Željko Jovanović – politički razvratnik kakvog Hrvatska još nije vidjela

2

Doista smo se svega nagledali u ovih dvadeset i četiri godine demokracije, velikih poteza, povijesnih mjena, ali i nemoralnih čina, dvoličnosti i bahatosti. Sav repertoar ljudskih karaktera prodefilirao je na političkoj sceni. No, takvog političkog divljaka, divljaka zato što on ne iznosi svoje stavove već doslovno „divlja” sa svojim stavovima širom političke i medijske scene, takvog dakle nekontroliranog političara punog bijesa i neskrivene mržnje kakav je bio Željko Jovanović, to ako me sjećanje ne vara, nismo imali. Tako nešto, ne!

zjPrednjačio je u najžešćim i najdrskijim napadima na HDZ i to s tako uznesitih moralnih visina da je čovjek pomislio da će se na vlasti ponašati kao pravi isposnik. A onda smo čuli da je toliko dvoličan i toliko gladan vlasti, funkcija i sinekura da si je za vrijeme dok je bio ministar osigurao posao u istom tom resoru! I to on! Tobože veliki moralni spomenik! Čovjek koji je ne jednom pljunuo u lice HDZ-u.

Političar koji se tukao s HDZ-ovcima, napao Zdravka Mamića tezom da neka pogleda u ogledalo i neka pljune u ono što vidi, u riječ, politički razbojnik koji je ministarskim mačem mahao do kud god je sezala njegova moć. Bio je otvoreno protiv Crkve, protiv nogometnog saveza, protiv Željke Markić i 750 tisuća potpisanih, protiv HDZ-a i kompletne desnice, na kraju i protiv Ustavnog suda! Ideološki buldožder! I pritom je cijelo vrijeme stvarao sliku o sebi kao o svojevrsnom isposniku, strogom i pravednom iznad svega.

Taj je čovjek bio toliko politički nasilan da mu je Ustavni sud ravno pet puta ukidao njegove političke odluke glede obrazovanja, znanosti i športa! Pet puta, kao nikad nikome! A on i SDP-ovci bi sudu odgovarali da su odluke takve jer je sastav Ustavnoga suda takav kakav je i da će se i taj sastav jednom promijeniti. Što ti je revolucionarni gard! Uvijek je onaj drugi kriv i uvijek tog drugog treba eliminirati ili diskvalificirati! Tako je učio Svetozar Vukmanović Tempo u knjizi „Revolucija koja teče”. Zamislite režim u kojem revolucija permanentno – teče! Zamislite ljudska prava i život uopće gdje je revolucija perlamentno stanje! Tako su se komunisti sami sebi divili u Titovo vrijeme. A Željko Jovanović se i danas ponosi onim čega je pametnog – sram! On i danas kad je isprovocirao i izgubio referendum u priči o obitelji i zdravstvenom odgoju tvrdi da je ponosan na ono što se napravilo s građanskim odgojom! Dakle, komunist do posljednjeg daha. Uporan kao bik, nasilan do patologije, on će radije i ponosnije skončati kao bombaš samoubojica nego priznati krivnju.

Rijetki kadar! Sredina gdje su komunisti dulje na vlasti nego u sjevernoj Koreji! Ali, sve bi to bila tipična i klasična priča o jednom upornom boljševiku kakvih nažalost u Hrvatskoj ne manjka da Jovanovića glad za vlašću nije izdala. Nakon što se do kraja života osramotio u priči o naštimavanju sutrašnjeg posla, kada više ne bude ministar, Jovanović je shvatio da je pozlata počela opasno otpadati. I onda se dogodio lex Linić! A u njemu se Jovanović svom snagom prebacio na stranu Milanovića plješčući diktatoru da sam ne bi bio pogubljen! Grozničavao se uhvatio za tu slamku i napao je Linića žešće nego sam Milanović. Riječka je partija digla ruke od njega jer je baš njegov napad uistinu bio besraman, ali Jovanović je odlučio zaigrati na posljednju kartu. I nije upalilo! Milanović je spustio palac dolje! A onda je ta glad morskog psa kod Jovanovića proradila još animalnije pa se samo koji dan nakon što je cipelario Linića po svim mogućim medijima, oglasio u intervjuu Jutarnjem listu s naslovnom tezom:” Slavko je veliki čovjek. Nadam se da mi nije zamjerio i da opet možemo biti prijatelji”. Daj ljudi kupimo Jovanoviću ogledalo 3 x 3 i stavimo ga svako jutro ispod njega da sam sebi napravi ono što je tražio od Mamića! Jer, pazite sad taj salto mortale!
Sad, kad je palac premijera okrenut na dolje, sad kad se mora vratiti u Rijeku, što da radi?

Idemo mi pilu naopako i kleknimo pred Linića! “Na prvoj sjednici gradskog odbora Rijeke zatražiti ću da jasno kažu misle li da i dalje mogu biti član Presjedništva riječkog SDP-a. Želim čiste odnose. Želim da nastavimo raditi i bez tereta onog što se dogodilo s Linićem.” – ovako danas zbori Jovanović kojeg su izdaju optužili upravo njegovi drugovi u Rijeci! Jer, to što je napravio stane samo u tu riječ. I sada, kad se nije isplatilo, sada kad ga je Milanović potrošio pa s njim obrisao pod, sada Jovanović podvijena repa dolazi u Rijeku da moli milost. Milost za nove sinekure, milost za nove političke položaje, milost za nastavak karijere. Drugovi će vjerojatno razmisliti, a onda će ga po starom partijskom običaju stavljati na kušnje. I nema dvojbe da će Jovanović opet biti veći papa od Pape.

Lex Jovanović je, naime, pokazao da taj čovjek zapravo nema karaktera, on je doduše ideološki ostrašćenim lijevim svjetonazorom, ali je u konačnici svaka dobra sinekura njegova najsnažnija ideologija. Jer, nikad si niti jedan SDP-ovac nije dok je bio ministar tražio i našao radno mjesto nakon isteka mandata. Toliko su se ipak znali suzdržati. Svi osim najgrlatijeg: Željka Jovanovića.

Taj bljesak, taj nekontrolirani potez, ta lukavost, da se igra s Osijekom, a zapravo se kuha sinekura u Crikvenici, to govori da je čovjek prilično promišljao o tom svom naumu. Neću reći da je dobar dio energije trošio za buduće uhljebljenje, ali da se potrudio biti maštovit, tu nema dvojbe. I kad je bljesnulo i kad je car postao gol, hitno je dotrčao pod Milanovićeve skute jer se jedino tamo mogao dobiti oprost i jamčiti budućnost. Ni to nije upalilo! Što ću sad, majko moja! Tko će mi sada dati neku sinekuru i položaj? Tako je kleknuo na drugu stranu ispruživši ručicu… Pa valjda me netko treba, za Boga miloga? Slavko, ja ću ti služiti kao i prije, fulao sam, je*iga, jednostavno sam fulao. Ali ti znaš da nitko ne može kao ja: napadati, pljuvati i mrziti HDZ! Jednom kad ovo zlo prođe, opet ćemo se okrenuti jedinom neprijatelju, Slavko! Vratit će se rode, Slavko! Izdigni se, možeš ti to!

Tihomir Dujmović/dnevno.hr

facebook komentari

  • HRSmoock

    “Što ću sad, majko moja! Tko će mi sada dati neku sinekuru i položaj? Tako je kleknuo na drugu stranu ispruživši ručicu… ” A da probaš da radiš?

  • HRSmoock

    “Što ću sad, majko moja! Tko će mi sada dati neku sinekuru i položaj? Tako je kleknuo na drugu stranu ispruživši ručicu… ” A da probaš da radiš?