EU se protivi rusko-neoosmanskoj podjeli BiH

2

Sudeći po reakciji Državnoga odvjetništva BiH, koje je ubrzo zanijekalo da se u spomenutim optužnicama protiv pripadnika HVO-a radi o zajedničkom zločinačkom pothvatu, hrvatski premijer Andrej Plenković i njegov ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier su u rukama očito imali snažne argumente koji su nagnali državne odvjetnike u BiH da se ograde od optužaba za zajednički zločinački pothvat Republike Hrvatske i Hrvata u BiH

U političkoj pozadini američkih predsjedničkih izbora Moskva je nedavnom pobjedom proruskoga kandidata na predsjedničkim izborima u Bugarskoj probila jugoistočni granicu zapadnoga svijeta, što bi joj moglo omogućiti da u bliskoj budućnosti upravo preko toga područja snažnije štiti svoje probitke u Srbiji, gdje je kod Niša već izgradila bazu pod nazivom humanitarnoga središta.

Djelovanje zajedničke rusko-srpske politike osjeća se u Srbiji susjednim državama – Kosovu, Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj. Radi se o skupini različitih političkih aktivnosti koje se kao cjelina mogu prepoznati u velikosrpskom političkom projektu nazvanom Memorandum II.

Osim što Srbija ne želi Kosovo priznati neovisnom i posebnom državom, zajedno s Rusijom inzistira na uspostavi t.zv. Zajednice srpskih općina, što neodoljivo podsjeća na ustrojavanje različitih SAO-ova prije početka velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH tijekom devedesetih godina. Zbog odlučnosti crnogorskoga naroda da sudbinu svoje države poveže uz Europsku uniju, a njezinu sigurnost potraži unutar NATO savezu Podgorica je već mjesecima izložena velikosrpskim i proruskim političkim pritiscima.

Ne radi se samo o uobičajenim diplomatsko-gospodarskim ili pak informativnim operacijama protiv crnogorske državne samostojnosti, nego i o pokušaju da dobro ustrojena skupina terorista otme političkog vođu Mila Đuakanovića kako bi se spriječio crnogorski puta u zapadne integracijske tijekove, a Srbiji i Rusiji otvorio pristup jadranskoj obali.

U tom terorističkom pothvatu, uz sudjelovanje srbijanskih državljana, podlogu za možebitno gerilsko djelovanje na području Crne Gore, skupini su u ljudstvu i logistici vjerojatno mogli pružati pripadnici postrojbe t.zv. balkanske kozačke vojske, koja koja još uvijek raspolaže otetom imovinom nekadašnje samostalne Crnogorsku pravoslje još u rujnu bila svečano i javno postrojena u Kotoru.

Infrastrukturu za djelovanje te paravojne i parapolitičke organizacije pruža Srpska pravoslavna crkva, avne crkvu. Borba za prevlast u Bosni i Hercegovini nešto je drukčijega karaktera jer u toj dvoentitetskoj zemlji podijeljenoj između Republike Srpske i većinski bošnjačkoga entiteta nekadašnje zajedničke hrvatsko-muslimanske Federacije sve se snažnije na račun američkih, a sad već i europskih probitaka razmještaju Rusija i Erdoganova Turska.

U pozadini otezanja formiranja nove crnogorske vlade mogli bi stajati i neoosmanski potezi Ankare, koja naravno upravlja svojom (bošnjačkom) manjinom i u Crnoj Gori, što bi tu neovisnu državicu, uz veliku srpsku manjinu dodatno moglo raskoliti, a na kraju, kao i BiH gurnuti u područje rusko-turskih interesa.

Koliki je pak utjecaj Stambola na svoj zapadni vilajet pokazuje i činjenica da su sarajevske vlasti ovih dana na sultanov poziv oduzele službeno gradsko priznanje nekom profesoru matematike samo zato što je vjerski pristaša američkoga imama Fethullaha Gulena, čije izručenje od SAD-a zahtijevaju erdoganovci zbog navodnog kemalizam.

Ta suradnja Moskve i novoga Stambola posebno se očitovala u nedavnoj „otmici“, odnosno uhićenju desetak pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane u posavskom gradiću Orašju, a koje su na prijedlog Republike Srpske uhitile vlasti osmanske manjine koja ima prevlast nad Hrvatima u već spomenutoj zajedničkoj Federaciji.

Pripadnici HVO-a uhićeni su kao dio šire skupine optužene za t.zv. zajednički zločinački pothvat i najšire shvaćenu zapovjednu odgovornost za navodno počinjene ratne zločine u obrani svojih posavskih područja od velikosrpskih napadaja, a gdje su prije rata većinski živjeli Hrvati, koje su srpske postrojbe različitim zločinačkim taktikama upravo tijekom toga rata potisnule s većine područja.

Čini se kako su i u Europskoj komisiji ovu bošnjačko-srpsku, odnosno rusko-neosmansku operaciju potiskivanje Hrvata s područja Orašja, Domanovca i Odžaka znatno ozbiljnije shvatili nego u mnogim ranijim slučajevima.

Nestankom Hrvata iz posavskih enklava, a što i jest krajnji cilj ovoga prividno pravosudnoga pothvata proširio bi se srpski koridor od Banja Luke do srbijanskoga glavnog grada Beograda te stvorile povoljne okolnosti za možebitno i vojno rusko-srpsko nastupanje u hrvatsku istočnu Slavoniju, a što već nekoliko godina zajednički na području istočnoga Srijema uvježbavaju ruska, bjeloruska i srpska vojska.

Tim bi se pothvatom Hrvatsku potisnulo od Podunavlja i dijela Save, čime bi Rafinerija u Bosanskom Brodu dobila novu ulogu u ruskoj energetskoj strategiji i prešla u znatno nadmoćniju poziciju od još uvijek nerealiziranih geostrateških američkih energetskih projekcija, u kojima Hrvatska na području od Baltika do Jadrana ima jednu od ključnih uloga. Jednako onako kao što zauzimanje doline rijeke Neretve te područja Mostara, Stoca i Neuma imaju važnost za bošnjačko-neoosmansku strategiju, tako i zauzimanje posavskih hrvatskih enklava imaju značenje za razvoj rusko-srpskih strategija.

U tom kontekstu geopolitičkoga preslagivanja treba gledati i na donošenje pravomoćne presude skupini Hrvata na čelu s generalom Slobodanom Praljkom na Haaškom sudu iz čije se nepravomoćne presude prepisuju formule za optužnice protiv Hrvata, a koje ne služe ničemu drugom nego provedbi novoga etničkog čišćenja i zaposjedanju ratom nezauzetih područja. Predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković odmah je neposredno nakon uhićenja odlučno poručio Sarajevu kako su kako svi ratni zločinci trebaju biti sankcionirani, ali da su „za Hrvatsku neprihvatljive političke formulacije pravosudnih tijela BiH koje sadrže koncept udruženog zločinačkog pothvata u odnosu na Hrvatsku“.

Sudeći po reakciji Držanoga odvjetništva BiH koje je ubrzo zanijekalo da se u spomenutom optužnicama radi o zajedničkom zločinačkom pothvatu hrvatski premijer i njegov ministar vanjskih poslova Ivo Davor Stier su u rukama očito imali snažne argumente koji su nagnali državne odvjetnike u BiH da se ograde od optužaba za zajednički zločinački pothvat Hrvatske i Hrvata u BiH.

Dapače, hrvatski ministar vanjskih poslova potvrdio je da su stajališta Hrvatske vlade o potrebi da se depolitizira sudstvo u BiH, odnosno kako svaki zločin mora biti kažnjen, ali isto tako da pravosuđe mora biti oslobođeno od bilo kakvog pritiska te da se ono ne koristi kako bi se Bosnu i Hercegovinu odvratilo od euroatlantskog puta istovjetna stajalištima EU. Ako se pokažu vjerodostojnim navedena stajališta, to bi moglo značiti da unatoč ruskom i neoosmanskom pritisku u BiH, osim politike hercegbosanskih Hrvata, postoji politička želja Europske unije da BiH ostane na putu euroatlantskih integracija, koje će omogućiti ustrojavanje države na federalnim načelima, što bi moglo osigurati i jednakopravnost hrvatskom narodu u BiH.

Ivan Svićušić / Hrvatsko slovo

facebook komentari

  • Tyrex Rex

    Politički predstavnici hrvatskog naroda u BiH nisu pronašli ozbiljnog partnera za razgovor, niti u predstavnicima međunarodne zajednice(prvenstveno u EU) niti među političkim predstavnicima druga dva suverena naroda u BiH. Sada je vrijeme da se uz potporu Hrvatske vlade stvari napokon dovedu u red .
    Ništa nije slučajno pa ni da se sve dešava upravo sada .

  • Omnes Omnibus

    So what? Kad je euRopska unija bila sposobna za bilo sto drugo osim mlacenja prazne slame?