Kako je epidemija revolucije zarazila Hrvatske studije?

0
Igor Soban/PIXSELL
Četiri jahača antifalipse Ili Kako je epidemija revolucije zarazila Hrvatske studije?

Perspektivni hrvatski maturant, nazovimo ga Croata Vulgaris, stoji pred do sada najvećim životnim izazovom: što dalje? Iako mu društveno-ekonomski pokazatelji predviđaju svijetlu budućnost u ekonomskim ili pravnim znanostima, u strojarstvu, medicini ili modernim tehnologijama, CroVul ima drukčije planove. Naime, po prirodi je društvenjak te mu „ne leže“ prirodoslovna ili tehnička zanimanja, a nije dovoljno etički labilan da bi se bavio pravom.

Svjestan da postoji mogućnost nezapošljavanja nekoliko godina nakon diplome, CroVul prihvaća rizik i odlučuje okušati se na društveno-humanističkom području. Želeći što bolje upoznati povijest, tradiciju i kulturu Lijepe Naše, a povodeći se izvrsnim ocjenama koje je fakultet dobio prilikom reakreditacije, mladić se upisuje na Hrvatske studije. Pomalo je razočaran jer nije stavljen dovoljan naglasak na nacionalni znanstveni habitus, ali barem je mirno i ugodno studirati. Tijekom njegova studiranja, mijenja se pravni status Hrvatskih studija – HS postaje sveučilišni odjel. CroVul nije detaljno upućen u tu „tehnikaliju“, ali mirno studira dalje želeći diplomirati u roku.

No, tada je došlo do odluke da se sljedeće akademske godine ne će upisivati studenti na Odsjek za filozofiju. Prije nego je uspio dobiti ikakve informacije o ovoj „kapi koja je prelila čašu“, CroVula je skoro „strefila kap“, i to ona srčana. Mirni dan u fakultetskoj predavaonici prekinuli su zvuci truba i bongosa te galama iz megafona. CroVul je pokušao ignorirati taj velebni nastup novoosnovanog studentskosaborskog ansambla, ali izvođači su odlučili napraviti interaktivni koncert te su upali u fakultetsku zgradu kako bi povećali publiku. Istjeran iz predavaonice, CroVul je izašao na dvorište kampusa te promatrao koncert i publiku, čija je histerija bila dostojna onoj koja se viđa na nastupima megapopularnih zvijezda poput Mile Kitića, Željka Joksimovića i braće Matić, jedino što je nedostajala krađa žarulja i razbijanje čaša. Potaknut cjelokupnom situacijom, CroVul se s razlogom upitao: „Je li HS postao Sveučilišni odjel ili Odjel FFZG-a?“

Što se događa na Hrvatskim studijima?

Kampusom i zgradom HS-a orilo se „Uprava, odlazi!“ Da je još uslijedio usklik „Mamiću, cigane!“, čovjek bi pomislio da se nalazi na Maksimiru. Takvom ambijentu doprinio je i spomenuti studentskosaborski ansambl, potpomognut trubama, zviždaljkama, bongosima i ukulelama. Možemo se tješiti činjenicom da ne živimo u JAR-u jer bismo bili bombardirani i zvukom vuvuzela.

Uz poruku Upravi, prosvjednici su odaslali poruku studentima i nastavnicima: „Svi, van!“ Ostaje nejasan pojam „van“; odnosi li se on na tjeranje iz predavaonice, zgrade fakulteta, kampusa ili općenito iz države? Stvarna poruka je bila jasna: ili ste uz nas ili vas ne će biti. Mi, prosvjednici, preuzimamo fakultet i bit će onako kako mi želimo. Imamo nekoliko zahtjeva i tražimo apsolutno beskompromisno ispunjenje svakoga od njih. Dok se to ne dogodi, prosvjedovat ćemo i opstruirati rad fakulteta.

Postoji li demokratsko pravo na prosvjed? Naravno! Postoji li demokratsko pravo na bojkot? Neosporivo! Zanimljivo je da se prosvjednici pozivaju na navedena demokratska prava, a istovremeno krše demokratsko pravo na izbor. Kao što ja imam pravo prosvjedovati ili bojkotirati nastavu, tako netko drugi ima pravo slušati nastavu bez ometanja. Očito je da se ovdje pojmovi „bojkot“ i „opstrukcija“ pogrješno koriste kao sinonimi, a istovremeno se demokracija uzima proizvoljno, kako komu odgovara u određenom trenutku.

Svatko ima demokratsko pravo izraziti svoje nezadovoljstvo na bilo koji legalan i legitiman način. Sprječavati studente da slušaju nastavu nije legitimno, a u slučaju prekidanja nastavnika pri izvođenju nastave upitna je i legalnost postupka. Pravo na rad jedno je od osnovnih ljudskih prava (prema raznim međunarodnim deklaracijama i konvencijama te prema zakonima RH-a). S obzirom na to da je održavanje nastave posao nastavnika (logično!), opstruiranje iste je izravno kršenje prava na rad. Usto, necivilizirano ponašanje prosvjednika u potpunosti je neprimjereno akademskoj zajednici te iskazuje nedostatak poštovanja, kako prema nastavnicima, tako i prema fakultetu, za čiju se opstojnost navodno bore. Žalosno je da tako nisko nisu pali ni navijači prilikom prosvjedovanja.

Odluka o nultoj kvoti za filozofiju za sljedeću akademsku godinu navela je studente na zaključak da će se studij filozofije u potpunosti ukinuti, što će pak postupno dovesti do ukidanja HS-a u cjelini te je vrijeme za ovako drastične mjere. Osim što pogrješka pri neposrednom zaključivanju ukazuje na to da studenti nisu bili pozorni na satovima logike, ovdje dolazimo do paradoksa. U ime zaštite potencijalnih studenata onemogućuje se nastava aktualnim studentima. Svaki prosječan student filozofije zna (ili bi trebao znati) da je nedopustivo stavljati potencijalnu situaciju ispred zbiljske. Uzevši u obzir logičke i filozofijske pogrješke koje prosvjednici čine, a primjetivši i nedostatak etičnosti i akademske čestitosti u njihovim potezima, „blokatorima“ bi bilo bolje ostaviti se prosvjeda i vratiti knjizi i učenju. E, tako se izvodi neposredni zaključak!

Studentske akcije izazvale su odobravanje pa čak i podršku nekih nastavnika. Unatoč tomu što prava profesora nisu ugrožena, oni su odlučili ići u štrajk, što je Ministarstvo rada ocijenilo ilegalnim. Ovoj kvalifikaciji možemo pridodati i nelegitimnu notu. Naime, određeni broj studenata studira uz plaćanje. Njima treba pribrojiti i doktorande koji beziznimno plaćaju studij. E, pa, dragi profesori, mi vas plaćamo da držite nastavu i da nam omogućite da završimo započeti studij. Štrajkajte, slobodno, ali ne o našemu trošku!

Jahači antifalipse i epidemija revolucije

Uporno se ističe da je uvođenje nulte kvote za filozofiju „kap koja je prelila čašu“. Kao drugi problem navodi se promjena statusa HS-a, čime iz centra postaje odjel. Izgleda da je ta činjenica zapravo samostalno napunila čašu. Kolegice i kolege, cijenjeni profesori, molim vas da si nabavite veću čašu!

Cijela situacija dovoljno je zanimljiva da su reagirali i revni novinari HRT-a te ovoj temi posvetili emisiju „Otvoreno“ i tri epizode emisije „Hrvatska uživo“ (možda i četvrtu, no u petak nisam bio u prilici gledati TV). U „Hrvatskoj uživo“ bila su tri priloga i dva gostovanja nastavnika s HS-a. Obojica nastavnika i svi intervjuirani studenti bili su pripadnici prosvjeda, što još jednom ukazuje na nevjerojatnu objektivnost novinara.

U prilogu emisije „Hrvatska uživo“ (21. ožujka) kolegica Nikolina Lednicki s Odsjeka za komunikologiju izjavila je da su pokušali upozoriti Senat na situaciju na HS-u, a kada nije prošao niti jedan legalan način, odlučili su učiniti ovako drastičan potez. Je li to priznanje prosvjednika da je njihov postupak ilegalan?!

Nadalje, u prilogu je izjavu davala i kolegica Antea Anđelić s istog odsjeka. Rekla je da je rektor Boras pozvao studente na razgovor i dijalog, ali da će Studentski sabor odlučiti hoće li se odazvati ili ne. Studenti su ipak otišli na sastanak s rektorom, ali su ustvrdili da to nije imalo nikakvu svrhu. Naravno da nije! Prvo su se dvoumili bi li uopće otišli ili ne bi. Ne znam otkud im uopće pravo ignorirati rektorov poziv niti je jasno kako misle išta postići bez dijaloga. Odlazak u rektorat preko volje jednak je kušanju nove hrane. Ako stavljaš zalogaj u usta s apriornim gađenjem, gotovo je sigurno da ti ne će biti ukusno. Isto se dogodilo sa sastankom.

Drugi problem jest beskompromisnost Studentskog sabora. Oni su odlučili blokirati nastavu do bezuvjetnog ispunjenja svih zahtjeva. Tu nema mjesta pregovorima, konsenzusu niti pokušaju pronalaska zajedničkog rješenja. Nakon ovakvog stava, koji pomalo nalikuje na ucjenu, divim se strpljivosti rektora Borasa, prorektora Čovića i pročelnika Grčevića te njihovim nastojanjima da unatoč svemu pokušaju civilizirano razgovarati s prosvjednicima.

Vidimo da ključnu ulogu igra Studentski sabor. To je neformalno udruženje studenata, po svom sastavu i načinu djelovanja slično Plenumu s FFZG-a, kojega smo već imali priliku upoznati. Studenti FFZG-a su na glasu kao ljubitelji prosvjeda (prije desetak godina su prosvjedovali jer je jogurt u menzi poskupio za 12 lipa). Glavna pobuna i osnivanje Plenuma nastali su nakon pokušaja sklapanja ugovora o suradnji između FFZG-a i KBF-a, što su plenumaši nazvali „klerikalizacijom fakulteta“. Potpomognuti političkim opcijama i civilnim udrugama (sve odreda lijeve provenijencije), tražili su smjenu dekana Previšića i Uprave fakulteta te ostavku rektora Borasa i ministra Šustara. Nisu uspjeli u svom cilju te su s kolegama s politologije osnovali platformu Studenti govore, na kojoj su se povezivali studenti svih fakulteta sličnog razmišljanja.

Kolegica Anđelić je izjavila da je Studentski sabor inicirala platforma Studenti govore, ali da oni s tom platformom nemaju veze. Ispod časti mi je ulaziti u apsurd ove izjave, ali ću napomenuti da su prosvjednici na HS-u potpomognuti studentima s FFZG-a i FPZG-a, kako moralnom podrškom, tako i fizičkom prisutnošću studeta navedenih fakulteta. Studentski sabor traži, između ostalog, ostavku Uprave HS-a. Pitanje je vremena kada će isto zahtijevati od rektora Borasa, a moguće i od ministra Barišića. Prosvjeduju i protiv Studentskog zbora. Na taj način se epidemija revolucije, započeta na FFZG-u, proširila najprije na FPZG, a sada i na HS. Hoćemo li čekati da epidemija preraste u pandemiju ili je vrijeme za karantenu?

Demokratičan kakav jest, Studentski sabor poziva sve studente HS-a da dođu na Sabor i izjasne se jesu li za blokadu nastave ili protiv nje. Zašto bih ja, kao student HS-a, svoj stav iznosio na neformalnom studentskom tijelu koje nema ni legalitet ni legitimitet? Oni svoj legitimitet crpe na temelju pretpostavke  da predstavljaju većinu. Na prosvjedima ih je svaki dan sve manje i manje, a prema podatcima s Facebooka, na prosvjed će se odazvati 100-150 studenata. Ako je to većina studenata HS-a (od njih cca. 2000), onda nekomu matematika stvara velike probleme. Također, moramo uzeti u obzir nazočnost studenata „uvezenih“ s drugih fakulteta. Tko je njima dao  legitimitet bilo koje odluke vezane uz situaciju na HS-u?

Sve to je jasan pokazatelj četiri jahača antifalipse: prosvjed, blokada, anarhija, revolucija. Najprije treba pronaći motiv dovoljno jak za prosvjed da bi se privukla pozornost studenata, medija i zainteresiranih strana. Studente nastoje zaplašiti, u ovom slučaju ukidanjem studija filozofije i obezvrjeđivanjem njihove diplome. Mediji im daju kredibilitet, a zainteresirane strane platformu za plasiranje željenih sadržaja. Kada skupe dovoljan broj istomišljenika i podršku izvana, kreće blokada nastave, upadanje u predavaonice i ismijavanje svega onoga što akademska čestitost predstavlja. Poput iznuđivača, upućuju zahtjeve koje je teško ili nemoguće ispuniti, a ako do toga dođe, pojavljuju se novi zahtjevi, dok god se ne dođe do zida. Pobuna je usmjerena protiv gotovo svih legalnih i legitimnih tijela, čime se iste nastoji srušiti kako bi se proizvelo stanje anarhije. Tada revolucionari odlučuju tko je podoban, a tko nije te postavljaju svoje ljude na ključna mjesta. Oni koji ne podržavaju njihov modus operandi, oni koji su protiv blokade i štrajka, bit će okarakterizirani kao „štrajkolomci“, možda u nekom trenutku i kao „neprijatelji revolucije“.

Svaka revolucija treba svoga heroja. Na FFZG-u je to dr. sc. Mato Kapović, veliki borac za povratak „tvornica radnicima, a zemlje seljacima“. Na HS-u se polako profilira dr. sc. Dušan Dožudić. Prof. Bracanović navodi njegovo ime uz mogućnost dobivanja otkaza na HS-u. Istovremeno, Dožudić navodi da mu ugovor nije produljen te da će od ljeta biti nezaposlen. Dakle, o istoj stvari Bracanović postavlja hipotetički, a Dožudić kategorički sud. Konfuzija je veća kada se uzme u obzir da su obojica po zvanju i zanimanju filozofi. Napomenimo i pogrješnu uporabu pojma „otkaz“. Nominalno, ovaj pojam ukazuje na otkazivanje određenog ugovora. Dožudiću ugovor nije otkazan, već je istekao, a novi mu nije ponuđen. Ljudi, budite oprezni! Znate da „revolucija jede svoju djecu“…

Problem filozofije na Hrvatskim studijima

Mnogi studenti, poput spomenute kolegice Anđelić, nastojat će otkloniti utjecaj studenata FFZG-a na HS- i povezanost ova dva slučaja. No, ne mogu izbjeći činjenicu da su „mladi osvješteni tolerantni liberali“ krenuli u prosvjed kako bi zaustavili „klerikalizaciju Filozofskog“, a sada im je trn u oku Filozofski fakultet Družbe Isusove, odnosno Fakultet filozofije i religijskih znanosti. U emisiji „Hrvatska uživo“ prof. Renato Matić s Odsjeka za sociologiju i prof. Janović s Odsjeka za filozofiju postavili su pitanje, zašto se kvota nije ukinula FFDI-u? Isto pitanje je ponovio i prof. Bracanović u emisiji „Otvoreno“. Naravno, nastojat ćemo dati odgovor.

Prof. Matić je izjavio da se na Sveučilištu u Zagrebu predaju tri različite filozofije. Na HS-u se predaje analitička, na FFZG-u kontinentalna, a na FFDI-u filozofija i religija, pri čemu je analitička filozofija holistička. Profesore Matić, ako neke stvari ne znate, a kao sociolog ne trebate znati, onda Vas molim da se u njih ne petljate. U jednoj jedinoj izjavi izrekli ste čak četiri nebuloze! Prvo, postoji kontinentalna i anglo-saksonska filozofska tradicija, odnosno analitički i hermeneutički pristup istraživanju filozofije, dakle prof. Matić je usporedio jonagold i vilijamovku. Drugo, na FFDI-u se studira filozofija koja se može, ali ne mora, kombinirati s religijskim znanostima ili latinskim jezikom. Dakle, „filozofija i religija“ kao studijski smjer ne postoji. Treće, analitika podrazumijeva partikularno promatranje fenomena, dok hermeneutika u obzir uzima cjelokupnu povijest filozofije, dakle ona je holistička. Četvrto, najvažnije, iako se po kolegijima razlikuje od filozofije na HS-u, filozofija na FFZG-u problematici također pristupa analitički. Dakle, FFDI je jedini fakultet na Zagrebačkom sveučilištu koji gaji hermeneutički pristup, odnosno tzv. kontinentalnu filozofijsku tradiciju. To je prvi razlog zašto se FFDI ne dira.

Hrvatski studiji su bili sveučilišni centar, a sada su sveučilišni odjel. S druge strane, FFDI je odlukom Rektorskog zbora postao pravna samostalnica, tj. fakultet, kada je i promijenio ime u FFRZ. Promjenom pravnog statusa više ne ovisi o HS-u te HS nije u mogućnosti odlučivati o opisnim kvotama za FFDI. To je drugi logičko-pragmatični razlog.

Treći razlog je baziran na tradiciji, što ga ne čini manje validnim. Naime, 6. studenoga 1662. godine isusovac Stjepan Glavač održao je uvodno predavanje (Prolusio academica) na novoutemeljenom trogodišnjem studiju filozofije, govoreći o Aristotelovoj „Fizici“. Studij će 1669. godine postati isusovačka akademija, što se smatra početkom sveučilišta. Dakle, „isusovačka“ filozofija se smatra začetkom najstarijeg hrvatskog sveučilišta, a pojedinci bi uveli nultu kvotu. O, sancta simplicitas!

Prof. Janović tvrdi da je studij filozofije tripliciran već više od dvadeset godina, što naprosto nije istina. Tripliciranje nastaje osamostaljenjem FFDI-a, odnosno kada FFDI više nije odjel HS-a, već samostalni fakultet. Već smo spomenuli da FFDI ima hermeneutički pristup filozofiji, čime se tamošnje podučavanje filozofije razlikuje od ostalih studijskih programa filozofije, dok filozofija na HS-u previše nalikuje onoj na FFZG-u.

Da nema govora o prijašnjemu tripliciranju i preklapanju programa, možemo vidjeti promatrajući početke nastanka HS-a, 1992. godine. U to vrijeme FFDI postoji već tri godine, a na njemu se podučava opća povijest filozofije i neke tradicionalne filozofijske teme. FFZG je još uvijek baziran na marksističkoj filozofiji, od koje se polako (barem formalno) odmiče i priklanja analitičkom modelu. Kao što je vidljivo i s naslovne internetske stranice fakulteta, HS je ustrojen „isprva samo kao dvosemestralni Sveučilišni komparativni studij hrvatske filozofije i društva“, čime se razlikovao od ova dva fakulteta. Preklapanje nastaje u trenutku kada se HS programom približava (reformiranom) programu na FFZG-u, odnosno kada se odmiče od vlastitih korijena.

S obzirom na to da je u „Viziji i misiji HS-a“ stavljen naglasak na „proučavanje hrvatskog društva te na proučavanje i afirmaciju hrvatske kulture, obrazovanja i znanosti“, logično je da se studijski programi oblikuju prema navedenim zahtjevima. Prof. Bracanović je naglasio da postoji mogućnost upisivanja „Povijesti hrvatske filozofije“ kao izbornog kolegija. Samim time je potvrdio da na Odsjeku za filozofiju na Hrvatskim studijima nema niti jedan obavezni kolegij vezan uz hrvatsku filozofiju, kulturu, tradiciju itd. Evo odgovora na pitanje zašto ovaj odsjek treba hitnu reformu! Potrebu za reformom Odsjeka za filozofiju i usklađivanjem istog s vizijom i misijom fakulteta, naglasio je i prof. Grčević u svom obraćanju studentima, 16. ožujka o.g.

Profesori Bracanović, Janović i Matić kao prednost HS-a ističu reakreditacijski izvještaj koji je HS ocijenio najboljim u Hrvatskoj na području društveno-humanističkih znanosti, pri čemu uspoređuju sva tri filozofijska smjera. Iako je neosporiva kvaliteta studiranja na HS-u, profesori ipak ovdje čine kategorijalnu pogrješku. U trenutku reakreditacije FFDI je još uvijek bio pod HS-om, tako da nemamo komparaciju kvalitete studiranja na ova dva fakulteta. Čak štoviše, odgovorno tvrdim da je kvaliteta podučavanja filozofije na FFDI-u doprinijela ovako visokoj ocjeni HS-a.

Prof. Renato Matić ustvrdio je da je cijeli slučaj zapravo posljedica privatnih interesa pojedin(a)ca. O tomu, prema njegovim riječima, „bruji cijeli fakultet“. Iako je u pitanju pretpostavka, cijelo vrijeme se raspravljalo kao da je u pitanju nepobitna činjenica. Isto su ponovili i prof. Bracanović i prof. Janović te nekoliko intervjuiranih studenata. Otvoreno su implicirali da je u pitanju osveta ministra Barišića zbog optužbi za plagijat. Naravno, ničime nisu argumentirali, a još manje potvrdili svoju tezu, no deset puta ponovljena laž postaje istina.

U „Hrvatskoj uživo“, 21. ožujka, voditeljica Andreja Arežina Grgičević ustvrdila je da „odluka o kvoti 0 za filozofiju znači da se taj studij praktično gasi“. Ne znam je li gđa. Grgičević pogrješno uporabila pojam „praktično“ ili je implicirala da je studij filozofije preko noći nestao. Drugim riječima, u pitanju je ili nepoznavanje pojmova ili širenje neistina; oboje nedopustivo na državnoj televiziji.

Poruka studentima za kraj

Uvođenje nulte kvote za filozofiju za iduću akademsku godinu ne znači ukidanje studija filozofije. Koliko god se neki trude situaciju prikazati na ovako tmuran način, ne nasjedajte! U pitanju je zaplašivanje jer vas trebaju za svoje ciljeve. Odsjek za filozofiju se ne ukida, nego se nastoji reformirati kako bi odgovarao viziji i misiji HS-a. To je nužno da bi se mogao riješiti pravni status i da HS napokon postane ono što treba biti – fakultet, odnosno ravnopravna sastavnica Sveučilišta u Zagrebu.

Pritom bi trebalo kao obavezne uvesti neke predmete vezane uz Lijepu Našu. Ovako, na prvu, padaju mi na pamet kolegiji poput „Hrvatske filozofije“, „Filozofije prava Ante Starčevića“, „Filozofije znanosti Ruđera Boškovića“, „Hrvatske neoskolastike“ itd. Dakako, ne bi se predavala isključivo hrvatska filozofija, već bi na nju samo bio stavljen naglasak. No, nažalost, nekim strujama ne odgovara da se hrvatska filozofija uopće podučava. Čini im se da je to „malo previše hrvatstva na HS-u“. Od hrvatskog osamostaljenja prošlo je više od 25 godina, a nekima još uvijek smeta hrvatski nacionalni habitus. Oni zlorabe studente da bi postigli svoje ciljeve – globalizacija i kozmopolitizam nasuprot nacionalizmu.

Gđa. Grgičević je upitala, „kada ćemo u ovoj zemlji (sic!) početi slušati mlade?“ Odgovor je jasan: kada mladi počnu razmišljati svojom glavom i prestanu biti instrument u rukama određenih lobija. Karl Jaspers je rekao da „3-5% ljudi misli svojom glavom. Ostali se daju voditi.“

Dragi kolege i još draže kolegice, vi ste akademski građani! Ne dopustite da vas drugi vode i zavode! Ne dopustite da vas obmanjuju i da vama manipuliraju! Budite u prvoj, a ne u drugoj Jaspersovoj skupini!

Filozofija je genus proximum na Sveučilištu u Zagrebu. Dopustite logiku! Neka na Hrvatskim studijima hrvatsko filozofijsko nasljeđe postane naša differentia specifica

Ivan Sklizović

facebook komentari