Pratite nas

Federacija BiH na neustavan način izvlači novac i osiromašuje županije

Objavljeno

na

Dragan Vrankić, član Predsjedništva HDZ-a BiH i zastupnik u Parlamentu BiH, izjavio je kako Federacija BiH na neustavan način izvlači novac i osiromašuje županije, usporedivši ponašanje većinskog naroda u BiH s ponašanjem tadašnjeg većinskog naroda u bivšoj Jugoslaviji.

 Apsolutno se može povući jedna paralela ponašanja većinskog naroda u BiH kako se ponašao većinski narod u bivšoj Jugoslaviji. Bošnjaci nisu imali člana tadašnjeg predsjedništva, iako su bili treći narod po brojnosti, a kosovski Albanci, koji su bili manjina, imali su člana. Međutim, birao im ga je Milošević. Upravo to! Jer to je bio “poželjni” političar koji je govorio ono što je Beograd želio čuti. Nama se nameće slično, i to upravo od naroda koji nije imao slično pravo u bivšoj Jugoslaviji – kazao je Vrankić u današnjem u interviewu za Večernji list.

Istaknuo je kako bošnjački političari BiH vide kao centraliziranu građansku državu u kojoj bi se nacije “stopile”, ali smatra da to neće proći, posebice kada je riječ o Republici Srpskoj koja svoju snagu crpi iz Daytonskog sporazuma.

– Zbog toga i nećete čuti neke osobite napade na taj entitet. Zamjensko rješenje je FBiH. De facto time zabijaju nož u leđa BiH. Prakticiranjem politike na jednak način kako to rade Srbi u RS-u, bošnjački političari praktično rade na podjeli BiH – ustvrdio je Vrankić.

U razgovoru je istaknuo kako su Hrvati do sada bili najkooperativniji i najviše europski orijentirani, dok, kako navodi, dio bošnjačke politike smatra kako s vremenom može oslabiti Hrvate i “pomoći” im da odu.

– S druge strane RS se oslanja na Srbiju i Rusiju i stvara neki neovisni sustav. Sve to je neodrživo – ocijenio je Vrankić za “Večernjak”.

BiH se jedino može održati kao zajednica tri ravnopravna konstitutivna naroda vodeći računa o svim njezinim građanima. U višenacionalnoj zajednici dogovor je jedino moguć konsenzusom, a ne nikakvim nametanjem, precizna je i jednostavna dijagnoza razloga trajnog stanja krize u kojoj se nalazi BiH zastupnika u državnom Parlamentu BiH i člana Predsjedništva HDZ-a BiH Dragana Vrankića. Oko biti ovih problema se vode opsežne rasprave u BiH. Posljednja je održana u Zastupničkom domu Parlamenta BiH gdje je i Vrankić objašnjavao stajališta Hrvata u BiH.

Gospodine Vrankiću, Što je po vama osnovni problem pa tri naroda nemaju dogovora?

Osnovno načelo koje je korišteno prilikom dogovora o pokretanju ustavnih promjena jest da jedni drugima ne biramo predstavnike, nego da biramo svi sebi, što je najkorektnije i najispravnije u ovome stadiju razvoja društva BiH. Kad smo to stavili ili pretvorili u amandmane onda smo vidjeli i uvjerili se da to svi ne vidimo istim očima. Ja smatram da su amandmani koje smo predložili mi iz dva HDZ-a i hrvatski Klub u Domu naroda, dobri i daju sigurnost da nitko nikome neće birati i da ga neće majorizirati, tj. da će svi birati onoga za koga smatraju da je najbolji, pa bez obzira tko je i kako se zove.

Što je sporno u tome načelu?

Smatram da je ovo prvi korak k međusobnom povjerenju, uvažavanju i otvaranju vrata demokratske i europske BiH, put koji se sigurno ne može izbjeći. Ovo je za jedne tako malo ako prihvate, a za nas velika poruka. Sigurno velika poruka i za BiH. Tko negira izbornu volju jednog naroda, on nanosi štetu u prvom redu sebi, pa onda cijeloj zemlji, cijeloj BiH. Kad se koristi legalitet da se dokine legitimitet, onda se zemlja nalazi u problemu. To je slučaj kod nas u BiH. Nemojmo se zbog toga zalagati da umjesto legitimnih biramo one koji govore poželjnim glasom, a danas je to praksa.

Jesu li onda Hrvati problem rješenja u BiH?

Neki nameću tezu da smo mi problem. Mi ne tražimo samo ono što imaju druga dva naroda, da biramo svoje predstavnike onako kako mi mislimo da će najbolje raditi u interesu našega naroda. Mi dajemo rješenje, predlažemo amandmane koji rješavaju samo dio problema BiH za početak. Naravno da će to biti nešto što daje pozitivni rezultat i da će nas ohrabriti u budućnosti da tako i nastavimo raditi.

Čini mi se da je problem u ovoj zemlji što se narodi međusobno nisu priznali?!

Upravo tako. BiH je priznata na međunarodnoj sceni, ali nije iznutra priznata. Ona nije iznutra priznata jer narodi nisu međusobno uredili odnose. Kroz reformu Ustava, što je prvi korak, trebamo napraviti taj najvažniji posao koji će nam otvoriti prostor demokratizacije i njezina europskog puta. A upravo su Hrvati najsnažniji zagovornici reformi i njezina europskog puta. Nema nijedne obveze na tome putu koji nisu zdušno podržali Hrvati. Mi smo jedini motor koji ovu zemlju vuče naprijed.

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Stier: Potez Cerara pokazuje da Slovenija nije spremna za dijalog

Objavljeno

na

Objavio

Slovenski premijer Miro Cerar jučer je naprasno otkazao svoj dolazak u Zagreb, nakon govora premijera Andreja Plenkovića na Općoj skupštini UN-a.

“To pokazuje da Slovenija nije otvorena, spremna, za dijalog, barem u otvorenom trenutku. Ono što je premijer iznio pred Općom skupštinom UN-a je poznati hrvatski stav.

Nitko nije očekivao da će ga Hrvatska promijeniti. Bilo je očekivanja, neutemeljenih, u Sloveniji da će možda promjena vlasti u Hrvatskoj dovesti do promjene stajališta. No, upravo je Slovenija ta koja je prekšila arbitražni sporazum, prema tome nema nikakvih iznenađenja.

U tom kontekstu, Cerar kad kaže da neće doći u Zagreb zatvara, pokazuje da Slovenija nije za dijalog”, rekao je u petak u Saboru bivši ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier.

Dodaje da situaciju treba gledati i u kontekstu predizborne kampanje u Sloveniji koja se već razbuktala. Slovencima slijede predsjednički, a zatim i parlamentarni izbori u 2018.

Stier naglašava da dijalogu alternative nema, da čak i arbitri pozivaju na to da se Zagreb i Ljubljana moraju dogovoriti.

“Loša je poruka da Slovenija nije otvorena za dijalog, mislim da to prvenstveno potkopava imidž Slovenije u međunarodnoj zajednici. Hrvatska je pokazala da je spremna na rješavanje spora”, rekao je Stier.

Cerar zbog Plenkovićeva govora u UN-u otkazao posjet Hrvatskoj

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Nino Raspudić: Zašto esdepeovci noću vodu piju?

Objavljeno

na

Objavio

Ključa u SDP-u. Počelo je svađom na sastanku Kluba zastupnika i natezanjem oko toga hoće li izbor ustavnih sudaca uvjetovati osnivanjem saborskog povjerenstva za Agrokor, što je tražio SDP-ov predsjednik Bernardić, koji je na kraju nezadovoljnicima poručio:

“Tko se ne osjeća dobro u Klubu, neka ode, ima puno ljudi koji bi došli na vaše mjesto”.

Nakon toga zastupnik Peđa Grbin dao je ostavku na mjesto potpredsjednika saborskog Odbora za Ustav i otvorio karte u intervjuu u kojem je istaknuo kako je to bio samo povod za ostavku, a glavni razlog je “činjenica da mi kontinuirano vrludamo u svojim stavovima i da ne možemo donijeti konkretnu odluku koju ćemo nakon toga provoditi idućih nekoliko dana“. Grbin je dodao uobičajenu bozu kako takvo što nikada ne bi rekao ni Račan ni Milanović jer “SDP je stranka koja uključuje, a ne stranka koja isključuje“, pri čemu je očito zaboravio slučaj Kolarić, ali i brojne druge. Eksplicitno je rekao da Bernardić vodi stranku loše i u uskom krugu ljudi i istaknuo nadu da će ga se riješiti na izvještajnoj konvenciji krajem godine.

Na pitanje novinara o izgledima SDP-a na sljedećim izborima, Grbin tvrdi kako nije izgledan scenarij da SDP s Bernardićem na čelu može pobijediti Plenkovića. Očito ne razumije da to ne ovisi o vođi, jer ni SDP s Plenkovićem na čelu ne bi mogao pobijediti HDZ koji bi predvodio Bernardić, no o tome će biti riječi kasnije. Grbin se u intervjuu poziva na iskusnijeg kolegu: “Mi kao SDP, kao što je moj kolega Orsat Miljenić rekao, ne predstavljamo pravu oporbu vlasti“. I evo u čemu vidi problem: “Nismo dovoljno jasno reagirali kod premještanja ploče iz Jasenovca u Novsku“. Zatim: “Gdje smo danas kad ponovno imamo atak na prava nacionalnih manjina“? I kao šlag na kraju: “Ako usporedimo glasnoću 2013. i 2014. godine kada se napadalo na seksualne manjine i ćirilicu, ovo je kao jedan drugi SDP“. Odmah nakon Grbinova intervjua Ranko Ostojić na Facebooku je objavio status: “Bravo, Pedja! Jasno. Precizno.

Većini Hrvata odbojno je sve što je vezano uz Jugoslaviju i komunizam, koliko god to peglali crno-bijelim svjetovima, sretnom djecom, humorom JNA pitomaca, bajkama kako se moglo zaspati na klupi i kako su svi dobivali stanove.
Odgovorno. I pošteno. A tko se boji članova, vidjet ćemo. I čiji su prstići u nečijem pekmezu!“Kako su se vremena promijenila! Nekad su u frakcijskim borbama u Partiji padale glave, a sada se drugovi kao tinejdžerice sokole Facebook statusima punim slatkih umanjenica. Podršku Grbinu dao je i još jedan perspektivan kadar – Željko Jovanović – koji je ustvrdio: “Bernardić je od dečka koji obećava vrlo brzo postao predsjednik koji zabrinjava, a sa svojim šaptačima Komadinom i Ostojićem vodi SDP nepovratno u političku marginalnost. Sad je svima kojima su SDP i socijaldemokracija na prvom mjestu jasno da SDP treba novo vodstvo u kojem ne vidim ni Bernardića ni Komadinu ni Ostojića.

Po meni nove lidere zajedno predstavljaju Peđa Grbin i Siniša Hajdaš Dončić.“Time je u vatru gurnuo i Hajdaša Dončića. A ovaj, kao junak iz narodne pjesme, pred veliki boj noću vodu pije i tmuran bdije: “Prvi se put stvarno bojim za budućnost SDP-a. Došao sam do trenutka da ne mogu zaspati, nego samo o tome razmišljam. To mi se nikad nije dogodilo”, kaže Hajdaš. A sam se za vođu puno suptilnije kandidirao intervjuom SDP-ov vanjskopolitički stručnjak Joško Klisović zvani Klisindžer. On smatra da stanje u stranci nije dramatično, a vjeruje i da je Milanka Opačić reagirala preemotivno u optužbi na Bernardićev račun da stranku pretvara u “sektu svojih prijatelja“. Opačić pak sa šest godina naknadne pameti proziva Zlatka Komadinu jer je “pobjegao iz Vlade“i dodaje: “On nije potjeran, on je dao ostavku jer se nije mogao nositi s problemima u svojem resoru.“Ukratko, urnebes u, barem do sada, najvećoj oporbenoj stranci. No čini se kako svi oni ne vide stvarni problem i dublji razlog koji ih drži daleko od vlasti, a koji nema veze s tim hoće li na čelu SDP-a biti Bernardić, Grbin, Miljenić ili bilo tko drugi. U rujnu prošle godine, kad je nakon tijesno izgubljenih izbora Zoran Milanović objavio da se više neće kandidirati za predsjednika SDP-a, a dio lijevih komentatora likovao smatrajući da se partija riješila balasta, napisao sam kako ih to neće spasiti u konzervativnoj Hrvatskoj u kojoj “ljevica još desetak godina neće doći ni blizu vlasti“.

Nije se radilo ni o kakvom proročkom nadahnuću ni silno dubokoj analitici, već o jednostavnom uvidu kakvo je naše biračko tijelo i kakva je ljevica koja mu se obraća. Hrvatsko biračko tijelo većinom je konzervativno i sklonije desnoj opciji. Golemom većinom 1990. glasalo je protiv komunista (barem onih eksplicitnih), a 1991. za osamostaljenje Hrvatske. Danas glasaju više-manje isti ljudi, ili njihova djeca i unuci. U takvom stanju, kako što možemo vidjeti u nizu izbora od 1990. do danas, prirodna, normalna situacija je da je HDZ na vlasti, koliko god loš, korumpiran i nevjerodostojan bio. HDZ je gubio vlast samo u iznimnim situacijama. Dva su puta izgubili izbore isključivo zato što su sami sebe pokopali. 2000. su HDZ-ove frakcije izbušile stranku u međusobnoj borbi za Tuđmanovo nasljeđe. Filali su lijeve medije kompromitirajućim materijalom o stranačkim rivalima, što je, uz obilno strano zalijevanje NGO sektora i “nezavisnih“medija, asistiranje stranih ambasada i zamor javnosti nakon deset godina iste vlasti, dovelo do toga da je SDP, uz smokvin list Budiše i Račanovu umjerenost, dobio izbore.

Drugi je put HDZ opet sam sebe ukopao. Nakon neobjašnjenog i neodgovornoj Sanaderova odstupanja s vlasti i svih afera koje su isplivavale na površinu u sljedeće dvije godine, bilo je pravo umijeće ne dobiti izbore 2011. I to je to. Dovoljno je, dakle, da se HDZ minimalno konsolidira, pa i uz nespektakularnog lidera kao Karamarko ili padobranom spuštenog kao Plenković, pa da dođe na vlast. Stoga je ispravnije reći kako u dva iznimna slučaja 2000. i 2011. nije SDP dobio izbore, već ih je HDZ izgubio političkim samoubojstvom. Zaključak svega toga je kako ponosna sljednica Komunističke partije iz Jugoslavije, bez razračunavanja s tom prošlošću ne može dobiti izbore u Hrvatskoj ako je druga opcija imalo na nogama. Za sada je to još uvijek HDZ, sutra može biti i netko drugi, vjerodostojniji i čvršći. Osim toga, lijevo-liberalna kulturna hegemonija koja se proteže još iz doba Jugoslavije u Hrvatskoj se zadnjih godina ubrzano rastače. Lijeve su se intelektualne i medijske perjanice ofucale, a portali i društvene mreže već premašuju stare medije.

Nove generacije više ne otkidaju na, za njih već staračku, feralovsku šegu i preko toga im se ideologija više ne može ucjepljivati. Dominaciju na NGO sceni preuzimaju konzervativne udruge, Soros je “ođuturumio“, presušuju i strane donacije. Hrvatsko biračko tijelo većinom, koja se s novim generacijama dodatno povećava, čine ljudi koji neće glasovati ljevije od centra. Eto kakvo je “tržište“. A da vidimo kakve je politička “roba“, tj. SDP. Što im nudi? Nedavno je predsjednik SDP-a došao na jugonostalgičarski, titoistički skup sa sovjetskim zastavama. Je li to euroazijski koncept umjesto euroatlantskog? Izlazak iz NATO-a? Vezivanje za one koji su se borili za komunističku Jugoslaviju umjesto demokratske Hrvatske? Što SDP nudi na ekonomsko-socijalnom planu? Što mogu obećati radnicima, koji ionako predstavljaju manjinu u biračkom tijelu? Mogu li biti veći socijalisti i etatisti od HDZ-a? Mogu li “brijunaši” u plitikim socijalno-populističkim porukama parirati Živom zidu? Hoće li im građani u borbi za zaštitu javnog dobra vjerovati više nego Mostu?

Onaj tko misli dobiti izbore u Hrvatskoj ne bi trebao ići na skupove pod jugoslavenske i sovjetske zastave, braniti Titov totalitarizam, obilježavati četničke ustanke. Većini Hrvata odbojno je sve što je vezano uz Jugoslaviju i komunizam, koliko god to peglali crno-bijelim svjetovima, sretnom djecom, humorom JNA pitomaca, bajkama kako se moglo zaspati na klupi i kako su svi dobivali stanove. Uz neraščišćen odnos prema totalitarnom nasljeđu i Jugoslaviji, SDP nudi i kulturni elitizam crvene buržoazije, kojoj je vrhunac dometa ruganje krezubom puku koji sluša Thompsona, uz pristajanje na direktive novih centara moći u nasilnom vrijednosnom preodgoju naroda.

Šanse su ovakvog SDP-a da u bliskoj i srednjoj budućnosti dođe na vlast nikakve i ono što su postigli s Milanovićem bio je njihov vrhunac. Umjesto silnog novca kojeg daju Alexu Braunu da im rebrendira stranku, evo im besplatan savjet – neka se eksplicitno odreknu Tita, Jugoslavije i elitizma crvene buržoazije pa možda dohvate dvadeset posto.

Nino Raspudić / Večernji.hr

facebook komentari

Nastavi čitati