Pratite nas

Povijesnice

Erdoganisti su krivi za genocid nad mosulskim kršćanima

Objavljeno

na

Svijet nikako ne može bez ideologija i ideologa. Samo što se jedna uruši, propadne, bude pobjeđena i uništena, te nestane na smetlištu povijesti, druga se već javlja, što je znak da se razvijala i rasla paralelno sa poraženom i nestalom.

I stoga je uvijek ta nova ideologija bivala brutalnija i ruševnija od one svoje prethodnice, budući da je sredstva zločinačke vladavine usavršavala i dotjerivala za vrijeme i prostore na kojima se pojavljuje i sa kojima kreče u svoje krvave pohode.


Erdogan-ArmenianGenNaime, nakon poraza fašizma i nacizma, te urušavanja komunizma jedne totalitarističko zločinačke ideologije koja je poubijala stotine milijuna nedužni, na njeno političko mjesto u roku nešto više od dva desetljeća ustoličuje se, jednako opasna ekspanzionističko osvajačka ideologija turski erdoganizam. Novostara osmanlijska vjerska ideologija koja je u vrijeme svoje zločinačko genocidne osvajačke prošlosti okupirala i porobila gotovo pola Europe, te cijelu Afriku i Aziju, i u čije vrijeme je nestalo cijeli jedni naroda, napose kršćana i kršćanstva. Danas tu genocidnu ideologiju, prvi genocid u povijesti čovječanstva upravo je ona počinila u Bosni, a zatim nad Armencima, oživljava i u svijet unosi u najcrnjem obliku turski premijer Erdoğan Silni.

Na vrhuncu moći koju demonstrira stotinama milijuna Turaka erdoganizam agresira na dva fronta. Kroz ostavljeni amanet i spomenik krvavoga Osmanskog Carstva, Bosnu i Hercegovinu udara na Europu, te na drugom kraju svijeta udara na Izrael, čvrstog američkog saveznika. Time erdoganizam želi pokazati da je spreman da se bori i protiv Europe i protiv Amerike. Nakon uplovljavanja turskih ratnih brodova u hrvatsku luku Neum, ne slučajno u vrijeme kada je taj grad pun europski i svjetski turista, što je znak okupacije jer okupator bira najpogodnije vrijeme agresije kako bi porobljeni narod što više ponizio, Erdoğan sprema još neki stotinjak milijuna Turaka na Bosnu i Hercegovinu. A kako toliki broj vojnika nikako ne može stati u beha lonac Erdogan Silni ih vjerojatno planira uputiti pod Beč, tamo gdje je započeo početak kraja njegova prethodnika Muhameda Silnog. I kako bi bio uvjerljiv u svojim vojno osvajačkim planovima na Europu taj „euro“ Turčin fetvu izriče u vrijeme Ramazana, u kojoj kaže:

„Kunem vam se velikim Allahom, dok sam ja živ, ako bi itko na bilo kakav način dirnuo Bošnjake, imao bi protiv sebe sto milijuna Turaka. Turska ili Osmansko Carstvo svoju braću Bošnjake u davnoj prošlosti predali neprijatelju bez ikakve zaštite Austrougarske. To sebi nikad nismo i ne ćemo moći da oprostimo. I zato se nemojte čuditi kad turski ratni brod uplovi u Neum, jer to je naš znak i podrška suverenitetu BiH“. (Portal Bošnjaci.net) To je znak vrlo ozbiljne i osvajačke namjere širenja Osmanlija i erdoganizma u Europu, sa svim onim posljedicama, pa vjerojatno i puno strašnijim od polutisućljetnog danka u krvi i prisilne islamizacije Bosne i tada porobljeni europski naroda. Jer, ako je Erdoğan u ime Velikog Alaha spreman poslati, nakon ratni brodova u Neum, i tih sitni sto milijuna Turaka da brane i zaštite nepuna dva milijuna Bošnjaka od svih onih koji ih pokušavaju europeizirati i deosmanizirati, koliko tek milijuna Turaka može poslati na Njemačku ako Nijemci pokušaju 4 milijuna Turaka germanizirati i europeizirati. Znači da će ih poslati na Njemačku i 200 milijuna, i nekoliko ratni brodova u njemačko more.

A kako se Erdoğan Silni ne zadovoljava ni tim prolaskom kroz Beč, a kasnije kako je to bilo u turskoj prošlosti do Njemačke, budući da je Bosna već Izetbegovićevim ocem i sinom šaptom pala, bez ikakva otpora, a Njemačka i Europa šute na te ratne prijetnje, on se sprema i na drugu osvajačku, uništavajuću frontu. Erdogan se sprema na američkog saveznika Izrael. Naravno opet u koordinaciji sa Bošnjacima koji protestiraju protiv Izraela po Sarajevu i drugim beha gradovima. Ta nepuna dva milijuna Bošnjaka koji protestiraju protiv izraelske obrane kroz vojnu akciju na Palestinu, a ne protestiraju protiv turske okupacije i vojne invazije na Bosnu u luci Neum, i skorašnjeg iskrcavanja 100 milijuna turskih vojnika na beha teritorij, Turska će se usmjeriti na Izrael koji se igra vatrom kako bi zaštitio svoj narod. Legitimno i legalno pravo obrane svakog naroda na mir i budućnost, pa tako i Izraela i Palestine, za Turke i Bošnjake nije isto. Opisujući izraelsku obranu igrom vatre nije li i turska okupacija Neuma igra vatrom, i skoro umarširanje 100 milijuna Turaka u Bosnu igra ognjem.

Izraelska igra vatrom u obrani teritorija i naroda za Erdoğanova zamjenika Emrullaha Islera je ono što je godinama govorio i prijetio bivši iranski premijer, uništenje Izraela. Naime, zamjenik turskog premijera je kazao: „Izrael se igra s vatrom, korak po korak priprema svoj kraj“. Takve prijetnje Izraelu, nestanak s karte svijeta, dugo su dolazile iz Islamske Republike Iran, što upućuje na zaključak kako se islamski svijet organizira u neke nove vjerske, osvajačke ratove diljem svijeta. Zaista zastrašujuće na početku Trećeg tisućljeća čovjećanstva. Svijet ne može nikako bez ideologija i ideologa, carstava i imperija, blokova i dioba, a time i bez vjerskih ratova, koji se najavljuju iz islamskih zemalja koje predvodi Turska na čelu koje je Erdogan Silni.

bbbf68d140edd9b4724394577465b93fMuamer Topalović

U tim turskim ratnim planovima ponovnog osvajanja svijeta, i prisilne islamizacije, prva je okupacija Bosne a zatim nestanak Izraela, gotovo najstarije zemlje u svijetu i najstarije vjere.

Turska prijetnja Izraelu da obranom planira svoj kraj, to jest vlastitog nacionalnog i vjerskog nestanka, kao i prijetnja svim nebošnjacima, u beha slučaju kršćanima, koji se suprostave bošnjačkoj unitarizaciji, islamizaciji i otomanizaciji, zapravo je najava jednog dugog i krvavog vjerskog rata, koji je sada se to sasvim jasno pokazuje, započeo jedanaestorujanskim talibansko-terorističkim udarom na Ameriku. Nije turska prijetnja Izraelu i nebošnjacima u Bosni upućena samo njima, to je prijetnja svim nemuslimanima svijeta.

Zabrinutost Europe i nemuslimanskog svijeta je nekako veća budući da ta kataklizmička retorika dolazi od zemlje članice NATO saveza, i one koja formalno teži ka Europi i europskim vrijednostima. Pitanje je, stoga, hoće li i sve druge članice NATO saveza stati uz Tursku kada krene uništenju Izraela i nebošnjaka u Bosni. Hoće li NATO savez stati uz Tursku kao i onda kada je izvršila okupaciju Cipra. Hoće li to biti samo tursko dokrajčenje Izraela i Bosne, ili NATO saveza čiji je član. Sve su to pitanja na koja će odgovor dati tijek i način turske invazije erdoganizma na Bosnu, Izrael i ostatak svijeta. Ovakav erdoganizam ima elemente Hitlerovog nacizma, koji je također imao plan uništenje Izraela i stvaranje Velike Njemačke, kao što danas Erdogan gradi Veliku Tursku.

Budući da u današnjoj Europi, ali i u ostatku demokratskog i slobodnog svijeta, nema mjesta ni fašizmu, ni nacizmu, ni komunizmu, zasigurno da onda ne može biti mjesta ni erdoganizmu, koji je po svemu sličan tim trima pobjeđenim ideologijama. A to pak znači ni u obitelji europskih zemalja ne može nikako biti i mjesta za Erdoganovu Veliku Tursku. Zapravo sam je turski premijer ovim ratnim invazijama, u prošlosti na Cipar i sadašnjosti na Bosnu, i prijetnjom kraja Izraelu, zauvijek zatvorio vrata Europe Turskoj. Pokazao je da ga Europa i njene vrijednosti ne interesiraju, i da su daleko ispod njegovi rušilačko osvajačkih ciljeva i izvan njegove opasne ideologije, erdoganizma. Kako je Erdogan tim ratnim igrama i prijetnjama nestanka država i naroda rekao da Turska ne pripada Europi i ne uklapa se u njene vrijednosne okvire, vrijeme je da i Europa kaže to isto Turskoj da nije za nju, i time bi zaštitila one zemlje kojima Turska prijeti, Izrael i BiH.

Obrana europskih vrijednosti i Europe u Bosni obveza je i dužnost Europske unije potpisane u Daytonu, kao što je dužnost i obveza Svjetske zajednice koja baštini vrjednote čovječanstva XXI. stoljeća da brani i štiti i Izrael i Palestinu. I jedan i drugi narod, kao i nebošnjaci u Bosni i diljem svijeta, imaju pravo na mir, slobodu i budućnost. Baštiniti i živjeti te univerzalne vrijednosti čovječanstva nije svojina Erdoğana niti spadaju u okvir osvajačko agresorske ideologije erdoganizma, zapravo turskog nacizma, kao ni dar Turske svijetu i suvremenoj civilizaciji. To su vrednote izborene u zapadnim zemljama demokracije, ljudski prava i vjerski sloboda, kao i onog naroda kojem Erdogan sprema kraj, i onih naroda u Bosni na koje planira poslati, uz ratne brodove i 100 milijuna Turaka.

Činjenica da Turska nije nikada odgovarala i bila kažnjena za genocid u Bosni, genocid nad Armencima, te genocid osvajanja Cipra, vjetar je u leđa Erdoganu da sve te genocide ponovo nastavi tamo gdje ih je njegova Turska započela i poćinila. I da se malo proširi na Izrael i da ga privede kraju. Kraju kakvom je privela 2 milijuna Armenaca, i milijune kršćana u polutisućljetnom danku u krvi u Bosni.

Ubojstvo i jednog čovjeka, bez obzira na vjeru i naciju, je zločin, ubojstvo djeteta je još veči i strašniji zločin, što bi trebali znati i Bošnjaci oni koji danas u znak potpore Palestini protestiraju diljem Federacije BiH. Ako ti prosvjednici gledaju čovjeka čovjekom, dijete djetetom, bez obzira na vjeru i naciju, kako to da ti Bošnjaci, koje brani 100 milijuna Turaka, nisu protestirali protiv palestinskog ubitstva troje izraelske djece, ili kako nikada nisu digli glas i osudili, a znaju ko je taj zločin poćinio, muslimanske ubojice osmero hrvatske djece na nogometnom igralištu u Vitezu. Ili ono strašno ranjavanje četrnaestogodišnjakinje Marije Topalović kojoj su „nenaoružani“ muslimanski talibani granatom odbili obadvije noge a otca joj, koji je bio sa njom kako bi iznijeli nešto iz kuće za Božić u progonstvu, ubili.

Sve dok se u svijetu gleda na ljude i djecu selektivno kroz nacionalni ili vjerski identitet teško je očekivati njihovu zaštitu. Zar nije čovjek ili djete isto bilo palestinsko, izraelsko, bošnjačko, hrvatsko ili bilo čije drugo i zar nemaju svi jednaka prava i slobode. Po turskoj koja ratnim brodovima uplovljava u hrvatske luke i prijeti stotinama miljuna Turaka nebošnjacima u BiH, i Bošnjacima koji protestiraju protiv izraelske ali ne i palestinske vojne akcije, ljudska prava i slobode i prava i sloboda djece nisu jednaka za sve. No, da u islamskom svijetu ljudska prava i slobode su jednake za sve onda se ne bi moglo dogoditi da samo u deset godina vladavine islamista u Mosulu nestane oko 95 tisuća kršćana. Za opstanak i tih ostalih i preživjelih 5 tisuća kršćana koliko ih još ima tamo islamisti im nude tri opcije „islam i dhimu, a ako to odbiju onda im preostaje sablja“

Zbog tih činjenica erdoganizam kojeg podupiru Bošnjaci i čija politika će ih braniti od europeizacije, demokracije, deislamizacije i deotomanizacije, je iedologija jednako opasna za svijet kao i fašizam, i nacizam i komunizam zajedno. Na svijetu je povijesna odgovornost da zaustavi taj ideološko-vjerski veleval koji danas nadire na Bosnu i Izrael, a sutra zasigurno na cijeli svijet. Prošlost je zabilježila kako je krenuo i otomanizam, i nacizam, i fašizam, i komunizam, a evo se vidi kako kreće i erdoganizam. Ako slobodni i demokratski svijet nije naučio od prošlosti ona mu se vraća.

Vinko Đotlo, hrvatski fokus

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

19. listopada 1991. – Bitka za Novi Farkašić

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1991. godine odigrala se konačna bitka za Novi Farkašić, malo mjesto na desnoj obali Kupe.

Novi Farkašić, selo na lijevoj strani rijeke Kupe, potkraj listopada 1991. bilo je poprište velike bitke kombinirane tenkovsko-pješačke postrojbe agresorske JNA te pobunjenih Srba s malobrojnim gardistima Prve satnije 2. brigade ZNG-a, legendarnih Crnih mambi.

Sudeći prema zapovijedima JNA, konačni cilj napadača bio je prodor preko Kupe i spajanje s postrojbama JNA kod Velike Gorice, ne bi li u predviđenim deblokadama vojarni JNA bili izravna prijetnja gradu Zagrebu. No u Novi Farkašić samo nekoliko dana prije stiglo je 20-ak pripadnika Crnih mambi koji su brzo uočili njegovu stratešku važnost kao jedinog pravca kojim se agresorska vojska morala kretati, piše HRT

Uz pomoć nekoliko domaćih branitelja pripremili su kružnu obranu, iskopali rovove na rubovima sela koje su osigurali protutenkovskim minama. 18. listopada, nakon zračnog i topničkog bombardiranja, slijedio je kombinirani tenkovsko-pješački napad mnogo nadmoćnijeg neprijatelja iz dva smjera, Vratečkog i Donjih Mokrica. Trajao je cijeli dan, a završio je potpunim porazom agresora kojemu je onesposobljeno više tenkova i borbenih vozila te je iz stroja izbačen velik broj pješaka.

Nakon ostvarene pobjede, branitelji su izvidjeli rezervni položaj neprijatelja koji se pripremao za novi napad. Ustanovili su da unatoč tome što je dodatno ojačan ljudstvom i tehnikom, zbog velikih gubitaka u redovima protivnika vlada rasulo i zbunjenost.

Stoga su rano izjutra, 19. listopada 1991. izveli iznenađujući napad koji je nadmoćnog neprijatelja demoralizirao i natjerao u panično povlačenje. Ojačana satnija Crnih mambi krenula je u progon te nekoliko dana poslije doprla skroz do Glinske poljane gdje se neprijatelj napokon uspio reorganizirati.

Sam uspjeh motivirao je zapovjedništvo u Sisku za daljnje protunapade i oslobađanje niza okolnih sela. Pobjeda Davida nad Golijatom kod Novog Farkašića omogućila je prvo oslobađanje okupiranog teritorija Hrvatske 1991. godine i stoga se s pravom obilježava kao Dan branitelja Sisačko moslavačke županije.

Premijerno prikazan “Boj za Novi Farkašić”

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

18. listopada 1991. – Masakr u Lovasu

Objavljeno

na

Objavio

Nismo znali kamo idemo i na što nas tjeraju. Kada smo došli na minsko polje natjerali su nas da se primimo za ruke, raširimo i da pješice krenemo kroz polje. Ubrzo smo naletjeli na mine. Znali smo da smo osuđeni na smrt.

Tako je strašni 18. listopada 1991. opisala jedna od žrtava masakra nad civilima koji se dogodio u minskom polju nedaleko od sela Lovas u Vukovarsko srijemskoj županiji.

Srpske postrojbe natjerale su 51 Hrvata u polje djeteline puno mina. Kada je pod tijelom jednog od mještana eksplodirala ubojita naprava, vojnici su istodobno otvorili vatru na nesretnu skupinu ljudi.

Ubili su 21 čovjeka a 14 ranili. Crne brojke bile bi još crnje da u međuvremenu na mjesto zločina nije došao jedan časnik JNA i zaustavio akciju paravojnih snaga JNA i tako spasio preostalih 30 života.

Lovas je privremeno okupiran tjedan dana prije brutalnog masakra, a povod je bila dezinformacija da se u selu nalazi između 300 i 400 pripadnika Zbora narodne garde.

Čim su četničke postrojbe Dušan Silni i Beli Orlovi ušli u Lovas odmah su ubili 23 mještana. Radi raspoznavanja naredili su Hrvatima da na ruci nose bijele vrpce a na kuće da izvjese bijele plahte.

Dok je trajala okupacija, zvjerski su pendrecima, šipkama, kabelima i raznim spravama mučili one koje su zatekli. Uništavali su i pljačkali imovinu Hrvata i nesrba. Katoličku crkvu svetog Mihaela zapalili su i potpuno uništili, kao i kapelicu na mjesnom groblju. Sudbinu Lovasa dijelio je i obližnji Opatovac.

Kada su se za vrijeme mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja ljudi onamo počeli vraćati, iz masovne grobnice ekshumirano je 68 tijela i još 10 iz pojedinačnih grobnih mjesta.

U Beogradu su 2012. nakon višegodišnjeg suđenja za zločine u Lovasu optuženima izrečene presude od 4 do 20 godina zatvora.

facebook komentari

Nastavi čitati