Connect with us

BiH

Federacije su ratne tvorevine – tvorevine trajnih ratova

Published

on

One su mirnodopska zločinačka sredstva

Svaka zabrana ima za cilj da nešto sakrije, zapravo da u prvom redu  istinu sakrije ili ju izokrene. Zabrana se stoga i nameće od moćnika, utjecajnih pojedinaca, pobjednika; bolje rečeno zabrana se nameće obično od ubojica. Svi oni imaju prljavu i okrvavljenu savjest, prošlost, i to je razlog zašto uvode i nameću zabrane. Zabranama nastoje ne samo sakriti počinjena zlodjela, koje skrivanjem istine nastoje zatrpati, sakriti, izokrenuti, već pokušavaju izbjeći odgovornost zbog te istine koju skrivaju i koju su počinili. Zbog toga je svaka zabrana uistinu glavni kočničar mira, jednakosti, ravnopravnosti, tolerancije, suživota, pravde i demokracije. Naprosto, zabrane su kočničari svekolikog napretka društva u kojem se nameću. One su obično karakteristike totalitarnih režima, federalnih uređenja, te imperijalno osvajačkih zemalja. U jednakim dimenzijama su i sredstvo porobljavanja i obespravljivanja kod brojnijih naroda u višenacionalnim i višekonfesionalnim zajednicama. Napose su opasne za razvoj slobode i pravednosti, jednakosti i ravnopravnosti u federacijama, koje su uvijek građevine arhitektirane i izgrađene zamislima i planovima brojnijeg naroda unutar tih tvorevina.

https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcT9juXrMOaUzCPOq5H9s2MUuYYC6-YAM0HPVLWs_XfABMlwwSAP

Stoga, svaka zabrana, a one su obično pisane za malobrojnijeg  federalnog partnera, znači i manje prava, manje slobode, manje pravednosti za taj manje brojan a time u takvim zajednicama i slabiji narod. Posebno su zabrane u federalnim tvorevinama velike, opširne i stroge u vremenima poslije ratova, budući da su svi ti sukobi, zapravo i posljedica toga uvijek nepravednog uređenja. I zbog toga su ti sukobi unutar federalnih tvorevina uvijek brutalni, razarajući, vjerski, građanski, te dakako ratovi za teritorij u kojima brojniji narod nastoji osvojiti prostor malobrojnijeg, a malobrojniji pak očuvati i obraniti egzistencijalni teritorij, koji mu jednio u tim zajednicama može jamčiti neku jednakost i ravnopravnost, slobodu i budućnost. A poslije takvih sukoba koji su se pokazali, na žalost i najbrutalnijim ratovima etničkog i vjerskog čišćenja s elementima genocida, što i potvrđuje činjenicu da su to ratovi za teritorij, osvajački od strane brojnijeg i obrambeni od strane malobrojnijeg naroda, i stvaraju se, bilo nametanjem izvana ili pobjedničkim osjećajem brojnije sukobljene strane, federalne zajednice. To su te tvorevine u koje svijet ugura da zajedno žive pobjednici brojnijeg naroda i poraženi malobrojnijeg, odnosno dobitnici i gubitnici, čime su stvorene sve pretpostavke ropskog položaja malobrojnijeg federalnog partnera. I jesu stoga to tvorevine kao samovolja brojnijeg naroda i protivnost malobrojnijeg tamnice slabijeg i nejačeg malobrojnijeg i porobljenog federalnog partnera.

http://www.hercegbosna.org/slike_upload/20110325/velicina1/herceg_bosna201103251257150.jpg

Federalne tvorevine u svom životu koji nikad nije dug, miran, siguran, i slobodan u životu bez budućnosti, obično umiru i nestaju u ratnom raspadanju krvi i ubijanju. One su mirnodopska zločinačka sredstva kojima se grade čiste nacionalne i vjerske države brojnijeg federalnog naroda. Kao i u ratu, pa čak još i snažnije u miru traje proces etničkog i vjerskog čišćenja malobrojnijeg, slabijeg i nejačeg naroda. Za federacije se stoga može reći da su tvorevine trajnih ratova, da se ratom stvaraju, ratom se održavaju i u ratu nestaju. I stoga i jesu tako kratka vijeka, no na žalost i tragičnog raspadanja. Federacije su izum totalitarističkih režima, diktatora i brojnijih naroda. Potvrđuje to i danas jedina, protiv narodne volje nametnuta, Federacija Bosne i Hercegovine u Europi.

Da su federalne tvorevine sredstvo brojnijeg federalnog naroda u procesu etničkog i vjerskog čišćenja, kazuje suvremenost bosanskohercegovačke federacije kako je zbog različitih zabrana nametnuta od ratne bošnjačke strane, iz te dosad u prošlosti federacije tako nejasne i nedefinirane zajednice, nestao gotovo isti broj Hrvata kao i tijekom muslimanske agresije na njih i njihove prostore u građansko-konfesionalnom sukobu. Zbog džihadskih dimenzija zabrana istine građansko-konfesionalnog sukoba za teritorij, koje Bošnjaci koriste sredstvom za poniženje Hrvata, federalni proces etničkog i vjerskog čišćenja hrvatskog naroda traje sve od daytonskog vremena nametanja i prisilnog uguravanja hrvatskog naroda u te tamničke okvire nazvane Federacija Bosne i Hercegovine. Iz zabrane istine stradanja Hrvata i muslimansko-mudžahedinskog zločina s dimenzijama genocida nad njima, nametnute su im i sve druge zabrane pod kojima životare i nestaju u svojoj bosanskohercegovačkoj domovini.

Banjolučki biskup Franjo Komarica, veliki poznavatelj stradalničke hrvatske ratne i poratne prošlosti, položaj bosanskohercegovačkih Hrvata u oba za hrvatski narod genocidna entiteta, svakako je s pravom usporedio s položajem kršćana u džihadskoj Islamskoj državi, koja je u nezaustavljivom procesu stvaranja. U borbama za tu također genocidnu tvorevinu sudjeluju mnogi bošnjački isilovci i džihadisti, sinovi i kćeri onih koji su, glede odnosa prema kršćanima, već na nekim beha prostorima i organizirali i ustrojili Islamsku državu, ograđenu neprohodnim zidovima, država u državi u kojoj i ne važe zakoni Bosne i Hercegovine.

Na putu džihadista do cilja, koji je apsolutno čista Islamska država, svih isključivosti i negiranja svake posebnosti i razlike, puno je hrvatskih žrtava, kako u prošlosti osmanlijskog danka u krvi, tako i u građansko-konfesionalnom sukobu za teritorij, no ništa manje i u vremenu daytonske Bosne. Zbog toga je budućnost hrvatstva i katoličanstva sve upitnija u sve zelenijoj odnosno islamiziranijoj, ispunjene zabranama i nametima, Federaciji Bosne i Hercegovine. U daytonskoj federalnoj tvorevini koja je sve više zamagljenija kaotičnom suvremenošću, u kojoj je svakim danom sve manje Hrvata, i sve više etnički i vjerski obojena bojom brojnijeg bošnjačkog federalnog partnera.

[ad id=”40551″]

Vinko Đotlo

facebook komentari

Continue Reading
Advertisement
Comments

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Published

on

By

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Continue Reading

BiH

EU poručila: Izmjene Izbornog zakona se moraju provesti do izbora 2018. godine

Published

on

By

Bosna i Hercegovina nije mogla čuti ključne poruke Europske unije nakon sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja članica unije u Luxembourgu o tome da se u zemlji moraju promijeniti odredbe Izbornog zakona kako bi se održali izbori sljedeće godine što je posve suprotno tvrdnjama visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije da se izborni mogu održati i provesti i bez preinake po apelaciji Bože Ljubića, piše Večernji list BiH.

“Vijeće očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda.

Vijeće smatra da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a (OESS-ODIHR) kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora”, kaže se u zaljučcima Vijeća za vanjske poslove na kojemu je sudjelovala i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Burić-Pejčinović, piše Večernji List.

Ustavni sud BiH je 28. prosinca prošle godine prihvatio aperlaciju Bože Ljubića, koji je u žalbi dok je bio predsjedatelj Zastupničkog doma naveo da je neustavna odredba da se iz svih županija u FBiH bira najmanje jedan pripadnik konstitutivnih naroda, bez obzira na brojnost pripadnika pojedinih konstitutivnih naroda u toj županiji. Ustavni sud je prihvatio navode Bože Ljubića da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 23 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33.000 Hrvata. Na taj su način u dva navrata ključne hrvatske stranke za koje glasuje najveći broj Hrvata izbačene iz vlasti. No, u SDA ne smatraju kako je potrebno promijeniti Izborni zakon, a njihov visoki dužnosnik Šefik Džaferović lak je ustvrdio kako to nije uvjet za održavanje, ali niti provedbu odredbi izbora,

“Mi trebamo ozbiljno raditi na izmjenama Izbornog zakona, ali, ako do toga i ne dođe, izbori 2018. godine će se održati. Nema razloga da bude drukčije. I do sada smo pokušavali provesti neke odluke, ali izbori nikada nisu dovođeni u pitanje, osim u slučaju Mostara. Međutim, konkretna situacija vezana za odluku Ustavnog suda po apelaciji gospodina Ljubića nije ni slična onoj vezanoj za Mostar”, rekao je Džaferović. No, zanimljivo je da je odluka Ustavnoga suda o Mostaru apsolutno identična situaciji u Mostaru jer su hrvatske stranke prosvjedovale upravo zbog neproporcionalnosti vrijednosti glasova birača za izbor vijećnika u Gradsko vijeća, što je Ustavni sud potvrdio, a uz ostale identična je i formulacija o presudi oko izbora izaslanika za Dom naroda s obzirom da se odredbom o biranju po jednoga izaslanika iz svake županije narušava upravo načelo proporcionalnosti.

Uz način izbora izaslanika za Dom naroda EU je istaknula i kako treba provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, koja bi trebala osigurati da se i predstavnici nacionalnih manjina mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH, što sada nije slučaj, ali i da budu birani u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. Pri tome sud nije odredio na koji će se način provesti ta odluka. SDA sada ucjenjuje da se ove odredbe ne mogu mijenjati bez provedbe slučaja Sejdić-Finci a za što je potrebna izmjena Ustava BiH.

facebook komentari

Continue Reading