tako predloženu odredbu i, kao što je poznato, ostao je u uvjerljivoj manjini. Također je, nasuprot općem stavu kako optužene šefove jugoslavenskih tajnih službi valja izručiti Njemačkoj u skladu s Europskim uhidbenim nalogom, nastojao progurati zakonske promjene kojima bi se ta obveza eskivirala. Radi snažnog pritiska EU-a u tome, kao ni Vlada, nije uspio. Na opće se čuđenje svojevremeno pojavio na obilježavanju tzv. Dana ustanka u Srbu, u Sarajevu je optužio Hrvatsku za agresiju na BiH, u Knessetu je govorio o samo njemu vidljivoj “ustaškoj zmiji”, pozivao naciju da na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi navija za Srbiju, Miloradu Dodiku je u Banja Luci prezentirao svoje umijeće sviranja na glasoviru, itd. Njegova “nova pravednost” je bila tek trik za naivne. Aktualni predsjednik je pripadnik jednog relativno uskog, u mnogočemu arhaičnog ideološkog kruga, kojega čine baštinici jugoslavenske političke klase, koji previše ne mari za mišljenje i raspoloženje naroda, on svira neku svoju solo kompoziciju pod dirigentskom palicom velikih sponzora, on je zapravo elitist koji u danima predizborne kampanje glumi populista, pokušavajući se svim silama demagoški ubaciti u rijeku koja teče ili u masu koja donosi glasove. Poslije će on sa svim svojim izjavama i obećanjima obrisati nos – i nama i sebi – i maramicu baciti u smeće.

U nedostatku bilo kakve suvisle i hrabre političke strategije uhvatio se Ivo Josipović “novog ustava” i “druge republike” kao pijan plota, nudeći neke svoje dijelom nezrele, dijelom nedorađene, dijelom posve besmislene ili suvišne ideje. Predlaže on tako preferencijalno glasovanje uzimajući tako autorsko pravo udruzi “U ume obitelji”. Predlaže, u svom stilu zakašnjele pameti, nešto što je narod potpisujući inicijativu za raspisivanje referenduma o izbornom zakonodavstvu već usvojio, nastojeći se predstaviti kao čovjek blizak puku. Ali neke druge ideje – kao na primjer dopisno glasovanje ili veći broj zastupnika iz dijaspore – neće spomenuti jer bi to za njega bilo previše i izvan njegova ideološkog klišeja. Nasuprot tome, isposlovao je Vladinu odluku o sasvim ograničenom broju mjesta gdje dijaspora i Hrvati u susjednoj državi, na koje ne može računati, može dati svoj glas. Drugi njegov prijedlog iz istog paketa odnosi se na smanjenje broja županija, o čemu inače već odavno pjevaju i ptice na grani, čije bi i ime izbacio, jer je valjda suviše hrvatsko, i stvaranje, neprecizno, pet do osam regija s nejasnim nadležnostima i ulogama. A onaj treći prijedlog je sasvim i prozirno demagoški. On bi da s deset tisuća potpisa birači mogu staviti bilo koju temu na sjednicu Sabora. On, dakle, ne predlaže smanjenje broja potrebnih potpisa za raspisivanje referenduma, čije su odluke, naravno, konačne, nego tek određeni broj potpisa da bi Sabor o nekoj temi mogao raspravljati, a onda odlučiti kako inače odlučuje.

Ideje ustavnih reformi pate od trostruke slabosti. Prvo, ono već primijećeno, predsjednik krajnje tendenciozno nastupa tek sada u predvečerje izbora, a da ni riječi o ovim, kao i o drugim još važnijim temama, nije zucnuo četiri i pol godine. Drugo, za većinu njegovih prijedloga uopće nije potreba izmjena Ustava, koji, po prirodi stvari, definira samo opća načela, nego Izbornog zakona, odnosno Zakona o lokalnoj samoupravi. I treće, prijedlozi imaju malo i nimalo veze s tobože glavnim motivom, tj. s rješavanjem teške gospodarske krize, što se niti ne pokušava argumentirati i dovesti u neku logičnu svezu. A da, predsjednik je spomenuo samo to kako bi stvaranjem, primjerice, jedinstvene slavonske regije bilo olakšano rješavanje pitanja natapanja, kao da ne zna da je to pitanje u nadležnosti države, a ne županija. No, njemu do svega toga i nije stalo, on samo sije iluzije i nudi kakav takav program kojega zapravo nema. Uglavnom, još jedno veliko ništa, najobičnije bacanje prašine u oči.

Zanimljivo je da je Ured Predsjednika očito za potrebe izborne kampanje naručio istraživanje o stavovima građana glede ustavnih promjena i dobio, dakako, očekivane odgovore. Jer građani su, a što bi drugo, za više demokracije, za više vlastitog utjecaja, za manje birokracije i tome slično. A on je taj koji će slijediti i provesti volju građana. Agencija koja je provela istraživanje i koja je plaćena državnim novcem zove se Ipsos puls. Treba li se onda čuditi rezultatima anketa koje provodi ta ista agencija, i koje onda kao gotove činjenice donose skoro svi mediji, kako je Josipović u utrci za predsjednika u biti nedostižan. Gotovo da nema smisla izlaziti na izbore.

Zadivljujuće je kako se Ivo Josipović ušaltao u navijačku pobunu protiv funkcionera Nogometnog saveza. Odmah se priključio Torcidi u njezinu gnjevnom jurišu na vladare nogometne kuće, naravno računajući na prilično veliki broj Hajdukovih (pa i Dinamovih) pristaša uvjerenih kako im se čini kolosalna nepravda i kako bi oni bili najbolji na svijetu samo da nema tih opskurnih tipova. Zloguki proroci čak spekuliraju kako su navijački neredi od San Sira do Maksimira, koji su se nadovezali na otvoreni rat priopćenjima protiv Šukera, sklonijeg protukandidatima, djelo predsjednikovih obavještajnih službi. Ne preže ovaj čovjek u grčevitoj borbi za novi mandat ne samo od podjela na lijeve i desne, nego ni od podjela na sjever i jug.

Prošle godine za obilježavanja vukovarske tragedije Ivo od Pantovčaka, skupa s ostalim nositeljima vlasti, bijaše isključen iz kolone sjećanja, što je za njega bilo dosta traumatično. Ove je godine prirodno bila jedna kolona, pa je on imao potrebu u tome vidjeti svoju satisfakciju i pobjedu nad onima drugima. Jer on je ta središnja kolona, on je put i život.

S puta po SAD-u, gdje ga je američki kolega zaobišao, prije nekoliko mjeseci predsjednik se vratio gotov trijumfalno. Pregovarao je s američkim naftnim kompanijama koje su, govorio je, pokazale namjeru uložiti u istraživanje i iskorištavanje plina i nafte u jadranskom podmorju. A onda mu je Mirela Holy uvjetovala svoju potporu odustajanjem od te ideje. I Josipović je naglo odustao, jer važni su glasovi, a ne nafta, a “gospođa konoplja” mu nije uskratila potporu, jer joj se sviđaju predsjednikovi “zeleni stavovi”. I doista su zeleni. Par površnih fraza koje obično ništa ne govore. Umiljato podilazi umirovljenicima, “antifašistima”, poduzetnicima, poljoprivrednicima, djeci, invalidima, braniteljima, homoseksulacima, zelenima, sveučilištarcima, športašima, navijačima… I kao što je Kolinda Grabar privremeno zamrznula svoju funkciju u NATO paktu, tako je i Josipović privremeno zamrznuo svoja putovanja u Beograd. Narod bi rekao, tko ga ne zna skupo bi ga platio.

Josip Jović/Dnevno.hr

facebook komentari