Film ‘Generali’ obračun je i s Karamarkom

    0

    Odvjetnik Mišetić tvrdi da su filmom prekršena i Ustavom i Europskom konvencijom zajamčena prava na privatnost generala te da će Gotovina naknadno odlučiti hoće li protiv HRT-a podnijeti i tužbu

    luka-misetic

    Nakon emitiranja dokumentarnog serijala “Generali” na HRT-u, Luka Mišetić, dugogodišnji branitelj Ante Gotovine, izrazio je nezadovoljstvo prikazanim. Smatra da je film poslužio za ponovno otvaranje već završene haaške sudske priče, a namjera je bila, kaže, i korištenje Gotovine u aktualnim političkim obračunima. Odvjetnik Mišetić tvrdi da su filmom prekršena i Ustavom i Europskom konvencijom zajamčena prava na privatnost generala te da će Gotovina naknadno odlučiti hoće li protiv HRT-a podnijeti i tužbu.

    – Nakon što sam pogledao dokumentarac, smatram da je u njemu izneseno niz neistina i manipulacija. Ono što je demantirano pravomoćnom presudom, a na ovaj je način putem javne televizije rehabilitirano i ponovno vraćeno u javni prostor kao činjenica. Držim da je to velik profesionalni propust vodstva javne televizije koja je sebi dopustila da sudjeluje u pokušaju revizije novije hrvatske povijesti i pravomoćne sudske presude. 
    Pritom ne mislim da pojedini sudionici nisu imali pravo izreći svoje mišljenje, pa čak i ako ono nije točno – kao što je to ovdje slučaj.
    No, profesionalan i objektivan dokumentarac ne bi njihove izjave predstavio kao istinu premda su u potpunoj suprotnosti s pravomoćnom presudom. 
    Osim toga, novinari Željko Peratović i Ivica Đikić iznosili su neke tvrdnje za koje ne postoji nijedan dokaz. Primjerice, tvrdnja da se general Gotovina skrivao u Hrvatskoj potpuna je neistina, a predstavljena je hrvatskoj javnosti kao istina bez ijednog dokaza.

    To je glavna kontroverza filma s obzirom na to da je nekoliko puta ponovljeno da se Gotovina nije skrivao u inozemstvu, nego u RH te da je čak iz RH odvezen na Tenerife da bi bio uhićen?

    – To je apsolutna laž i, ponavljam, ono što je najgore, nije predočen nikakav dokaz za takvu tvrdnju. To su neistinite priče koje su u dokumentarcu servirane kao nekakvo istraživačko novinarstvo. Čini mi se da oni koji su u prošlosti tvrdili da se Gotovina skriva u Hrvatskoj sada to opet tvrde iz osobnih razloga, kako bi obranili svoj prijašnji novinarski rad. Premda se pokazalo, na kraju, da su ipak objavljivali dezinformacije.

    Ostajete, dakle, pri stavu obrane generala Gotovine, koja je uvijek tvrdila da on u vrijeme bijega nije stupio na tlo Hrvatske?

    – Naravno, to više što ni haaško tužiteljstvo, nakon uhićenja Gotovine u prosincu 2005., nikada nije ustvrdilo da je Gotovina tijekom tog razdoblja bio u Hrvatskoj. Upravo suprotno. Tužiteljstvo je u službenom dokumentu koji je predan sudu ustvrdilo da je general Gotovina cijelo vrijeme ipak bio izvan Hrvatske.

    >> Novi HRT-ov serijal o Gotovini i Markaču ne želi se zamjeriti nikome – pa se zamjeri svima

    Sljedeća kontroverzna teza bila je ona Đikićeva da, bez obzira na konačnu presudu, generali Gotovina i Markač snose odgovornost za egzodus Srba iz Hrvatske?

    – I to je potpuna neistina jer je sudski u Haagu dokazano da oni ne snose odgovornost. Pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno je da su Gotovina i Markač nevini ljudi. Dakle, nema ni razloga ni opravdanja da se na javnoj televiziji iznosi tvrdnja da Gotovina i Markač imaju nekakvu odgovornost za zločine koji su počinjeni protiv Srba u Hrvatskoj. Naprotiv, i gospodin Đikić bio je novinar koji je prije drugostupanjske presude javno isticao da je Gotovina odgovoran po zapovjednoj odgovornosti za zločine nakon Oluje te je očito da ovakvim stavom Đikić danas brani sebe jer je na kraju i Haaški sud ustanovio da nije bio u pravu. Dakle, on bi htio da nije u krivu cijelo vrijeme. I, eto, sud je donio svoju odluku, ali on ostaje pri stajalištu da je Gotovina odgovoran. Ne osporavam Đikićevo pravo na osobno mišljenje, ali osporavam pravo HRT-u da prezentira Đikića kao objektivnog Gotovinina “biografa” koji može osporavati pravomoćnu presudu tvrdnjom da je Gotovina “odgovoran” – bez daljnje elaboracije i bez objašnjenja. Žalbeno je vijeće ustanovilo da je Gotovina poduzeo “sve potrebne i razumne mjere” koje bi svaki zapovjednik na njegovu mjestu poduzeo kako bi spriječio zločine. Stoga je netočno da Gotovina ima kaznenu, moralnu ili bilo koju drugu vrstu odgovornosti.

    Više je puta u filmu nečasnom ocijenjena i uloga Tomislava Karamarka kao glavnog progonitelja Gotovine?

    – Nakon gledanja triju nastavaka dokumentarca i meni je bilo očito da se autor ujedno obračunava i s T. Karamarkom. Nezadovoljan sam time, a siguran sam da je nezadovoljan i general Gotovina jer su se preko njegovih leđa namjeravali ostvariti neki aktualni politički ciljevi. Očito je da se generale koristilo za politički obračun s Karamarkom, i to zato što je on danas predsjednik HDZ-a. Mnogi su od 2000. godine naovamo na različite načine sudjelovali u tom predmetu ili su radili u državnom sustavu koji je “locirao i transferirao” generala Gotovinu. Takvi državni dužnosnici danas pripadaju svim političkim opcijama, no ovdje se ističe samo Karamarka. Namjera je jasna, a očito je tu namjeru prepoznalo i vodstvo HRT-a pa su zbog toga zabranili emitiranje filma tijekom europskih parlamentarnih izbora. Ponavljam, general Gotovina ne želi da se njegovo ime koristi u političkim prepucavanjima.

    Na odjavnoj špici dokumentarca navedena su imena onih koji nisu željeli sudjelovati u pripremi filma. Zašto se vi i general Gotovina niste odazvali pozivu autora Hrvoja Zovka da sudjelujete u izradi dokumentarca? Možda bi se tako izbjegle kontroverze?

    – Ne bi. Nisam želio sudjelovati upravo zato što sam očekivao da će se tim dokumentarcem “otvarati” sve ono što je drugostupanjska presuda zatvorila. Smatrao sam da se putem tog filma najvjerojatnije želi na neki način dati prostor onima koji su cijelo vrijeme postupka tvrdili da je general Gotovina kriv i stoga bi naše sudjelovanje samo stvorilo dojam da je film uravnotežen. Svojim bi sudjelovanjem samo dao legitimitet tom projektu. To kao odvjetnik generala, naravno, nisam želio učiniti. Usto, da smo i sudjelovali, to svejedno ne bi bio izbalansirani film jer to nikako ne može biti s obzirom na to da su se iznosili stavovi koje je Haaški sud pravomoćno odbacio.

    Ante Gotovina i dalje se drži odluke da je o detaljima iz tog vremena dok je bio u bijegu bolje ne govoriti, kao i o stvarnim ulogama koje su neki pojedinci iz Hrvatske imali?

    – Nije da ne može govoriti o tome, nego on o tome ne želi pričati. Zasad. I to zato što u ovom trenutku od vraćanja u prošlost ne može ispasti ništa konstruktivno i dobro. Drugi je razlog to što su brojni akteri iz tog doba još uvijek aktivni u politici i ulaziti sada u objašnjavanje njihove tadašnje uloge prema generalu Gotovini opet bi se koristilo za politička prepucavanja. Meni je takav stav generala Gotovine potpuno jasan i opravdan, pogotovo zato što je on uzastopno isticao da gleda naprijed, a ne unatrag. Njega ne zanima obračun. A kada je već zauzeo takav stav, ne vidim potrebu da se sada vraćamo u priče koje hrvatskom društvu neće donijeti ništa ni konstruktivno ni dobro.

    Gotovina nije bio sretan što je javna TV emitirala ovakav dokumentarac.

    – Nije bio sretan ovim filmom, bio je jako nezadovoljan što se daje prostor za preispitivanje drugostupanjske presude i tvrdnji da je on ipak odgovoran. HRT je teško prekršio ljudska prava generala Gotovine i zato što se druga epizoda čak i reklamirala s najavom da ima nove, ekskluzivne snimke uhićenja generala Gotovine, koje su i prikazali, što predstavlja flagrantni prekršaj Europske konvencije o ljudskim pravima, kao i kršenje hrvatskog ustava. Tim činom HRT je prekršio njegovo ustavno pravo na privatnost. Mnogi od onih koji su se našli u sličnoj situaciji kao sada Gotovina uspjeli su svojim tužbama u Strasbourgu, pogotovo kad je riječ bila, kao i u slučaju Gotovine, o nevinom čovjeku. Inače, tužbe su dobili čak i oni koji nisu bili nevini, no jednostavno, sud je ocijenio da je prekršeno njihovo ustavno pravo na privatnost. Ovdje nema ništa od javnog interesa, nego je HRT to učinio iz posve voajerskih razloga, eksploatiraju Gotovinu za svoju promidžbu koristeći se snimkama njegova uhićenja zanemarujući pri tome da je riječ o snimkama uhićenja nevina čovjeka. General Gotovina itekako ima pravo na tužbu protiv HRT-a i pravo na odštetu. Hoće li poduzeti taj korak, to će general Gotovina naknadno odlučiti. Najmanje što bi vodstvo HRT-a moglo napraviti kako bi ispravilo svoj propust jest objaviti ispriku generalu Gotovini.

    Link Generali

    [divide]

    S autorom i scenaristom Hrvojem Zovkom razgovarali su novinari večernjeg lista

    Kakve su reakcije na serijal?

    hrvoje zovkoKritike kolega novinara bile su različite, bilo je i jako dobrih, pa sam uistinu zadovoljan, kao i s gledanošću koja je iznosila 300 tisuća po epizodi – zadnji nastavak premašio je i središnji Dnevnik. Što se tiče mojih sugovornika u filmu, poput generala Ademija, Stipetića, odvjetnika Gorana Mikuličića, Jadranke Kosor… nakon emitiranja nisu imali nikakve zamjerke. Međutim, još otkako sam počeo raditi na tom dokumentarcu suočen sam s nizom lažnih konstrukcija, optužbi najgore vrste koje su mi nanijele puno štete. Dogodila se prava hajka, cijela salva uvreda putem e-maila, portala i društvenih mreža gdje su pojedinci skriveni iza lažnih imena huškali ljude na mene. Međutim, radeći ovaj posao, već sam naviknuo na to. Kad te kritiziraju salonski ljevičari, dvorski novinari i zadrti desničari, onda znaš da si na dobrom putu.

    I prije emitiranja serijala iz dijela javnosti stigle su teške optužbe da ste uoči presude generalima imali spreman, već montirani film koji generale tretira kao zločince. Koliko je u tome istine?

    Ne da nema istine, nego to nema veze sa zdravim razumom, to je nevjerojatno što si ljudi dopuštaju. Nitko od njih, međutim, nije mogao vidjeti taj film iz jednostavnog razloga što nije postojao. Krenula je hajka s nekih portala, s tim da me nitko od novinara nije nazvao i pitao za komentar, a tisuću puta izrečena laž postaje istina. U trenutku izricanja presude generalima imao sam snimljena samo četiri intervjua: s Vladimirom Šeksom, Damirom Krstičevićem, Petrom Stipetićem i Matom Granićem. Kako sam od četiri intervjua mogao montirati film? I zar bi ta četvorica osuđivali generale? Uostalom, sve je lako provjerljivo na televiziji, gdje postoji knjiga snimanja i knjiga montaže, a može se pitati i moje kolege, snimatelja Jožu Bahuneka i montažera Sašu Petrića.

    Generali su se iz Haaga vratili prije godinu i pol dana, zašto je do emitiranja trebalo proći toliko vremena?

    Više je razloga. Samo na intervju s generalom Markačem čekao sam šest mjeseci, od početka snimanja promijenilo se pet mojih urednika na HTV-u, a u početku sam uz dokumentarac paralelno radio i svoje dnevne zadatke, što je potpuno suludo i nemoguće. Tek sam prošlog ljeta dobio napismeno da sam oslobođen svih obveza, a puno vremena proveo sam i u montaži.

    S obzirom na to da u dokumentarcu ne izričete vlastiti stav, kakva je zapravo vaša percepcija dvojice generala?

    Oni su za mene simboli i heroji Domovinskog rata, zaslužni za stvaranje vojske i policije.

    Što je bio vaš motiv da se upustite u snimanje ovog filma?

    Premda počinje oslobađajućom presudom generalima i bavi se njihovim sudbinama i vojnim karijerama, film prati i društveno-politički kontekst tijekom agresije na Hrvatsku 90-ih, kao i kontekst događaja prije i nakon Oluje. Želio sam ispričati priču o nečinjenju i manipulacijama tim slučajem koji je itekako utjecao na naše živote. Radeći film, bila mi je muka slušati kako je funkcionirala hrvatska politika, koliko se tu lagalo, obmanjivalo, uvaljivalo, loptalo s ljudima pa i s generalima. Tu nema nevinih.

    Zašto neki sugovornici u filmu inzistiraju da se general Gotovina krio u Hrvatskoj, kad je poznato da nije?

    Tako tvrde Ivica Đikić i Željko Peratović, no drugi sugovornici, primjerice Mesić i predsjednik Josipović, tvrde suprotno. Pustio sam aktere tog vremena da pričaju i ne vidim u čemu je problem. Na žalost, ne vidim nekog lijeka koji može izliječiti naše društvo. Ponuditi drugačije mišljenje i drugačijeg sugovornika… nešto je nevjerojatno. Mi smo u jednoumlju, nismo se odmakli od mentalnog sklopa otprije 50 godina. Svi su bili pozvani, svi su mogli sve reći! Žao mi je što general Gotovina nije sudjelovao u filmu, ali iz kruga njemu bliskih ljudi rečeno mi je da ne želi.

    Je li vam danas žao što ste se uhvatili tog posla?

    Naslušao sam se prijetnji na ulici, stekao puno neprijatelja, imao zdravstvenih tegoba, ali najstrašnije je što su preko društvenih mreža bacali sumanute kletve na moje dijete. Zato sam već podnio nekoliko tužbi, sudit ću se do sudnjeg dana i zadnji novčić potrošiti da istjeram istinu, a gospoda će svoje tvrdnje da sam montirao osuđujući film morati dokazati na sudu. No, nije mi žao i isto bih učinio ponovno. Štoviše, sve materijale koje sam snimio – 30 sati intervjua sa 20-ak sugovornika – uskoro ću objaviti u knjizi.

    VecernjiList

     

    facebook komentari