Europa je sklona ljudskim pravima, a još je bolje u regionu! Odvratan SAD nije nikada bio uzor našim balkanerosima

3

[testimonial image=”http://kamenjar.com/wp-content/uploads/2014/12/Arthur-Schopenhauer-1855.jpg” name=”Arthur Schopenhauer” title=”Njemački filozof”]Oprostiti i zaboraviti znači stečena dragocjena iskustva baciti kroz prozor.[/testimonial]

U slobodnoj, liberalnoj EU nastala je moralna konsternacija. Kako bi rekli naše komšije: Europa “prosto ne može da veruje.” Ameri u Guantanamu mučili džihadiste. J….. se Amerima za njihova ljudska prava. Američki Senat u svom izvješću priznaje da je postojao program “Privedi, zatvori, ispitaj.” Neki opravdano sumnjaju da su i do tog priznanja Senata došli torturom. Recimo, netko je mogao svakom časnom članu Senata zvrnuti ruku do lakta. Osobito ako je časni senator republikanac. Nakon 11. rujna 2001. godine i napada na New York Ameri su zvjerski zatočili 119 hrabrih boraca za slobodu. K tome čak i efikasnih. U nekoliko sati skinuli su više od 3000 dokonih Amera koji su šopingirali po neboderima dok djeca hrabrih boraca po Africi i Bliskom istoku gladuju. Umjesto da im se cijeli svijet divi, da daju intervjue Davoru Butkoviću, Jeleni Lovrić, Marini Šerić i Anti Tomiću, beskrupulozni agenti CIA-e odvedoše ih na Kubu. Ali ne bratu Fidelu da ih odlikuje za njihovo herojstvo nego u svoju mračnu jazbinu Guantanamo. Jedna trećina hrabrih boraca bila je izložena torturi. Taj naturalizam, tu tehniku mučenja teško da normalan čovjek može zamisliti. Tu je bilo recimo simuliranja utapanjem. Jezivo!! Šamaranja. Šamarati borce!? Zatvaranja u skučene prostorije. Što sve perverzni mozak može smisliti. Zavarati živa bića u skučene prostorije.

To prvi put čujem. Uskraćivanje sna. Možete li to vjerovati? Uskratiti čovjeku koji je prebacio sve norme i poslao u vječna lovišta preko 3000 mrskih Amera zasluženi odmor iliti san. To je vrhunac američke perverzije. Organizatoru napada na američki brod USS Cole u jemenskoj luci Aden, časnom i hrabrom Al-Qa’idinom čovjeku Abdel Rahmanu al Nashiriu prijetili su električnom bušilicom. Ali su odustali zbog štednje struje. Europa se s punim pravom zgrozila. Naši “intelektualni proleteri”, svatko u skladu sa svojim raskošnim antitalentom, dohvatiše se američkih perverznjaka i počeše ih rezati na sitno. K’o peršin. Najjezovitiji primjer iznio je briljantni borac protiv Davora Šukera Dražen-Draž Krušelj. On citira pisca Jon Ronsena, talentiranog nešto k’o naš Ante Tomić, koji iznosi optužbu koja je moralno bacila USA na koljena. CIA-ni momci, recimo, mučili su Iračane puštajući im u nedogled rock hit “Hotel California” i perfidno uživali u mukama koje su hrabri borci za slobodu morali herojski istrpiti. Sad je potpuno jasno i zadnjem anglofilu da su se te strahote mogle dogoditi samo u SAD-u. Europa je puno mekša, sklona ljudskim pravima. Još je bolje recimo u regionu. Gdje smo svi naši. Komšije kojima ni danas nije jasno tko ih je zavadio. Odvratan SAD nije nikada bio uzor i ideal našim balkanerosima. Ono što je “neoustaška gamad”, kako vukovarskim braniteljima tepa Dragec Pilsel, doživjela u srpskim logorima Staićevo, Begejci, Niš i slični “Hotel California” nije previše zainteresiralo našu lijevu medijsku kremu. Tamo su bratski lomili kosti našim braniteljima, klali ih pred očima logoraša, mlatili ih toljagama u neočetničkom stilu, ali ne dovoljno da to zaintrigira pastoralnu dušicu Marine Šerić, Butkovića,Tomića, Jergovića, Pofuka i drugih. O sličnim likovima da ni ne govorim. U senatskom izvještaju naglašava se da nitko u Guantanamu nije ozljeđen, a kamoli ubijen. Dokaz više da Ameri moraju učiti od naših komšija. Neukusno pljuvanje po Americi sliči mi na samozadovoljavanje lijeve medijske falange koja je naše žrtve i zvjerstva nad našim braniteljima ležerno prepustila analizi Drage Pilsela, Nenada Horvata, Mirjane Kasapović, Ante Tomića. A oni će se dalje baviti zvjerstvima kao što su lažno utapljanje, šamaranje i slušanje hita “Hotel California”. Usput rečeno, činjeničnu podlogu za ovu temu dao mi je sjani komentar Tomislava Čadeža u Jutarnjem. Ako je Jutarnji ikada objavio istinit komentar onda je to bio ovaj Tomislava Čadeža: “Tortura: zatočenici srpskih logora Guantanamo bi doživjeli kao zabavni park.” S obzirom na to da mi se Čadežov komentar učinio malo preoštrim, dao sam si slobodu da ga iskomentiram u stilu “ne bi se štel zameriti.”

Arthur Schopenhauer je napisao: “Oprostiti i zaboraviti znači stečena dragociena iskustva baciti kroz prozor.”

Glas razuma - pokret za sekularnu HrvatskuGlas razuma – pokret za sekularnu Hrvatsku – preko noći bacio se na obranu vjerskih načela pojedinih građana Lijepe naše. U Večernjem objavili gorljivu trakavicu o jednom neoboljševičkom vjerniku pod naslovom “Slobode govora nema ako dr. Horvat ne smije reći što misli i naziva ga se “kurvinim sinom”.

Dr. Horvat je sjajan tip. On navodno smatra da je 1945. g. malo duže potrajala ne bi ni došlo do 1991.g. Psihić je ponosni komunistički vjernik. Zato su ga izbacili iz partijskog koncepta “Grupa ljudi koja se ponaša huliganski” (Večernji od 19. prosinca o.g.) pa je, iskren kakvim ga je partija stvorila, izrekao bezazleni komentar: “Domoljublje na četiri kotača…sa pogonom na klerofašizam.” Kad je naš vjernik shvatio kakvo je oduševljenje svojom psihoanalizom izazvao kod gledaoca Žikine dinastije, sam je podnio ostavku na mjesto voditelja Odsjeka za psihijatriju varaždinske Opće bolnice. Odmah nakon toga počeo je cmizdriti izazvavši sućut lijeve medijske falange. Mislim da nije bilo relevantnog lista koji nije dao prostora našem čvrstom vjerniku. U Večernjem, ushićena Danica Pajtak citira varaždinskog vjernika: “Ne bojim se, u mom poslu cijene se samo stručnost, marljivost, lojalnost.” Naročito lojalnost. Bio bi on lojalan sudu svoje partije. Ali biti lojalan ljudima koji su svoje zdravlje i dijelove svog tijela ostavili na ratištu boreći se za stvaranje ove države. To je vjerojatno misli naš dr.-tak off. Tako žrtve rata i ratnih trauma opet postaju žrtve osobe koja i danas ne zna pravi smisao Hipokratove zakletve. Ali su zato gledaoci Žikine dinastije odmah pravilno i progresivno reagirali. Na Facebooku je odmah osvanula grupa podrške: “Svi smo mi dr. Horvat”. Sreća je što je naš psihić u stanju sam sebi postaviti stručnu dijagnozu. I križari u kolicima koji su tako prestravili Tomislava Klauškog nisu u pravu kad su ga u svom ogorčenju nazvali “kurvinim sinom”. On je samo “Varaždinec domovine sin” kojem je u jednom trenutku sinulo kako izaći iz sivila Odsjeka za psihijatriju Opće bolnice u Varaždinu. Pa ako je Drago Carlos Zvonimir Pilsel oslobođen na sudu jer je branitelje koji su prošli Staićevo, Niš, Begejce nazvao “neoustaškom gamadi”, onda našeg dr. Nenada treba razumjeti i poslati ga u Vrapče. Naravno za ravnatelja.

Prisjetih se da sam kao mlad odvjetnik branio zajedno s legendarnim odvjetnikom Tošom Pavlovićem. Pasioniranim padobrancem. No, majka okrivljenika koji je teško teretio Tošinog branjenika govorila je o svom sinu tako da su joj iz usta ispadali samo bomboni. Iznervirani Tošo u završnoj riječi obratio se pok. sucu Motiki: “Poštovani suče, gospođa koja tako tereti mog branjenika je prije svega jedna krasna, poštena i šarmantna dama. Ali njezin sin je kurvin sin…!

Što se tiče predsjedničkih izbora, barem meni je sve jasno. I Rijeka i Hajduk mogu osvojiti prvenstvo. Mogu, ali prvak će biti Dinamo koji će pred 750 vatrenih navijača upriličiti nezaboravan spektakl. Slično je i u politici. Predsjednik može biti i moj favorit dr. Kujundžić. Može i Kolinda. Može čak i sinek Sinčić. Ali naš Dinamo je dosadašnji predsjednik dr. Josipović. I sve je ovo zgodni demokratski spektakl. U drugom krugu Ivo svjež, čak i ne zadihan prolazi prvi ciljnom vrpcom. Hrvati ne vole promjene. Da se je notorni Stipe mogao kandidirati 10 puta, pobijedio bi. Krasno mi je to neki dan objasnio moj vremešni znanac. “Čuj stari, Predsjednik je fikus! Ništa on ne može ni pokrenuti, ni zaustaviti, ni narediti. Čak ni svojoj gospođi… Pa zašto ga onda mijenjati? Stoga je za nas potpuno irelevantno za koga glasovati.” “Kaj je, je!” rekli bi Zagorci.

Veliki i neprežaljeni bard jedne specifične demokracije, drug Staljin je rekao: “Nije važno tko za koga glasuje. Važno je tko broji glasove.”

Umro je ratni ministar unutrašnjih poslova Ivan Vekić. Da je Vekić ostao samo odvjetnik, njegova smrt bila bi smrt koja čeka sve, a naročito odvjetnike. Imala bi snažniji odjek. Na sprovodu nitko od kukurikovaca. Čudno? Ni najmanje! Pa tko je kriv Ivanu što je odabrao krivu stranu. Mogao je rat proživjeti u sunčanoj Italiji. Slati makarone umjesto oružja u Domovinu. Postao bi vjerojatno uvaženi gradonačelnik i red na sahrani bio bi mu duži od onog Drage Hedla kad na njega dođe red. Crveno i crno. Ni Stedhal se nije mogao odlučiti.

Upitali nedavno Zagorca koja mu je boja u političkom smislu milija: crvena ili crna? Domovine sin je malo razmislio i rekao: “Ja najviše volim karirano!!

joe_simunicOtišao je Joe Šimunić, istinska legenda hrvatskog nogometa. Bez imalo cinizma mogu reći da ga Dinamo nije zaslužio. Da je umjesto Dinama izabrao Hajduk, ispratio bi ga na oproštajnoj utakmici pun stadion uz ovacije. Zagrebački sportski novinari upravo su se natjecali u svojim “objektivnim procjenama”. Čak i sad ni jedan nije propustio naglasiti kako više nije za ozbiljan nogomet. Za sve kikseve obrane, šuplje k’o “švicarski sir”, krivac je bio Joe. Dugo već nije igrao i za to vrijeme “švicarski sir” bio je još rupičastiji i propusniji. Šimunić je otišao u legendu, trajniju od svih novinara zajedno. Od njihovih zlobnih glagola i njihove nekompetencije. Pokazao je svoj nacionalni naboj na skoro istom dijelu terena na kojem je Zvone Boban 13. svibnja 1990. g., uletio đonom u milicajca koji je pendrečio Dinamova navijača. Uz odobravanje Arkanovaca. Ali to su bila neka druga vremena. Bolja. I Dinamo i navijači bili su bolji. Od današnjih Dinamovih igrača, navijača i uprave, jedini Joe Šimunić pristajao bi u onaj nezaboravni ambijent 13. svibnja ljeta Gospodnjeg 1990. godine.
Danas 750 navijača, dres na kojem piše “Svi smo mi Joe”. E, bome niste! Ni do gležnja! I nemojte se zavaravat! Joe je otišao u legendu. Niste vrijedni njegove pažnje!

Bob Marley je rekao: “Istina da će te svatko povrijediti. Važno je samo pronaći one koji su vrijedni pažnje”.

Počeo sam pa da kratko završim s ljudskim pravima. Palestinski borac za slobodu unakazio kiselinom sedmero Izraelaca. Između ostalog žena s tri kćeri i nećakinjom.
King’s College iz Londona naveo je da su džihadisti u mjesecu studenom ubili 5042 osobe. Boko Haram oteo je 190 djevojčica. U školi u pakistanskom Pešaaru ubijeno je 147 učenika. Djece! I svi oni također imaju svoja ljudska prava!

Zvonimir Hodak/Dnevno.hr

facebook komentari

  • peppermintt

    Odličan Hodak 🙂

    “Ako je Jutarnji ikada objavio istinit komentar onda je to bio ovaj
    Tomislava Čadeža: “Tortura: zatočenici srpskih logora Guantanamo bi
    doživjeli kao zabavni park.”

  • peppermintt

    “Hrvati ne vole promjene. Da se je notorni Stipe mogao kandidirati 10
    puta, pobijedio bi. Krasno mi je to neki dan objasnio moj vremešni
    znanac. “Čuj stari, Predsjednik je fikus! Ništa on ne može ni pokrenuti,
    ni zaustaviti, ni narediti. Čak ni svojoj gospođi… Pa zašto ga onda
    mijenjati? Stoga je za nas potpuno irelevantno za koga glasovati.” “Kaj
    je, je!” rekli bi Zagorci”

  • peppermintt

    “Veliki i neprežaljeni bard jedne specifične demokracije, drug Staljin je
    rekao: “Nije važno tko za koga glasuje. Važno je tko broji glasove.”