Pratite nas

Religija i Vjera

Emocionalna čistoća

Objavljeno

na

Mogu li muškarac i žena biti prijatelji? Što se događa u svakome odnosu muškarca i žene i kakve to posljedice ima kasnije na naš život?

„Blago čistima srcem, oni će Boga gledati!“ Mt 5,8

Ovaj članak pišem potaknuta knjigom Heather A. Paulsen: Emocionalna čistoća. Knjiga je pisana prvenstveno za kršćane samce koji se lako emotivno otvaraju i tako svoja srca čine ranjivima i dostupna svima. Ovo se osobito odnosi na intenzivna muško-ženska prijateljstva bez obveze da taj odnos vodi braku. Neki su možda imali nekoliko takvih „prijateljstava“ te se i dalje smatraju čistima, dok su u stvarnosti razdijelili komadiće svoga srca koji su trebali biti sačuvani za budućeg bračnog druga. Ova knjiga daje smjernice kako postaviti granice u svojim odnosima, kako sačuvati svoje srce i održati ga emocionalno čistim.

Crkva nas uči važnosti tjelesne čistoće, dok se emocionalna čistoća gotovo ni ne spominje. Što je to „emocionalna čistoća“ ili „čistoća srca“? Što je to ljudsko „srce“? U Katekizmu Katoličke Crkve piše da je „srce boravište gdje jesam, gdje stanujem, naše skriveno središte, nedohvatno našem razumu i drugima; samo Duh Božji može ga proniknuti i spoznati. Ono je mjesto odluke, mjesto susreta, a budući da smo na sliku Božju, živimo u odnosu: srce je mjesto saveza.“ (KKC 2563) Čisti srcem su oni koji su svoj um i volju uskladili sa zahtjevima Božje svetosti. Čistima srcem obećano je da će gledati Boga licem u lice i da će mu biti slični. Već sada daje nam da vidimo kako Bog vidi, omogućuje nam da u ljudskom tijelu (svojem i onom bližnjega) vidimo hram Duha Svetoga. Iz ovoga zaključujemo kako je važno čuvati svoje srce čistim. „A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.“ (Izr 4,23)
Što to konkretno znači u ljudskim odnosima?

Jeste li primijetili kako, u društvima u kojima su muško-ženska prijateljstva uobičajena, prihvaćena i poticana, imamo toliko slomljenih srdaca među prijateljima? Zašto? Takav odnos donosi emocionalnu bliskost i proizvodi jake osjećaje, a kada u odnosu postoji emocionalna bliskost bez jasnog objašnjenja ili definicije prijateljstva, jedna ili obje osobe mogu zaraditi nepotrebne ožiljke.

Kršćani trebaju izbjegavati unositi bilo kakvu prtljagu u brak. Treba nam unutarnja sloboda. Emocionalna bliskost je vrsta prisnosti koja pobuđuje osjećaje koji stvaraju vezu, zajedništvo koje je Bog zamislio kao dio bračnog odnosa. Nakon što se čvrsto obvežemo i izgovorimo bračni zavjet, slobodni smo iskusiti bliskost na svim područjima: fizičkome, emocionalnom i duhovnom. Nemoguće je imati povezanost prije obveze. Kada se igramo nečijim emocijama ili očekivanjima, za koja znamo kako ih nećemo moći ispuniti, mi varamo (krademo dio srca i emocija). Ne možemo u potpunosti zadovoljiti drugu osobu ako se ne obvežemo. Na taj način, Bog kroz sakrament braka štiti naše srce. Mogli biste se iznenaditi koliku imate slobodu kada se čuvate od emocionalne bliskosti prije nego što je vrijeme za nju.

Prijateljstvo sa suprotnim spolom vrlo je osjetljiva stvar i ne bismo je trebali olako shvaćati. Možda se igramo sa srcem nečijega budućeg muža ili žene. Jedna je djevojka izjavila: „Dozvolila bih si da postanem emocionalno bliska s muškarcima, zaljubila bih se, a nakon neuzvraćenih osjećaja i izjave: „O, pa mi smo samo prijatelji, ti si mi kao sestra!“ opet bih ostala povrijeđena.“ Komadić srca je otkinut. Ako je osoba usput naširoko dijelila komadiće svog srca, budući muž ili žena neće dobiti cijelo srce.

Najgore je u ovakvim situacijama što se mladi ljudi nakon ovakvih razočaranja udaljavaju od Boga. Tu je jedna od Sotoninih zamki koji prikazuje te bliske odnose kao dobre i ispunjujuće, a oni ustvari otklanjaju pogled s Boga.

Bog je ženino srce stvorio osjetljivim i emocionalnijim od muškarčeva srca. Načinio je to srce brižno, s potrebom za ljubavlju i potrebom da ljubi. Ipak, ako to srce kroz godine biva ranjavano, ono postaje tvrdo. Ženina sposobnost da se brzo emocionalno veže je ljepilo koje održava čvrstim njezin brak, a ne njezina prijateljstva s muškarcima. Muškarcima većinom odgovara kada je djevojka s kojom se druže lijepa i poklanja im pažnju. Možda i ne pomišljaju na obvezu. A žensko srce je osjetljivo i lako se emocionalno povezuje. Ovo je važno za žene kako bi znale zaštititi svoje srce, i za muškarce kako bi pripazili u poklanjanju „posebne“ pažnje djevojkama.

Isto tako, ženska provokativna odjeća može ukrasti muškarčevo srce. Salomon u Izrekama upozorava: „Neka ti srce ne zastranjuje na njezine putove, i ne lutaj po njezinim stazama. Jer je mnoge smrtno ranila i oborila.“ (Izr 7,26) Svi razumijemo ljepotu čuvanja svojih fizičkih tijela za svoga budućeg muža ili ženu. Koliko bi ljepše bilo kad bismo čuvali i svoje emocije. Bog je stvorio brak da bude slika odnosa između Krista i Crkve.

Život bez održavanja bliskih odnosa bez obveze može biti teži put. Božji putevi su teški i u određenim se situacijama može činiti kako plivamo uzvodno, no oni uvijek donose dugoročne blagodati.

Božja nas riječ uči da štitimo svoja srca. Čuvanje tvoga srca zahtijevat će da ti odlučiš kada se prepustiti, a kada se povući. Moli se kako bi ti Bog dao osjetljivost da na ispravan način zaštitiš svoje srce. Mi ne štitimo svoje srce samo od povreda, nego ga štitimo kako ne bi otvrdnulo za Boga. Za nekoga će štićenje srca značiti manje koketiranja; za nekoga će to značiti manje poklanjanja posebne pažnje i nježnosti svojoj prijateljici ili prijatelju. Slomljena srca ne zacjeljuju lako. Svaka emocionalna povezanost koja je prekinuta, čini srce sve okorjelijim. Tada se grade zidovi kako bi zaštitili srce. Kada netko iza sebe ima mnogo djevojaka/mladića koji su ih povrijedili, teško će vjerovati kako se to neće dogoditi ponovno. No, Bog može iscijeliti mnoga ranjena srca. Nauči vjerovati Bogu za svoje emocije. On te želi zaštititi svojim zdravim ograničenjima.

Bog želi da budemo zadovoljni putem koji je on odredio za nas. Kada smo u potpunosti zadovoljni, mi smo zapravo spremni prihvatiti sve što Bog stavi na naš put – dobro ili loše. Ako se osoba ne riješi nezadovoljstva prije braka, ono će se uvući i u brak. Kada zadovoljstvo tražimo u drugim stvarima ili osobama, a ne u Bogu, tada Bog ne dozvoljava da nas to drugo ispuni. Opasno je da osoba u svom bračnom drugu traži „spasitelja“. Trebamo razmisliti o stvarima u našem životu koje su potencijalni idoli. Možda je to ideja o braku? Nikad nećemo biti zadovoljni ni u najboljem braku ako ne rastemo u odnosu s Kristom.

Trebamo biti budni za emocionalnu i duhovnu čistoću prema drugima i mudro birati s kime ćemo dijeliti svoje srce, emocije i misli. Svoje srce trebamo štititi pod svaku cijenu. Bog će blagosloviti one koji ga traže čista srca. On želi da ga ljubimo svim svojim srcem, dušom, umom i snagom. Božji način i vrijeme mogu izgledati potpuno drukčije od onog što mi zamišljamo. Ako Njemu prepustimo svoje puteve, On će učiniti najbolje za nas čak i kada mi ne razumijemo što se događa. Bog želi biti uključen u svaki dio našeg života. Divno je s Njim hoditi kroz život.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću?

Objavljeno

na

Objavio

Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću? Razloga je mnogo.

Najvažniji je od njih onaj da ljudi čeznu za Bogom, te da je preko svetaca put do Boga izgledan.

Uz to, hrvatski narod osjeća sveca koji je znao u teškim vremenima reći „Krv nije voda“. To je izgovorio kad su ga tamnicom ucjenjivali kako bi se odrekao svojih hrvatskih korijena.

Narodu je i danas potrebno svetaca, ali i odvažnih ljudi koji se pred tuđinom neće odreći sebe i zatajiti svoj narod.

Svetoga Leopolda i zbog toga, kojeg li paradoksa, štuju Talijani i brojni drugi narodi. Nitko ne voli „prilivode“. Koje su još poruke za nas Svetoga Leopolda poslušajte u propovijedi fra Marija Knezovića.

fratar.net

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Pater Ike Mandurić: KOME SMETA VJERA KATOLIKA?

Objavljeno

na

Objavio

Naravno da je pripadnicima jedne vjere neprihvatljivo ono što drugi vjeruju.

Jer oni vjeruju nešto drugo.

Tako je i onoj mladoj porotestantkinji – posve logično – neshvatljivo i neprihvatljivo sve ono što je kod nas katolika drugačije (a da nije katolkinja, nužno proizlazi i iz same činjenice da ne vjeruje u ono što Katolička Crkva naučava – o čemu se i sama očitovala – a vidljivo je to i iz samog načina argumetiranja; svakome tko imalo poznaje kršćanske ckve.) Međutim; prema načelima ekumenizma, nije pristojno na ovaj način ismijavati tuđa vjerska uvjerenja, i to je prvi ružan čin u ovom sramotnom pismu. Kao takvog i javnost bi ga osudila – da je odmah tako i predstavljen.

Držeći se tih načela ekumenizma i međureligijskog dijaloga, rijetko ćete vidjet da neki katolički svećenik ismijava protestantskog ili pravoslavnog, ili islam uopće, i obrnuto – iako nam je svima vjerovanje onig drugih i nelogično i neprihvatljivo i krivo. A opet to ne go govorimo. Zašto je to tako? Jer kad bi svi mi one druge ismijavali, suživot bi bio nemoguć. Stoga bi i javnost svaki takav istup osudila kao čin nepoštivanja i netolerancije.

Stoga, da bi ovo loše pismo pouzdano postiglo učinak ismijavanja, bio je nužan i podli čin prijetvirnosti: djevojku je trebalo prikazati kao katolkinju – koja bi, kao takva, imala pravo ukazati na nered u vlastitoj kući. Jedino tako je ovaj pokušaj ismijavanje katoličkih uvjerenja mogao izazvati željenu pomutnju. Bez toga bi se, uz svu maštovitost i nekorektnost mlade autorice, ovo pismo, kakvih ima na pretek, izgubilo u sivilu slicnih netolerantnih forumskih debata, kamo i pripada.

Kako se to ne bi dogodilo, Hrvatski mediji su ponudili svoju uslugu. Naime, ovakvo pismo im je nužno trebalo, kako bi se, pilatovski peruci ruke, sami mogli narugati. Vični ovoj vještini, širokogrudno su svoje usluge stavili na raspolaganje. I zbunili Hrvate i katolike.

To je i tako populacija koja nikome nije važna. i evo ga: Osim što stalno gledamo kako srpske Novosti sustavno nastoje izazvati mržnju Hrvata prema Srbima, čini se da nekome nije dosta, pa pokušava izazvati i međuvjersku mržnju. Najgore od svega bi bilo da sad katolici počnu javno ismijavati protestante, pravoslavne, muslimane… a oni opet jedni druge… Kome to treba?

Mediji! Puna su vam usta tolerancije, pa je počnite i i vi pomalo usvajati. Poštujte one druge i drugačije; makar bili Katolici i Hrvati, i makar bili većina za koju se nikada javno odgovara. Prestanite više poticati nesnošljivost.

Pater Ike Mandurić: Evo nas Vukovare!

facebook komentari

Nastavi čitati