Pratite nas

Kolumne

Europa je sklona ljudskim pravima, a još je bolje u regionu! Odvratan SAD nije nikada bio uzor našim balkanerosima

Objavljeno

na

[testimonial image=”http://kamenjar.com/wp-content/uploads/2014/12/Arthur-Schopenhauer-1855.jpg” name=”Arthur Schopenhauer” title=”Njemački filozof”]Oprostiti i zaboraviti znači stečena dragocjena iskustva baciti kroz prozor.[/testimonial]

U slobodnoj, liberalnoj EU nastala je moralna konsternacija. Kako bi rekli naše komšije: Europa “prosto ne može da veruje.” Ameri u Guantanamu mučili džihadiste. J….. se Amerima za njihova ljudska prava. Američki Senat u svom izvješću priznaje da je postojao program “Privedi, zatvori, ispitaj.” Neki opravdano sumnjaju da su i do tog priznanja Senata došli torturom. Recimo, netko je mogao svakom časnom članu Senata zvrnuti ruku do lakta. Osobito ako je časni senator republikanac. Nakon 11. rujna 2001. godine i napada na New York Ameri su zvjerski zatočili 119 hrabrih boraca za slobodu. K tome čak i efikasnih. U nekoliko sati skinuli su više od 3000 dokonih Amera koji su šopingirali po neboderima dok djeca hrabrih boraca po Africi i Bliskom istoku gladuju. Umjesto da im se cijeli svijet divi, da daju intervjue Davoru Butkoviću, Jeleni Lovrić, Marini Šerić i Anti Tomiću, beskrupulozni agenti CIA-e odvedoše ih na Kubu. Ali ne bratu Fidelu da ih odlikuje za njihovo herojstvo nego u svoju mračnu jazbinu Guantanamo. Jedna trećina hrabrih boraca bila je izložena torturi. Taj naturalizam, tu tehniku mučenja teško da normalan čovjek može zamisliti. Tu je bilo recimo simuliranja utapanjem. Jezivo!! Šamaranja. Šamarati borce!? Zatvaranja u skučene prostorije. Što sve perverzni mozak može smisliti. Zavarati živa bića u skučene prostorije.

To prvi put čujem. Uskraćivanje sna. Možete li to vjerovati? Uskratiti čovjeku koji je prebacio sve norme i poslao u vječna lovišta preko 3000 mrskih Amera zasluženi odmor iliti san. To je vrhunac američke perverzije. Organizatoru napada na američki brod USS Cole u jemenskoj luci Aden, časnom i hrabrom Al-Qa’idinom čovjeku Abdel Rahmanu al Nashiriu prijetili su električnom bušilicom. Ali su odustali zbog štednje struje. Europa se s punim pravom zgrozila. Naši “intelektualni proleteri”, svatko u skladu sa svojim raskošnim antitalentom, dohvatiše se američkih perverznjaka i počeše ih rezati na sitno. K’o peršin. Najjezovitiji primjer iznio je briljantni borac protiv Davora Šukera Dražen-Draž Krušelj. On citira pisca Jon Ronsena, talentiranog nešto k’o naš Ante Tomić, koji iznosi optužbu koja je moralno bacila USA na koljena. CIA-ni momci, recimo, mučili su Iračane puštajući im u nedogled rock hit “Hotel California” i perfidno uživali u mukama koje su hrabri borci za slobodu morali herojski istrpiti. Sad je potpuno jasno i zadnjem anglofilu da su se te strahote mogle dogoditi samo u SAD-u. Europa je puno mekša, sklona ljudskim pravima. Još je bolje recimo u regionu. Gdje smo svi naši. Komšije kojima ni danas nije jasno tko ih je zavadio. Odvratan SAD nije nikada bio uzor i ideal našim balkanerosima. Ono što je “neoustaška gamad”, kako vukovarskim braniteljima tepa Dragec Pilsel, doživjela u srpskim logorima Staićevo, Begejci, Niš i slični “Hotel California” nije previše zainteresiralo našu lijevu medijsku kremu. Tamo su bratski lomili kosti našim braniteljima, klali ih pred očima logoraša, mlatili ih toljagama u neočetničkom stilu, ali ne dovoljno da to zaintrigira pastoralnu dušicu Marine Šerić, Butkovića,Tomića, Jergovića, Pofuka i drugih. O sličnim likovima da ni ne govorim. U senatskom izvještaju naglašava se da nitko u Guantanamu nije ozljeđen, a kamoli ubijen. Dokaz više da Ameri moraju učiti od naših komšija. Neukusno pljuvanje po Americi sliči mi na samozadovoljavanje lijeve medijske falange koja je naše žrtve i zvjerstva nad našim braniteljima ležerno prepustila analizi Drage Pilsela, Nenada Horvata, Mirjane Kasapović, Ante Tomića. A oni će se dalje baviti zvjerstvima kao što su lažno utapljanje, šamaranje i slušanje hita “Hotel California”. Usput rečeno, činjeničnu podlogu za ovu temu dao mi je sjani komentar Tomislava Čadeža u Jutarnjem. Ako je Jutarnji ikada objavio istinit komentar onda je to bio ovaj Tomislava Čadeža: “Tortura: zatočenici srpskih logora Guantanamo bi doživjeli kao zabavni park.” S obzirom na to da mi se Čadežov komentar učinio malo preoštrim, dao sam si slobodu da ga iskomentiram u stilu “ne bi se štel zameriti.”

Arthur Schopenhauer je napisao: “Oprostiti i zaboraviti znači stečena dragociena iskustva baciti kroz prozor.”

Glas razuma - pokret za sekularnu HrvatskuGlas razuma – pokret za sekularnu Hrvatsku – preko noći bacio se na obranu vjerskih načela pojedinih građana Lijepe naše. U Večernjem objavili gorljivu trakavicu o jednom neoboljševičkom vjerniku pod naslovom “Slobode govora nema ako dr. Horvat ne smije reći što misli i naziva ga se “kurvinim sinom”.

Dr. Horvat je sjajan tip. On navodno smatra da je 1945. g. malo duže potrajala ne bi ni došlo do 1991.g. Psihić je ponosni komunistički vjernik. Zato su ga izbacili iz partijskog koncepta “Grupa ljudi koja se ponaša huliganski” (Večernji od 19. prosinca o.g.) pa je, iskren kakvim ga je partija stvorila, izrekao bezazleni komentar: “Domoljublje na četiri kotača…sa pogonom na klerofašizam.” Kad je naš vjernik shvatio kakvo je oduševljenje svojom psihoanalizom izazvao kod gledaoca Žikine dinastije, sam je podnio ostavku na mjesto voditelja Odsjeka za psihijatriju varaždinske Opće bolnice. Odmah nakon toga počeo je cmizdriti izazvavši sućut lijeve medijske falange. Mislim da nije bilo relevantnog lista koji nije dao prostora našem čvrstom vjerniku. U Večernjem, ushićena Danica Pajtak citira varaždinskog vjernika: “Ne bojim se, u mom poslu cijene se samo stručnost, marljivost, lojalnost.” Naročito lojalnost. Bio bi on lojalan sudu svoje partije. Ali biti lojalan ljudima koji su svoje zdravlje i dijelove svog tijela ostavili na ratištu boreći se za stvaranje ove države. To je vjerojatno misli naš dr.-tak off. Tako žrtve rata i ratnih trauma opet postaju žrtve osobe koja i danas ne zna pravi smisao Hipokratove zakletve. Ali su zato gledaoci Žikine dinastije odmah pravilno i progresivno reagirali. Na Facebooku je odmah osvanula grupa podrške: “Svi smo mi dr. Horvat”. Sreća je što je naš psihić u stanju sam sebi postaviti stručnu dijagnozu. I križari u kolicima koji su tako prestravili Tomislava Klauškog nisu u pravu kad su ga u svom ogorčenju nazvali “kurvinim sinom”. On je samo “Varaždinec domovine sin” kojem je u jednom trenutku sinulo kako izaći iz sivila Odsjeka za psihijatriju Opće bolnice u Varaždinu. Pa ako je Drago Carlos Zvonimir Pilsel oslobođen na sudu jer je branitelje koji su prošli Staićevo, Niš, Begejce nazvao “neoustaškom gamadi”, onda našeg dr. Nenada treba razumjeti i poslati ga u Vrapče. Naravno za ravnatelja.

Prisjetih se da sam kao mlad odvjetnik branio zajedno s legendarnim odvjetnikom Tošom Pavlovićem. Pasioniranim padobrancem. No, majka okrivljenika koji je teško teretio Tošinog branjenika govorila je o svom sinu tako da su joj iz usta ispadali samo bomboni. Iznervirani Tošo u završnoj riječi obratio se pok. sucu Motiki: “Poštovani suče, gospođa koja tako tereti mog branjenika je prije svega jedna krasna, poštena i šarmantna dama. Ali njezin sin je kurvin sin…!

Što se tiče predsjedničkih izbora, barem meni je sve jasno. I Rijeka i Hajduk mogu osvojiti prvenstvo. Mogu, ali prvak će biti Dinamo koji će pred 750 vatrenih navijača upriličiti nezaboravan spektakl. Slično je i u politici. Predsjednik može biti i moj favorit dr. Kujundžić. Može i Kolinda. Može čak i sinek Sinčić. Ali naš Dinamo je dosadašnji predsjednik dr. Josipović. I sve je ovo zgodni demokratski spektakl. U drugom krugu Ivo svjež, čak i ne zadihan prolazi prvi ciljnom vrpcom. Hrvati ne vole promjene. Da se je notorni Stipe mogao kandidirati 10 puta, pobijedio bi. Krasno mi je to neki dan objasnio moj vremešni znanac. “Čuj stari, Predsjednik je fikus! Ništa on ne može ni pokrenuti, ni zaustaviti, ni narediti. Čak ni svojoj gospođi… Pa zašto ga onda mijenjati? Stoga je za nas potpuno irelevantno za koga glasovati.” “Kaj je, je!” rekli bi Zagorci.

Veliki i neprežaljeni bard jedne specifične demokracije, drug Staljin je rekao: “Nije važno tko za koga glasuje. Važno je tko broji glasove.”

Umro je ratni ministar unutrašnjih poslova Ivan Vekić. Da je Vekić ostao samo odvjetnik, njegova smrt bila bi smrt koja čeka sve, a naročito odvjetnike. Imala bi snažniji odjek. Na sprovodu nitko od kukurikovaca. Čudno? Ni najmanje! Pa tko je kriv Ivanu što je odabrao krivu stranu. Mogao je rat proživjeti u sunčanoj Italiji. Slati makarone umjesto oružja u Domovinu. Postao bi vjerojatno uvaženi gradonačelnik i red na sahrani bio bi mu duži od onog Drage Hedla kad na njega dođe red. Crveno i crno. Ni Stedhal se nije mogao odlučiti.

Upitali nedavno Zagorca koja mu je boja u političkom smislu milija: crvena ili crna? Domovine sin je malo razmislio i rekao: “Ja najviše volim karirano!!

joe_simunicOtišao je Joe Šimunić, istinska legenda hrvatskog nogometa. Bez imalo cinizma mogu reći da ga Dinamo nije zaslužio. Da je umjesto Dinama izabrao Hajduk, ispratio bi ga na oproštajnoj utakmici pun stadion uz ovacije. Zagrebački sportski novinari upravo su se natjecali u svojim “objektivnim procjenama”. Čak i sad ni jedan nije propustio naglasiti kako više nije za ozbiljan nogomet. Za sve kikseve obrane, šuplje k’o “švicarski sir”, krivac je bio Joe. Dugo već nije igrao i za to vrijeme “švicarski sir” bio je još rupičastiji i propusniji. Šimunić je otišao u legendu, trajniju od svih novinara zajedno. Od njihovih zlobnih glagola i njihove nekompetencije. Pokazao je svoj nacionalni naboj na skoro istom dijelu terena na kojem je Zvone Boban 13. svibnja 1990. g., uletio đonom u milicajca koji je pendrečio Dinamova navijača. Uz odobravanje Arkanovaca. Ali to su bila neka druga vremena. Bolja. I Dinamo i navijači bili su bolji. Od današnjih Dinamovih igrača, navijača i uprave, jedini Joe Šimunić pristajao bi u onaj nezaboravni ambijent 13. svibnja ljeta Gospodnjeg 1990. godine.
Danas 750 navijača, dres na kojem piše “Svi smo mi Joe”. E, bome niste! Ni do gležnja! I nemojte se zavaravat! Joe je otišao u legendu. Niste vrijedni njegove pažnje!

Bob Marley je rekao: “Istina da će te svatko povrijediti. Važno je samo pronaći one koji su vrijedni pažnje”.

Počeo sam pa da kratko završim s ljudskim pravima. Palestinski borac za slobodu unakazio kiselinom sedmero Izraelaca. Između ostalog žena s tri kćeri i nećakinjom.
King’s College iz Londona naveo je da su džihadisti u mjesecu studenom ubili 5042 osobe. Boko Haram oteo je 190 djevojčica. U školi u pakistanskom Pešaaru ubijeno je 147 učenika. Djece! I svi oni također imaju svoja ljudska prava!

Zvonimir Hodak/Dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Tko dovodi Ruse u BiH?

Objavljeno

na

Objavio

Tko dovodi Ruse u BiH?

Optužnicom protiv Hrvata u “Foreign Affairsu” bošnjački je aktivist  pokušao prikriti već uznapredovalu zloćudnu bolest koja prostor Federacije pod muslimanskim nadzorom pretvara u isilovsku postojbinu, koja bi u novoj džihadističkoj taktici mogla imati vrlo opasnu ulogu u ratu protiv Zapada

Nedavno je u sklopu sve agresivnije politike bošnjačkoga vođe Bakira Izetbegovića prema hrvatskom narodu u BiH, ali i Republici Hrvatskoj jedan bošnjački aktivist američkom časopisu “Foreign Affairs” prodao, u sklopu sad već jasno prepoznatljive islamističke politike nepriznavanja Hrvata i Srba u BiH staru priču o hrvatskoj i srpskoj odgovornosti za nevolje koje su tu zemlju pogodile tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća.

Odbijajući prihvatiti tadašnje međunarodne planove o unutarnjem ustrojstvu zemlje Alija Izetbegović je odveo zemlju u ratni kaos, koji je na kraju završio etničkim čišćenjem Hrvata iz područja pod muslimanskom i srpskom vlašću, a za diplomatskim stolom i praktično srpsko-bošnjačkom podjelom zemlje na dva entiteta.

Aktualna priča odjevena je u novo ruho o navodno zajedničkoj hrvatskoj i srpskoj  operaciji pozicioniranja ruskih interesa u BiH kako bi se danas iz te zemlje širio kaos na Europsku uniju i druge dijelove zapadnoga svijeta.

Ključni igrači u tom navodnom Putinovu pothvati su hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Nasuprot njima bošnjački aktivist sugerira kako bošnjačka strana eto  brani interese NATO saveza i Europske unije.  Ključni argument za takvu tezu  navodno su dugotrajna savezništva i veze Dodika i Čovića te HDZ-a i SNSD-a

Sličan, ako ne i istovjetan model raspodjele krivnje na srpsku i hrvatsku stranu izrastao je i tijekom rata u BiH, a kao glavni argumenat slovila je danas već raskrinkana lažna optužba Miloševića i Tuđmana o podjeli BiH u Karađorđevu. Nema dvojbe kako je ratna propagandna umotvorina tada omogućila bošnjačkoj Armiji BiH da potpuno očisti starosjedilačko stanovništvo, odnosno katoličke Hrvate iz središnje Bosne kako bi taj komad zemlje pretvorili u poligon za kasnije džihadističke operacije protiv Zapada.

Naime u sastavu Armije BiH posebno su krvoločni bili pripadnici odreda El Mudžahid, koji su počinili niz ratnih zločina s ritualnim smaknućima, a koja su kasnije poput dekapitacija prakticirali pripadnici ISIL-a na području Iraka i Sirije. Bošnjački analitičar Dževad Galijašević tvrdi kako su, između ostaloga čak šesterica napadača na Svjetski trgovinski centar 11. rujna 2001. u New Yorku bili pripadnici odreda El Mudžahid ili su pak nakon rata uvježbavani u kampovima na području BiH, odakle su bošnjačke snage etnički počistile Hrvate.

Čak i pojedini mediji iz BiH navode Izvješće  zajedničke Komisije američkoga Senata i Kongresa neposredno nakon terorističkih napadaja o tomu kako su vlasnici bosanskohercegovačkih putovnica Halid Al Midhar, pilot koji se zrakoplovom zabio u WTC u New Yorku i Muhamed Ata, koji poginuo tijekom terorističkoga napadaja, bili pripadnici odreda El Mudžahid.

Kasnije je utvrđeno da je i drugi pilot, Navak Elhamzi kao pripadnik odreda El Mudžahid sudjelovao u ratu u BiH, a kao napadači, utvrđeno je da su sudjelovali i Zijad Jarahašević, Halid šeik Muhamed i Remzi Bin Elsibiha, koji su također imali izravne ili neizravne veze s BiH. S druge pak strane, kako bi teritorijalno učvrstio islamistički poligon u središnjoj Bosni Alija Izetbegović je tijekom rata Srebrenicu prepustio na milost i nemilost Srbima, a s tog područja 7.500 pripadnika Armije BiH prebacio u središnju Bosnu, kako bi je očistio od Hrvata.

U sadašnju pak kampanju protiv Hrvata, a riječ o pokušaju da se hrvatskom narodu u BiH ospori pravo da kao konstitutivni narod sam bira vlastite političke predstavnike, Bakir Izetbegović je uključio predstavnice srebreničkih ratnih žrtava, poput udruge  Majke Srebrenice, ali i sam vrh Islamske zajednice na čelu s reisom Huseinom Kavazovićem.

Oni, unatoč brojnim islamističkim kampovima uz granicu s Republikom Hrvatskom, na području od Tuzle do Kladuše, jurišaju na hrvatske dužnosnike koji činjenično upozoravaju na moguće terorističke prijetnje iz susjedstva. Kako je pak Dragan Čović, jedini od tri člana Predsjedništva BiH predan politici euroatlantskih integracija, on zbog svog zauzimanja postaje glavna meta islamističkih ekstremista, koje u političkom smislu predstavlja Bakir Izetbegović i njegova stranka SDA.

Uostalom, prema tvrdnjama oporbenoga bošnjačkog političara Fahrudina Radončića, iza svojedobnoga ubojstva federalnoga ministra policije, Hrvata Joze Leutara, stajao je upravo Bakir Izetbegović!

Kako, prema pisanju medija, u Izetbegovićevu specijalnom ratu protiv hrvatskoga naroda sudjeluje i bosanskohercegovačka Obavještakno-sigurnosna agencija – OSA ključni predstavnici hrvatskoga naroda u BiH trebali bi biti posebno oprezni kako im se ne bi opet ponovio slučaj Leutar, a time propalo i njihovo zauzimanje za promjenu nametnutoga izbornoga zakona.

Tezu na početku spomenutoga bošnjačkog (islamističkog?) aktivista o združenom pothvatu Hrvata i Srba da u BiH dovedu Ruse jednostavno otklanjaju aktualne činjenice o političkoj povezanosti, s jedne strane srpskoga vodstva s Moskvom, a s druge bošnjačkoga s Turskom. Dok je rusko gospodarstvo,a onda i politički paternalizam duboko ušao Republiku Srpsku, bošnjačka je politika Alijin “amanetom” neraskidivo povezana s Erdoganovom Turskom.

Te dvije države – Rusija i Turska – u mnogočemu zajednički nastupaju protiv Zapada, a Turska je sklapanjem ugovora o kupnji ruskoga raketnog sustava S-400 praktično odbacila savezništvo sa SAD-om, dok istodobno verbalno-diplomatski ratuje s Njemačkom i Europskom unijom.

Koliko se Erdoganova Turska okrenula Putinovoj Rusiji i koliko su daleko u područje potpunoga nepovjerenja otišli sadašnji tursko-američki odnosi pokazuje i raščlamba turskoga provladinog lista “Sabah“ koji konstatira završetak jedne epohe i predviđa kaos u svim državama koje se nalaze na trasi “Puta svile”, koji zahvaća i balkansko područje s BiH.

Tako saveznici iz Sirije postaju i saveznici u BiH, koja tek u tom sklopu postaje poligon za vođenje budućih operacija protiv Zapada, a kad su u pitanju one islamističkoga karaktera, nije pretjerana tvrdnja kako upravo bošnjački prostor u Federaciji postaje glavni poligon. Nu da bi on mogao biti i funkcionalan potreban mu je otvoreni izlazak na more s jedne strane te na sjeveru luka na rijeci Savi oko koje su već načičkani islamistički kampovi.

Optužnicom protiv Hrvata u “Foreign Affairsu” bošnjački je aktivist samo pokušao prikriti već uznapredovalu zloćudnu bolest koja prostor Federacije pod muslimanskim nadzorom pretvara u isilovsku postojbinu, koja bi u novoj džihadističkoj taktici mogla imati vrlo opasnu ulogu u ratu protiv Zapada.

Ivan Svićušić

Miroslav Tuđman: Ulazak BiH u EU se ne može i neće dogoditi ako Hrvati ne dobiju punu ravnopravnost u BiH

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: U Splitu relikvije su tila svetoga Leopolda Mandića. U njegovoj i mojoj Domovini

Objavljeno

na

Objavio

U Splitu kiša pada drugovačije
Pada u boji
Najlišpe na svitu pada
I posiplje
Ukoso
Uvik nekako su vitron
Natiska lipo oblak na oblak
Podno Marjana
Pa se isplače nada
Rivon
I onin trajektin na linome odlasku za Supetar
Unda pobigne uza
Marmontovu
Gorikar priko Lovreta i Poljuda
Pa
Nestane

K’o malo di na svitu
Pada i uvik svon silon puše
Pa kad iđeš strmo od Općine prema Kazalištu
Iskene ti lumbrelu
Sto i jedan put

Unda za svaku kišu
Imaš
Novu lumbrelu
I mokre
Promrzle noge

U Splitu, gradu moga školanja ovi’ dana
Relikvije su tila svetoga
Leopolda Mandića
U njegovoj i mojoj Domovini

E
A naš narod
Mu leti
Raskriljeni ruku
I raskriljeni srca
Iđu mu
U kolonan poredani k’o utvrdo ušiveni botuni
Na biloj, onoj misnoj košulji

Poredani letu
Po zagovor
Su sto i jednon brigon na pameti i duši
Utvrdo ušiveni k’o botuni u viru
Kristovu

Letu tomu malešnomu
A jopet velikomu čoviku
Po zagovor
Utjehu
Nadu
Blagoslov
Letu po mir

Ne mogu lagat
I neću
Ja mu se nikad za zagovor molila nisan
E
Nisan
Tako mi se valjda samo trevilo

Neka mi je moja teta časna, kad bi me gladnu najila
Puno puta tiskala u šake
Onin svojin mirlušnin, čistin rukan
Njegove slike, medaljice
I molitve

Ja san u taj vakat već imala svoga zagovornika
Svoga suborca su neba
Doša do mene nekin čudnin, tisnin putin
Su jednon
Splickon kišon
Naša me
Baš mene
Moj svetac čudna imena
Naša’ me
Unda kad san nigdi i ničija bila
I vratijo me momu
Kristu

Diga me sa tlea
Noge ukočene mi pomaka

Diga me sa tlea
One
Splicke
Gospe od zdravlja
One crkve moga školanja
Koja ima najlišpi
I najčudniji prikaz
Moga Krista
Širon rašireni ruku

Pomoga mi zagovoron
On
Moj svetac zaštitnik
Zagovornik svi’ izgubljeni’ slučajeva

Zagovara me
Onako kako to more
Samo svetac
Zamoljen od velikoga diteta koje leži razasuto po tleu
I moli mu se mokri obraza
Očiju uprti u ništa
Moli mu se
Da mu pomogne
Sastavit razasuto tilo
I dignit se
U život
U ljubav

Ne razumin
Nikako ne razumin
Ovi’ dana
Čega idu svi oni ljudi koji se rugaju jednome
Svecu
Svi oni ljudi koji relikvije zovu
Lešon
Oni ljudi kojima smeta molitva zagovorniku

Čega idu ili je bolje reć’
Šta nji’ ide

Oklen potriba rugat se nečijoj viri
Oklen
Je li za rugat se i to što virujemo kako se raspeti Bog diga’ treći dan od mrtvi
Je li i to smišno?
I u to viruju samo
Neuki
I ludi?

Zašto t’liko provocira na reakciju nečija, tuđa vira?
Provocira i smeta
Iste one kojima smeta i vjeronauk u školi

E
Vjeronauk školski nji’ isto vrlo bode u oči
Izborni predmet u školi vrlo njima smeta
Smeta one iste ljude široki vidika
Pa nigdi ni zere tolerancije kad su želje katolika
U pitanju
Kad katolik svojin potpison bira
Samo za svoje dite

Ja baš ‘oću vjeronauk u školi
‘Oću
To nije protivno zakonu
Ni Ustavu
Ne kreće u sekularnu državu
Ne kreće nikoga

‘Oću i župni
I školski vjeronauk
Kad mi more bit
‘Oću jedan i drugi
Nije mi ga puno
Ni meni
A ni mojoj dici
Nami srce k’o bukara
Kad pratar u školi blagosliva i kad viroučiteljica su dičicon
Veselo piva
Za dane kruva
I kad o Božiću
Ukrase za bora su dicon sprema
I govori o rođenju
Našega Krista

A oni što se rugaju neka lipo u one moderne kurikulume
Gledaju ugurat
I jednu stvar koju oni nikako da nauču
Svi oni koji se smiju pobožnu svitu

Dajte in jedan ganjci gal novi predmet
Samo za nji’
Neka se zove
Pravo na javno prakticiranje vire
E
I neka iđe rećemo tri put nediljno
Možda nauču napokon

Pa ji lipo učite
I naučite
Sve redon
Šta to zaprave znači
Pravo na javno prakticiranje vire
Jerbo je to pravo vrlo važno
Uziđano je u
Ustav naše Države
Pa unda lipo u tome predmetu
Naučite sve podrugljivce
Kako to ustavno pravo niti zere ne kreće u njijovu sekularnu državu

Jerbo ja neću tor slobodu moje vire
Koja mi kaže
Moli u crkvi i u svoja čet’ri zida
Neću to
Nisan ovca da bi u toru bila
Moj Bog su menon neće bit’ samo u
Crkvi i u moja čet’ri zida
Krit ga neću

To sakrivanje van nije sekularna država
Sekularna država je nešto drugo
A ustavno pravo
Kaže
Kako se ne triban i ne moran krit

Prošla su van ta doba

Zabranit mi viru više ne mogu
Pa udaraju drugovačije

Mogu mi se rugat
Mogu mi relikvije moga
Katoličkoga sveca
Zvat i lešon
I smijat se
Onako kako se rulja brez srca uvik smije
U svome bisu

Uvik se smije oni izgubljeni
Razmetni sin
Dok obisno troši
I zlatnike i dane

Oni sin što je nigdi
Na pola puta od ničega
I nikoga
Ni livi a ni desni razbojnik
Ni Veronika
Ni Josip
Ni Ivan
Ni Petar što zataji
Ni Vranjo pokajnik

Taki se smije
Uvik

Jerbo niti ne zna
K’liko je zaprave izgubljen

Nema mu ‘ko reć’
Kako i Juda
More bit’ ime za izdajnika
Ali i za zagovornika
More
Sam biraš svoga Judu
Onoga za kojin ćeš ić’

Pa gledaš izabrat Judu
Koji nije izdajnik
Izabereš
Drugovačije
Izabereš razumit i ne smijat se

Izabereš onoga Judu
Kojemu se za zagovor moli veliko izgubljeno dite
Mokri obraza i
Izokrenuta života

Života
U kojemu zavoliš
Sve
Baš sve što je od Boga
I
Privrnute lumbrele
I svoje mokre,
Promrzle noge

I zavoliš baš svaki svoj
Od Boga dani
Kišni dan
I
Kišni Split

Barbara Jonjić / Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati