Pratite nas

EU više nema izbora: ili će ozbiljno raditi na reorganizaciji BiH ili će moderirati njezino dijeljenje uz pomoć RH i Srbije

Objavljeno

na

Može li si Europa u svojem dvorištu priuštiti teritorij u kojem vladaju nezaposlenost, bezvlađe, nasilje, nesigurnost, nestabilnost, beznađe…? Odgovor je, naravno, vrlojednostavan i niječan. Međutim, kako izliječiti prostor BiH, složeno je pitanje koje ne može imati tako jednostavan i jednoznačan odgovor.

[dropcap]N[/dropcap]ije čudno to što europski političari i institucije EU nisu imali konstruktivnu reakciju na rastuću snagu anarhije u BiH. U raspetljavanju najgoreg mogućeg sukoba nacija i ideologija koji se dogodio u Europi devedesetih godina zapetljan je novi političko-interesni čvor koji je stvorio krajnje neuspješnu, nefunkcionirajuću državu. Ako na stranu stavimo moralističke lamentacije o krivdama privatizacije, kriminalu, korupciji, nezainteresiranosti nesposobnih i rascjepkanih vlasti, dijagnoza stanja suvremene BiH danas je relativno jednostavna: ekonomija je umrla, a geostrateške silnice neumoljivo vuku prema raspadu premda se EU svojski potrudio zaključati lokot nedjeljivosti.

I uopće nije čudno da je BiH tu gdje jest, zemlja je to sa 45-postotnom nezaposlenošću gdje preživljavanje omogućava pomoć iz inozemstva, koja dolazi u obliku gastarbajterskih pošiljki, mirovina iz inozemstva te raznih oblika inozemne pomoći u novcu, uslugama i robama. Bez toga u BiH bi doslovno harala masovna glad karakteristična od 2. svjetskog rata pretežito za afričke zemlje.

Poseban je problem što su Hrvatska i Srbija, zemlje koje strateški kontroliraju BiH, u svojoj politici prema najosjetljivijem susjedu vezanih ruku i nogu. Međunarodna zajednica limitirala je dosege hrvatske i srpske politike na teritoriju BiH maksimalno koliko je mogla, taman dovoljno da čak ni uz dogovor ni jedna ni druga strana ne mogu promijeniti ništa supstancijalno.

Uz to, aktualne hrvatske i srpske vlasti već su jako dugo toliko zaokupljene vlastitim ekonomskim i političkim problemima da su im strateški interesi u BiH u drugom planu.Pomalo je nužno gledati pojedine naivne i pretežito lijevo orijentirane idealiste kako podržavaju prosvjede ogorčenih nezaposlenih ili potplaćenih vjerujući u neko nadnacionalno jedinstvo u arhaičnoj ali poštenijoj novoj Bosni i Hercegovini. Uf, tužne li zablude. Oni koji se pak boje nereda kao poluge za jačanje federacije, tj, centralizacije, neka ne beru nikakvu brigu. Povijest neumoljivo uprizorava na to da je na prostorima bezvlađa i, slabe vlasti te trajnih previranja, taj prostor jednostavno zapasao netko drugi. To je jednostavno tako. Sada je smjer podjele puno više u zoni realne politike nego prije prosvjeda. Grozno, ali tobožnje Tuđmanove i sve ostale geostrateške salvete nakon nereda dobivaju na težini, ne nekakvo tobožnje jedinstvo u pravdi, neimaštini i nemoći.Što, dakle, preostaje? Ili će EU ozbiljno poraditi na organizacijskom preustroju BiH ili će moderirati proces daljnjeg udaljavanja pojedinih dijelova BiH.

granica

I u jednom i u drugom smjeru EU treba partnerstvo Hrvatske i Srbije, a trećeg smjera nema. Iz hrvatskog kuta gledano, neredi u BiH dobro su došli da otkriju dvije stvari. Prvo, imamo funkcionirajuću vanjsku politiku (vjerojatno zahvaljujući agilnostiVesne Pusić) i to do te mjere da se i premijeru Zoranu Milanoviću dogodilo da povuče jedan nepolemičan, klasičan državnički potez. Baš kao što je to napravio i njegov srpski kolega. Drugo, postalo je potpuno nejasno zašto nam služi institucija predsjednika Republike.

Situacije kao ova u BiH trebale bi biti najprirodniji prostor za njegove snažne reakcije i velike poteze. Međutim, Josipović je na račun BiH izrekao tek pokoju frazu i nije učinio doslovno ništa te je tako dao puno argumenta pobornicima teze da nam Ured predsjednika samo donosi nepotrebne troškove jer služi samo promociji popularnosti biološke činjenice koja nosi titulu predsjednika Republike Hrvatske.

Gojko Drljača/Večernji.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Bakir Izetbegović: Moj otac Alija je pred smrt ostavio BiH Erdoganu u amanet, da skrbi o njoj

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović ponovo je u četvrtak eksploatirao problematičnu tezu po kojoj je njegov pokojni otac Alija prije smrti sadašnjem predsjedniku Turske Recepy Tayyipu Erdoganu povjerio ulogu svojevrsnog skrbnika nad BiH.

Sudjelujući u obilježavanju četrnaeste obljetnice smrti Alije Izetbegovića koji je bio prvim predsjednikom Predsjedništva BiH kao samostalne države, njegov sin je novinarima u Sarajevu kazao kako je veza između njegova oca i sadašnjeg turskog predsjednika bila veoma važna, a o tome svjedoči kako je Erdogan bio jedna od posljednjih osoba s kojom je razgovarao prije smrti.

“On (Alija) je u njemu je prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet”, kazao je Bakir Izetbegović.

Na reakcije u povodu konstatacije o Erdoganu kao osobi kojoj je BiH ostavljena na skrb nije trebao dugo čekati a prvi je to učinio Izetbegovićev ogorčeni politički protivnik Milorad Dodik.

Kazao je kako je ta izjava “skandalozna i opasna” poručivši kako Bakir Izetbegović Erdoganu može dati na čuvanje samo ono što je katastarsko vlasništvo njegove obitelji.

“U BiH žive dva kršćanska naroda u čije ime Alija nikada nije govorio niti je imao mandat govoriti”, kazao je Dodik.

Sam Bakir Izetbegović u stalnim je kontaktima s Erdoganom, a jedan drugoga redovito oslovljavaju s “brate”. Zbog tako bliske suradnje Izetbegović je često izložen kritikama i optužbama da BiH dovodi u poziciju turskog vazala na Balkanu.

Turska se posredstvom svog veleposlanstva u Sarajevu izravno uključila u obilježavanje ovogodišnje obljetnice smrti Alije Izetbegovića i to ponudivši u četvrtak sarajevskoj publici premijeru turskog televizijskog dokumentarca pod naslovom “Alija, posljednji bedem islama”.

U filmu se veliča lik i djelo pokojnog bošnjačkog lidera, no čak je i njegovu sinu koji je nazočio projekciji zasmetao naslov koji je ocijenio “malo pretencioznim i jednodimenzionalnim”.

“Alija je naravno čovjek koji je borac za obranu islama na ovim prostorima, ali je bio i borac za demokraciju, slobodu, uvođenje višestranačkog sustava te obranu multietične supstance u BiH”, kazao je Bakir Izetbegović komentirajući film.

Začudio se ipak što se nitko u BiH nije sjetio snimiti film o njegovu ocu pa su to morali učiniti Turci koji su otišli i korak dalje jer njihova državna televizija TRT producira igrani serijal o Aliji Izetbegloviću koji se još snima.

Višnja Starešina: Pomozimo Bakiru vidjeti mudžahedine

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Maras se ponaša kao da nije imao veze s Agrokorom! On bi trebao biti objektivan u Povjerenstvu?

Objavljeno

na

Objavio

(“Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada”. Silvana Oruč Ivoš)

Iz sigurnosti nekakve rezidencije negdje u Londonu,  nakon što je godinama upropaštavao hrvatsko gospodarstvo, a zbog čega je započela istraga zbog sumnje u ozbiljno kazneno djelo, Todorić nastavlja s pisanjem blogova.

Tako konačni početak otapanja vrha sante leda (kad je u pitanju neviđeni gospodarski kriminal) nekadašnji Gazda, a danas bloger, bezbrižno naziva ‘političkom predstavom za javnost u režiji najviših državnih dužnosnika’.

Istodobno moralizira kako ljudi koji su zadržani na ispitivanju u istražnom postupku nisu ništa krivi, jer je riječ o vrhunskim gospodarstvenicima, a ako postoji i najmanja odgovornost, a on je siguran da je nema, onda je ona isključivo njegova.

No, naravno, unatoč tom uvjerenju, Todoriću ne pada na pamet pojaviti se u Hrvatskoj, na čijoj je grbači posljednjih dvadeset godina lijepo živio, da odgovori na ono što zanima Državno odvjetništvo, vjerovnike koje je pljačkao, ali i ukupnu javnost. I nemojmo se zavaravati, ako ne bude prisiljen, ni Todorić niti njegovi sinovi, koji se također terete u procesu, neće to učiniti. Jer što će reći suočeni s dokazima? Kako će opravdati golemo bogatstvo kojim su raspolagali, od otoka Smokvice do Kulmerovih dvora, a čime su se, već je dokazano, koristili nezakonito.

Todoriću je, stoga, preostalo jedino izigravati žrtvu političkog progona, optuživati državu i Vladu kako su mu oteli obiteljsku tvrtku, iako je istina da je tvrtka u vlasništvu vjerovnika… Brojnih malih i srednjih poduzeća koje je Gazda godinama beskrupulozno vukao u propast. Todorić se iz svoje londonske rezidencije, a teško da je tamo otišao siromašan kao crkveni miš, sada drsko pravi kako ne postoje pronevjere u financijskom poslovanju, da nisu otkrivene milijunske „grješke“ u vođenju trgovačkih poslovnih knjiga, da nije otkriveno krivotvorenje isprava… Šteta je tolika da ni ukupna vrijednost tog Todorićeva koncerna nije dovoljna da se vrate svi Gazdini dugovi.

Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada. Dakako da moraju odgovarati svi koji su mu na bilo koji način pogodovali, a mnogi jesu, bez obzira na političku boju. Ali Gazda je prvi na toj podugoj listi.

S druge strane, ima i jakih igrača kojima ne paše Todorićev pad. Jer je jasno da bi taj za sobom mogao povući mnoge. U tom kontekstu zanimljivo je gledati kako i Todorić i glavna oporbena stranka žele isto. Žele saborsko istražno povjerenstvo, iako znaju da za njega nema zakonskog utemeljenja nakon što je krenula kaznena istraga. Uostalom, znaju i jedni i drugi da ni jedno istražno povjerenstvo nikad ništa nije riješilo pa zašto bi ovoga puta bilo drugačije. Najbolje je cijeli slučaj pretvoriti u sapunicu, a onda jednostavno jednog dana oprati ruke i krenuti ispočetka.
Možda se tome nada i Gordan Maras koji je prije četiri-pet godina kao ministar i član Nadzornog odbora HBOR-a šakom i kapom dijelio kredite, iako se već i tada znalo da puno toga s Agrokorovim poslovanjem nije u redu, a što je ovih dana neovisna revizija i potvrdila. Danas se, pak, Maras ponaša kao da su Agrokorovi problemi počeli tijekom posljednje godine dana, a ne puno, puno prije. I kao da on s tim nema nikakve veze!? Možda Maras hoće da javnost zaboravi kako je za vrijeme svog ministrovanja žestoko gurao i radio političke pritiske – o čemu su svojedobno svjedočili pojedini članovi skupštine HGK – da tadašnji potpredsjednik Agrokora Damir Kuštrak postane predsjednik Hrvatske gospodarske komore. I sad je taj Maras član saborskog istražnog povjerenstva u slučaju Agrokor, a mi bismo trebali vjerovati u to da će s takvim repovima iza sebe Maras biti objektivan?! I pošten?!
Naprotiv, svima je jasno da je Maras u tom tijelu veliki uteg SDP-u pa u tom kontekstu i ne čudi Bernardićevo forsiranje priče o navodnoj nagodbi s Todorićem. Kad se sve zbroji i oduzme, nagodbu u tom smislu mogli su imati samo oni koji su s Todorićem tikve sadili. A tu SDP nije imun. Upravo suprotno.

Silvana Oruč Ivoš/Hrvatsko Slovo

facebook komentari

Nastavi čitati