Pratite nas

BiH

Empatija na europski način: smrt Francuza je tragedija, a smrt sirijskih dječaka statistika?

Objavljeno

na

Negdje između vijesti o novom patentu na polju računalne tehnologije i vijesti o lakšoj prometnoj nesreći mogla se prije svega nekoliko dana uočiti i jedna, očito medijskim gigantima i ne baš tako važna vijest.

[ad id=”68099″]

Snimka u kojoj nepregledna kolona od 200 sirijskih dječaka poredanih jednih do drugih koje teroristi prisile da kleče pred njima, a potom ih ubijaju pucnjem u potiljak bila je prije par dana prešućena. Danas, nakon užasavajućih događaja iz Pariza, svijet je na nogama i u suzama. Uz svo dužno poštovanje prema svim poginulima u Parizu, neobjašnjivo je kako to da se jedan dan zgražamo nad terorističkim napadom, a svega nekoliko dana prije 200 dječaka, koji su ubijeni i ne baš toliko daleko od Europe, očito nisu bili vrijedni empatije, solidarnosti, a ni suza.

Pray-ParisDruštvene mreže tako bivaju pretrpane slikama Eiffelovog tornja, kojekakvim bannerima kojima se poziva na molitvu za poginule Francuze i izljevima tuge, bijesa i ogorčenosti. Ista ta tuga, bijes i ogorčenost nisu bile na dnevnom repertoaru prosječnog „građanina svijeta,“ kojemu se empatija javlja tek kada se dogodi krah na njegovom kontinentu. Najglasniji su, što nipošto nije začuđujuće, upravo oni koji od jednakosti žive. Aktivisti NGO udruga diljem Europe i svijeta koji već snimaju performanse iskorištavajući tako ovaj tragični trenutak kako bi pokazali svoju tugu, u očima promatrača ipak djeluju kao izgubljeni i lišeni empatije. Kao da se tuga mora pokazati, ili kao da se ogorčenost ne podrazumijeva kada umre bilo tko, a tek toliki broj ljudi u jednoj noći.

Građani svijeta, oni koji često na svom Facebooku podijele sliku izgladnjelog, krhkog i bolesnog afričkog djeteta te mu uredno posvete odlomak iz pjesme nekog od sitih i bogatih europskih pjesnika, očito kozmopolitanizam ne poznaju. Oni govore kako nacionalnost ne čini čovjeka, a svojim žalopojkama pokazuju kako državljanstvo, ili barem putovnica, možda ne čine čovjeka, ali čine razliku kada nisi siguran treba li za nekim čovjekom, dječakom ili djevojčicom, zaplakati ili ne.

Indoktrinacija kojoj smo izloženi kada recimo muftija dr. Aziz ef. Hasanović izjavljuje kako osuđuje napad u Parizu je u najmanju ruku besmislena. Zašto bi netko imao potrebu izaći pred novinare i reći kako osuđuje ubojstva nad više od 100 ljudi? Zar postoji netko tko to ne osuđuje? Bi li sada svi trebali, od hinduističkih pa do islamskih „službenika,“ kod javnog bilježnika ovjeriti izjavu kako se to njima ne sviđa? I jesu li oni koji se javno ne zgroze takvim odurnim činom sociopati kojima je drago što su pobijeni nedužni ljudi? Tampon zona u kojoj se odjednom svi zateknemo nakon ubojstva s uzvikom „Allahu ekber“ nažalost nema rok trajanja, te polako iz tampon zone prelazi u širu javnu i društvenu sferu.

isildjecaciČemu odjednom tako izražen strah od toga da možda, u nekom europskom selu, postoji još takvih terorista koji će danas ili sutra nešto slično ponoviti? Zar je to, pobogu, nešto novo? Odrastao sam u državi u kojoj se zastave ISIL-a viore s krovova kuća. U državi u kojoj postoji preko 5 000 terorista. U državi u kojoj obavještajne službe gotovo trenutačno lociraju i privedu osobu zbog šaljivog maila, a teroristi šetaju po bosanskim i hercegovačkim ulicama. Sjećam se jednog svog teksta od prije par mjeseci nakon kojega sam u Facebook komentarima bio suočen s prijetnjama smrću, odrubljivanjem glave i slično, obavezno uz dodatak na kraju komentara „Allahu ekber.“ Komentirali su to ljudi sa svojih osobnih profila, gdje se nalaze njihovi podaci, a neki od njih su zaposleni i u javnoj upravi, što dovoljno govori o činjenici da se teroristi u Bosni i Hercegovini ipak osjećaju kao da su na svome, pa se više ni ne skrivaju iza pseudonima. To je europska stvarnost, ali i europska nezainteresiranost.

Proći će i ovaj šok za javnost, već kroz nekoliko tjedana masakr u Parizu neće biti tako važna tema, kao što nisu važne ni smaknuća djece ili primjerice svakodnevno masakriranje kršćana, a pogotovo kršćanskih žena na Bliskom istoku. Poznata je Staljinova izjava kako je smrt jednog čovjeka tragedija, a smrt milijuna statistika. Danas se Europa vodi sličnom retorikom, onom u kojoj smrt Francuza postaje tragedija i prilika za ronjenje suza, a smrt onih čija rodna gruda nije Europa vijest koju možda pročitaš u novinama. Ne treba biti pretjerano inteligentan kako bi se zaključilo da ovo ipak nije posljednji ovakav napad. Biti će ih još, a neki će biti počinjeni i od ruku onih koje danas pod krinkom tolerancije i ljubavi puštamo da bez putovnica prelaze naše granice. Oni će pak europske žrtve prešutjeti, a za sirijskim će možda i zaplakati, ili se javno očitovati.

Marjan Knezović

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Objavljeno

na

Objavio

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju

Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog Narodnog Sabora BiH i zastupnik u Hrvatskom saboru dr. Božo Ljubić smatra izuzetno važnim što je u tako važnoj zemlji, kao što je Ujedinjeno kraljevstvo i u tako važnoj instituciji, kao što je Dom lordova raspravljano o BiH, pri čemu je bivši visoki predstavnik u BiH lord Paddy Ashdown kazao upravo ono na što već godinama upozoravaju hrvatski političari u BiH, da je Bosna i Hercegovina disfukcionalna država i da će se raspasti bez ustavnog preuređenja. Uz to, lord Ashdown kao riješenje za BiH predložio je belgijski model, kojeg godinama predlažu upravo Hrvati.

-Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju ali kao što vidimo iz zbivanja u BiH i oko BiH zadnjih godina pa i zadnjih dana, da spomenem samo aferu nezakonitog prisluškivanja vlastitih i susjednih dužnosnika, ona sve više postaje problem za susjedstvo a time i za Europu, kaže dr. Ljubić za Hrvatski Medijski Servis.

Ono što se moglo čuti u više navrata u ovoj debati lordova je to što su oni Bosnu i Hercegovinu okarakterizirali kao distopijsko društvo i državu. Ljubić kaže kako mi koji živimo tu realnost u BiH na svojoj koži osjećamo što to znači.

-Lord Asdown se ne zadržava na konstataciji stanja već kao netko tko je u stanju problem Bosne i Hercegovina malo „dublje zagrebati“, predlaže i put rješenja i s time se potpuno slažem. Naravno ne i sa svime što je uradio i ostavio kao nasljeđe svog mandat u BiH, kaže dr Ljubić.

Predsjednik GV HNS BiH dr Božo Ljubić: Slažem se s Peddy Ashdownom kako je potrebno da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije

I sam je, veli, nebrojeno puta, o tome govorio, spominjući Belgiju kao najbliži model za državno uređenje Bosne i Hercegovine.

-Ja, koji nisam politolog, to bih definirao kao dvodimenzionalnu Federaciju tj. federaciju teritorijalnih jedinica-entiteta, republika…- u kojima bi, svaki, jedan od tri naroda bio većina te drugu dimenziju federalizma tj. federaciju tri zajednice, od kojih svaka ima vlastiti kulturni, religijski i jezični identitet, što bi omogućilo svakom od tri naroda da u potpunosti realiziraju svoj identitete bez obzira, da li će živjeti u entitetu(republici) vlastite ili heteroetničke većine, kaže Ljubić.

Ono gdje se još slaže s Peddy Ashdownom je potreba da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije, kao potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma.

On smatra kako je ova debata britanskih lordova bila važna.

-Iako, nitko od sudionika nije eksplicitno to ustvrdio, iz sadržaja debate nalazim potvrdu za svoju tezu, koju treba uporno ponavljati našim partnerima iz EU i SAD kao i susjedima; pokušaj zadržavanja statusa quo je za Bosnu i Hercegovinu i sve nas mnogo veći rizik nego poduzimanje korjenite ustavne reforme.

Lordovi uzburkali duhove zbog izjava da BiH prijeti raspad

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara

Objavljeno

na

Objavio

U skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka BiH i Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, Sud bi povrijedio navedene zakone ukoliko bi odgovarao na pitanja koja su postavljena”.

Tako su iz Suda BiH odgovorili na naše pitanje o tome je li Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) ove zemlje prisluškivala i pratila političke dužnosnike i gospodarstvenike iz Hrvatske i BiH da bi spriječila “ekonomsko podrivanje zemlje”, što je ustvrdio ministar sigurnosti Dragan Mektić, piše VečernjiList

Tjednik Nacional objavio je da agenti OSA-e, kojom upravlja Osman Mehmadagić Osmica, blizak suradnik vladajuće bošnjačke obitelji Izetbegović, prisluškuju gospodarstvenike, ali i državni vrh Hrvatske vezano za Agrokor i Konzum, Aluminij iz Mostara i njegovu privatizaciju te Elektroprivredu Herceg Bosne. Doznaje se da su upravo na meti bili i direktori Konzuma BiH, Velproa, Aluminija, a onda preko njih Vladin povjerenik Ante Ramljak, ali i potpredsjednica Vlade te ministrica gospodarstva Martina Dalić, a onda po logici stvari i sam premijer Andrej Plenković.

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara. Zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić ustvrdio je da nije znao za tajne operacije OSA-e. – Činjenica jest da je u posljednje vrijeme jako velik pritisak na Hrvate u BiH, posebice na one koji obnašaju dužnosti na različitim razinama. OSA se ne smije miješati u takve aktivnosti jer ćemo svi platiti cijenu tih zloporaba. OSA nije privatna institucija, nego institucija BiH koju financiraju porezni obveznici – rekao je Krešić. Najspornije su tvrdnje koje je iznio Večernjakov sugovornik, bivši obavještajni djelatnik, da unutar struktura još uvijek postoje parastrukture nekadašnje bošnjačke tajne službe AID-a, kao i srpske službe pod nadzorom vladajućih stranaka. Sve donedavno bošnjačka politika u BiH pod svojim nadzorom imala je sve alate represivnog aparata, od toga da bi izabranu metu prisluškivala OSA, “hapsila” stranačka policija, optužnicu podizali podobni tužitelji i presuđivali suci po mjeri.

U sadašnjoj su strukturi OSA i Federalna uprava policije (FUP) stranački aparat SDA. Smjenom glavnog državnog tužitelja Gorana Salihovića i predsjednice Suda Meddžide Kreso doslovno je prekinuta ta nit od kompromitiranja dužnosnika preko namještanja dokaza do osude. U posljednje dvije godine u više navrata pokušavalo se na različite načine kompromitirati hrvatske dužnosnike, a ponajprije je meta bio hrvatski lider u BiH Dragan Čović – od pokušaja da ga se poveže s ubojstvom doministra unutarnjih poslova Joze Leutara, zatim s korupcijskom aferom smijenjenog direktora Uprave za neizravno oporezivanje Kemala Čauševića do tvrdnji da su njegovi suradnici povezani s otmicama ili tvrdnje da su Hrvati u BiH zagovornici ruske strane, a protiv članstva u NATO-u i EU…

Posljednja afera izašla je na vidjelo kada je BiH na vrhuncu kriza u odnosima bošnjačkih i hrvatskih stranaka, kao i dužnosnika SDA Bakira Izetbegovića i HDZ-a BiH Dragana Čovića o izmjenama sudbonosno važnih odredbi Izbornog zakona BiH koje bi trebale dovesti do jednakopravnosti bh. Hrvata, te prepucavanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i bošnjačkog vodstva o opasnostima od radikalnih islamista i njihova broja u zemlji.

Bošnjačka strana odbacila je prijedloge o izmjenama Izbornog zakona kako bi nastavili političko nasilje nad malobrojnijim Hrvatima po receptu Srba u bivšoj Jugoslaviji. I to upravo u vrijeme kada administracija SAD-a pokazuje ambicije da mijenja Daytonski sporazum da bi se i riješilo hrvatsko pitanje. Kako bi političko Sarajevo to spriječilo, kroz obavještajno podzemlje bh. Hrvate prikazuje se kao rusku ekspozituru.

 

facebook komentari

Nastavi čitati