Četiri mušketira i gospođa Konoplja

0

Odmah po izlasku iz zatvora Radimir Čačić najavio je pohod na vlast s najvišim ambicijama. No, on nipošto neće ići sam. U igri je nova koalicija jakih, poznatih ličnosti koju bi, uz njega, činili još Milan Bandić, Ivan Jakovčić, Nikica Gabrić, vjerojatno Mirela Holy – i to sve pod visokim pokroviteljstvom sve nesigurnijeg i nervoznijeg Ive Josipovića

bandic cacic koalicijaIzišao je iz zatvora Radimir Čačić. Bijaše to udarna novinska, televizijska i radijska vijest. Odmah je dao i nekoliko intervjua, pa i u dnevniku HTV-a. Dočekan je kao haaški osuđenik, kao Mandela ili u najmanju ruku kao Ante Gotovina, kao pravednik koji je nepravedno osuđen, kao pravi heroj, a ne tek bahati vozač koji je skrivio smrt dvoje ljudi i koji je i u zatvoru imao privilegirani status i koji se u civiliziranim zemljama nikada više ne bi bavio politikom. Nedostajala su samo javna okupljanja u znak potpore. Ali i za to ima vremena. Odmah je Čačić najavio osnivanje stanke s jeseni, pohod na vlast s najvišim ambicijama, još ne zna hoće li se i kome prikloniti kad su u pitanju velike stranke, ili će se one priklanjati njemu. Ta stranka “reformista” ponudit će bolji život, s onu stranu ideologija kojih su, kaže on, građani siti.

Radimir Čačić je otišao u haps ravno s mjesta prvog potpredsjednika Vlade zaduženog za gospodarstvo. Danas o radu Vlade govori suzdržanom kritikom, svjestan da je i on gotovo dvije godine bio tamo glavni čovjek koji je najavljivao brda i doline, velike projekte od kojih na koncu nije bilo ništa. On je, ni manje ni više, jasno preuzeo teret izvlačenja zemlje iz krize, rekavši da ako se za šest mjeseci ne pokaže uzlazni gospodarski trend, onda ova vlada nema šanse. Svi su trendovi, međutim, išli i dalje idu u suprotnom pravcu. Na svom novom početku bivši prvi potpredsjednik opet govori o velikim projektima.

Čačić nije suviše opterećen moralnim dvojbama. Ta cijela njegova poslovna i politička karijera obilježena je aferama i sudskim procesima. Još u vrijeme socijalizma patentirao je specijalni model poslovanja: naplatiti, a ne napraviti. Tako je bilo sa staračkim domom u Dubrovniku, školom u Zadru, pa čak i s nekim projektima u Tel Avivu. Bio je i u Račanovoj vladi, gdje je, istina, zaslužan za izgradnju autoceste, ali je sklapajući kao ministar poslove s vlastitim firmama upamćen kao začetnik tzv. sukoba interesa, što je uostalom ustanovilo i saborsko povjerenstvo. Pa i za kratkotrajnog rada u Milanovićevoj vladi znao je svome petku post. Uspio je novac iz državnog proračuna usmjeriti u privatnu, sada propalu banku, koja je prethodno Coningu, firmi pod njegovom kontrolom, odobrila kredite.

Čačić nipošto neće ići sam. U igri je nova koalicija jakih, poznatih ličnosti koju bi, uz Čačića, činili još Milan Bandić, Ivan Jakovčić, Nikica Gabrić, vjerojatno Mirela Holy – i to sve pod visokim pokroviteljstvom sve nesigurnijeg i nervoznijeg Ive Josipovića.

Navodno je upravo paktiranje s Bandićem Čačić platio izgonom iz stranke koju je vodio. Potvrdu prijateljstva s nekoć najmoćnijim čovjekom Banskih dvora pružio je sam Bandić usporedivši odluku Vesne Pusić o izbacivanju Čačića s onima koji su osudili Isusa, jer “nisu znali što čine”. Neki dan je pak Čačić o Bandiću govorio pohvalnim riječima. Ohrabren uspjehom na posljednjim izborima za gradonačelnika glavnog grada, Bandić ne krije ambiciju da nakon neuspjeha na predsjedničkim izborima postane “gradonačelnikom Hrvatske”. On posjeduje stanovitu crtu socijalne demagogije i retorike, hinjenu bliskost s običnim pukom i tobožnju radišnost. S druge strane, osim opjevanog Bundeka teško se sjetiti uspjelih gradskih projekata koji su iza njega. Zagrebački holding, kojega je on stvorio, trpi strašne gubitke, a već godinama Zagreb nema rješenja za zbrinjavanje vlastitog otpada. Neki njegovi najbliži suradnici našli su se zbog manipulacija prostornim planovima i gradskim zemljištima na udaru Uskoka.

Već odavno je Milan Bandić kao neka vrsta disidenta na sebe navukao bijes “lijevo” orijentirane populacije. Na predsjedničkim je izborima ona druga strana biračkog tijela u njemu vidjela svog čovjeka i držala ga je takvim sve dok nije stavio bedž s Titovim slikom na rever svog kaputa – i to kao pokrovitelj skupa starih antifašista iz svih dijelova brdovitog Balkana. Odbivši pokrenuti proceduru preimenovanja Trga maršala Tita, on je ovaj dio populacije posve razočarao i otrijeznio.

Čačić nipošto neće ići sam. U igri je nova koalicija jakih, poznatih ličnosti koju bi, uz Čačića, činili još Milan Bandić, Ivan Jakovčić, Nikica Gabrić, vjerojatno Mirela Holy – i to sve pod visokim pokroviteljstvom sve nesigurnijeg i nervoznijeg Ive Josipovića.

Tu je i istarski guverner Ivan Jakovčić, sada i eurozastupnik, kojega čak i nekad njegov prvi suradnik Damr Kajin optužuje za silne manipulacije. Usko je surađivao s ozloglašenom Hypo bankom, trgovao državnim zemljištem, izgradio čitavo selo na nelegalan način, sprijateljio se i s Ivom Sanaderom, svako malo zveckao istarskom autonomijom. Nikica Gabrić je na europskim izborima potonuo i velika očekivanja su se rasplinula. Otišao je nekako u drugi plan. I on je s Bandićem povezan poslovnim vezama i interesima. Kapitalist sa socijalističkom retorikom. Mirela Holy, zvana “Konoplja”, uz nevjerojatnu medijsku potporu dosegla je desetpostotni rejting i prema anketama i prema rezultatima izbora za EU-parlament. Smijenjena je s mjesta ministrice zbog blage zloupotrebe položaja i pogodovanja prijateljima. Pojavila se niotkuda i vinula se relativno visoko kao vještica na metli, odnosno na svom ekološkom angažmanu i naročito na projektu legalizacije uzgoja biljke od koje se proizvodi droga, simpatizirajući homoseksualne i druge manjine, te ne skrivajući animozitet spram Crkve.

Dirigent iz sjene jest, kako rekosmo, kompozitor i predsjednik Ivo Josipović, s kojim se naš pretendent na premijersku fotelju sve češće viđa na javnim antifašističkim, pa čak i glazbenim skupovima. Josipović već i zbog svog stila neće za sada istupati otvoreno, a i zbog toga što se ne bi želio previše zamjeriti stranci iz koje je potekao, jer će mu trebati za predsjedničke izbore koji stižu već ove godine. Njemu je ova koalicija potrebna radi širenja potpore za predsjedničke izbore, kao zamjena ili nadomjestak za opadajuću popularnost SDP-a i gotovo nestanak sa scene laburista i haenesovaca. Kasnije će on njih gurati.

Zajedničko je spomenutoj četvorici mušketira, kojima slobodno možemo pridodati i glavnog pokrovitelja, bogatstvo koje su stekli na vrlo sumnjiv način, neuništiva volja za moći, ambicioznost bez granica i bez pokrića. Kad Čačić kaže kako ih ne zanima ideologija, on je samo djelomice u pravu. Njih zapravo ne zanima moral, radi se o ljudima koji su transvrijednosno, a ne transideološki orijentirani. Ideologija ih zanima utoliko ukoliko može poslužiti njihovim interesima. U ideološkom, strogo intimnom smislu simbolička im je, kod jednog više kod drugog manje, poveznica Josip Broz Tito, što će oni možda i prikriti u nekoj prigodi, ako im ne ide u račun. Jakovčić sam kaže kako je svjetonazorski blizak i Vesni Pusić i Radimiru Čačiću.

Dugo je lukavi Hercegovac igrao na dvije karte, pokušao sjediti na dva stolca. Prikazivao se kao vjernik koji je održavao bliske veze s Kaptolom i koji je s osobitom osjetljivošću dao ukloniti kazališni plakat kojim su se vrijeđali vjerski osjećaji, a istovremeno je “veliki drug i vođa” za njega bio i ostao svetinja i neupitna politička vrijednost. Htio je sjediti na oba stolca, ali kako to obično biva ostao je i bez jednoga i bez drugoga. Ostao je samo ogoljeni, poluobrazovani tipični karijerist kojemu je samo nebo granica, bez ideja i vizija, bez jasnog političkog stava.

Računica buduće koalicije je jasna. Čačić ima sjeverozapadnu Hrvatsku, Bandić Zagreb, Jakovčić Istru i dobar dio Rijeke, Holy razne opskurne skupine različite provenijencije i razočarane esdepeovce, pa kad se sve to zbroji puna šaka brade. Ali to je tek mehanički, varljivi zbroj. Jedni drugima mogu i oduzimati glasove. Osim toga, jedna logika u biračkom tijelu prevladava kad se bira gradonačelnik, a posve druga kad birate parlament ili predsjednika države, kada su u većoj mjeri prisutni ideološki razlozi i stranačka svrstavanja pa je teško probiti se na takvim izborima bilo kome tko je izvan dviju vodećih stranaka. Govoriti o politici bez ideologije, kako to čini bivši zatvorenik, u širem i u užem smislu je zaista apsurdno.

JosipJović/dnevno.hr

facebook komentari